1

                                                                    Broj: Ppž-5779/2022

 

                              

 

 

                                                                                                                                 Broj: Ppž-5779/2022

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. L.K., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017., 126/2019. i 84/2021.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Novom Zagrebu od 15. travnja 2022., broj: 70 Pp - 3392/2021-13, u sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.               Odbija se žalba okr. L.K. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

 

II.               Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. L.K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 eura (pedeset)[1] / 376,73 (tristo sedamdeset šest eura i sedamdeset tri lipe) kune u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 15. travnja 2022., broj: 70 Pp - 3392/2021-13, proglašen je krivim okr. L.K. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude, okr. L.K. pravodobno je putem braniteljice odvjetnice S.G. podnio žalbu, naznačujući u žalbi da se žali zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog  materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je obrana okrivljenika iskonstruirana u cilju umanjenja njegove prekršajne odgovornosti za protupravno ponašanje cijeneći ponašanje okrivljenika prilikom suočenja ne uzimajući u obzir činjenicu da je okrivljenik starija osoba sa problemom sluha, da nosi slušni aparat i da se u razgovoru naginje i okreće glavu u lijevo kako bi bolje čuo sugovornika, a koja činjenica je bila poznata sudu, a takvo ponašanje je sud pogrešno okarakterizirao kao nesiguran. Isto tako, okrivljenik navodi da sud prilikom ocjene nije uzeo u obzir da iskazi svjedoka ne potvrđuju činjenične naovde optužnog prijedloga budući da vrata nije otvorila snaha I. već unuka mldb. L. te da svjedoci ne potvrđuju da bi okrivljenik prilikom otvaranja vrata počeo unositi u lice oštećenoj i mahati prema njoj jer događaj opisuju upotrebljavajući riječi konverzacija ili razgovor te da, u odnosu na unašanje u lice, oba svjedoka to spominju tek na posebne upite, a posebno se ukazuje na iskaz mldb. L. iz kojeg je vidljivo da je u tom dijelu iskaz naučen i iskontruiran. Okrivljenik ističe da razgovor o iseljenju iz kuće može nekome biti nepoželjna tema, ali da sud nije imao osnova okarakterizirati takav razgovor kao psihičko nasilje koje bi izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost, a da kod druge strane ne izazove povredu dostojanstva i uznemirenost, a da je jasno da iz iskaza svjedoka i obrane okrivljenika jasno proizlazi da se radi o neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, a ne psihičkom nasilju u obitelji.

 

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

 

5.2.              Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu svjedokinje žrtve I.K., obzirom da je ista u svom iskazu dosljedno iskazivala o okolnostima događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iskazala da je inkriminirane prilike okrivljenik došao na ulazna vrata kuće u kojoj živi, da su počeli konverzaciju da joj je rekao „...da bi bilo vrijeme da ja izađem vani iz te kuće…da imam rok do 01.08. da izađem vani iz kuće. Ja sam na to rekla da neću izaći van, nakon toga svekar mi je rekao da će me odjaviti s adrese, a ja sam mu na to odgovorila da radi ono što smatra da treba…a rekla sam i da nemam gdje otići…Na to mi je odgovorio svekar da ako to ne uspije da će mi dovesti policiju i da će me s policijom izbaciti van. Zatim je rekao: „ako ni to ne uspije, onda igramo prljavo“…Ja sam se osjećala jadno, kao krpa, osjećala se jadno zajedno s L. plakale smo, bila sam uznemirena i osjećala sam da mi je povrijeđeno dostojanstvo…na upit suda odgovorila je: tijekom događaja svekar je mahao rukama prema meni i stalno mi se unosio u lice a bili smo na udaljenosti nas dvoje otprilike korak…“. Takav iskaz svjedokinje žrtve u potpunosti je suglasan s iskazom mlt. svjedokinje L.K. koja je događaj inkriminirane prilike opisala identično sa iskazom svjedokinje oštećene I.K.. Osim toga, vjerodostojnost iskaza svjedokinje oštećene I.K. potvrđeno je dokaznom radnjom suočenja između okrivljenika i oštećene.

 

5.3.              Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika u kojima ističe da je prilikom dokazne radnje suočenja prvostupanjski pogrešno cijenio ponašanje okrivljenika kao nesigurno, a to iz razloga jer nije uzeo u obzir da je okrivljenik osoba starija osoba sa problemom sluha, da nosi slušni aparat i da se u razgovoru naginje i okreće glavu u lijevo kako bi bolje čuo sugovornika. Naime, iz Zapisnika o glavnoj raspravi od 15. travnja 2022. (list 44-46 spisa) proizlazi da na konstataciju suda tijekom provođenja radnje suočenja  između okrivljenika i svjedokinje oštećene I.K. „…Tijekom suočenja okrivljenik djelomično gleda oštećenicu djelomično gleda sud, tijekom suočenja oštećenica tijekom suočenja gleda okrivljenika cijelo vrijeme…“ okrivljenik nije stavio nikakvu primjedbu niti prigovorio takvoj ocjeni govora njegovog tijela da nosi slušni aparat i da slabo čuje. Osim toga, sud je konstatirao da „…okrivljenik djelomično gleda sud a djelomično oštećenicu…“, a ne da se „naginje i okreće glavu u lijevo…“, kao što sada pogrešno navodi okrivljenik.

 

5.4.              Nadalje, u pravu je okrivljenik kada ističe da razgovor o iseljenju iz kuće može biti nepoželjna tema. Međutim, nije u pravu kada ističe da takav razgovor ne može biti okarakteriziran kao psihičkom nasilje. Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je okrivljenik prekoračio granice razgovora koji svakako može biti neugodan i nepoželjan, budući da i takav neugodan razgovor se može voditi uz poštivanja dostojanstva druge osobe, o čemu se u konkretnom slučaju nije radilo budući da se okrivljenik unosio u lice oštećenoj I.K., a time i prekoračio granice uobičajenog i pristojnog ophođenja sa drugom osobom.

 

5.5.              Slijedom navedenog, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

6.              Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

6.1.              Za prekršaj za koji je okr. L.K. proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana kao teža kazna, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za predmetni prekršaj i to kao blaža vrsta kazne. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, težinu počinjenog prekršaja kao i odsutnost samokritike od strane okrivljenika kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, izrečena novčana kazna primjerena je u cilju ostvarivanja opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

6.2.               Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 114/2022.) kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od najmanje 260,00 eura do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura, a što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi od 1.958,97 kuna do 49.953,76 kuna), dok je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017., 126/2019. i 84/2021.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu novčanu kaznu (u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna do općeg zakonskog maksimuma od 49.953,76 kuna). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljeniku za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu od 3.000,00 kuna, a koja je unutra okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je  prema načelu konkretnosti, novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 50,00 eura / 376,73 kuna, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

 

8.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 23. kolovoza 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                                   Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić,v.r.                                                              Kristina Gašparac Orlić,v.r.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskog sudu u Novom Zagrebu u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu, nadležni Zavod za socijalni rad i tužitelja.