REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-784/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa] Dubice, Petra Zrinskog 135, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Kužnar Šarić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje ČN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik, kao umješača na strani tuženika, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-225/2024-32 od 21. ožujka 2025., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj Ps-225/2024-35 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-225/2024-32 od 21. ožujka 2025., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Ps- 225/2024-35 od 10. travnja 2025. u točkama I. i III. izreke.

II. Prihvaća se djelomično žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-225/2024-32 od 21. ožujka 2025., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Ps-225/2024-35 od 10. travnja 2025. u točki II. izreke i sudi:

„II. Nalaže se tužitelju RN naknaditi tuženiku PN parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu u iznosu 250,00 eura.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja PN koji glasi: "Nalaže se tuženiku PN iz [adresa], da preda tužitelju RN iz [adresa] Dubice, Petra Berislavića 135 (prije Djuke Trninića 135), OIB: [osobni identifikacijski broj], slobodnu od osoba i stvari i to:

- stan na II (drugom) katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73,97 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađena na katastarskoj česti br. 5555/3, upisana u [broj poduloška], knjiga PU:

Vrapče Novo."

II. Nalaže se tužitelju RN naknaditi tuženiku PN parnični trošak u iznosu od 2.125,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja RN za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.250,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2025. do isplate."

1.1. Rješenjem je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.000,00 eura.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda od 10. travnja 2025. ispravljena je presuda i rješenje od 21. ožujka 2025. u točki I. izreke presude, red prvi, tako da umjesto ''tužitelja PN' ispravno piše ''tužitelja RN'.

3. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Ukazuje, na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja, čime stranci nije dana mogućnost raspravljati pred sudom, da nije sporno da je tuženik iselio iz nekretnine u ljeto 2022. što je tužitelj saznao u kolovozu 2022.; da je postupak bio u prekidu, pa je tek nakon nastavka postupka podneskom od 5. veljače 2025. tužitelj umjesto tužbenog zahtjeva radi predaje u posjed istaknuo novi tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 23.000,00 EUR na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine; da je pravilnom primjenom materijalnog prava tu preinaku valjalo dopustiti jer tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev ranije. Nadalje, okolnost otuđenja predmetne nekretnine tijekom postupka ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši; da je tužitelj tijekom postupka otuđio predmetnu nekretninu 2024., ali i tuženik je tijekom postupka udovoljio tužbenom zahtjevu u cijelosti i to 2022., pa je valjao donijeti odluku u skladu s odredbom članka 158. st. 2. ZPP. Predlaže preinaku presude, podredno ukidanje i vraćanje na ponovno odlučivanja.

4. Sa žalbom je postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana u dijelu glavnog zahtjeva.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predajom tužitelju od strane tuženika slobodan od osoba i stvari stan na II. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a i hodnika u površini od 73,97 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađena na katastarskoj česti br. 5555/3, upisana u [broj poduloška], knjiga PU: Vrapče Novo.

7. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja utvrdivši:

- da je tužitelj tužbu podnio 25. listopada 2018.

- da je presudom istoga suda posl. br. P-4635/2015-71 od 17. veljače 2022. utvrđeno da je predmetni stan bračna stečevina tužitelja i ČN i to svakog u ½ dijela; da je ta presuda presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-548/2022-2 od 8. studenoga 2022. potvrđena u dijelu kojim je odlučeno da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu ovdje tužitelja i ČN koje je ČN vlasnica u 2/6 dijela, dok je u preostalom dijelu preinačena i odbijen zahtjev tužiteljice ČN u daljnjih 1/6 dijela.

- da je ČN upisala svoje pravo suvlasništva u zemljišne knjige, kao i da je u tijeku postupka na tužiteljevu dijelu upisan ĐN temeljem Ugovora o kupoprodaji od 13. studenog 2024.

a iz čega zaključuje da je tijekom postupka tužitelj otuđio svoj suvlasnički dio nekretnine, pa stoga u trenutku zaključenja glavne rasprave tužitelj više nije bio suvlasnik predmetnog stana, slijedom čega, primjenom odredbe čl. 195. st. 1. ZPP, stava izraženog u odluci VSRH Revt 4/2018-6 od 4. rujna 2019. te pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela održane 14. rujna 2020. broj Su-IV-47/2020-7, zaključuje da tužitelj više nije (su)vlasnik predmetnog stana, pa isti nije aktivno legitimiran zahtijevati predaju predmetnog stana u posjed. Stoga da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje u tekstu ZVDSP).

8. Takva odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ 70/19) utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP/14, a pravilno je primijenio materijalno pravo na pravilno utvrđeno bitno činjenično stanje.

10. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP time što nije izveden dokaz saslušanjem tužitelja. Naime, tužitelj je bio uredno pozvan radi saslušanja na glavnu raspravu 13. studenog 2020., ali na navedenu nije pristupio obrazlažući da se nalazi u Zambiji i ne može se vratiti u RH uslijed pandemije. Dakle, ne radi se radnji suda prvog stupnja uslijed čega nije izveden taj dokaz. Osim toga, nije izveden niti dokaz saslušanjem tuženika, pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani. Nastavno, valja primijetiti da, kako bitne činjenice i nisu sporne u postupku, nije niti bilo potrebe za provođenjem dokaza saslušanjem stranaka.

11. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 190. i čl. 191. ZPP/19. Naime, odredbom čl. 190. st. 1. do 4. ZPP/19 propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

11.1. Odredbom čl. 191. st. 1. i 2. ZPP/19 propisano je da preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

11.2. U konkretnom slučaju tužitelj je podneskom od 5. veljače 2025., nakon što je nastavljen predmetni postupak koji je bio u prekidu do pravomoćnog okončanja predmeta koji se vodio po tužbi ČN poslovni broj P-4635/2015 i tuženik u ljeto 2022. iselio iz stana, preinačio tužbu tražeći da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od ukupno 23.000,00 eura sa zateznim kamatama za razdoblje od 25. listopada 2018. do 25. srpnja 2022. na ime korištenja predmetnog stana. Takvu preinaku, kojoj se tuženik protivio, sud nije dopustio budući je tužitelj takav zahtjev kojim traži isplatu naknade za korištenje nekretnine mogao postaviti već u tužbi kada je postavio zahtjev za predajom u posjed osnovom svoga vlasništva, odnosno do zaključenja prethodnog postupka.

11.3. Takva je odluka suda prvog stupnja pravilna kako je pravilno zaključio taj sud. Preinačeni zahtjev za isplatu naknade za korištenje nekretnine nije ovisan o činjenici da je tuženik napustio posjed nekretnine u ljeto 2022. Dakle, ne radi se o situaciji iz odredbe čl. 191. st. 2. ZPP/19 i neosnovano tužitelj ukazuje da je razlog te preinake činjenica da je ranije postupak bio u prekidu do pravomoćnog okončana postupka poslovni broj P-4635/2015.

12. Nadalje, kako i nije sporno da je tužitelj otuđio svoj suvlasnički dio te više nije suvlasnik predmetnog stana, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Navedeno je i valjano obrazložio ukazujući i na stav Građanskog odjela VSRH od 14. rujna 2020. Su-IV-47/2020-7. Naime otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalno-pravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarno-pravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.

13. Stoga, kako tužitelj nije suvlasnik nekretnine, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe čl. 161. i čl. 162. ZVDSP i zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati predaju nekretnine u posjed.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

15. Odluku o trošku valjalo je preinačiti jer tuženiku ne pripada trošak za sastav odgovora na žalbu koji nije bio potreban radi vođenja postupka, čl. 155. st. 1. ZPP. U preostalom dijelu je odluka o trošku pravilna, čl. 154. st. 1. ZPP i valjano obrazložena, Stoga tuženiku sveukupno pripada trošak u iznosu 1.875,00 eura sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP. Pritom valja dodati da u svezi odluke o trošku ne dolazi do primjene odredbe čl. 158. st. 2. ZPP jer tužitelj nije povukao tužbu, niti se odrekao tužbenog zahtjeva.

U Puli 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško