REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-276/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Zvjezdani Barić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. (OIB:79517545746) iz Zagreba, Koranska 2, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn- 96/2020-19 od 16. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 09. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-96/2020-19 od 16. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku (u st. I.) da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.990,84 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 15 dana. Odlukom o troškovima postupka (u st. II.) naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak isplatom iznosa od 2.765,42 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu iz svih žalbenih razloga podnosi tuženik putem svojih punomoćnika, a posebice upućuje na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer da se u obrazloženju presude samo paušalno navedeni izvedeni dokazi, a da su izostali zaključak i ocjena tih dokaza. Ističe da informacije objavljene o tužitelju nisu bile podobne povrijediti ugled i čast jer da se radilo o informacijama koje su utemeljene na točnim činjenicama. S tim u vezi utvrđenje suda da iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o netočnim informacijama je protuzakonito jer tzv. negativne činjenice nisu dokazive s jedne strane, a s druge strane na tu okolnost iskazivali su svjedoci na prijedlog tuženika. Tuženik je u postupku dokazao postojanje ekskulpacijskog razloga iz čl. 21. st. 4. t. 3. Zakona o medijima (dalje ZM) kojim je određeno da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor ima osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako postupa u dobroj vjeri. Nadalje, sud protuzakonito nije uzeo u obzir da su u članku pod naslovom "Na očevid u [adresa] stigao i vlasnik stana kojeg je progutala buktinja; Susjedi su ogorčeni; Već smo prijavljivali probleme s njim, ali nitko nije reagirao" iznesene informacije utemeljene na točnim činjenicama koje ni sam tužitelj ne spori u iskazu, a to je da je vlasnik stana koji je izgorio u požaru, kao i informacije koje se ne tiču tužitelja, a odnose se na vatrogasni prilaz i problematiku gašenja požara.

2.1. Isto tako u članku pod nazivom "Neslužbeno doznajemo uzrok velikog požara u zgradi na Trsteniku; Još se zbrajaju posljedice zbog nemara vlasnika stana, u velikoj opasnosti našli se svi stanari" koji je objavljen 26. studenog 2019. tužitelj uopće nije spomenut i nije otkriven njegov identitet. Žalitelj navodi i da povreda prava osobnosti se ne dokazuje psihijatrijskim vještačenjem pa da stoga nije jasno zašto se je sud prilikom utvrđivanja povrede prava osobnosti fokusirao na psihijatrijsko vještačenje kao i da tužitelj iskazom nije dokazao povredu prava osobnosti jer je izjava kako je članak utjecao na njegovo psihičko stanje – paušalna. Prema odredbama ZM-a šteta počinjena objavom informacije u medijima prvenstveno se nadoknađuje objavom ispravka ili isprike, a tek ako to nije dovoljno oštećeniku pripada pravo i na pravičnu novčanu naknadu. Tuženik je na zahtjev tužitelja bez odgode objavio tzv. demanti na internetskom portalu i u dnevnom listu što sud prvog stupnja nije uzeo u obzir i unatoč tome tužitelju dosudio naknadu štete u punom iznosu.. Pobija i odluku o troškovima postupka.

2.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda "na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan i obveže tužitelja na plaćanje troškova postupka".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala zbog objave članaka u dnevnom listu "[obrt]" i internetskom portalu istog medija i to: dana 25. studenog 2019. kada je objavljen članak pod naslovom "Na očevid u [adresa] stigao i vlasnik stana kojeg je progutala buktinja; Susjedi su ogorčeni; Već smo prijavljivali probleme s njim ali nitko nije reagirao", dana 26. studenog 2019. članak pod naslovom "Neslužbeno doznajemo uzrok velikog požara u zgradi na [adresa]; Još se zbrajaju posljedice nemara vlasnika stana, u velikoj opasnosti našli se svi stanari" i dana 28. studenog 2019. članak pod naslovom "Vlasnik stana u [adresa] prijavljen za teško kazneno djelo; ostavio je uključeno kuhalo, izazvao požar i ugrozio živote stanara u cijeloj zgradi; Sada mu prijeti i do pet godina zatvora". Tužitelj tvrdi da je samim naslovom i sadržajem tekstova grubo izvrijeđan, da su objavljene neistine, dezinformacije i klevete te da je i sam u danoj situaciji ostao bez vlastitog doma radi čega da mu je nanijeta neimovinska šteta koju u konačnosti potražuje u iznosu od 1.990,84 eura (15.000,00 kuna).

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a a sukladno ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od navedenih povreda parničnog postupka. Isto tako, u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje žalitelj jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

8. Među strankama nije sporno da je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 22. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 23. ZM-a ("Narodne novine" broj: 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22) odnosno da se prije podnošenja tužbe tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za objavu ispravka spornih informacija te je time ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi naknade štete.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Sud prvog stupnja otklonio je ispunjenje pretpostavke koje isključuju odgovornost nakladnika za štetu iz čl. 21. st. 4. alineja 3 ZM-a na koje se tijekom postupka pozivao tuženik (a i sada u aktualnoj žalbi) iz razloga što autori teksta prije objave tri članka nisu kontaktirali samog tužitelja kako bi provjerili istinitost informacija o uzroku požara.

10.1. Naime, u navedenim je člancima tužitelj predstavljen kao osoba koja je zbog nemara, bez nadzora ostavila uključeno električno kuhalo zbog čega je izbio požar i time u opasnost doveo život i imovinu stanara zgrade u [adresa] u [adresa]. Dva su novinska članka opremljena i fotografijom na kojoj se nalazi tužitelj dok se u jednom članku sugerira da je tužitelju oduzeta poslovna sposobnost a u drugom da je prijavljen zbog teškog kaznenog djela. Iz iskaza tužitelja kojemu sud poklanja vjeru utvrđuje da vatrogasni inspektor na licu mjesta nije mogao utvrditi pravi razlog požara, a da je do požara moglo doći zbog kratkog spoja na električnim instalacijama te da tužitelj nije ostavio uključeno kuhalo odnosno da nije zbog istoga nastao požar te da se protiv tužitelja nije vodio nikakav kazneni postupak. Isto tako, da tužitelju nije oduzeta poslovna sposobnost.

11. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelju zbog objave spornih članaka narušeno psihičko zdravlje, da je imao jaku anksioznost zbog čega je morao zatražiti liječničku pomoć i to od obiteljskog liječnika i od psihijatra, da je imao probleme sa susjedima, da su mu susjedi prijetili zbog čega se osjećao ugroženo te da je nakon navedenih događaja hospitaliziran na psihijatriji tri dana, a poslije toga da je proveo još dva mjeseca u [obrt] što da mu je znatno promijenilo život. Stoga, sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelju zbog objavljenih informacija povrijeđeno pravo osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled u mjeri u kojoj opravdava pravo na naknadu neimovinske štete, odnosno da su ispunjene pretpostavke za pružanje zaštite tužitelju.

12. U odnosu na visinu pravične novčane naknade neimovinske štete sud prvog stupnja vodeći računa o stupnju odgovornosti nakladnika te činjenici da su navedeni stavovi u naslovu podebljani, napisani velikim slovima kako bi čitatelji dobili takvu informaciju bez da čitaju sadržaj teksta, da je objavljena fotografija tužitelja kao i činjenica da dnevni list "[obrt]" kao i njeni portali imaju veliki broj čitatelja izazvale reakcije i nastupile posljedice u privatnom i društvenom životu tužitelja na temelju slobodne ocjene a i temeljem vještačenja po vještaku psihijatrijske struke dr. Mileni Pernat zaključuje da primjereni iznos pravične novčane naknade iznosi 1.990,84 eura. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) u vezi sa čl. 21. st. 2. ZM-a prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

13. Pobijana odluka je pravilna i zakonita i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika te je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tužitelj dokazao postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu, a da tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

14. Naime, u predmetnom članku je navedeno da je tužitelj ostavio bez nadzora električni kućni aparat te da je upravo zbog takvog aparata i ostavljanja bez nadzora istog došlo do požara i na taj način da je dovedena u opasnost život i imovina stanara zgrade u [adresa], u [adresa]. Nadalje, navedeno je da je tužitelj time počinio teško kazneno djelo za koje da mu prijeti do pet godina zatvora, da je prijavljen zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti u vezi sa kaznenim djelom dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, da je tužitelju kao vlasniku stana oduzeta poslovna sposobnost te da mu je skrbnik jedan član obitelji.

15. Pri tome, na fotografijama pored članka od 25. studenog 2019. i 28. studenog 2019. nalazi se tužitelj te je navedeno njegovo ime i prezime.

16. Postupajući na navedeni način, a suprotno žalbenim navodima žalitelja predmetnim člancima je otkriven identitet tužitelja, usprkos činjenici što se u jednom od tih članaka, onom od 26. studenog 2019. ne navodi ime tužitelja niti se postavlja njegova fotografija s obzirom da se čitanjem prvog članka tj. onoga od 25. studenog 2019. i trećeg članka, onoga od 28. studenog 2019. može zaključiti da se radi o tužitelju. Ovdje valja navesti da za postojanje odgovornosti za štetu propisanu čl. 21. ZM-a nije nužno da svaki čitatelj može identificirati oštećenika, a niti je to životno i logično moguće.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da odredbe ZM-a i ZOO-a kojima je općenito uređeno pitanje naknade štete valja primijeniti i tumačiti sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 2/10), kako je to propisano čl. 1. st. 2. ZM-a, odnosno sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje ESLJP) te Ustavnog suda RH. Radi se dakle o konkurenciji dvaju ljudskih prava, prvog prava na slobodu izražavanja zaštićenom čl. 10. Konvencije i čl. 38. Ustava RH ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i prava na poštivanje privatnog života zajamčenog čl. 8. Konvencije i čl. 35. Ustava RH.

18. U nizu svojih odluka ESLJP je izrazio shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Isto tako, da ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnost i odgovornost, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena. Navedeno ustavno i konvencijsko jamstvo slobode izražavanja sadrži obveze i odgovornosti koje se odnose i na tisak pa su oni koji se koriste pravom na slobodu izražavanja u okviru tiska dužni prilikom iznošenja informacija od javnog interesa postupati u dobroj vjeri kako bi pružili vjerodostojne informacije u skladu sa novinarskom etikom.

18.1. ESLJP je zauzeo pravni stav u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (zahtjev broj 39954/08) navodeći okolnosti prema kojima sud načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava. Ustavni sud RH navedena načela iz te odluke načelno je prihvatio u svojim odlukama U-III- 1876/2018 i U-III-1898/2018 od 14. studenog 2019.

19. Ovdje valja navesti da je u navedenim člancima objavljena informacija koja se odnosi na požar u stambenoj zgradi u [adresa], u [adresa] i da je za navedeno postojalo opravdano zanimanje javnosti. Međutim, tužitelj u kontekstu u kojem ga se spominje u predmetnom članku nije osoba poznata javnosti, a tuženik u postupku nije dokazao da bi tužitelj svojim prethodnim ponašanjem na bilo koji način privlačio pozornost javnosti.

20. Isto tako i sami naslovi članaka su podobni izazvati povredu prava osobnosti tužitelja na ugled, čast i dostojanstvo iz čl. 19. st. 2. ZOO-a. U tom smislu je i u odlukama Ustavnog suda RH (broj U-III-1876/2018 i U-III-1898/2018 od 14. studenog 2019.) istaknuto kako je notorna činjenica da određen, nezanemariv broj čitatelja ponekad čita samo naslove pojedinih članaka i gleda priložene fotografije, da neki čitatelj to čine često, a neki čitatelji gotovo uvijek, slijedom čega je nedvojbeno da kod takvog prosječnog čitatelja naslov predmetnog članka stvara negativan dojam.

21. Posljedice objave spornog članka prvostupanjski sud je pravilno cijenio i utvrdio na temelju iskaza tužitelja te na temelju provedenog vještačenja po vještaku psihijatrijske struke (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) te je pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a kada je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.990,84 eura.

22. Konačno, i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

23. Slijedom svega navedenog valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

23.1. Kako je odbijena žalba tuženika valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 09. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus