REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-75/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, protiv tužene Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-761/2017-26 od 24. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-761/2017-26 od 24. studenog 2023. u pobijanom dijelu - točke II. i VI. izreke.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak postupka u iznosu 250,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. ukupan iznos od 366,46 EUR / 2.761,21 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi: - za srpanj 2012.g. na iznos od 11,26 EUR / 84,85 kn počev od 16. kolovoza 2012.g. do isplate

- za rujan 2012.g. na iznos od 15,48 EUR / 116,67 kn počev od 16. listopada 2012.g. do isplate

- za studeni 2012.g. na iznos od 18,77 EUR / 141,42 kn počev od 16. prosinca 2012.g. do isplate

- za prosinac 2012.g. na iznos od 14,75 EUR / 111,12 kn počev od 16. siječnja 2013.g. do isplate

- za ožujak 2013.g. na iznos od 7,19 EUR / 54,17 kn počev od 16. travnja 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 6,40 EUR / 48,25 kn počev od 16. rujna 2013.g. do isplate

- za studeni 2013.g. na iznos od 92,96 EUR / 700,44 kn počev od 16. prosinca 2013.g. do isplate

- za ožujak 2014.g. na iznos od 28,89 EUR / 217,69 kn počev od 16. travnja 2014.g. do isplate

- za travanj 2014.g. na iznos od 26,43 EUR / 199,14 kn počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate

- za svibanj 2014.g. na iznos od 144,33 EUR / 1.087,46 kn počev od 16. lipnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom od iznosa 366,46 EUR / 2.761,21 kn bruto bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama do iznosa od 3.498,56 EUR / 26.359,85 kuna.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. iznos od 34,52 EUR / 260,11 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za prosinac 2012.g. na iznos od 2,18 EUR / 16,39 kn počev od 16. siječnja 2013.g. do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 1,55 EUR / 11,69 kn počev od 16. veljače 2013.g. do isplate

- za prosinac 2013.g. na iznos od 26,06 EUR / 196,37 kn počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate

- za travanj 2014.g. na iznos od 4,73 EUR / 35,66 kn počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana. IV Odbija se tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva na ime razlike između obračunate i isplaćene naknade za vrijeme godišnjeg odmora i naknade od iznosa 34,52 EUR / 260,11 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama do iznosa 178,47 EUR / 1.344,69 kuna

V Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. iznos od 268,76 EUR / 2.025,00 kn neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za travanj 2013.g. na iznos od 9,95 EUR / 75,00 kn počev od 16. svibnja 2013.g. do isplate

- za travanj 2014.g. na iznos od 69,68 EUR / 525,00 kn počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate

- za svibanj 2014.g. na iznos od 189,13 EUR / 1.425,00 kn počev od 16. lipnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 118,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 24. studenog 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv točke II. presude i odluke o troškovima pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da nije razvidno kako je prvostupanjski sud došao do zaključka da je tužitelj koristio slobodne dane s osnove prekovremenog rada, kada o tome ne postoje evidencije koje je na temelju istih propisa na koje se prvostupanjski sud poziva tuženik bio dužan voditi, odnosno donositi, da sud ne obrazlaže je li tuženik vodio svu dokumentaciju koju je sukladno zakonskim i podzakonskim propisima bio dužan voditi i na koji je način vodio istu, ukazuje na odredbu čl. 4. st. 1. i 2. i čl. 13. st. 4. Zakona o radu, da se evidencija o radnom vremenu donosi na temelju pisanih naloga zapovjednika, a koje naloge tuženik nije dostavio prvostupanjskom sudu, ukazuje na Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika „Narodne novine“ 118/2009, da se prema dnevnim evidencijama dostavljenima u spis ne navodi po kojoj su osnovi i da li su zaista korišteni slobodni dani kako to utvrđuje vještak, da je propust tuženika nepostojanje naloga o korištenju slobodnih dana te nedostavljanje dokumentacije, da i sudski vještak navodi da tužena u spis nije dostavila dokumentaciju iz koje bi potpuno i precizno moglo se utvrditi je li tužitelj koristio slobodne dane po osnovi prekovremenog rada niti se može utvrditi po kojoj su osnovi slobodni dani ostvareni, ukazuje na sudsku praksu. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. U predmetnoj pravnoj stvari rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-213/2025-2 od 4. ožujka 2025. ukinuta je odluka ovoga suda poslovni broj Gž R-294/2023-2 od 8. siječnja 2024 kojom je preinačena odluka prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-761/2017-26 od 24. studenog 2023. u pobijanom dijelu usvajanjem žalbe tužitelja, te je predmet vraćen ovome drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje s uputom da kada je tužena vodila dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje su za sporno razdoblje vidljivi oblici rada tužitelja, vrijeme provedeno na radu (ostvareni sati prekovremenog rada, kao i broj ostvarenih slobodnih dana), onda je u toj situaciji na tužitelju bio teret dokaza da je slobodne dane koristio po nekom drugo osnovu, a ne po osnovu ostvarenog prekovremenog rada (tako i VSRH Rev 4029/2019-2 od 26. siječnja 2021.).

6. Predmet spora je, prema sada pobijanom dijelu odluke, zahtjev tužitelja na isplatu na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću subotom, nedjeljom i blagdanom za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2014. U tom je segmentu prvostupanjski sud djelomično prihvatio zahtjev tužitelja te mu dosudio iznos od 366,46 eura sa zateznim kamatama na naznačene iznose od mjeseca srpnja 2012. do svibnja 2014. sa zateznim kamatama, a u preostalom je dijelu do ukupnog iznosa od 3.498,56 eura, dakle za iznos od 3.132,10 eura odbijen je zahtjev tužitelja.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tužene kao vojnik strijelac s bacačem granata u razdoblju od 9. veljače 2012. do 9. veljače 2017. Nije sporno, nastavno u ovom žalbenom postupku, da mu tužena nije isplatila sve dodatke na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za utuženo razdoblje. Sporno je, je li u toj računici od utvrđenih dodataka valjalo odbiti slobodne dane koje je tužitelj koristio osnovom ostvarenih prekovremenih sati.

8. Sud prvog stupnja po nalazu vještaka (D i S d.o.o. Karlovac, SV i PV) utvrđuje da tužitelj ima pravo na isplatu prema drugoj varijanti nalaza vještaka jer je stava da od prekovremenog rada valja umanjiti korištene slobodne dane, pa je tužitelju, uz uvažavanje prigovora zastare za tražbinu potraživanja za mjesece rujan 2011., studeni 2011. i siječanj 2012., utvrdio da tužitelju pripada ukupno 366,46 eur/2.761,21 kuna[1] bruto sa zateznim kamatama, a sve sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“ 118/09, 118/12) i to za razdoblje od 01. listopada 2009. do 01. lipnja 2014., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ 118/09) i Zakona o službi u Oružanim snagama RH („Narodne novine“ 33/02, 58/02, 175/03, 136/24, 76/07, 88/09, 124/09 i „Narodne novine“ 73/13).

9. Ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka te pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP/14 koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 70/2019, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana odluka pravilna i zakonita. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo je tako postupio sud prvog stupnja, proveo je dokaze koje je ocijenio bitnim za donošenje odluke, cijenio istaknute prigovore i iz takvog stanja stvari pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor. Dakle, pravilno je i potpuno utvrdio bitno činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Točno ukazuje tužitelj da je tužena dužna voditi evidenciju o radnom vremenu, korištenju slobodnih dana, čl. 131. st. 4. u svezi sa čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu „Narodne novine“ 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, ali u situaciji kada je tužena vodila tu evidenciju i kada su u istoj vidljivi oblici rada tužitelja, vrijeme provedeno na radu (ostvareni sati prekovremenog rada i broj ostvarenih slobodnih dana), onda je teret dokaza da su slobodni dani korišteni po nekom drugom osnovu, a ne po osnovu ostvarenog prekovremenog rada na tužitelju.

11. Osim toga, tužitelj u tijeku postupka nije prigovarao dostavljenoj dokumentaciji od strane tužene kao nepotpunoj, pa čak niti po primitku nalaza i mišljenja vještaka, a u kojem je vještak naveo da tužena nije u spis dostavila dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi kada, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad su odobravani pojedini slobodni dani, a slijedom čega da nije u mogućnosti kod izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za taj prekovremeni rad, ali je naveo i da po evidencijama definitivno postoje slobodni dani, pa da su oduzeti oni slobodni dani koje bi tužitelj ostvario po osnovu straže (37 slobodna dana) i dežurstva (1 slobodni dan), pa da tako od 139 slobodnih dana ostaje 101 (što slijedi iz tablice vještaka), sve to uz uvažavanje točke VII. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojni osoba, službenika i namještenika „Narodne novine“ 118/2009. Dakle, vještak je sačinio dvije varijante izračuna jer nije, s obzirom na primljenu dokumentaciju, bilo moguće zaključiti da li se utvrđeni slobodni dani odnose baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom periodu.

11.1. Neovisno o tome, takvom nalazu vještaka izrađenom u dvije varijanta (gdje se u prvoj ne odbijaju slobodni dani, a u drugoj odbijaju kako je navedeno), tužitelj nije prigovorio već je samo naveo da prihvaća nalaz u dijelu u kojem je vještak utvrdio razliku neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad s dodacima…(podnesak od 6. listopada 2023.), odnosno izračun prema prvoj varijanti gdje se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane.

11.2. Dakle, u tijeku prvostupanjskog postupka tužitelj nije iznosio prigovore koje sada iznosi u žalbi - da tužena nije dostavila svu relevantnu dokumentaciju, da nije moguće utvrditi s koje je osnove tužitelj koristio slobodne dane, da tuženik nije vodio svu dokumentaciju koju je sukladno zakonskim i podzakonskim propisima bio dužan voditi, da nije niti dokazao na koji je način vodio evidenciju, da nije dostavio pisane naloge zapovjednika, da nije utvrđeno da li su zaista korišteni slobodni dani – pa iste tužitelj više ne može iznositi niti u žalbi, čl. 352. st.1. ZPP. Tužitelj je u podnesku od 3. veljače 2020. prije dostave dokumentacije tužene naveo da tužena valja dostaviti naloge o korištenju slobodnih dana jer se bez istih ne može utvrditi je li tužitelj koristio slobodne dane u navedenom razdoblju i po kojoj osnovi, ali po primitku dostavljene dokumentacije tužene nije iznosio takav prigovor, pa niti prigovarao u tom smislu nalazu vještaka.

12. Tužena je dostavila dnevne evidencije radnog vremena, knjigovodstvenu karticu naknada za rad na terenu, tabelarni prikaz raščlambe sati rada, izvod iz mjesečnih izvješća o ostvarenim satima posebnih dodataka i tabelarni prikaz korištenja godišnjeg odmora sve za utuženo razdoblje te obračunske liste – karticu djelatnika. Dakle, tužena je, između ostalog, dostavila dnevnu evidenciju radnog vremena za utuženo razdoblje na kojoj su naznačeni kako slobodni dani, tako i redovno radno vrijeme, dežurstva, smjene, bolovanja, a iste su i potpisane od strane djelatnika ovdje tužitelja (nisu potpisane u relevantnom razdoblju za mjesece travanj 2012., svibanj 2012., rujan 2012.i svibanj 2014., ali to nije od utjecaja na izračun jer je u tim mjesecima bilo ukupno četiri slobodna dana, a ukupno su 38 slobodna dana odbijena s osnove dežurstva ili za stražu), pa ukoliko slobodne dane tužitelj nije koristio ili je ovakva dokumentacija tužene nepravilna, ili se ne radi o slobodnim danima osnovnom prekovremenog rada ostvarenog u tom periodu, tužitelj je takav prigovor trebao iznijeti u tijeku prvostupanjskog postupka. Točno je da je tužena obvezna voditi naloge kojima se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani, međutim tužitelj nije osporavao u tom smislu dostavljenu dokumentaciju tužene, niti iznosio navedene prigovore koje sada u žalbi po prvi puta iznosi – u bitnom, da nije razvidno da je uopće tužitelj koristio slobodne dane i po kojoj osnovi i po kojoj osnovi su ostvareni slobodni dani. Zato nije primjenjiva u ovom konkretnom slučaju sudska praksa na koju ukazuje tužitelj. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je primijenio varijantu izračuna nalaza vještaka u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.

13. Pritom je pravilno sud prvog stupnja ocijenio osnovanim prigovor zastare kako je navedeno u točki 8. obrazloženja ove odluke, što je valjano obrazložio i prema žalbenim navodima i nije sporno, a ovaj sud u cijelosti takvo obrazloženje i zaključak prvostupanjskog suda nalazi valjanim i pravilnim.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

15. U odluci o trošku (sadržana u točki VI. izreke; omaškom je prvostupanjski sud naznačio točka IV. umjesto točka VI., što se može ispraviti u svako doba, čl. 342. ZPP) je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, ali u korist tužitelja, pa je odluku valjalo i u tom dijelu potvrditi jer je ovaj sud vezan zabranom reformatio in peius, čl. 374. ZPP.

16. Kako tužitelj nije postavio određen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, o tom trošku ovaj sud nije niti odlučivao, čl. 164. st. 1. i 2. ZPP.

17. Kako je revizija tuženika osnovana, naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku trošak sastava iste 250,00 eura, Tbr. 10/1 u svezi sa Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

U Puli 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško