REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 79/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj Privredna banka Zagreb d. d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pavlak & partneri d. o. o., Splitska 2, Rijeka, i tuženik MG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], trenutno nepoznatog boravišta, kojeg kao privremeni zastupnik zastupa odvjetnik Zoran Sloković, Franine i Jurine 7, Pazin, radi isplate, 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog iz t. I. rješenja ovog suda posl. br. Pl 408/2022-3 od 26. rujna 2022. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 902,61 euro (devetsto dva eura i šezdeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje na iznos 795,10 eura (sedamsto devedeset pet eura i deset centa) teku od 25. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Djelomično se ukida platni nalog iz t. I. rješenja ovog suda posl. br. Pl 408/2022-3 od 26. rujna 2022. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 124,43 eura (sto dvadeset četiri eura i četrdeset tri centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikov prigovor u odnosu na nepostojanje zakonskih osnova za izdavanje platnog naloga.

II. Ukida se platni nalog iz t. II. rješenja ovog suda posl. br. Pl 408/2022-3 od 26. rujna 2022.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 240,23 eura (dvjesto četrdeset eura i dvadeset tri centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. lipnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. U preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Dana 26. kolovoza 2022. tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga radi isplate 7.738,22 kune sa zateznim kamatama.

2. Rješenjem ovog suda posl. br. Pl 311/2022 od 25. srpnja 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 7.738,22 kune / 1.027,04 eura sa zateznim kamatama koje na iznos 6.928,24 kuna / 919,54 eura teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (t. I.). Osim toga, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 618,75 kuna / 82,12 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. rujna 2022. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena (t. II.).

3. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio pravodoban prigovor. U prigovoru je naveo kako ne postoje zakonske osnove za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. i 447. Zakona o parničnom postupku. U rješenju nije navedena pravna osnova za njegovo donošenje što ga čini nezakonitim. Osporio je i da bi isprava na temelju koje je izdan platni nalog imala svojstva i bila vjerodostojna isprava što predstavlja daljnji razlog zbog kojeg pobijani platni nalog nije mogao biti izdan. U cijelosti je osporio osnovanost i visinu tužiteljevog potraživanja iz platnog naloga. Tuženik nije ni u kakvom pravnom odnosu s tužiteljem te mu nije ništa dužan platiti.

4. Prigovor nije osnovan.

5. U tužbi je navedeno da se tužiteljevo potraživanje temelji na neispunjenju tuženikovih obveza iz ugovora o transakcijskom tekućem računu br. 3232988758, partije 7601691617, sklopljen između tužitelja i tuženika 25. listopada 2018. u tužiteljevoj poslovnici u Poreču. Tužitelj je tuženiku 27. prosinca 2019. dostavio obavijest o otkazu ugovora o transakcijskom tekućem računu. Prema izvatku iz poslovnih knjiga tuženik duguje tužitelju 7.738,22 kune.

6. 1. Kako je tuženik prigovorio da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. i 447. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., nadalje ZPP), sud je u skladu s čl. 452. st. 1. ZPP-a najprije odlučio o tom prigovoru.

6. 2. Prema čl. 446. ZPP-a kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog). U tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Smatrat će se da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi.

6. 3. U čl. 447. ZPP-a određeno je da će sud izdati platni nalog protiv tuženika iako tužbi nisu priložene vjerodostojne isprave, ali su u tužbi izneseni osnova i visina dugovanja te naznačeni dokazi na temelju kojih se može utvrditi istinitost tužbenih navoda, uz uvjet da se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo glavno potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 660,00 eura.

6. 4. U konkretnom slučaju se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu koje se dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u ovjerenom prijepisu. Kako se prebivalište tuženika nalazi u inozemstvu, smatra se da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, pa tužitelj nije trebao navesti razloge zbog kojih predlaže izdavanje platnog naloga umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.

6. 5. Slijedom navedenog nije osnovan tuženikov prigovor u pogledu toga da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga, pa je prigovor u tom dijelu odbijen u t. I. izreke rješenja.

7. 1. Stranke ovog postupka sklopile su 25. listopada 2018. ugovor o transakcijskom tekućem računu br. 3232988758.

7. 2. Na temelju tog ugovora tužitelj je otvorio tuženiku transakcijski tekući račun u kunama radi izvršenja platnih transakcija te se je obvezao voditi taj račun. Tuženik se je obvezao osigurati priljev sredstava na tekućem računu najmanje u iznosu potrebnom za isplate, odnosno za plaćanje svih obveza na teret tekućeg računa, uključivo i za plaćanje kamata i naknada te troškova koji proizlaze iz tog ugovora. Tuženik može raspolagati sredstvima tekućeg računa u granicama salda, odnosno do visine raspoloživog iznosa sredstava na tekućem računu ako mu je odobreno dopušteno prekoračenje. Pored toga, tužitelj može odobriti tuženiku obročnu otplatu platnom karticom za kupnju robe ili plaćanja usluga na označenim prodajnim mjestima u zemlji.

7. 3. Na iskorišteni iznos prekoračenja tužitelj obračunava kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je fiksna, u visini određenoj općim uvjetima tužitelja. Na iznos nedopuštenog prekoračenja tužitelj obračunava i naplaćuje zakonsku zateznu kamatu.

7. 4. Tuženik se je obvezao platiti tužitelju naknadu za vođenje tekućeg računa, kao i sve druge naknade i stvarne troškove koje proizlaze iz Okvirnog ugovora, a koje su u vrijeme zaključenja ugovora bile sadržane u Tarifi tužitelja.

7. 5. Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme. Tužitelj može otkazati ugovor uz otkazni rok od dva mjeseca. U slučaju otkaza tuženik je obvezan podmiriti sve obveze iz ugovora. Ako tuženik ili druge ovlaštene osobe ne postupaju u skladu s ugovornim odredbama i/ili prekorače saldo ili raspoloživi iznos sredstava na tekućem računu, tuženik ovlašćuje tužitelja da bez ikakve daljnje suglasnosti može naplatiti dospjele tražbine koje nastanu iz ugovora uključujući zateznu kamatu iz sredstava priljeva na tekući račun i/ili prijebojem s drugih transakcijskih i depozitnih računa koje tuženik ima kod tužitelja. U tom slučaju tužitelj može blokirati tekući račun, provesti postupak opominjanja, kao i poduzeti radnje otkaza ugovora i zatvaranja tekućeg računa te pokretanja prisilne naplate

7. 6. Prema čl. 9. ugovora za sporove je nadležan sud u mjestu sjedišta banke, a na ugovor se primjenjuje hrvatsko pravo.

8. Dana 27. prosinca 2019. tužitelj je donio obavijest o otkazu ugovora o transakcijskom tekućem računu kojeg je zaključio s tuženikom 25. listopada 2018. Otkazni rok je dva mjeseca i počinje teći od datuma slanja obavijesti o otkazu. Danom otkaza ugovora dospijeva na naplatu cjelokupni iznos duga po transakcijskom tekućem računu, uključivo i dopušteno prekoračenje te obročna otplata ako je tuženik koristi. Na dan 27. prosinca 2019. dugovanje iznosi 5.934,98 kuna uvećano za pripadajuće kamate do dana plaćanja.

9. Prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja dugovanje tuženika na temelju ugovora o kreditu na dan 24. kolovoza 2022. iznosi: po osnovi glavnice 5.974,74 kuna, po osnovi zateznih kamata 809,98 kuna, po osnovi naknada 16,00 kuna te po osnovi odvjetničkih troškova 937,50 kuna, a što ukupno iznosi 7.738,22 kune.

10. 1. U podnesku od 27. veljače 2025. tužitelj je naveo kako tuženik nije podmirio dospjele obveze prema ugovoru o transakcijskom tekućem računu, pa mu je tuženik 25. listopada 2018. otkazao taj ugovor. Tužitelj je 9. ožujka 2020. uputio tuženiku zadnji poziv za plaćanje duga po ugovoru o tekućem računu, odnosno obavijest o pokretanju ovrhe. Međutim, tuženik u ostavljenom roku nije ispunio svoje dospjele, a neplaćene obveze zbog čega je tužitelj bio primoran pokrenuti parnični postupak.

10. 2. Uz podnesak je dostavio analitičku karticu dugovanja na dan 24. kolovoza 2022. prema kojem dugovanje na ime glavnice iznosi 5.974,74 kuna, po osnovi odvjetničkih troškova 937,50 kuna, za naknadu 16,00 kuna te na ime zateznih kamata 809,98 kuna.

10. 3. U prilogu podneska je obavijest o pokretanju ovrhe – zadnji poziv za plaćanje duga po ugovoru o tekućem računu br. 3232988758 od 9. ožujka 2020. U toj obavijesti navedeno je da je 27. prosinca 2019. otkazan ugovor o tekućem računu br. 3232988758. Provjerom svojih poslovnih knjiga tužitelj je utvrdio da unatoč tome tuženik nije podmirio dugovanje. Stoga je tužitelj još jednom pozvao tuženika da u cilju izbjegavanja pokretanja ovršnog postupka, kao i daljnjih troškova, plati svoje dugovanje koje na dan 9. ožujka 2020. iznosi 6.059,65 kuna, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu.

11. 1. Na temelju navedenih isprava utvrđene su sve činjenice potrebne za donošenje odluke.

11. 2. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za financijsko vještačenje jer se visina osnovanog dijela tužbenog zahtjeva može utvrditi na temelju analitičke kartice dugovanja, dok bi financijsko vještačenje predstavljalo preveliki trošak u odnosu na vrijednost predmeta spora. Nije prihvaćen niti tuženikov dokazni prijedlog za saslušanje stranaka iz razloga što je tuženik nepoznatog boravišta, pa je izvjesno da ne bi došao na ročište na kojem bi se izvodio dokaz saslušanjem stranaka.

11. 3. Budući da ovaj postupak predstavlja spor male vrijednosti, sud smatra kako nije bilo potrebno održati ročište, odnosno da se pravično suđenje može održati i bez održavanja ročišta.

12. Na temelju čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., nadalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane glavnice duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. U skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

13. Na temelju spomenutih isprava u spisu utvrđeno je da je tuženik po osnovi obveza iz ugovora o transakcijskom tekućem računu od 25. listopada 2018. dužan tužitelju isplatiti 792,98 eura (ranije 5.974,74 kuna) uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos do 24. kolovoza 2022. iznose 107,51 euro (ranije 809,98 kuna). Upravo zbog tog dugovanja tužitelj je otkazao ugovor što je priopćio tuženiku u obavijesti od 27. prosinca 2019. te ga je u obavijesti od 9. ožujka 2020. pozvao da podmiri dugovanje prije pokretanja sudskog postupka. Visina tog dugovanja utvrđena je na temelju analitičke kartice dugovanja na dan 24. kolovoza 2022. Pored toga, tuženik je ostao dužan tužitelju 2,12 eura (ranije 16,00 kuna) na ime naknade za vođenje tekućeg računa.

14. Ni iz jedne isprave u spisu ne proizlazi na što se odnosi odvjetnički trošak u visini 124,43 eura (ranije 937,50 kune), a niti da je taj trošak nastao te da ga je tuženik dužan podmiriti. Obavijesti koje je tužitelj poslao tuženiku nisu sastavljene putem odvjetnika kao punomoćnika te iz priloženih isprava nije vidljivo da je tužitelja u odnosu na tuženika zastupao odvjetnik. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

15. Slijedom navedenog, djelomično je održan na snazi platni nalog iz t. I. rješenja ovog suda posl. br. Pl 408/2022-3 od 26. rujna 2022. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 902,61 euro sa zateznim kamatama koje na iznos 795,10 eura teku od 25. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je djelomično ukinut platni nalog iz t. I. rješenja ovog suda posl. br. Pl 408/2022-3 od 26. rujna 2022. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 124,43 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. kolovoza 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

16. Prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. U skladu s tim je ukinuta odluka o troškovima postupka sadržana u t. II. rješenja ovog suda posl. br. Pl 408/2022-3 od 26. rujna 2022.

17. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka na ime zastupanja kod sastava tužbe 62,21 euro i podneska od 27. veljače 2025. 187,50 eura (s uključenim PDV-om), za sudske pristojbe 19,91 euro te na ime troška postavljanja privremenog zastupnika 59,73 eura.

18. Na osnovi čl. 154. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., nadalje ZPP) pravo na naknadu troškova pripada stranci razmjerno uspjehu u sporu. Pritom se kod određivanja uspjeha u sporu uzima u obzir samo glavnica, a ne i zatezne kamate.

19. Tužitelj je u ovom postupku uspio s 86,47 %, dok uspjeh tuženika iznosi 13,53 %. Prema tome je tuženik dužan naknaditi tužitelju 72,94 % opravdanih troškova postupka.

20. Opravdani troškovi tužitelja iznose 66,21 euro za sastav tužbe, 187,50 eura za sastav podneska od 27. veljače 2025., 19,91 euro za sudske pristojbe te 59,73 eura za utrošeni trošak postavljanja privremenog zastupnika, a što ukupno iznosi 329,35 eura. S obzirom na uspjeh u sporu pripada mu naknada parničnih troškova u visini 240,23 eura. Neutrošeni iznos predujma tužitelju će vratiti Odjel financijsko-materijalnog poslovanja suda.

21. Stoga je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 240,23 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. lipnja 2025. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen.

U Pazinu 9. lipnja 2025.

Sudac

mr. sc. Emanuel Radolović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave odluke. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. tužitelj p. p.,

2. tuženik p. p. z.