REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-755/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Marko Jagečić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 64, Područna služba Zagreb, Ulica Kralja Zvonimira 15, OIB: 91547293790, koga zastupa punomoćnica KG, zaposlenica tuženika, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 28. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba sadržana u čl. 10 Ugovor o sufinanciranju zapošljavanja osoba bez radnog staža Klase: 103-05/15- 01/2915, od dana 7. svibnja 2015. koja glasi:

'Poslodavac se obvezuje za vrijeme sufinanciranja protekom svakih 3 mjeseca, dostaviti Zavodu za svaki mjesec rada od dana potpisa ugovora o radu s osobom iz članka 1. stavka 2. ovog Ugovora, sljedeću dokumentaciju

a) Obrazac JOPPD- izvješće primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja,

b) Obračunske liste potpisane od sufinanciranih osoba i poslodavca za svaki mjesec koji se podnosi dokumentacija

c) Izvode sa žiro-računa iz kojih je vidljiva uplata obveznih doprinosa za sve radnike za svaki mjesec za koji se podnosi dokumentacija,

Ukoliko poslodavac ne dostavi dokumentaciju u roku iz stavka 1. ovog članka , obvezan je u daljnje roku od 15 dana od primitka pismenog poziva Zavoda dostaviti tražene dokaze.

Ukoliko poslodavac u roku iz stavka 2. ovog članka ne dostavi tražene dokaze, Zavod će raskinuti ovaj Ugovor i pokrenuti postupak za povrat isplaćenih sredstava. Poslodavac se obvezuje za traženje Zavoda dostaviti i drugu dokumentaciju u svrhu kontrole izvršenja ugovornih obveza.

Ukoliko poslodavac u roku iz stavka 2. ovog članka ne dostavi traženu dokumentaciju iz stavka 4. ovog članka, Zavod će raskinuti ovaj Ugovor i pokrenuti postupak za povrat isplaćenih sredstava.'

2 Proglašava se pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa Odvjetnika PG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem zahtjeva za izravnu naplatu, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Savska cesta 64, (područna služba, Ulica kralja Zvonimira 15, Zagreb) OIB: 91547293790, od 23. studenog 2023. kojim se zahtjeva izravna naplata novčane tražbine na temelju Bjanko zadužnica od

06. svibnja 2015. br. OV-4854/15, nedopuštenom.

3. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zapošljavanje Savska cesta 64, (područna služba, Ulica kralja Zvonimira 15, Zagreb) OIB: 91547293790 izvršiti povrat svih do sada ustegnutih novčanih sredstava s računa tužitelja Odvjetnika PG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to u iznosu od 2.388,96 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25. studenog 2023. pa do isplate.

4. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka, sve to u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, pod prijetnjom ovrhe.“

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu u kojoj navodi da je podnosi u skladu zaključka ovog suda poslovni broj Ovr-3588/2023 od 17. siječnja 2024., kojim je upućen na pokretanje predmetne parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice potvrđene 6. svibnja 2015. od javnog bilježnika Anice Hukelj, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-4854/2015, zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točki 7. i 11. Ovršnog zakona. Zahtjev za izravnu naplatu tuženik temelji na ovjerenoj bjanko zadužnici kojom je PG, odvjetnik kao dužnik dao suglasnost HZZ-u kao vjerovniku da se izvrši zapljena svih računa kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa isplate, a sve radi osiguranja naplate tražbine u iznosu od 2.388,96 EUR, odnosno osiguranja izvršenja obveza koje proizlaze iz Ugovora o sufinanciranju zapošljavanja osoba bez radnog staža, Klase: 103-05/15-01/2915 koji Ugovor su PG i HZZ sklopili 7. svibnja 2015. Predmetna zadužnica je služila kao sredstvo osiguranja ispunjavanja obveza iz Ugovora o sufinanciranju. Tužitelj je sve obveze iz Ugovora o sufinanciranju ispunio pa su tako ŠG čije zapošljavanje je sufinancirao HZZ temeljem spomenutog ugovora isplaćene sve plaće i doprinosi od strane tužitelja kao poslodavca. Isto tako su HZZ-u tako i Poreznoj upravi predani svi JOPPD obrasci, obračunske liste i izvodi sa žiro-računa. Stoga su sve obveze koje proizlaze iz Ugovora o sufinanciranju ispunjene od strane tužitelja prema drugoj ugovornoj strani odnosno HZZ-u. Stoga proizlazi kako tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne zadužnice, odnosno nije ovlašten na temelju te zadužnice tražiti ovrhu protiv tužitelja jer su obveze čije je ispunjenje osigurano tom zadužnicom ispunjene. Osim što su sve ugovorne obveze koje je osiguravala predmetna zadužnica ispunjene, ugovorna odredba na čije se neispunjenje tuženik poziva a koja se odnosi na čl. 10 Ugovora o sufinanciranju je u smislu čl 82 Zakona o sustavu državne uprave ništetna. Naime, tuženo javno tijelo je traženu dokumentaciju trebalo pribaviti od Porezne uprave koja vodi evidenciju o spomenutoj dokumentaciju i/ili drugog javnog tijela kao što je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Dakle, HZZ kao javno tijelo nije smjelo tužitelja ugovorom obvezati na dostavu dokumentacije koju je dužno zatražiti od drugih javnopravnih tijela. Pa i iz tog razloga tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne zadužnice, odnosno nije ovlašten na temelju te zadužnice tražiti ovrhu protiv tužitelja. Kao dokaze je predložio rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr3588/2023 od 17. siječnja 2024., dokumentacija zatražena od strane HZZ-a (joppd obrasci, obračunske liste), saslušanje ŠG i tužitelja. Traži da sud proglasi nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava uz naknadu troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj netočno navodi da je ispunio sve obveze iz Ugovora o sufinanciranju zapošljavanja osoba bez radnog staža. Naime, Člankom 10. Ugovora propisana je obveza tužitelja na dostavu dokumentacije. Tužitelj samo paušalno navodi kako je potrebnu dokumentaciju predao HZZ-u. Navedenu tvrdnju tužitelj ne potkrepljuje dokazima iz kojih bi bilo razvidno da je dokumentacija predana tuženiku. Tužitelj je tek uz tužbu priložio svu dokumentaciju koju je bio dužan dostaviti tuženiku, ali je čak ni na višestruko traženje tuženika tužitelj nije dostavio. Tuženik se dopisom od 03.01.2017. obratio tužitelju s pozivom na dostavu dokumentacije za razdoblje od travnja 2015. do travnja 2016.. Kako tužitelj nije dostavio zatraženu dokumentaciju tuženik mu se obraća 28.12.2018. tražeći kompletnu financijsku dokumentaciju za gore navedeno razdoblje. Nakon toga, 22.11.2019. tuženik ponovno traži dostavu cjelokupne dokumentacije. S obzirom na to da tužitelj ni tada ne dostavlja zatraženu dokumentaciju, tuženik 27.12.2019. dopisom obavještava tužitelja o kršenju ugovornih obveza te ga ponovno poziva na dostavu dokumentacije. Tužitelj ni ovaj put nije dostavio potrebnu dokumentaciju pa tuženik 29.06.2023. šalje drugu obavijest o kršenju ugovornih obveza dajući dodatan rok za dostavu dokumentacije. S obzirom da ni nakon druge obavijesti o kršenju ugovornih obveza tužitelj nije dostavio zatraženu dokumentaciju, tuženik dopisom od 25.09.2023. obavještava tužitelja o raskidu Ugovora i povratu sredstava. Protivi se navodima tužitelja da su ugovorne odredbe, a koje se odnose na čl. 10. Ugovora o sufinanciranju ništetne jer se navedeni članak odnosi na rješavanje u upravnim stvarima, što u ovom predmetu nije slučaj. U odnosu na prigovor zastare tužitelj ističe da je neosnovan jer prema članku 233. Zakona o obveznim odnosima tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom zastarijevaju za deset godina. Kao dokaze je predložio ugovor o sufinanciranju zapošljavanja osoba bez radnog staža, Klasa: 103-05/15- 01/2915 od 07.05.2015., dopis od 03.01.2017., presliku e-maila od 28.12.2018., presliku e-maila od 22.11.2019, dopis od 27.12.2019., dopis od 29.06.2023., dopis od 25.09.2023. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je pročitao rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr 3588/2023 od 17. siječnja 2024. (str. 6-10 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (12-14), bjanko zadužnicu (15-17), podatke o prijenosu novčanih sredstava (18-47), obračun plaće, obračunske liste i podaci o isplati (48-157), Ugovor o sufinanciranju zapošljavanja osoba bez radnog odnosa (162-164), dopise tuženika tužitelju (165-177), spis ovog suda Ovr 3588/23 te je saslušan tužitelj (200).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-3588/2023 od 17. siječnja 2024. upućen na pokretanje predmetne parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice potvrđene 6. svibnja 2015. od javnog bilježnika Anice Hukelj, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-4854/2015, zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točki 7. i 11. Ovršnog zakona. Nije sporno da zahtjev za izravnu naplatu tuženik temelji na ovjerenoj bjanko zadužnici kojom je PG, kao dužnik dao suglasnost HZZ-u kao vjerovniku da se izvrši zapljena svih računa kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa isplate, sve radi osiguranja naplate tražbine u iznosu od 2.388,96 EUR, odnosno osiguranja izvršenja obveza koje proizlaze iz Ugovora o sufinanciranju zapošljavanja osoba bez radnog staža, Klase:

103-05/15-01/2915 koji Ugovor su PG i HZZ sklopili 7. svibnja 2015. Nije sporno da se tuženik je tuženik prije pokretanja postupka izravne naplate obavještavao tužitelja o neispunjenju ugovornih obveza te ga pozivao na dostavu dokumentacije, nakon čega je dopisom od 25.09.2023. obavijestio tužitelja o raskidu Ugovora i povratu sredstava. Nije sporno da članak 10. stavak 4. Ugovora o sufinanciranju zapošljavanja osoba bez radnog odnosa sklopljenog između tužitelja i tuženika glasi: „Poslodavac se obvezuje za vrijeme sufinanciranja protekom svakih 3 mjeseca, dostaviti Zavodu za svaki mjesec rada od dana potpisa ugovora o radu s osobama iz članka 1. stavka 2. ovog Ugovora, sljedeću dokumentaciju: a) Obrazac JOPPD – izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja, b) Obračunske liste potpisane od sufinanciranih osoba i poslodavca za svaki mjesec za koji se podnosi dokumentacija, c) Izvode sa žiro-računa iz kojih je vidljiva uplata obveznih doprinosa za sve radnike za svaki mjesec za koji se podnosi dokumentacija. Ukoliko Poslodavac ne dostavi dokumentaciju u roku iz stavka 1. ovoga članka, obvezan je u daljnjem roku od 15 dana od dana primitka pismenog poziva Zavoda dostaviti tražene dokaze. Ukoliko Poslodavac u roku iz stavka 2. ovog članka ne dostavi tražene dokaze, Zavod će raskinuti ovaj Ugovor i pokrenuti postupak za povrat isplaćenih sredstava. Poslodavac se obvezuje na traženje Zavoda dostaviti i drugu dokumentaciju u svrhu kontrole izvršenja ugovornih obveza. Ukoliko Poslodavac u roku iz stavka 2. ovog članka ne dostavi traženu dokumentaciju iz stavka 4. ovog članka, Zavod će raskinuti ovaj Ugovor i pokrenuti postupak za povrat isplaćenih sredstava.“ Nije sporna ni visina zahtjeva,

6. Sporno je pitanje je li tuženik imao pravo pokrenuti postupak izravne naplate protiv tužitelja, je li nastupila zastara te je li ništetna odredba sadržana u čl. 10 predmetnog ugovora o sufinanciranju zapošljavanja osoba bez radnog staža.

7. Sud nije ocjenjivao dokaze niti utvrđivao činjenice u odnosu na utvrđenja koja među strankama nisu sporne.

8. U svom je iskazu tužitelj naveo da je odvjetnik već 23 godine, imao je desetak vježbenika koji su svi odradili cijeli staž kod njega, a administrativne poslove je obavljao sam i stoga je ponekad kasnio s dostavom tražene dokumentacije. U ovom predmetu nije siguran kad je dostavljena dokumentacija tuženiku, misli da jedan dio prije negoli je podnesen zahtjev FINA-i od strane tuženika, a drugi dio kasnije. Svi doprinosi za vježbenike od njegove strane su plaćeni jer se naplata vrši po njegovom OIB [osobni identifikacijski broj]u koji je isti i privatno i za poslovne svrhe. Za ŠG, vježbenicu, plaćeni su bili svi doprinosi i isplaćene plaće, a njega je tuženik nakon sedam godina ovršio iz razloga jer da im nije dostavio svu dokumentaciju i tako su mu uzeli sve novce koji su isplaćeni za vježbenicu. Na pitanje zašto nije dostavio traženu dokumentaciju na koju je pozivan i to na datume kako je navedeno u odgovoru na tužbu, navodi da je imao samostalni odvjetnički ured i da je imao prioritete u vidu zahjteva klijenata te je sam vodio administraciju i u toj količini posla mu zahtjevi tuženika za dostavom dokumentacije nisu bili prioritet jer je trebalo pretraživati staru dokumentaciju. U ovom slučaju vježbenici je omogućena praksa, ne bi je ni zaposlio bez ove subvencije, a ovo postupanje od strane tuženika smatra preradikalnim i zadiranjem u njegovo vlasništvo.

9. Sud vjeruje tužitelju u dijelu iskaza u kojem navodi da nije na vrijeme dostavio svu dokumentaciju, da je imao mnogo obaveza i da mu to nije bio prioritet dok njegovi zaključci o postupanju tužitelja ne utječu na utvđivanje činjenica u ovom postupku.

10. Navedeni čl. 10. Ugovora o sufinanciranju zapošljavanja osoba bez radnog odnosa sklopljenog između tužitelja i tuženika nije ništetan. Nepravilno se tužitelj poziva na čl. 82 Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine 150/2011, 12/2013, 93/2016, 104/2016) prema kojem se u rješavanju u upravnim stvarima ne smije zahtijevati od stranaka da u postupku pribavljaju uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne uprave vode službene očevidnike, već ta uvjerenja moraju pribaviti po službenoj dužnosti. Naime, taj se članak odnosi na rješavanje u upravnim stvarima, što u ovom predmetu nije slučaj jer su Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Narodne novine 153/2013) u članku 6. taksativno utvrđena prava koja se ostvaruju na temelju tog Zakona o kojima se odlučuje u upravnom postupku, a među kojima nisu mjere aktivne politike zapošljavanja. U ovom slučaju tuženik nije odlučivao u okviru upravnog postupanja, već u okviru ugovornog odnosa što je vidljivo iz činjenice da su stranke sklopile ugovor, a iz zakonskih odredbi ne proizlazi da je takav način uređivanja odnosa bio nepravilan, odnosno, da je trebalo donijeti upravno rješenje.

11. U skladu s čl. 10 predmetnog ugovora tuženik se obvezao za vrijeme sufinanciranja protekom svaka tri mjeseca dostaviti Zavodu za svaki mjesec rada od dana potpisa ugovora o radu s osobama iz članka 1. stavka 2. tog ugovora te dokumentaciju navedenu u tom članku. S obzirom na to da je utvrđeno da tužitelj nije dostavio traženu dokumentaciju tuženik je osnovano raskinuo predmetni ugovor i pokrenuo postupak za povrat isplaćenih sredstava. Posebno stoga što je tužitelj višekratno upozoravao tuženika na njegovu obvezu dostave dokumentacije, a na koju se tuženik svjesno oglušivao, iako je odvjetnik kojem su bila poznate posljedice koje će nastupiti ako ne dostavi traženu dokumentaciju.

12. Prigovor zastare nije osnovan jer prema članku 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom zastarijevaju za deset godina, a u ovoj pravnoj stvari tražbina je osigurana bjanko zadužnicom izdanom 6. svibnja 2015. iz čega proizlazi da zastara nije nastupila.

13. Članak 9. ZOO-a propisuje je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

14. Tužitelj nije zatražio trošak postupka.

15. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. lipnja 2025.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.