Poslovni broj: UsI-5454/24-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ljerke Perica kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Ines Bojić, odvjetnici iz Zagreba, Gorjanska 29, protiv tuženika: Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi poništavanja rješenja, 09. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/I-710-03/24-01/694, URBROJ: 514-03- 03-02/01-24-03 od 14. studenog 2024. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak tuženiku koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak od 2.500,00 €

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava rješenje od 14. studenog 2024. godine, kojim je odbijen njezin zahtjev za ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina.

Tuženik je tužiteljičin zahtjev odbio zbog utvrđenja da tužiteljica ima samo srednju stručnu spremu.

Tužiteljica se u tužbi poziva na stečena prava, legitimna očekivanja i na zabranu retroaktivne primjene propisa, na nerazmjernost posljedica, mehaničku primjenu propisa i na puki formalizam; također se poziva na dugogodišnje radno iskustvo, stručne kompetencije i na 20 godina rada kao vještak. Ističe da joj se zadire u privatan život, jer joj je onemogućen pristup djelatnosti koja joj je dio identiteta i izvor prihoda, čime se narušava i pravo na mirno uživanje vlasništva. Smatra da tuženik nije imao legitiman cilj, da mjera nije razmjerna i da nije nužna u demokratskom društvu. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, a u dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i spisu upravnog tijela.

Osporavano rješenje je nezakonito.

Tužiteljica je 24. rujna 2024. godine podnijela zahtjev za ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina. Osporavanim rješenjem od 14. studenog 2024. godine je taj tužiteljičin zahtjev odbijen, pozivom na čl. 126. st. 1. t. 2. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24 - ZS), u kojem je propisano da za stalnog sudskog vještaka može biti imenovana osoba koja ima završen odgovarajući studij području vještačenja za koje se imenuje. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da tužiteljica nema završen studij, nego srednje obrazovanje.

Prema tome, sa strogo formalne točke gledišta tuženik je imao osnovu za zaključak da tužiteljica ne ispunjava uvjete za (ponovno) imenovanje stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina, jer nema završen odgovarajući studij.

Međutim, u konkretnom slučaju sud smatra da se takav zaključak može izvesti samo na temelju pretjerano formalističkog tumačenja propisa u odnosu na specifičnu činjeničnu i životnu situaciju.

Naime, tuženik ni u upravnom postupku ni u upravnom sporu nije osporio tvrdnju tužiteljice (koja je uostalom potkrijepljena i materijalnom dokumentacijom) o tome da je još od 2004. godine u kontinuitetu bila imenovana i radila kao vještak za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina.

U tom smislu sud ukazuje na odredbu čl. 126. st. 4. ZS-a, u kojoj je propisano da se iznimno za stalnog sudskog vještaka može imenovati osoba koja ima odgovarajuće radno iskustvo ili završeno stručno osposobljavanje u području vještačenja za koje traži imenovanje, ako za određeno područje vještačenja za koje osoba traži imenovanje nema mogućnosti završetka odgovarajućeg studija. Iako u smislu navedene odredbe treba zaključiti da je u Republici Hrvatskoj (RH) postojala mogućnost završetka odgovarajućeg studija (na nekoliko građevinskih fakulteta), sud smatra da navedena odredba ipak otvara mogućnost da se u specifičnoj situaciji kao što je tužiteljičina naglasak stavi na uvjet odgovarajućeg radnog iskustva i završenog stručnog osposobljavanja - u odnosu na uvjet formalnog završetka odgovarajućeg studija.

Sud nadalje primjećuje da je odredba čl. 126. st. 4. ZS-a stipulirana kao izuzetak od čl. 126. st. 1. t. 3. ZS-a, u kojem zapravo uopće nije propisan uvjet završenog odgovarajućeg studija, već uvjet rada u struci određen broj godina, što cijelu normativnu situaciju u okviru čl. 126. ZS-a u osnovi čini nejasnom i kao takvom podesnom za primjenu ekstenzivne tehnike tumačenja pravnog propisa. Činjenica je da je tužiteljica prije izmjenâ ZS-a - koje su nadležnost za imenovanje stalnih sudskih vještaka stavile u nadležnost tuženika - sukcesivno više puta bila imenovana stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina po predsjednicima Županijskog suda u Sisku, iako je suštinski isti uvjet za imenovanje stalnim sudskim vještakom (završetak odgovarajućeg studija) bio propisan i u svim prethodnim propisima koji su bili na snazi (barem) od početka 2012. godine nadalje.

Radi se o odredbama čl. 139. st. 2. Zakona o sudovima (NN 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 34/10, 116/10, 27/11, 57/11 i 130/11), kao i o ranijoj odredbi čl. 126. st. 2. ZS-a (prije izmjenâ i dopunâ tog propisa u NN 21/22).

Prema tome, ako sadržajno suštinski ista odredba (uvjet) nije bila zapreka za tužiteljičino višekratno imenovanje stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina u periodu (barem) od 2012. do 2024. godine (kada su je za stalnog sudskog vještaka imenovali predsjednici Županijskog suda u Sisku), tada sud ne vidi razlog zašto se na isti način - a sada i uz postojanje odredbe čl. 126. st. 4. ZS-a - tužiteljicu i po tuženiku ponovno ne bi moglo imenovati za stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina.

Situacija u kojoj na temelju sadržajno istih odredbi ZS-a u pogledu uvjeta za imenovanje stalnim sudskim vještakom tužiteljica odjednom nakon 20 godina više ne može biti imenovana za stalnog sudskog vještaka u području za koje je prethodno više puta bila imenovana - i to samo zbog činjenice da se u međuvremenu promijenila nadležnost za imenovanje stalnih sudskih vještaka - po ocjeni ovog suda doista predstavlja pretjerani formalizam i narušavanje tužiteljičinih stečenih prava i legitimnih očekivanja.

U konkretnom slučaju se ne može s osnovom tvrditi niti da bi tužiteljičino neispunjavanje formalnog uvjeta završetka odgovarajućeg studija bilo presudno po prava i interese stranaka u sudskim postupcima i po zaštitu integriteta sudskih postupaka.

Naime, osim činjenice nespornog tužiteljičinog dugogodišnjeg iskustva vezanog uz građevinska vještačenja i uz procjenu vrijednosti nekretnina, te osim činjenice da je tužiteljica prethodnih 20 godina već radila kao stalni sudski vještak za područje građevinarstva i procjene vrijednosti nekretnina - sud posebno ukazuje na to da je i prijelaznom odredbom čl. 35. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (NN 21/22) propisano da stalni sudski vještaci imenovani do tada nastavljaju obavljati navedene poslove do isteka vremena na koje su imenovani.

To znači da je čak i sâm zakonodavac ocijenio da daljnje neispunjavanje propisanih uvjeta za imenovanje sudskim vještakom nema i ne može imati tako presudan utjecaj po prava i interese stranaka u sudskim postupcima i po zaštitu integriteta sudskih postupaka da bi bilo potrebno trenutačno onemogućiti rad stalnih sudskih vještaka koji stupanjem na snagu novog propisa više ne bi ispunjavali propisane uvjete za imenovanje.

Osim toga, sud ponavlja da su i sve ranije odredbe (barem od 2012. godine nadalje) sadržajno na isti način propisivale uvjet završenog odgovarajućeg studija (odgovarajuće spreme) za imenovanje stalnim sudskim vještakom, za vrijeme važenja kojih odredbi je tužiteljica sukcesivno bila imenovana stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina u razdoblju od 20 godina. Zaključno, sud utvrđuje da aktualna normativna situacija u čl. 126. ZS-a, standard stečenih prava (u smislu tužiteljičinog kontinuiteta statusa stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina po sadržajno istim propisima) i načelo zaštite legitimnih očekivanja ne opravdavaju pretjerano formalistički pristup tuženika te da dopuštaju mogućnost tumačenja čl. 126. st. 4. ZS- a na način koji bi u konkretnom slučaju ukazivao na to da tužiteljica ne mora zadovoljavati formalni uvjet završenog odgovarajućeg studija, u pogledu rješavanja njezinog zahtjeva od 24. rujna 2024. godine za (ponovno) imenovanje stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina.

Iako se tuženik u toku ovog upravnog spora pozvao na pojedinu drugačiju sudsku praksu upravnih sudova, ovaj sud nakon detaljne analize napominje da tu praksu ne može prihvatiti.

Iz te drugačije sudske prakse bi proizlazilo kako bi cjelokupno uređenje ponovnog imenovanja stalnih sudskih vještaka bilo nepotrebno, suvišno, nesvrsishodno i fiktivno ako bi nakon prvog imenovanja trajno nastala obveza ponovnog imenovanja istog vještaka, bez ponovnog razmatranja ispunjavanja propisanih uvjeta za imenovanje.

Takva obrazloženja su potpuno neprihvatljiva, s obzirom na činjenicu da je u čl. 12. st. 4. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (NN 38/14, 123/15, 29/16, 61/19 i 21/22 - Pravilnik; inače još uvijek neusklađenog sa zakonskim odredbama) propisano da će se prije ponovnog imenovanja utvrditi ispunjenost svih uvjeta iz čl. 2. Pravilnika. U čl. 2. st. 1. Pravilnika su pak, između ostalog, kao uvjeti za imenovanje vještaka navedeni i državljanstvo, zdravstvena sposobnost i sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka (čl. 2. st. 1. t. 1., 2. i 6. Pravilnika), što znači da se ta tri uvjeta svaki put ponovno preispituju u postupku ponovnog imenovanja, čime taj postupak ponovnog imenovanja i dalje ima svoj puni značaj, svrhu i smisao - i bez ponovnog preispitivanja uvjeta stručne spreme, završetka odgovarajućeg studija ili rada u struci nakon završetka studija određeni broj godina.

Stoga je sudska praksa na koju se poziva tuženik u potpunosti neprihvatljiva i neprimjenjiva. Nasuprot tome, ovaj sud tuženiku ukazuje na sudsku praksu izraženu u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetu Usž-2023/19. Zbog toga se osporavano tuženikovo rješenje od 14. studenog 2024. godine ne može smatrati pravilnim i zakonitim pa je to rješenje uz usvajanje tužbenog zahtjeva poništeno, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). U ponovljenom upravnom postupku će nadležno upravno tijelo poći od stava ovog suda da tužiteljica u konkretnom slučaju ne mora imati ispunjen uvjet završetka odgovarajućeg studija te će samo utvrditi ispunjava li tužiteljica ostale propisane uvjete za (ponovno) imenovanje stalnim sudskim vještakom za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina iz čl. 2. st. 1. t. 1., 2. i 6. Pravilnika.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju, sud je na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje tužiteljice i jedne svjedokinje. Sud je ovom presudom u cijelosti ostao kod svojih pravnih stavova, već prethodno izraženih u nepravomoćnoj presudi UsI-5052/24 od 24. ožujka 2025. godine.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužiteljica na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i o trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnoj opunomoćenici - odvjetnici, u vezi čega tužiteljici na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €.

U Zagrebu, 09. lipnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Ines Bojić

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49