REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: 91. P-527/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118b, OIB: 61995520253, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, dana 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, na ime naknade štete iznos od 339,80 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak parničnog sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate tekućim od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2025. do isplate prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godišnje, i to u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 5. travnja 2024. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ĐŠJ te da je šteta na vozilu prijavljena po polici tuženika broj 068202889690, a isti je priznao odgovornost, odnosno odobrio popravak dopisom od 13. lipnja 2024., međutim nije u cijelosti isplatio štetu na vozilu prema računu broj R- 992/01/02. Oštećenik je izvršio popravak vozila u servisu tužitelja Auto Kantoci d.o.o., a sve sukladno oštećenjima navedenima u Izvidu štete te imajući u vidu cjenik tužitelja. Tužitelj je na oštećenom vozilu, prema važećem cjeniku izvršio uredan popravak te je 25. lipnja 2024. dostavio račun – otpremnicu 992/01/02 oštećeniku u iznosu od 2.204,03 EUR. Međutim, tuženik je podmirio štetu na vozilu u iznosu od 1.864,23 EUR navodeći da zbog cijene radnog sata i više izračunatog potrošnog materijala limara u odnosu na izvid štete. Oštećenik je svoje dospjelo nenaplaćeno potraživanje prema tuženiku, a temeljem priloženog računa – otpremnice, ustupio u cijelosti tužitelju i to Ugovorom o ustupu tražbine od 27. lipnja 2024. Tako se tužitelj 3. listopada 2024. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom s ciljem mirnog rješenja spora, međutim tuženik je ostao kod ranije istaknutog stava. Sukladno cjeniku tužitelja sat autolimarskih radova iznosi 37,00 EUR, dok tuženik očigledno priznaje manje pa stoga tužitelj potražuje daljnji iznos od 339,80 EUR. Uz navedeno potražuje i naknadu za sastav Odštetnog zahtjeva. Tužitelj ističe da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila te da je oštećenik imao slobodnu volju odabrati gdje će popraviti vozilo na temelju računa koji mu je izdala izabrana radionica, odnosno nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Ističe da kod tuženika ne postoji polica broj [broj police].

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: obrazloženu ponudu od 13. lipnja 2024. (list 5 spisa), izvid štete od 13. lipnja 2024. (list 6 spisa), obrazloženu ponudu od 25. lipnja 2024. (list 7-9 spisa), preslika prometne dozvole (list 10 spisa), račun – otpremnicu broj 992/01/02 od 25. lipnja 2024. (list 11 spisa), opće uvjete održavanja i popravaka (list 12 spisa), servisni radni nalog (list 13 spisa), izvid štete od 24. lipnja 2024. (list 15 spisa), izvid štete od 20. lipnja 2025. (list 16 spisa), punomoć za isplatu izvođaču radova od 27. lipnja 2024. (list 18-19 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. lipnja 2024. (list 20-22 spisa), notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. lipnja 2024. (list 23-24 spisa), prigovor na odštetni zahtjev od 3. listopada 2024. (list 25 spisa), e-mail korespondencija (list 26 spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 27-30 spisa), smjernice HANFE (list 31-32 spisa).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 339,80 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. do isplate.

6. Između stranaka nije sporno da se 5. travnja 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika ĆŠJ, da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 992/01/02 od 25. lipnja 2024., na iznos od 2.204,03 EUR.

7. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. lipnja 2024. sud je utvrdio da je navedeni ugovor sklopljen između ĆŠJ, kao ustupitelja, i AUTO KANTOCI d.o.o. (ovdje tužitelj) kao primatelja. Iz navedenog ugovora proizlazi da je ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 992/01/02. U članku 1. stavak 3. je navedeno da je tuženik po ispostavljenom računu podmirio iznos ustupitelju od ukupno 1.864,23 EUR, dok nije podmirio iznos od 339,80 EUR, a što je upravo iznos koji ustupitelj ustupa tužitelju.

9. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (članak 81. stavak 1. ZOO).

10. Sukladno članku 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi članka 84. stavak 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

11. Nadalje, prema odredbi članka 88. stavak 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (članak 88. stavak 3. i 4. ZOO).

12. Uvidom u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 27. lipnja 2024. razvidno je da se navedenim dopisom obavještava dužnik, ovdje tuženik, o ustupu tražbine. Sud ističe da tužitelj u spis nije dostavio dokaz da je navedenu obavijest o ustupanju dostavio tuženiku. Međutim, eventualna činjenica da cesus (dužnik) nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku ne utječe na valjanost ustupanja, a vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može se smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi posl. broj Pž-2592/2016 od 25. ožujka 2019.).

13. Slijedom svega navedenoga, a temeljem citiranih zakonskih odredaba nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

14. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostataka pasivne legitimacije. Iz zapisnika o izvidu štete od 24. lipnja 2024. proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenice ĐŠJ u povodu prometne nesreće koja se dogodila 5. travnja 2024. U izvidu štete tuženik je naveo je izvršen na temelju police broj [broj police]. U izvidu štete je navedeno da radno vrijeme popravaka iznosi: limar 12,30 sati, lakirer 6,10 sati, potrošni materijal – limar 20,07, potrošni materijal – lakirer 170,29. Nadalje, iz tuženikovog dopisa od 25. lipnja 2024. proizlazi da je tuženik tim dopisom potvrdio oštećenici da odgovornost tuženika za naknadu štete po predmetnoj prometnoj nesreći nije sporna te da je stoga procijenio visinu štete na iznos od 1.864,23 EUR. Stoga, tuženik nije osporavao svoju obvezu na plaćanje. Stoga, sud je mišljenja da je takvim postupanjem tuženik nedvojbeno konkludentno priznao kako pasivnu legitimaciju, tako i odgovornost za naknadu štete nastale oštećeniku u ovom štetnom događaju te osporavanje legitimacije i odgovornosti koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka sud smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

15. Stoga, sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije. Međutim, s obzirom da je tuženik osporio potraživanje tužitelja u cijelosti, i u osnovi i visini, na tužitelju je bio teret dokaza i visine tužbenog zahtjeva.

16. Sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu.

17. Uvidom u račun broj 992/01/02 od 25. lipnja 2025. sud je utvrdio da je izdan ĐŠJ od strane tužitelja. Na računu su obračunate usluge/artikli, i to: Vrata z/l VW Golf po cijeni 856,62 EUR, masa za brtvljenje bijela, po cijeni od 10,00 EUR, autolimarski radovi, 12,30 sati po cijeni od 37,00 EUR/sat, ukupno 455,10, potrošni materijal po cijeni od 45,51 EUR, autolakirerski radovi, 6,10 sati po cijeni od 37,00 EUR/sat, ukupno 225,70 EUR te potrošni materijal laikirera 170,29 EUR.

18. Iz e-mail korespondencije od 5. veljače 2025. razvidno je da je tuženik obavijestio tužitelja da ostaje kod ponuđenog iznosa štete od 25. lipnja 2024. u iznosu od 1.864,23 EUR. Da je račun umanjen za 339,80 EUR zbog cijene radnog sata i više zaračunatog potrošnog materijala limara u odnosu na izvid štete.

19. Da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete u iznosu koji potražuje tužbom bio je dužan dokazati i opravdati visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je bio dužan dokazati da je oštećeniku ĐŠJ naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente.

20. Tužitelj kao dokaz ove odlučne činjenice nije dostavio u spis vjerodostojne dokaze. Naime, tužitelj je bio dužan u spis dostaviti cjenik ili neku drugu poslovnu dokumentaciju u kojoj bi bila vidljiva cijena radnog sata koju je naplaćivao u sporno vrijeme kao i cijena potrošnog materijala.

21. Odredbom članka 7. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Stoga, na tužitelju je bio teret dokaza odlučne činjenice – visine cijene radnog sata koju je naplaćivao u sporno vrijeme, kao i cijene potrošnog materijala.

22. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

23. Tužitelj je u tužbi predložio izvođenje dokaza (uz uvid u dokumentaciju u spisu), i to: saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja, saslušanje oštećene te po potrebi prometno i financijsko vještačenje.

24. Sud napominje da ni jedno od tih dokaznih prijedloga nije predložena na okolnost sporne, a odlučne činjenice – visine tužbenog zahtjeva, odnosno cijene radnog sata i iznosa potrošnog materijala nego je tužitelj općenito predložio provođenje dokaza bez striktnog navođenja na koju okolnost predlaže provođenje kojeg dokaza. Neovisno o tome, sud smatra da se ni jedan od predloženih dokaza ne predstavlja adekvatan dokaz na temelju kojih bi se mogle utvrditi odlučne činjenice na kojima tužitelj temelji visinu tužbenog zahtjeva. Naime, nedvojbeno je da se iznos cijene radnog sata i cijene potrošnog materijala može utvrditi jedino temeljem važećeg cjenika tužitelja te eventualno ostale poslovne dokumentacije. Znači, ni saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, ni saslušanjem oštećenice, a ni provođenjem prometnog i financijskog vještačenja (koje je predloženo uz naznaku "po potrebi"), bez navođenja okolnosti na koju bi ih trebalo provesti, sud ne bi mogao na razini izvjesnosti utvrditi odlučnu, a spornu činjenicu. Stoga, provođenje tih dokaza bilo bi neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka. Uzgredno sud ukazuje na odredbu članka 492.a ZPP-a kojom je propisano da će sud u postupku pred trgovačkim sudom odlučne činjenice utvrditi, u pravilu, na temelju isprava.

25. Slijedom svega navedenoga, na temelju provedenog postupka te primjenom odredbe članka 221a ZPP-a, sud je u cijelosti ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te odlučio kao u točki I/ izreke ove presude.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23., dalje: Tarifa).

27. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka te je tuženiku sukladno citiranim zakonskim odredbama dosuđena naknada troškova parničnog postupka prema vrijednosti spora, i to za sastav odgovor na tužbu od 14. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife) što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 EUR, za pristup na ročište održano 29. travnja 2025. iznos od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 EUR.

28. Stoga, tuženik ma pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 250,00 EUR.

29. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. Stoga, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a na troškove parničnog postupka tuženiku pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 9. lipnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II/ izreke presude.

31. Tuženik je odbijen sa zahtjevom sa previsoko postavljenim zahtjevom za naknadu troška za sastav odgovora na tužbu u iznosu te je odlučeno kao u točki III/ izreke presude.

U Zagrebu 9. lipnja 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.