REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-197/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Croatia osiguranja d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, protiv tuženog ZU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivana Kapustića i Davorina Kapustića, odvjetnici u Ivancu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-1386/2019-42 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-1386/2019-42 od 15. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 38.136,67 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 27.761,67 kuna teku od 23. srpnja 2018. do isplate, na iznos od 8.500,00 kuna od 23. siječnja 2019. do isplate te na iznos od 1.875,00 kuna od 28. siječnja 2019. do isplate (točka I. izreke) te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 16.201,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv navedene presude podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u tome što pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno što su ti razlozi nejasni i proturječni te u suprotnosti s dokazima koji su provedeni u postupku. Osporava činjenično utvrđenje suda prvog stupnja da je do prometne nezgode došlo zbog alkoholiziranosti tuženika, jer da iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka Stivena Šijaka proizlazi da je prometna nesreća odnosno tuženikov prelazak na suprotnu stranu mogla biti posljedica neprilagođene vožnje uvjetima i stanju na cesti, bez obzira na druge vanjske utjecaje. Poziva se i na nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka iz kojega proizlazi da alkoholiziranost tuženika ne mora sama po sebi biti uzrokom prometne nesreće. Ističe da je navedeni vještak prema tuženikovim tvrdnjama o konzumiranju alkohola izračunao da je tuženik kritične zgode bio u pripitom stanju. Navodi i da se rezultat uređaja kojim je policija utvrdila njegovu alkoholiziranost ne može priznati kao dokaz o postojanju alkohola u krvi, ako mu nakon prometne nezgode nije vađena krv u bolničkoj ustanovi, što da je propisano odredbom članka 181. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17., dalje: ZOSPC). Smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan. Navodi da je sud propustio odlučiti o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u postupku, da je tužiteljici dosudio i dio troškova parničnog postupka koji nisu bili nužni i opravdani te da svi dosuđeni troškovi nisu usklađeni s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužiteljicu da mu naknadi troškove parničnog postupka uvećane za trošak žalbe odnosno uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu s prijedlogom da se odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda te da joj tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je regresni zahtjev kojim tužiteljica od tuženika traži isplatu iznosa od 38.136,67 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kojega je isplatila oštećeniku LU na ime naknade štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći od 2. svibnja 2018. u Cerju Nebojse, koju je skrivio tuženik ZU upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano kod tužiteljice po polici broj [broj police], dok je LU upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka]. Tužiteljica tvrdi da je tuženik izgubio prava iz osiguranja budući da je prometnu nesreću skrivio pod utjecajem alkohola od 1,31 g/kg.

7. Prvostupanjski sud prihvatio je takav zahtjev tužiteljice uz zaključak kako je tuženik isključivo kriv za nastanak predmetne prometne nesreće, a nije dokazao da prometna nesreća nije u uzročno posljedičnoj vezi s njegovom alkoholiziranošću.

8. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu proturječni sa sadržajem zapisnika o izvedenim dokazima koji se nalaze u spisu pa se presuda može ispitati.

10. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

11. Sud prvog stupnja odluku temelji na sljedećim činjenicama:

- da je predmetnu prometnu nesreću prouzročio tuženik kada je upravljajući vozilom Golf, registarske oznake [registarska oznaka], u zavoju u desno skrenuo u suprotnu prometnu traku na način da se lijevim kotačima nalazio na oko 1,2 m od srednje crte, te je prednjim lijevim dijelom vozila udario u stražnji lijevi dio vozila BMW, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljalo LU krećući se približno sredinom svoje prometne trake, pri čemu se tuženik kretao brzinom od oko 68,58 km/h, dok se LU u trenutku nesreće kretao brzinom od oko 55,30 km/h, kako to proizlazi iz provedenog prometno-tehničkog vještačenja po vještaku Stivenu Šiljaku,

- da se nesreća dogodila noću, u 21,00 sat, na neosvijetljenom mjestu, da je padala kiša i da je ograničenje brzine iznosilo 50 km/h,

- da iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi da je vidljivost na mjestu nesreće ograničena konfiguracijom terena i zavojem, da je vozilo BMW imalo svakako veći faktor zaslijepljenosti svjetlima vozila iz suprotnog smjera od vozila Golf, pri čemu vidljivost na mjestu nesreće iz smjera dolaska oba vozila iznosi oko 90 m, pa ako je bilo koji vozač neposredno prije nesreće bio zaslijepljen svjetlima vozila iz suprotnog smjera, zbog mokrog kolnika i loših vremenskih uvjeta, morao je svojim pogledom anulirati efekt zasljepljivanja, a po potrebi i dodatno smanjiti brzinu svog vozila, što bi utjecalo na prostorno vremensku vidljivost,

- da je alkotestiranjem od strane Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec utvrđeno da je tuženik bio pod utjecajem alkohola iznad zakonom dopuštene granice od 1,31 g/kg, dok je provedenim toksikološkim vještačenjem po Centru za forenzična ispitivanja „Ivan Vučetić“ utvrđeno da je u vrijeme nesreće bio pod utjecajem alkohola od 1,36 g/kg,

- da je toksikološkim vještačenjem utvrđeno da je vozač pri koncentraciji alkohola u krvi od 1,36 g/kg, što odgovara kategoriji pripitog stanja, apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju motornog vozila jer su mu vozačke sposobnosti bitno smanjene, a vjerojatnost nastanka prometne nesreće sa smrtnim ishodom veća je 11,2 puta nego da je vozač u trijeznom stanju,

- da je u vezi s predmetnim štetnim događajem tuženiku izdan obvezni prekršajni nalog kojim je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. u vezi članka 293. stavka 2., te članka 199. stavka 7. ZOSPC-a,

- da je tužiteljica na ime naknade predmetne štete isplatila oštećeniku ukupan iznosa od 43.775,00 kuna, od čega 23. srpnja 2018. na ime štete na vozilu iznos od 33.400,00 kuna, na ime neimovinske štete iznos od 8.500,00 kuna 23. siječnja 2019. i iznos od 1.875,00 kuna na ime troška zastupanja 28. siječnja 2019.,

- da je prometno-tehničkim vještačenjem utvrđeno da je vrijednost vozila u trenutku nastanka štete iznosila 37.015,56 kuna, a vrijednost ostatka vozila 9.253,89 kuna pa je stvarna šteta na vozilu iznosila 27.761,67 kuna,

12. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je polazeći od odredbe članka 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužiteljice te članka 24. stavka 1. točke 4. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) utvrdio da je tuženik izgubio svoja prava iz osiguranja te da je dužan tužiteljici na temelju odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.) naknaditi utuženi iznos sa zateznim kamatama od dana kada je tužiteljica izvršila plaćanje oštećeniku iz predmetnog štetnog događaja.

13. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. a) Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužiteljice je propisano da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nesreće vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više. Prema stavku 4. točki 2. navedenog članka, osiguranik ne gubi prava iz osiguranja ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj svezi s činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.

14. Protivno navodima žalitelja, ispitivanje alkoholiziranosti sudionika prometne nesreće alkometrom koji mjeri koncentraciju alkohola metodom analize izdaha predstavlja „drugu metodu mjerenja“ u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. a) Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj: Rev 815/2022-2 od 17. svibnja 2023.).

14.1. Prilikom ocjenjivanja je li u vrijeme štetnog događaja vozač bio pod utjecajem alkohola, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti koji policijski službenici popunjavaju prilikom uviđaja koristeći alkometar koji mjeri koncentraciju alkohola u izdahu ispitanika predstavlja službenu javnu ispravu (članak 230. stavak 1. i 2. ZPP-a). U skladu s člankom 230. stavkom 3. ZPP-a svaki ispitanik može osporavati rezultate ispitivanja i tražiti da se isti provjere uzimanjem uzorka krvi i mokraće, na koji način može eventualno osporiti rezultate utvrđene alkometrom. Međutim, kako žalitelj nije postupio na taj način, dakle nije zahtijevao da se utvrde rezultati alkotestiranja uzimanjem uzoraka krvi i mokraće, valja uzeti da su podaci iz zapisnika kao javne isprave istiniti. Tuženik uostalom do zaključenja prethodnog postupka nije ni osporavao utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi, a niti je na tu okolnost predlagao dokaze (članak 299. ZPP-a). Već zbog te činjenice izračun stupnja alkoholiziranosti kojega je vještak toksikolog dao samo na temelju tuženikovog iskaza o konzumaciji alkoholnih pića (vrsti, količini i vremenu konzumacije) ne može poslužiti za osporavanje sadržaja policijskog zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti kao javne isprave, a niti su podaci iz tuženikovog iskaza ičim objektivizirani.

15. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i da tuženik nije uspio dokazati da njegova alkoholiziranost nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom. Naime, provedenim toksikološkim vještačenjem utvrđeno je da su tuženiku u utvrđenom stanju pripitosti vozačke sposobnosti bile bitno smanjene te da se nikako ne može isključiti njezin utjecaj, prvenstveno u vidu smanjenja pažnje i povećanog samopouzdanja vozača koje može poticati na prebrzu vožnju, uz istodobno usporeno zapažanje brzih promjena situacije u prometu, nepreciznost te usporenu reakciju vozača. Kada se ovaj nalaz i mišljenje dovede u vezu s mišljenjem prometno-tehničkog vještaka da bi tuženik izbjegao prometnu nesreću da je ostao u svojoj prometnoj traci, po potrebi smanjio svoju brzinu vožnje te pogledom anulirao mogući efekt zasljepljivanja, dok vozač LU nije ni na koji način utjecao na odvijanje prometne nesreće, jasno je da su unatoč noćim uvjetima vožnje po kiši, pa čak i u situaciji eventualno zasljepljujućeg djelovanja svjetala drugog vozila, upravo tuženikove smanjene vozačke sposobnosti uslijed vožnje pod utjecajem alkohola uzrok ove prometne nesreće, jer je tuženik vozio brzinom od 68,58 km/h na mjestu gdje je ograničenje 50 km/h te je neposredno prije nesreće napravio bočni pomak u suprotnu prometnu traku čime je prouzročio prometnu nesreću.

16. Visina dosuđenog iznosa žalbom nije osporena.

17. Odluka o parničnim troškovima, prema kojoj je tuženik kao osoba koja je izgubila parnicu dužan naknaditi parnične troškove tužiteljici, posljedica je pravilne primjene odredaba članka 154. stavka 1. i 2. ZPP-a. Naime, prema stavku 2. članka 154. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, kako je sud prvog stupnja i postupio, a tuženik tijekom postupka nije postavljao zahtjev za naknadu parničnih troškova u vezi sa smanjenjem tužbenog zahtjeva po pravilima o djelomičnom povlačenju tužbe. Po visini odluka o parničnim troškovima nije određeno osporena, kako je propisano odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a.

18. Slijedom iznijetog, kako je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda tuženika, kojima tvrdi suprotno, o njegovoj je žalbi odlučeno kao u izreci ove odluke po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

19. Uslijed odbijanja tuženikove žalbe, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, prema odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a. Tužiteljici ne pripada trošak odgovora na žalbu, jer taj trošak u postupovnom smislu nije bio potreban (članak 155. ZPP-a).

U Puli 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus