REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-1730/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Hrvoje Škalić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 19. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Škalića, odvjetnika iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA, dioničko društvo, OIB 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, isplatiti tužitelju EL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 1.393,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,02 EUR tekućom od 29.11.2005. do plateža,

- na iznos od 5,35 EUR tekućom od 31.3.2008. do plateža,

- na iznos od 5,30 EUR tekućom od 29.4.2008. do plateža,

- na iznos od 5,00 EUR tekućom od 29.5.2008. do plateža,

- na iznos od 4,83 EUR tekućom od 30.6.2008. do plateža,

- na iznos od 4,82 EUR tekućom od 29.7.2008. do plateža,

- na iznos od 4,76 EUR tekućom od 29.8.2008. do plateža,

- na iznos od 4,76 EUR tekućom od 29.9.2008. do plateža,

- na iznos od 8,52 EUR tekućom od 29.10.2008. do plateža,

- na iznos od 4,40 EUR tekućom od 1.12.2008. do plateža,

- na iznos od 12,10 EUR tekućom od 30.12.2008. do plateža,

- na iznos od 12,97 EUR tekućom od 29.1.2009. do plateža,

- na iznos od 13,47 EUR tekućom od 2.3.2009. do plateža,

- na iznos od 11,58 EUR tekućom od 30.3.2009. do plateža,

- na iznos od 11,71 EUR tekućom od 29.4.2009. do plateža,

- na iznos od 8,74 EUR tekućom od 29.5.2009. do plateža,

- na iznos od 6,85 EUR tekućom od 29.6.2009. do plateža,

- na iznos od 7,35 EUR tekućom od 29.7.2009. do plateža,

- na iznos od 8,75 EUR tekućom od 31.8.2009. do plateža,

- na iznos od 10,50 EUR tekućom od 29.9.2009. do plateža,

- na iznos od 9,73 EUR tekućom od 29.10.2009. do plateža,

- na iznos od 10,92 EUR tekućom od 30.11.2009. do plateža,

- na iznos od 13,19 EUR tekućom od 29.12.2009. do plateža,

- na iznos od 14,37 EUR tekućom od 29.1.2010. do plateža,

- na iznos od 13,92 EUR tekućom od 1.3.2010. do plateža,

- na iznos od 17,02 EUR tekućom od 29.3.2010. do plateža,

- na iznos od 16,49 EUR tekućom od 29.4.2010. do plateža,

- na iznos od 16,85 EUR tekućom od 31.5.2010. do plateža,

- na iznos od 26,50 EUR tekućom od 29.6.2010. do plateža,

- na iznos od 24,39 EUR tekućom od 29.7.2010. do plateža,

- na iznos od 31,56 EUR tekućom od 30.8.2010. do plateža,

- na iznos od 27,38 EUR tekućom od 29.9.2010. do plateža,

- na iznos od 24,22 EUR tekućom od 29.10.2010. do plateža,

- na iznos od 33,03 EUR tekućom od 29.11.2010. do plateža,

- na iznos od 39,39 EUR tekućom od 29.12.2010. do plateža,

- na iznos od 33,88 EUR tekućom od 28.1.2011. do plateža,

- na iznos od 34,68 EUR tekućom od 28.2.2011. do plateža,

- na iznos od 31,34 EUR tekućom od 28.3.2011. do plateža,

- na iznos od 32,20 EUR tekućom od 28.4.2011. do plateža,

- na iznos od 41,85 EUR tekućom od 30.5.2011. do plateža,

- na iznos od 43,20 EUR tekućom od 28.6.2011. do plateža,

- na iznos od 54,29 EUR tekućom od 28.7.2011. do plateža,

- na iznos od 49,82 EUR tekućom od 29.8.2011. do plateža,

- na iznos od 43,05 EUR tekućom od 28.9.2011. do plateža,

- na iznos od 42,70 EUR tekućom od 28.10.2011. do plateža,

- na iznos od 41,38 EUR tekućom od 28.11.2011. do plateža,

- na iznos od 43,64 EUR tekućom od 28.12.2011. do plateža,

- na iznos od 45,60 EUR tekućom od 30.1.2012. do plateža,

- na iznos od 45,45 EUR tekućom od 28.2.2012. do plateža,

- na iznos od 43,60 EUR tekućom od 28.3.2012. do plateža,

- na iznos od 43,79 EUR tekućom od 30.4.2012. do plateža,

- na iznos od 44,31 EUR tekućom od 28.5.2012. do plateža,

- na iznos od 43,06 EUR tekućom od 28.6.2012. do plateža,

- na iznos od 42,67 EUR tekućom od 30.7.2012. do plateža,

- na iznos od 41,42 EUR tekućom od 28.8.2012. do plateža,

- na iznos od 39,31 EUR tekućom od 28.9.2012. do plateža,

- na iznos od 41,85 EUR tekućom od 29.10.2012. do plateža i to od 29.11.2005. do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 9. lipnja 2025. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 1.11.2022. godine navodi da su stranke dana 28.10.2025. godine sklopile ugovor o kreditu broj 782308. Navedenim Ugovorom o kreditu tužitelju je odobren iznos kredita od 14.799,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. U traženju pravne zaštite poziva se na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbe Zakona o obveznim odnosima, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13, Pž-6632/17 od 14.6.2018., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 249/14 od 9.4.2015., Rev 2221/18 od 3.9.2019. te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ističe da učinak ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule i promjene kamatne stope. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 30.5.2024. predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani. To iz razloga što je potraživanje tužitelja u zastari, utvrđenja iz Parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet. Sve kada bi i presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva ni tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz navedene presude, kada bi presuda iz parnice potrošač i bila primjenjiva, nije opravdano ispitivati valjanost ugovornih odredbi ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom budući nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač, nadalje ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, mišljenja je da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe i to da je metoda na temelju koje tužitelj postavlja zahtjev za isplatu neosnovana. Visinu tužbenog zahtjeva ne osporava. Opsežno elaborira ovakva svoja stajališta te predlaže tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troška parničnog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u presliku ugovora o kreditu, početni otplatni plan, promet po kreditu, potvrda o promjenama kamatnih stopa, podneske stranaka te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Saslušana tijekom postupka tužiteljica je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane ovog suda navela da je predmetni ugovor o kreditu sa tuženikom zaključila 2005. godine budući je imala potrebu za kupnju novog automobila te je otišla u autokuću gdje su joj rekli da će oni riješiti sve vezano za kredit te da će ju zvati kada banka odobri kredit. Navela je da nije mogla birati banku, već je banku izabrala autokuća, a kada je kredit bio odobren zvali su je iz autokuće da ga dođe potpisati. Ugovor je već bio sastavljen te nije mogla niti pregovarati niti mijenjati njegove odredbe. Nitko ju nije upozorio na posljedice sklapanja ovakvog ugovora. Javni bilježnik je "pro forme" pročitao ugovor te isti potvrdio. Automobil koji je kupila koristila je za svoje osobne potrebe i potrebe svoje obitelji. Nije upozorena da se tu radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a niti na posljedice kredita u švicarskim francima.

5. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretni ugovor (objektivni kriterij). Imajući u vidu jasan i uvjerljiv iskaz tužiteljice sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužiteljica kao fizička osoba sklopila u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost. Isto tako iskaz tužiteljice jasno ukazuje da je kredit u CHF tada bio najpovoljniji te da joj od strane djelatnika banke nije pojašnjeno značenje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

6. Nije osnovan niti prigovor zastare potraživanja budući je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je parnica vezano uz ništetnost valutne klauzule pokrenuta 1.11.2022. U odnosu na prigovor zastare potraživanja vezano uz ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi isti prigovor također nije osnovan budući je ništetnost kamatne stope u odnosu na Volksbank d.d. (Sberbank), sada Nova Hrvatska banka d.d. utvrđena spomenutom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14.6.2018. pa zastara za jednostrano promjenjivu kamatnu stopu za tuženika teče od 14.6.2018. i ističe 14.6.2023. godine. U ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok naveden u čl. 226 ZOO-a budući je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata točnije ne radi se o kamatama u smislu odredbe čl. 226 ZOO-a. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja tuženiku ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91), kako posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

7. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s naslova stjecanja bez osnove zbog preplaćenih anuiteta nastalih zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezano uz ništetnost Ugovora o kreditu.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 28.10.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 782308 kojim ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 14.799,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na način da je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,10%, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora te valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF). Nije sporno ni to da je tuženik tijekom trajanja ugovora o kreditu mijenjao kamatnu stopu.

11. Sporno je da li su spomenute ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio sa tužiteljem kao korisnikom kredita, potrošačem u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak nepoštena i ništetna, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredbe čl. 81, čl. 82 i čl. 9 Zakona o zaštiti potrošača, dalje ZZP/03 tj. odredba čl. 96 i čl. 97 ZZP/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO te da li je posljedično navedenom tužitelju pričinjena šteta postupanjem tuženika te tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženik bio dužan platiti da se od početka do otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Sporno je i to da li je naprijed spomenuta odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena odredba i slijedom toga ništetna te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope.

12. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužitelja te tužbeni zahtjev ocjenjuje u cijelosti osnovanim. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine među ostalim i u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO povrijedivši time kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama banke, drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre, metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske P-7129/13 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva i u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika kojom je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

15. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. Navedenom presudama u cijelosti su potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti CHF, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su oba bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredbe o jednostrano promjenjivom kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim. Tu valja naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20 st. 1 Zakona o sudovima i čl. 116 st. 1 Ustava RH) te da prema čl. 3 st. 1 Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost, jednakost svih pred zakonom. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o trome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Valja reći da se tužitelj u traženju pravne zaštite u ovom konkretnom slučaju poziva upravo na utvrđenja navedenih odluka. Isto tako ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu tuženik je postupio nepošteno, a posljedica takvih nepoštenih odredbi je ništetnost, budući da kamate moraju biti određene odnosno odredive u smislu odredbe čl. 269 st. 2 i čl. 272 ZOO-a. Naime, ugovorne odredbe gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, dakle jedne ugovorne strane. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba i ona je u ovom slučaju zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa stoga predmetna odredba Ugovora kojom se određuje visina promjenjive kamatne stope uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer je tuženik onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata. Osim toga valja reći i to da su sukladno ZOO-u stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti s druge strane stoga su odredbe ugovora kojima se promjena kamatne stope čini zavisnom samo o odluci banke nepoštene i ništetne. Spomenuta stajališta potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 3.2.2021. godine. Također valja reći i to da je tužitelj kao fizička osoba sklopio kredit za kupnju motornog vozila dakle sklopio posao u osobne nekomercijalne svrhe, radi se o ugovoru sklopljenom u razdoblju na koji se primjenjuju utvrđenja iz naprijed citiranih odluka iz spora za zaštitu kolektivnih interesa time da tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da je tužitelj kao potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja.

16. Utvrđenjem ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje, a isto tako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule, a sve sukladno odredbi čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO. Vodeći računa o zauzetom stajalištu sudske prakse o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi valja reći i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka, već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj švicarskog franka stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskim ugovorima koji su banke sastavile, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečajne valute švicarski franak, nego ugovorna odredba točnije koja traje i koristi se sve dok nije otplaćen kredit. Neravnotežu nisu prouzročile niti promjena tečaja valute švicarski franak ni promjena kamatne stope nego ugovorne odredbe. Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva točnije matematički izračun te stoga sud nije provodio dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem vodeći računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti postupka. Potraživanje tužitelja s naslova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule iznosi ukupan iznos od 1.393,85 EUR. Na pojedine mjesečne iznose koji u svom zbiru čine naprijed navedene iznose obračunavaju se zatezne kamate za razdoblje od prvog dana nakon datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate. Imajući u vidu naprijed izloženo zahtjev tužitelja valjalo je usvojiti kao osnovan te odlučiti kao u izreci ove presude. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos temeljena je na odredbi čl. 1115 ZOO-a tekuća od dana stjecanja, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu iz čega proizlazi logičan zaključak da je tuženik nepošten stjecatelj, a u svezi s čl. 29 st. 2 ZOO-a kamata je dosuđena po stopama naznačenim u izreci ove presude.

17. Odluka o parničnom trošku tužitelja temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP- a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 i 2 te Tbr. 42 i 48. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 100 bodova, podnesak 23.4.2023. 100 bodova, podnesak 30.5.2024. 100 bodova, ročište 10.6.2024. 100 bodova, ročište 12.11.2024. 25 bodova, ročište 4.2.2025. 100 bodova te ročište 19.5.2025. 100 bodova ili ukupno 625 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 1.250,00 EUR te 25% PDV-a 312,50 EUR ili ukupno 1.562,50 EUR. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbi imajući u vidu odredbu čl. 11 st. 1 toč. 20 Zakona o sudskim pristojbama. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 9. lipnja 2025.

Sudac

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.