- 1 - Revd 1721/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Igora Periše predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja J. M. iz V. L., OIB ..., II. tužitelja I. M. iz P., OIB ..., III. tužiteljice M. Z. iz G., OIB ..., IV. tužiteljice D. M. iz P., OIB ..., V. tužiteljice maloljetne J. M. iz V. L., OIB ..., koju zastupa otac kao zakonski zastupnik J. M. i VI. tužitelja D. M. iz V. L., OIB ..., koje zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik F.-K. Š. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-641/2021-11 od 15. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-180/2019-68 od 11. ožujka 2021., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-641/2021-11 od 15. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-180/2019-68 od 11. ožujka 2021.
2. U odgovoru na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, tužitelji su predložili prijedlog tuženika odbaciti, podredno odbiti.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja koja su važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, te naknade imovinske štete s osnova troškova nadgrobnog spomenika, kao i troškova karmina i pogreba.
5. Pitanjima naznačenima u prijedlogu pod brojevima 1. do 6. tuženik problematizira zaključak sudova o postojanju uzročno-posljedične veze između štetnog događaja (prometne nesreće) i smrti pravnog prednika tužitelja, koji se je uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći liječio u bolnici 2 mjeseca prije nego što je preminuo. Argumentirajući važnost postavljenih pitanja, tuženik se je pozvao na više odluka revizijskog suda (Revx 947/14 od 14. prosinca 2016., Rev 1063/18 od 10. studenog 2021., Revx 749/15 od 1. rujna 2015., Revd 3834/20 od 9. veljače 2021.) te odluke drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž 1437/16 od 6. veljače 2018. i Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2522/15 od 11. veljače 2016.), koje nisu donesene u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja bi bila podudarna konkretnom predmetu. Stoga se navedene odluke ne mogu smatrati valjanom argumentacijom koja bi upućivala na važnost postavljenih pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Sedmo i osmo pitanje se odnose na primjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. (dalje: Orijentacijski kriteriji) obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela tog suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., te u tom smislu povećanje tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete nakon zaključenja prethodnog postupka. U odnosu na ta pitanja tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP, jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se je u prijedlogu pozvao (nisu dostavljeni podnesak tužitelja kojim je povećan tužbeni zahtjev kao ni zapisnik s ročišta na kojem je zaključen prethodni postupak).
7. Devetim postavljenim pitanjem tuženik problematizira ocjenu suda o doprinosu prednika tužitelja nastanku štetnog događaja, pozivajući se pritom na odluku revizijskog suda broj Rev 2864/90 od 3. travnja 1991. - koja se temelji na posve različitim činjeničnim utvrđenjima od onih u ovom konkretnom predmetu, te stoga drugačijom ocjenom revizijskog suda o doprinosu oštećenika. Stoga se ne može smatrati da bi pozivanjem na navedenu odluku tuženik dokazao važnost postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Deseto pitanje se odnosi na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela tog suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kad se radi o štetama nastalima prije donošenja tog pravnog shvaćanja. Odluka drugostupanjskog suda je glede tog pitanja u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj Rev 660/21 od 14. rujna 2021., pa se ni to pitanje ne može smatrati važnim sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
9. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 23. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Igor Periša, v.r.
