- 1 -              Revd 1014/2023-5

Broj: Revd 1014/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. P., OIB ... , 2. J. P., OIB … , i 3. D. P., OIB … , svi iz Z., svi zastupani po punomoćniku E. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika: 1. Z. Š., OIB … , iz Z., 2. B. D., OIB … , Z., 3. G. B., OIB … , Z., 4. A. N., OIB … , Z., i 5. J. B., OIB … , Z., svi zastupani po punomoćnici M. K., odvjetnici u K., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-823/2022-2 od 16. studenoga 2022., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-840/2020-64 od 15. srpnja 2021. i poslovni broj P-840/2020-69 od 25. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2023.

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelji su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-823/2022-2 od 16. studenogs 2022., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-840/2020-64 od 15. srpnja 2021. i poslovni broj P-840/2020-69 od 25. kolovoza 2021. postavljajući slijedeća pitanja:

              "1. Može li sud prvog stupnja postupiti suprotno udovoljenoj odredbi čl. 83. st. 3. Zakona o parničnom postupku, pozvati tužitelje svojim rješenjem od 13. siječnja 2021. i 03. veljače 2021. na ispravak tužbe od 21. rujna 2021., a kad su tužitelji podnescima od 29. siječnja 2021. i 24. veljače udovoljili traženom, pravodobno dostavili podatke, postupili u ostavljenom roku, naznačili tuženik – ovrhovoditelje uključujući i tuženike pravne slijednike koji su procesno legitimirani u parnici radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom?

              2. Je li sud pogrešno primijenio zakon u odlučivanju kada je po drugi put protivno svim relevantnim dokazanim činjenicama neutemeljeno odbacio tužbu tužitelja?"

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga navodeći da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava, da su činjenične naravi, te da su činjenične naravi.

3. Kao razloge važnosti u odnosu na postavljena pitanja tužitelj a u smislu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) navodi da je pobijana odluka u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 567/2019 od 8. srpnja 2020. i Rev 202/00-2 od 5. srpnja 2001.).

4. Tužitelji ujedno podnose prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385. st. 2. ZPP pozivajući se na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i to prava na jednakost pred zakonom (čl. 14. Ustava), ustavnog prava na žalbu (čl. 18. Ustava), ustavno pravno na jednakopravnost pred sudovima (čl. 26. Ustava), ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava) te na povredu prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) smatrajući da im je postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer im nije omogućeno raspravljanje pred sudom, zatim pravo na pravično i javno saslušanje od strane nepristranog suda, te povreda prava na pristup sudu uslijed odbacivanja tužbe.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to iz razloga što postavljenim pitanjima tužitelji polaze od vlastitog viđenja činjenica koje je suprotno od onoga na kojem se temelji pobijana odluka i ne odnosi se na procesnu situaciju koja je u konkretnom predmetu ostvarena.

5.1. Naime, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je ovršni postupak prekinut zbog smrti ovrhovoditelja A. B. i K. N., te su tužitelji pozvani da tužbu isprave na način da kao tuženike navedu sve nasljednike ovrhovoditelja. Također su nižestupanjski sudovi svoju odluku temeljili na utvrđenju da je ovršni postupak nastavljen u odnosu na nasljednike pok. ovrhovoditelja K. N. – A. N. i Ž. N., te u odnosu na pok. ovrhovoditelja A. B. – G. B. i B. B., te su upravo na tim utvrđenjima temeljili svoju odluku kojom ocjenjuju da tužitelji nisu postupili po rješenju od 3. veljače 2021. i tužbom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom obuhvatili sve ovrhovoditelje iz ovršnog postupka.

5.2. Upravo ova utvrđenja nižestupanjskih sudova tužitelji postavljenim pitanjima osporavaju, iznoseći vlastito tumačenje zakonskih propisa temeljem kojih je ovršni sud trebao odlučiti o nastavku postupka, što nije predmetom razmatranja u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, već u toj parnici ovršenik treba tužbom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom obuhvatiti sve ovrhovoditelje.

5.3. Odluke na koje se tužitelji kao razloge važnosti pozivaju ne koincidiraju u odnosu na konkretan slučaj. Tako revizijska odluka Rev 567/2019-2 od 8. srpnja 2020., a koja je prethodno donijeta u ovom istom postupku, se ne odnosi na istu procesnu situaciju. Naime, tom odlukom je iznijeto pravno shvaćanje prema kojem kada je ovršni sud uputio stranke na podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na stranku koja je u trenutku donošenja te odluke već bila preminula, da je sud trebao pozvati stranku da uredi zahtjev u skladu sa čl. 83. st. 1. ZPP. Upravo ovaj propust je postupanjem nižestupanjskih sudova u ponovljenom postupku i otklonjen, a tužitelji nisu postupili po nalogu suda. Odluka II Rev 202/00-2 od 5. srpnja 2001. se odnosi na stranačku sposobnost stranke trgovačkog društva, te stoga ne koincidira u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja.

6. Stoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju čl. 389. st. 1. ZPP, riješeno kao pod I. izreke.

7. Tužitelji nisu učinili vjerojatnim da je u postupanjem nižestupanjskih sudova bilo osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom ili Konvencijom.

7.1. Navodi tužitelja o postupanju u postupku u kojem je donijeta ovršna isprava temeljem koje se provodi ovrha ne dovode u pitanje zakonitost pobijane odluke, a iz razloga koji su prethodno iznijeti (toč. 5. obrazloženja).

8. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod II. izreke.

Zagreb, 23. kolovoza 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.