Pr-1882/2022-38

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Anamariji Buzolić Mrklić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženog Sveučilište u Splitu, Katolički bogoslovni fakultet, OIB:36149548625, iz Splita, Zrinjsko- frankopanska 19, zastupan po punomoćniku Mati-Tomislavu Perošu, odvjetniku u Splitu, radi zaštite prijavitelja nepravilnosti ,nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 23. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja sa punomoćnikom i zamjenicom punomoćnika tuženika Nevenkom Antonijom Radić, odvjetnicom u Splitu, a po objavi presude dana 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je prema tužitelju kao prijavitelju nepravilnosti tuženik poduzeo štetne radnje zbog prijava nepravilnosti na način da ga je stavio u nepovoljan položaj na radnome mjestu, uznemiravao, te da nije poduzeo mjere radi zaštite dostojanstva tužitelja zbog uznemiravanja od drugih osoba od kojih je trpio i prijetnje. Utvrđuje se da je prema tužitelju kao prijavitelju nepravilnosti tuženik poduzeo štetne radnje zbog prijava nepravilnosti na način da mu je povrijedio pravo ugleda časti i dostojanstva odnosno pravo osobnosti.

Utvrđuje se da je prema tužitelju kao prijavitelju nepravilnosti tuženik poduzeo štetne radnje zbog prijava nepravilnosti na način da mu je grubo kršio prava na pristup informacijama.

Utvrđuje se da je tuženik prema tužitelju kao prijavitelju nepravilnosti poduzeo štetne radnje zbog prijava nepravilnosti na način da mu je grubo povrijedio ustavna i konvencijska prava.

Utvrđuje se da tuženik nije zaštitio tužitelja kao prijavitelja nepravilnosti od štetnih radnji i nije poduzeo nužne mjere radi zaustavljanja štetnih radnji i otklanjanja njihovih posljedica.

Zabranjuje se tuženiku poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji uznemiravanja tužitelja i stavljati ga u nepovoljan položaj.

Zabranjuje se tuženiku poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji kojima se tužitelju povrjeđuju prava ugleda, časti i dostojanstva odnosno prava osobnosti. Zabranjuje se tuženiku ponavljanje štetnih radnji kojima se tužitelju krše prava na pristup informacijama.

Zabranjuje se tuženiku poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji kojima se tužitelju krše ili nastavljaju kršiti ustavna i konvencijska prava.

Nalaže tuženiku Sveučilište u Splitu, Katolički Bogoslovni fakultet, Split, Zrinjsko- frankopanska 19, OIB:36149548625 u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime pravične novčane naknade – naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 75.000,00 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 22. 4. 2022. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku da se presuda, kojom je utvrđena povreda zaštite prijavitelja nepravilnosti, objavi u Slobodnoj Dalmaciji i trajno na mrežnim stranicama tuženika sve u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe, sve sa zateznim kamatama".

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.750,00 eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sve sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj dana 22. travnja 2022. tužitelj između ostalog navodi je do 30. rujna 2021., bio redoviti profesor filozofije u trajnomu zvanju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu (u daljnjem tekstu: tuženik), koji da je osnovan 1999. godine. Od samog osnivanja toga visokoga crkvenog učilišta (točnije od 1. travnja 2000.) koje je ujedno i sastavnica Sveučilišta u Splitu, tužitelj da je bio zaposlen na neodređeno vrijeme. Između ostalog ističe:

- da je 9. listopada 2012. pokrenuo postupak pred Etičkim povjerenstvom jer da je pronašao da je doc. dr. sc. AP u četiri objavljena znanstvena rada, od kojih su tri vrednovana kao izvorni znanstveni radovi, prevodio tekstove drugih autora, negdje i cijele strance, bez navođenja izvora, a što da je prema definiciji Etičkoga kodeksa tuženika plagijat.

-da je doc. dr. sc. AP u svom očitovanju od 22. studenoga 2012., tvrdio da nije „uzeo ničiji članak i ničiju knjigu pa ih prevodio i objavljivao pod svojim imenom“,

- da Etičko povjerenstvo u mišljenju od 18. siječnja 2013. između ostalog tvrdi: „U predmetnim člancima doc. dr. AP postoje neki manji dijelovi tekstova u navedenim člancima koji su prevedeni, preuzeti, prepričani, parafrazirani ili snažno podsjećaju na tekstove drugih autora, a koje doc. dr. AP ne navodi kao izvore na mjestima predviđenim u Etičkomu kodeksu KBF-a“. Čl. 9., st. 3. Etičkoga kodeksa tuženika kojim da je jasno propisano: „U smislu ovog Etičkog kodeksa plagiranjem se smatra prepisivanje ili preuzimanje tuđih misli ili na koji drugi nedopušteni način preuzimanje teksta, ideja ili rezultata istraživanja drugih autora, bez navođenja izvora u bilješkama, tekstu ili na kraju rada, prikazujući ih kao svoje i/ili kao nove“.,

-da je tužitelj da je kao član Povjerenstva za natječaje prilikom izbora izv. prof. dr. sc. AP za dekana tuženika u dopisu od 8. svibnja 2017. Fakultetskomu vijeću iznio razloge zbog kojih smatra da izv. prof. dr. sc. AP nije prikladan za dekana tuženika. Tužitelj da se dopisom od 25. rujna 2018. Ministarstvu uprave u kojem da je opširno naveo činjenice i razloge i zatražio inspekcijski nadzor nad provedbom odredaba Zakona o općem upravnom postupku jer da je dopisom od 18. srpnja 2016. podnio zahtjev za uvid u cjeloviti spis predmeta u kojem je stranka kao i da mu se propisno izda potvrda s točnim podacima, ili da se donese rješenje s uputom o pravnom lijeku, što tuženik da nije učinio,

-da se tužitelj zbog toga obratio Ministarstvu uprave zbog brojnih nepravilnosti u radu tuženika i zatražio da se provede inspekcijski nadzor radi njihova uklanjanja,

- da je tužitelj dopisom od 11. listopada 2019. upozorio Matični odbor za polja filozofije i teologije na nezakoniti izbor izv. prof. dr. sc. AP u znanstveno zvanje znanstvenoga savjetnika.,

- da je tužitelj kao član Fakultetskoga vijeća e-porukom od 13. studenoga 2019. zatražio Skupno izvješće stručnoga povjerenstva Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 19. rujna 2019. o ispunjanju uvjeta izv. prof. dr. sc. AP za izbor u znanstveno zvanje znanstvenoga savjetnika kao i zahtjev tuženika od 7. lipnja 2019, koji je poslan Katoličkomu bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.,

- da je dopisom od 19. studenoga 2019. upozorio na brojne nepravilnosti u radu tuženika, kao što je nepropisno sazivanje redovite sjednice Fakultetskoga vijeća, odbijanje zahtjeva tužitelja za dokumentacijom dr. sc. LP, sipl. iur., premda mu je ta dokumentacija trebala biti poslana i dostupna kao članu Fakultetskoga vijeća jer je to spadalo na točku dnevnoga reda sjednice Fakultetskoga vijeća. Izrazio je sumnju da se radno mjesto ciljano otvorilo i natječaj raspisao za dr. sc. LP, dipl. iur. Zatražio je također dokumentaciju koja se odnosila na izbor u znanstveno zvanje izv. prof. dr. sc. AP, a što je bila točka dnevnoga reda sjednice Fakultetskoga vijeća, a što mu je kao članu toga tijela također uskraćeno.,

- da je obavijestio je velikoga kancelara da je Povjerenik za informiranje (u daljnjem tekstu: Povjerenik) aktima od 16. rujna 2019. i 21. listopada 2019. zatražio od tuženika da u roku od osam dana riješi tužiteljeve zahtjeve od 12. ožujka 2019., 14. i 27. svibnja 2019., kao i da na mrežne stranice postavi informacije sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, br. 25/13, 85/15 – u daljnjem tekstu: ZPPI), što tuženik da nije činio, a na tu nepravilnost u radu tuženika tužitelj da je upozorio Povjerenika, kao i da mu je službenica za informiranje u ime izv. prof. dr. sc. AP dala netočnu informaciju.,

- da su izv. prof. dr. sc. AP istoga dana kao i prof. dr. sc. CP dopisom od 26. studenoga 2019. pokrenuli postupak pred Etičkim protiv tužitelja. Iz toga dopisa da je razvidno da je glavni razlog njegova pokretanja to što je tužitelj prijavio brojne nepravilnosti različitim tijelima kako je razvidno iz gore iznesenih činjenica.

- da je tužitelj 20. lipnja 2019., prije izbora prof. dr. sc. CP za dekana tuženika, poslao e-poruku Fakultetskomu vijeću tuženika, Sveučilištu u Splitu i velikomu kancelaru mons. dr. sc. BP u kojoj je upozorio na plagijat u knjizi prof. dr. sc. CP Čovjek Božji. Razmišljanja o svećeništvu, Verbum, Split 2002. i na lažnu potvrdu, navodeći da je temeljem spomenute knjige i lažne potvrde prof. dr. sc. CP izabran u znanstveno zvanje.,

- da je tužitelj je dopisom od 24. rujna 2019. naslovljenom na ministricu znanosti i obrazovanja upozorio na više nepravilnosti prilikom izbora prof. dr. sc. CP za dekana tuženika navodeći pri tomu također kako je utvrdio da je prof. dr. sc. CP izabran u znanstveno zvanje temeljem knjige u kojoj je pronašao da je prof. dr. sc. CP više od dvadesetak stranica preveo tekstove dvojice autora koje nigdje nije naveo u svojoj knjizi i koja nema ni popisa literature, a temeljem koje je izabran u znanstveno zvanje kao i na temelju lažne potvrde da će mu znanstveni rad biti objavljen u znanstvenom časopisu Crkva u svijetu br. 4/2006., a koji nikada nije objavljen u tom znanstvenom časopisu. Objava najmanje dva znanstvena rada u međunarodnim, stranim ili s njima izjednačenim domaćim časopisima (a1) kao što je Crkva u svijetu bio je uvjet za izbor za predmetno znanstveno zvanje, a doc. dr. sc. CP nije imao nijedan rad objavljen u tim časopisima u trenutnu izbora u znanstveno zvanje višega znanstvenog suradnika.,

- da je predsjednik Etičkoga povjerenstva doc. dr. sc. ŽP je 2. prosinca 2019. poslao tužitelju e-porukom prijave koje su 26. studenoga 2019. pred Etičkim povjerenstvom protiv njega pokrenuli prof. dr. sc. CP i izv. prof. dr. sc. AP s nepotpunim prilozima i zatražio od njega očitovanje.,

- da je dana 2. prosinca 2019. tužitelj e-porukom od predsjednika Etičkoga povjerenstva zatražio očitovanja koja je KBF poslao Ministarstvu znanosti i obrazovanja i Ministarstvu uprave u odnosu na dopise tužiteljima tim tijelima a ti dopisi da su priloženi prijavama protiv tužitelja.

- da je dana 3. prosinca 2019. tužitelj e-porukom predsjedniku Etičkoga povjerenstva iznio mišljenje da bi se postupak trebao zaustaviti dok mu se ne omogući uvid u tražena očitovanja. Predsjednik Etičkoga povjerenstva je istoga dana e-porukom potvrdio da ni Etičko povjerenstvo nema tražena očitovanja odnosno drugih dokumenata osim onih koje su priložili prof. dr. sc. CP i izv. prof. dr. sc. AP.,

- da je dana 3. prosinca 2019. tužitelj je u e-poruci upozorio predsjednika Povjerenstva da su u prijavama priloženi samo dijelovi nekih dopisa i ponovio da se njemu i Etičkomu povjerenstvu treba omogućiti uvid u svu dokumentaciju koja se odnosi na predmetne postupke.

- da je dana 5. prosinca 2019. predsjednik Etičkoga povjerenstva napisao je u e-poruci da će Etičko povjerenstvo donijeti svoje mišljenje „tek na temelju iskaza obiju strana u postupku“.

- da je dana 15. siječnja 2020. tužitelj postavio pitanja o tomu je li Etičko povjerenstvo zatražilo i dobilo njegove cjelovite dopise kao i očitovanja tuženika ministarstvima, a dana 17. siječnja 2020. da je predsjednik Etičkoga povjerenstva potvrdio e-porukom da ni Etičko povjerenstvo nema svu dokumentaciju koja se odnosi na predmetne postupke.

– da su dana 21. siječnja 2020. tri člana Etičkoga povjerenstva unatoč tomu što nisu imala potpunu dokumentaciju kao ni očitovanje tužitelja donijela mišljenje za oba postupka dok su druga dvojica članova Etičkoga povjerenstva ostala suzdržana zbog toga što nisu imali očitovanje tužitelja i da su napisala svoja izdvojena mišljenja. Tužitelj napominje da na sjednici Etičkoga povjerenstva, koja se održala 21. siječnja 2020. (nije bila elektronička sjednica), a na kojoj je doneseno to mišljenje u kojem je navedeno da je tužitelj navodno prekršio odluke bivšega velikoga kancelara kojima je štitio plagijate, nije bio nazočan član Etičkoga povjerenstva HP, lich. theol., koji je tada bio u Australiji, pa da je to mišljenje potpisao nakon povratka u Split, iz čega proizlazi da ono na sjednici nije doneseno većinom glasova, kako bi se moglo pogrešno zaključiti.

- tužitelj ističe da je Fakultetsko vijeće izabralo HP, lic. theol. za voditelja studenata pa je tužitelj uložio utok velikomu kancelaru protiv te odluke jer da spomenuti asistent nije ispunjao potrebne uvjete. Nakon toga se promijenila odredba općega akta da bi on mogao biti izabran za voditelja studenata, pa se može zaključiti da je HP potpisao spomenuto mišljenje Etičkoga povjerenstva zbog toga što je tužitelj prijavio velikomu kancelaru nepravilnost u izboru spomenutoga asistenta za voditelja studenata. U tom mišljenju, između ostaloga da je navedeno da je tužitelj prekršio jasnu odluku velikoga kancelara tuženika od 15. veljače 2010. kojom je naredio da se obustave te iz daljnje procedure hitno povuku slučajevi takozvanog plagijata kao i odluku od 13. ožujka 2013. kojom je odlučeno da se podvlači zajednička crta koja se ne smije više dovoditi u pitanje. Mjerodavni dio toga mišljenja glasi: „Budući da nema pisanog očitovanja suprotne strane i budući da se radi o subjektivnom osjećaju, Povjerenstvo pretpostavlja mogućnost, i to uglavnom na temelju očitovanja podnositelja zahtjeva, da se takva višekratna kršenja odredbi Velikoga kancelara pred različitim crkvenim i državnim tijelima mogu dovesti u svezu sa kršenjem odredbi čl. 4. Etičkoga kodeksa KBF-a odnosno mogu se dovesti u svezu sa uznemiravanjem ili povredom osobnog dostojanstva, ometanjem obavljanja radnih zadataka ili smanjenjem kvalitete života prof. dr. sc. CP i izv. prof. dr. sc. AP“.

- t užitelj ističe da je i takvo mišljenje doneseno zbog toga što je tužitelj prijavljivao nepravilnosti (plagijate) različitim crkvenim i državnim tijelima. To mišljenje je javno pročitano na sjednicama Fakultetskoga vijeća koje su se održale najprije 13. veljače 2020. pod 11. točkom dnevnoga reda sjednice pod „Razno“, a onda i 12. ožujka 2020. pod točkom 5. b. dnevnoga reda „Dopisi dr. sc. ZP (Dopis 1., Dopis 2., Dopis 3.; Mišljenje Etičkoga povjerenstva). Dvojica potpisnika toga mišljenja doc. dr. sc. ŽP, predsjednik, i prof. dr. sc. ŠP, član, su potpisala i izrazito pristrano, arbitrarno i sporno mišljenje od 18. siječnja 2013. u kojem je napisano da radovi doc. dr. sc. AP nisu plagijati nego elementi plagijata.

- da je protiv toga mišljenja od 21. siječnja 2020. tužitelj podnio tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem od 10. veljače 2021., broj: U-III-1072/2020 utvrdio da je spomenuto mišljenje Etičkoga povjerenstva nepostojeći (inegzistentni) akt „koji, kao takav, ne proizvodi pravne učinke, slijedom čega nije sposoban proizvesti niti eventualne negativne učinke na podnositeljev radnopravni položaj …“.

- novo Etičko povjerenstvo, unatoč tomu što nisu svi članovi Fakultetskoga vijeća što je protivno spomenutoj odredbi Etičkoga kodeksa, da je izabrano na razdoblje od godine dana, a prema čl. 17. st. 3., Etičkoga kodeksa mandat članova Etičkoga povjerenstva traje četiri godine, a prema stavku 4. toga članka predstavnik studenata da se bira na dvije godine;

- predsjednika Etičkoga povjerenstva doc. dr. sc. ŽP da je izabralo Fakultetsko vijeće na prijedlog izv. prof. dr. sc. AP, a prema čl. 17., st. 5. Etičkoga kodeksa predsjednika Etičkoga povjerenstva biraju sami članovi Etičkoga povjerenstva;

- da je predstavnika studenata u Etičko povjerenstvo izabralo Fakultetsko vijeće na prijedlog izv. prof. dr. sc. AP, a prema čl. 17., st. 4. Etičkoga kodeksa njega bira Studentski zbor.

b) da je Odluka Fakultetskoga vijeća iz 2019. nepropisno donesena jer:

- da je prema čl. 72., § 4. Statuta mandat članovima povjerenstava trajao do 15. listopada 2019.;

- da odluku Fakultetskoga vijeća iz 2015, nije stavilo niti je propisno moglo staviti izvan snage, a što znači da je mandat članu Etičkoga povjerenstva izv. prof. dr. sc. OP još trajao do 15. listopada 2019., a on da je tom odlukom iz 2019. nepropisno uklonjen iz Etičkoga povjerenstva;

- da je novo Etičko povjerenstvo tuženika, unatoč tomu što nisu svi članovi Fakultetskoga vijeća što je protivno spomenutoj odredbi Etičkoga kodeksa, izabrano na razdoblje od tri godine, a prema čl. 17. st. 3., Etičkoga kodeksa mandat članova Etičkoga povjerenstva da traje četiri godine, a prema st. 4. toga članka predstavnik studenata da se bira na dvije godine;

- dopisima od 6. i 24. veljače 2020. tužitelj da je zatražio da mu se žurno omogući razgledati i napraviti preslik dokumentacije koja se odnosi na predmetne postupke.,

- budući da tuženik nije riješio tužiteljeve zahtjeve od 6. veljače 2020. kao ni od 24. veljače 2020. u zakonskomu roku iz čl. 20., st. 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15. – u daljnjem tekstu: ZPPI) niti je sukladno čl. 22., st. 2. ZPPI-a tužitelja obavijestio o produženju roka za ostvarivanje prava na pristup predmetnim informacijama, tužitelj da je 13. ožujka 2020. uložio žalbu Povjereniku u odnosu na zahtjev od 24. veljače 2020.,

- da je Povjerenik rješenjem od 24. kolovoza 2020. naložio tuženiku da u roku od 8 dana od zaprimanja toga rješenja riješi tužiteljev zahtjev sukladno odredbama ZPPI-a. Dekan tuženika prof. dr. sc. CP, koji je pokrenuo postupak protiv tužitelja, čime je postao stranka u postupku protiv tužitelja, da je donio rješenje 7. rujna 2020. kojim je temeljem čl. 23., st. 4. i st. 5., točka 5. ZPPI-a odbio tužiteljev zahtjev od 24. veljače 2020. Tužitelj da je 21. rujna 2020. izjavio žalbu Povjereniku protiv rješenja od 7. rujna 2020., a Povjerenik da je rješenjem od 20. siječnja 2021. godine poništio rješenje tuženika od 7. rujna 2020. i predmet vratilo na ponovni postupak.

- da je dekan tuženika prof. dr. sc. CP donio 2. veljače 2021. novo rješenje kojim se odbija tužiteljev zahtjev u dijelu u kojem je zatražio očitovanja tuženika Ministarstvu znanosti i Ministarstvu uprave u odnosu na dopise tužitelja tim tijelima, a ti dopisi da su priloženi Etičkomu povjerenstvu i da su sastavni dio dokumentacije postupaka protiv tužitelja pred Etičkim povjerenstvom.

- tužitelj da je 4. veljače 2021. uložio žalbu Povjereniku protiv rješenja tuženika. Povjerenik je 10. ožujka 2021. donio rješenje kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana.

- tužitelj da je dana 21. travnja 2021. podnio tužbu Visokomu upravnom sudu Republike Hrvatske, koji je presudom od 30. lipnja 2021. poslovni broj: UsII-154/21-6 odbio tužbeni zahtjev tužitelja od 21. travnja 2021.,

- tužitelj da je 13. kolovoza 2021. podnio tužbu Ustavnomu sudu Republike Hrvatske protiv navedene presude Visokoga upravnoga suda Republike Hrvatske.,

- Ustavni sud Republike Hrvatske da je odlukom od 31. ožujka 2022. broj: U-III- 4727/2021 poništio navedenu presudu Visokoga upravnoga suda Republike Hrvatske kao i gore navedena rješenja i odredio da se predmet upućuje Etičkomu povjerenstvu tuženika i utvrdio da je u tužiteljevu slučaju „riječ o eklatantno nezakonitom onemogućavanju stranke u postupku u ostvarivanju njezinog prava na uvid u dokumentaciju spisa predmeta, na način da su u postupku koji je prethodio upravnom sporu postupaka i odlučivala nenadležna tijela, primjenjivala zakon koji nije mjerodavan i, pozivajući se na taj zakon, a uz tumačenje činjeničnog i pravnog supstrata protivno elementarnoj pravnoj logici, podnositelju uskratila njegova temeljna postupovna prava“ i zaključio da su tužitelju „grubo povrijeđena ustavna i konvencijska prava na koja ustavnom tužbom ukazuje…“.,

- da je temeljem dopisa tužitelja u kojem je upozorio na nepravilnosti u radu tuženika Povjerenik dopisom od 16. rujna 2019., godine upozorio tuženika da je sukladno zakonskim odredbama dužan riješiti tužiteljev zahtjev od 12. ožujka 2019., koji nije riješio. Zatražio je također od tuženika da na mrežne stranice postave informacije iz čl. 10., stavka 1., točke 12. i iz čl. 12. ZPPI-a, a to znači zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti i službene dokumente usvojene na tim sjednicama te informacije o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti, najave sjednica službenih tijela i njihovih dnevnih redova. Budući da tuženik nije postupio po upozorenju Povjerenika to tijelo da je dopisom od 30. listopada 2019. zatražilo da tuženik u roku od osam dana od dana primitka toga dopisa na mrežne stranice postavi informacije iz čl. 10., stavka 1., točke 12. i iz čl. 12. ZPPI-a te da dostavi dokaz o poduzetom postupanju.,

- da s obzirom da tuženik nije postupio po aktu upozorenja Povjerenika u traženim rokovima Povjerenik je dopisom od 27. prosinca 2019. obavijestio da će temeljem dopisa tužitelja pri tuženiku biti proveden posredni inspekcijski nadzor te da će o rezultatima biti obaviješten nakon predmetnog postupanja a po izvršenju naloženih mjera.

- da je tužitelj Povjerenika također upozorio da tuženik ne provodi savjetovanje s javnošću kako je propisno čl. 11. ZPPI-a. Povjerenik da je dopisom od 7. travnja 2021., naslovljenom na dekana tuženika prof. dr. sc. CP, upozorio tuženika „na pogrešnu praksu donošenja akata kojima se utječe na interese korisnika bez prethodne provedbe savjetovanja s javnošću“ sukladno čl. 11. ZPPI-a.,

- da budući prof. dr. sc. CP nije riješio tužiteljev predmetni zahtjev u zakonskom roku, tužitelj da je 27. srpnja 2021. izjavio žalbu Povjereniku zbog neodlučivanja o njegovu predmetnom zahtjevu. Povjerenik da je prihvatio tužiteljevu žalbu i donio rješenje od 16. rujna 2021. kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana riješi tužiteljev zahtjev od 10. srpnja 2021. Tuženik da je 30. rujna 2021. donio rješenje kojim je odbačen tužiteljev zahtjev gore naveden pod točkom a) s obrazloženjem da „ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi“, a u odnosu na informaciju pod točkom b) posve neistinito se tvrdi da je dekan osobno uručio informaciju tužitelju. Tužitelj napominje da je dekan tuženika prof. dr. sc. CP u dopisu od 19. studenoga 2021. za predmetnu informaciju navedenu pod a) napisao da je spomenuti dopis velikoga kancelara pročitao na sjednici Fakultetskoga vijeća „te mu ga vratio na njegovo traženje“, a u rješenju je naveo da ne zna gdje se taj dopis nalazi.

- tužitelj da je protiv toga rješenja uložio žalbu koju je Povjerenik prihvatio i 13. prosinca 2021. donio rješenje kojim se poništava gore navedeno rješenje tuženika od 30. rujna 2021. i odobrava se tužitelju informacija navedena pod b), a odbija se žalba koja se odnosi na informaciju navedenu pod a) jer Povjerenik ne može naložiti tuženiku da od velikoga kancelara traži tu informaciju. Tužitelj napominje da mu je temeljem čl. 11. ZPPI ta informacija trebala biti poslana kao članu Fakultetskoga vijeća, da se trebala čuvati u pismohrani tuženika i da je trebala biti javno objavljena.

- tužitelj da je 13. studenoga 2019. kao član Fakultetskoga vijeća od tuženika zatražio prijavu dr. sc. s. LP, dipli. iur. na raspisani natječaj s popratnom dokumentacijom, a što spada u radne materijale sjednice Fakultetskoga vijeća. Tajnik tuženika je istoga dana odgovorio tužitelju da će zatraženu dokumentaciju dobiti na sjednici Fakultetskoga vijeća. Tužitelj je istoga dana ponovno zatražio predmetnu dokumentaciju. S obzirom da mu tuženik nije dostavio traženu dokumentaciju tužitelj je 29. studenoga 2019. izjavio žalbu Povjereniku koji je rješenjem od 6. veljače 2020., koje je tužitelj primio 21. veljače 2020., naložio tužitelju da riješi tužiteljev zahtjev u roku od osam dana od primitka toga rješenja. Službenica za informiranje tuženika je tek 18. svibnja 2020. donijela rješenje kojim je djelomično odbila tužiteljev zahtjev jer mu se omogućuje uvid ali ne i preslik tražene dokumentacije. Tužitelj je protiv toga rješenja 1. lipnja 2020. izjavio žalbu Povjereniku koji je poništio navedeno rješenje tuženika i odobrio preslik dokumenata dr. sc. s. LP, dipl. iur.,

- da je tužitelj 8. veljače 2021. izjavio žalbu zbog neodlučivanja, pa da je Povjerenik rješenjem od 22. ožujka 2021. obustavio postupak te žalbe tuženika zbog toga što je dekan tuženika prof. dr. sc. CP donio rješenje od 5. veljače 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja. Tužitelj je protiv toga rješenja tuženika izjavio žalbu Povjereniku koji je rješenjem od 23. travnja 2021. poništio to rješenje tuženika i odobrio tužitelju traženu dokumentaciju.,

- da je dana 3. veljače 2020. tužitelj podnio zahtjev tuženiku u kojem je zatražio uvid i preslik elektroničkih glasova članova Fakultetskoga vijeća treće i četvrte izvanredne sjednice Fakultetskoga vijeća u ak. god. 2019./2020.

- da je dana 26. veljače 2020. tužitelj je izjavio žalbu koju je Povjerenik prihvatio i rješenjem od 22. travnja 2020. naložio tuženiku da u roku od 8 dana od zaprimanja toga rješenja riješi zahtjev tužitelja od 3. veljače 2020. godine. Službenica za informiranje tuženika da donijela rješenje od 21. svibnja 2020. godine, kojim je odbijen tužiteljev gore navedeni zahtjev.

- da je protiv toga rješenje tužitelj je 1. lipnja 2020. uložio žalbu Povjereniku koji je rješenjem od 8. rujna 2020. poništio spomenuto rješenje tuženika i odobrio mu traženu dokumentaciju,

-da tuženik nije odgovorio u zakonskomu roku te da je tužitelj izjavio žalbu Povjereniku zbog neodlučivanja tuženika. Povjerenik da je prihvatio žalbu i rješenjem od 21. siječnja 2020. naložio tuženiku da u roku od osam dana od primitka toga rješenja riješi tužiteljev zahtjev od 19. rujna 2019. godine.,

- da je dekan tuženika tek 10. rujna 2020. donio rješenje kojim se odbija zahtjev tužitelja, koji je protiv toga rješenja izjavio žalbu Povjereniku, koji je rješenjem od 13. siječnja 2021. poništio spomenuto rješenje tuženika i tužitelju odobrio traženu dokumentaciju.,

- da je tužitelj je 22. siječnja 2020. izjavio žalbu Povjereniku zbog neodlučivanja o njegovu zahtjevu, koju je Povjerenik prihvatio i rješenjem od 28. veljače 2020. naložio tuženiku da u roku od osam dana od primitka toga rješenja riješi gore navedeni tužiteljev zahtjev,

- da je službenica za informiranje tuženika tek 20. svibnja 2020. donijela rješenje kojim se omogućuje uvid ali ne i preslik tražene dokumentacije navedene pod brojem 2., te da je tužitelj je protiv toga rješenja izjavio žalbu koju je Povjerenik prihvatio i donio rješenje od 15. rujna 2020. godine kojim je poništio navedeno rješenje tuženika i tužitelju odobrio preslik tražene dokumentacije.

- da je tužitelj zahtjevom od 17. veljače 2021. zatražio preslik sljedećih dokumenata:

1. odluke o godišnjemu odmoru HP, lic. theol. za 2019. godinu;

2. odluke o godišnjemu odmoru HP, lic. theol. za 2020. godinu;

3. akta kojim je odobren dopust HP, lic. theol. u siječnju i početkom veljače 2020. godine;

4. rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje kojim je priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija licencijata koju je HP stekao u Rimu.

- da je dekan tuženika prof. dr. sc. CP donio je rješenje 4. ožujka 2021. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev.,

- da je tužitelj protiv toga rješenja izjavio žalbu koju je Povjerenik prihvatio i poništio rješenje tuženika te odobrio tužitelju preslik tražene dokumentacije osim informacije navedene pod brojem 3.

- da je tužitelj da je 27. listopada 2020. zatražio:

- a) cjelovito skupno izvješće Stručnoga povjerenstva za izbor prof. dr. sc. Ante Vučkovića;

- b) dokumentaciju prof. dr. sc. MP kojom se prijavio na raspisani natječaj. Budući da tuženik u zakonskomu roku nije donio rješenje, tužitelj da je 25. studenoga 2020. izjavio žalbu Povjereniku. Nakon što je primio dopis Povjerenika od **.**.2020. prof. dr. sc. CP da je 3. prosinca 2020. donio rješenje kojim se odbija zahtjev tužitelja.

-da je Povjerenik rješenjem od 10. prosinca 2020. obustavio postupak povodom žalbe tužitelja. Tužitelj d je protiv toga rješenja uložio žalbu koju je Povjerenik prihvatio i poništio spomenuto rješenje i odobrio potpuno ili djelomično pravo na preslik dokumentima koje je tužitelj tražio.

- da je tužitelj je 13. svibnja 2021. tuženiku podnio zahtjev u kojem je zatražio cjelovito Skupno izvješće Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koje se odnosi na izbor prof. dr. sc. CP u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju. Službenica za informiranje tuženika donijela je 26. svibnja 2021. rješenje kojim se odbija navedeni zahtjev tužitelja. Tužitelj da je protiv toga rješenja izjavio žalbu koju je Povjerenik prihvatio i rješenjem od 16. rujna 2021. godine poništio spomenuto rješenje tuženika i tužitelju odobrio preslik tražene dokumentacije,

- da je tužitelj je 21. prosinca 2021. podnio zahtjev tuženiku u kojem je zatražio preslik: 1. svih odluka Fakultetskoga vijeća tuženika kojima su do sada donesene izmjene i dopune dviju specijalizacija studijskih programa poslijediplomskoga studija tuženika ili da mu pošalje poveznicu mrežnih stranica tuženika na kojima su te odluke objavljene; 2. popratnih dopisa kojima su gore navedene izmjene i dopune poslane Sveučilištu u Splitu na odobrenje;

3. odluka Senata Sveučilišta u Splitu kojim su gore navedene izmjene i dopune odobrene,

- da tuženik u zakonskomu roku nije riješio tužiteljev zahtjev, te da je on izjavio žalbu koju je Povjerenik prihvatio i rješenjem od 14. veljače 2022. naložio tuženiku da u roku od osam dana od primitka toga rješenja riješi tužiteljev zahtjev. Međutim, prof. dr. sc. CP da je tek 5. travnja 2022. donio rješenje kojim ograničava pristup traženim dokumentima unatoč tomu što je u rješenju Povjerenika napisao da to ne znači da ih žalitelj ne može tražiti kao bilo koja druga osoba, fizička ili pravna, domaća ili stana temeljem ZPPI-a. Tužitelj napominje da su savjetnici Ureda povjerenika 9. prosinca 2021. godine održali krojenu edukaciju kod tuženika. Iz izvadaka analitičkih izvješća Povjerenika da je razvidno koje mjesto zauzima tuženik u odnosu na nerješavanje predmeta u zakonskom roku kao i nezakonitog korištenja ograničenja prava na pristup informacijama,

- da je na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 12. ožujka 2020. osim spomenutoga mišljenja Etičkoga povjerenstva dekan prof. dr. sc. CP je dostavio članovima Fakultetskoga vijeća i tri dopisa koje je tužitelj poslao rektoru i Senatu Sveučilišta u Splitu kao i ministrici znanosti i obrazovanja u kojima je upozorio na nepravilnosti u radu tuženika. Na toj sjednici dekan tuženika prof. dr. sc. CP je javno zaprijetio pred članovima Fakultetskoga vijeća, gdje su također bili nazočni i studenti tuženika, da će tužitelju stati u kraj i pročitao je odredbu Statuta u kojoj je propisan stegovni postupak uključujući i otkaz ugovora o radu i da tužitelj neće dobiti nijedan dokument koji je tražio nego da će radije ići na sud,

- da je to je kod tužitelja izazvalo nemir i strah od gubitka radnoga mjesta i stres zbog toga što je prijavljivao nepravilnosti u radu tuženika Povjereniku. Početkom mjeseca lipnja da mu je otkriven tumor. Dekan tuženika prof. dr. sc. CP nikada se nije javno ispričao tužitelju niti povukao svoje prijetnje, zbog čega da je tuženik bio u neizvjesnosti za svoje radno mjesto sve do odlaska u mirovinu,

- da iz iznesenoga proizlazi da je tužitelj zbog prijava nepravilnosti trpio štetu jer mu je tuženik kao članu Fakultetskoga vijeća uskraćivao pravo na dokumentaciju koja se odnosila na točke dnevnoga reda sjednica Fakultetskoga vijeća i grubo da mu je povrijedio pravo na pristup informacijama,

- da je tužitelj je prijavljivao nepravilnosti u radu tuženika i Pučkom pravobranitelju koji je prema čl. 21., st. 1. ZoZPN nadležno tijelo za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti,

- da je tužitelj prijavljivao nepravilnosti Ministarstvu pravosuđa i uprave jer da je tuženik kršio propise koji se odnose na odredbe o općem upravnom postupku, a što da je također bio jedan od razloga pokretanja gore navedenog postupka pred Etičkim povjerenstvom, zbog čega da tuženik nije dao svoje očitovanje tom tijelu, kako je gore navedeno, čime je tužitelju grubo kršio ustavna i konvencijska prava,

- da propise koji se odnose na uredsko poslovanje kao i one koji se odnose na korištenje pečata s grbom Republike Hrvatske na što je tužitelj prije obraćanja tomu tijelu u svojim žalbama često navodio koji su propisi prekršeni što je tuženik zanemario i nastavio kršiti te propise.

- da je tužitelj prijavljivao Ministarstvu znanosti i obrazovanja koje je nadležno za provođenje upravnoga nadzora nad radom tuženika, a što je također bio jedan od razloga pokretanja gore navedenog postupka pred Etičkim povjerenstvom zbog čega tuženik nije dao tužitelju svoje očitovanje tomu tijelu, čime da je tužitelju grubo prekršio ustavna i konvencijska prava i tužitelj zbog prijava tomu tijelu trpi i druge štetne radnje.

- da je prof. dr. sc. SP, koja je zaposlena kod tuženika, rekla je jednomu nastavniku tuženika da ako se što tužitelju dogodi da je ona to naručila odnosno napravila, što je pred nadležnim tijelom taj svjedok i potvrdio, a o čemu se vodi kazneni postupak, a to da je učinila nakon što je tužitelj upozorio na njezine nepravilnosti u radu i postupanju,

- da je na sjednici Fakultetskoga vijeća, održanoj 23. lipnja 2020., dekan prof. dr. sc. CP rekao je da je navodno apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj rekao da je problem tuženika jedan čovjek i njegovi dopisi aludirajući na tužitelja, a apostolski nuncij da je kasnije u svom dopisu od 29. lipnja 2020. Prot. N. 465/2020 napisao da se ne sjeća da je rekao da je jedini problem tuženika jedan čovjek i njegovi dopisi i dodao je ako mu je to izletjelo ili ako je bio pogrešno shvaćen da to povlači. Međutim, u zapisniku te sjednice Fakultetskoga vijeća ostalo je zapisano ono što je prof. dr. sc. CP rekao, a ne ono što je apostolski nuncij kasnije razjasnio i takav zapisnik da je javno objavljen, a taj dio zapisnika tendenciozno je objavljen na društvenim mrežama čime je tužitelj, koji je svojim dopisima upozoravao na nepravilnosti tuženika, javno prikazan i prokazan kao glavnim ako ne i jedinim problemom tuženika.

- da je zbog svega gore navedenoga tužitelju narušeno zdravstveno stanje na način da je takvo ponašanje tuženika izazvalo kod tužitelja stres a koji je utjecao na pogoršanje cjelokupnoga zdravstvenoga stanja tužitelja pa je isti imao različite zdravstvene poteškoće. Tužitelj se zbog ponašanja tuženika također osjećao anksiozno te mu je isto smanjivalo životnu aktivnost,

1.1. Punomoćnik tužitelja je podneskom od dana 10. studenog 2022. precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude s tim da je u točci IV zatražio isplatu pravične novčane naknade-naknade štete u iznosu od 75.000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu kao i da se presuda kojom je utvrđena povreda zaštite neprijavitelja i objavi u Slobodnoj Dalmaciji i trajno na mrežnim stranicama tuženika sve u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe, uz naknadu parničnog troška.

1.2. Punomoćnik tužitelja je podneskom od dana 12. travnja 2023. dopunio tužbu na način da je istakao činjenice i dokaze koji se odnose na tužbu od 22. travnja 2022. i podnesak od 10. studenog 2022., koji zbog svoje obimnosti i ponavljanja već navedenih činjenica u ovoj odluci u toč. 1., nije potrebno ponovno citirati, ali koje je ovaj sud analizirao i cijenio.

2.U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 1. prosinca 2022. tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, predlaže da sud tužbu odbaci, podredno tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i naloži tužitelju snašanje parničnih troškova tuženiku, a sve iz niže navedenih razloga:

Tužitelj da svoju tužbu temelji na odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN br. 17/19- u daljnjem tekstu ZoZPN/19) te je svoj tužbeni zahtjev postavio sukladno odredbi čl. 26. istog zakona. Prema odredbi čl. 3. (ZoZPN/19) prijavitelj nepravilnosti je fizička osoba koja prijavljuje nepravilnosti koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca, a sukladno odredbi čl. 26 istog zakona sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti ostvaruje se u posebnom postupku koji se pokreće tužbom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti, a kojom tužbom sukladno st.2. istog čl. 26. tužitelj može tražiti da sud utvrdi da je prema prijavitelju nepravilnosti poduzeta štetna radnja, zabrani poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji te da se uklone posljedice štetnih radnji poduzetih prema prijavitelju nepravilnosti, naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim zakonom te da se presuda kojom je utvrđena povreda prava prijavitelja nepravilnosti iz razloga predviđenih u točkama ovog stavka na trošak tuženika objavi u medijima. Tuženik ističe nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja jer isti u trenutku podnošenja tužbe nije zaposlenik tuženika kao poslodavca obzirom da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao odlaskom u starosnu mirovinu 30.09.2021.god. Dakle, tužitelj nije aktivno legitimiran na traženje sudske zaštite prijavitelja nepravilnosti sukladno čl. 26. ZoZPN/19. S tim u vezi posebno se ukazuju neosnovane toč. VI, VII, VIII i IX tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku zabranu poduzimanja i ponavljanja štetnih radnji na štetu tužitelja jer tužitelj više nije zaposlenik tuženika i takva zabrana ne bi imala nikakvog pravnog učinka. Sukladno odredbi čl. 24. st. 2 ZoZPN/19 sudska zaštita ostvaruje se podnošenjem tužbe za zaštitu u vezi s prijavom nepravilnosti nadležnom sudu u roku tri godine od dana kada je prijavitelj saznao za štetnu radnju odnosno pet godina od dana kada je štetna radnja prema prijavitelju poduzeta. Obzirom na sve navode iz tužbe i vrijeme navodnog nastanka štetnih radnji tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik ističe i prigovor litispendencije na koju je sud dužan paziti po službenoj dužnosti jer se između istih stranka povodom tužbe istog tužitelja već vodi parnični postupak pred naslovnim sudom pod posl.br. Pr-7110/2021 u kojem tužitelj traži utvrđenje diskriminacije, uznemiravanja, povrede dostojanstva i naknade štete zbog istih razloga koje navodi i u ovoj predmetnoj tužbi, pa se predlaže tužbu odbaciti. Nadalje, ističe se da je tuženik, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, je institucija koja je u svome djelovanju podložna kako civilnim tako i crkvenim propisima.

Prema čl. 8. Statuta KBF-a:

§ 1. Vlast je fakulteta veliki kancelar.

§ 2. Tijela fakulteta su fakultetsko vijeće (kolegijalna uprava) i dekan (personalna uprava).

§ 3. Fakultet može imati stalne i privremene odbore, povjerenstva i druga tijela. § 4. Odbore, povjerenstva i druga tijela imenuje i razrješuje Fakultetsko vijeće. § 5. Odredba § 2. ovoga članka ne odnosi se na povjerenstva koja, prema ovom Statutu, imenuje

dekan.

§ 6. Ustroj, način rada i trajanje mandata članova odbora, povjerenstava i drugih tijela uređuju se posebnim Pravilnikom Fakulteta.

Ovlasti dekana KBF-a su veoma ograničene, praktički on, kako navodi Statut KBF-a, čl. 12. § 1., provodi odluke Fakultetskog vijeća.

Drugo što treba istaknuti je da je stvarna vlast na Fakultetu u Fakultetskom vijeću ( Statut KBF-a, čl. 21.) koje donosi sve važnije odluke u upravljanju fakultetom, stoga da Fakultetsko vijeće može promijeniti odluke koje je prethodno donijelo. To da je važno napomenuti jer da se dobar dio tužiteljevih navoda u tužbi odnosi upravo na imenovanja fakultetskih povjerenstva tuženika, KBF-a. Tužitelj da svojim nerazumljivim i nesuvislim tužbenim navodima tvrdi da je tuženik nepravilno postupao i traži da se utvrde štetne radnje te da mu se naknadi šteta i objavi presuda u medijima. Unatoč tomu što su određene teme već riješene na raznim crkvenim ili državnim tijelima, tužitelj iste ustrajno ponavlja u ovoj tužbi kao i u tužbi, koja je u tijeku, na Općinskomu sudu u Splitu (Pr-7110/21). Osim toga treba naglasiti da tužitelj, optužujući tuženika za nepravilnosti, sam krši crkvene odredbe i upada u nepravilnost, jer prema Zakoniku kanonskoga prava (kan. 1288.), prije nego pokrene postupak pred svjetovnim sudom treba tražiti pisano dopuštenje svoga ordinarija, a tužitelj to nije imao, niti u ovom slučaju ima. Tužitelj da je svećenik katoličke crkve i podložan je kanonskom zakoniku u okviru crkve i svome mjesnom ordinariju – nadbiskupu. Tužitelj da ističe da je 9. listopada 2012. godine, dakle, prije više od 10 godina, pred Etičkim povjerenstvom KBF-a pokrenuo postupak protiv doc. dr. sc. AP, zbog navodnoga plagijata. KBF da je promptno reagirao te da je Etičko povjerenstvo zatražilo od doc. dr. sc. AP očitovanje (Dokaz 1.), koji tvrdi da je tužitelj protiv njega napisao mnoštvo dopisa raznim crkvenim i društvenim ustanovama dovodeći u pitanje njegovu osobnost, a on, osim službenih dopisa i prijave Etičkomu povjerenstvu od 26. 11. 2019. godine, protiv njega nije pisao nikakve dopise. Etičko povjerenstvo je u svomu mišljenju, između ostaloga, napisalo: „Ipak navedeni članci doc. dr. sc. AP promatrani u svojoj cijelosti, pojedinačno i skupno, ne mogu se smatrati plagijatom ili plagijatima. Neprimjereno bi bilo, čini nam se i nepravedno, a ne bi bilo ni u skladu s čl. 9 Etičkog kodeksa KBF-a da se na temelju samo jedne rečenice, jednoga, ili nekoliko odlomaka koje je preuzeo ne navodeći izvor nekoga autora, osobito ako je taj iz područja humanističkih znanosti, optuži za plagijat. Uspoređivanje količine spornih dijelova tekstova s tekstovima koji nisu sporni navodi nas na mišljenje da su ovi prvi opsegom neusporedivo manji u odnosu na one druge. Također temeljem uvida u citiranu literaturu čini nam se da autor nema namjeru skrivati svoje izvore niti namjerno krivo citirati. Smatramo da je riječ u nekim slučajevima više o metodološkoj nespretnosti i nedosljednosti, što naravno ne opravdava dotičnog autora, nego li o zloj nakani ili namjernoj prijevari“ (Dokaz 2.). Tužitelj, citirajući samo onaj dio mišljenja Etičkoga povjerenstva koji njemu odgovora, a zanemarujući cjelinu, u ovoj konfuznoj tužbi pristupa neobjektivno, pristrano i selektivno. Tadašnji veliki kancelar, mons. dr. BP, da je donio odluku o podvlačenju crte o tzv. plagijatima koju se više nije smjelo dovoditi u pitanje (Dokaz 3.). No, tužitelj sve do danas nepoštujući odluke Velikoga kancelara, o tome je ustrajno i tendenciozno širio neistine i pisao na razne adrese, unoseći nemir i narušavajući ugled i dostojanstvo prof. dr. sc. AP, prof. dr. sc. CP i drugih nastavnika, kao npr. prof. dr. sc. RP prema kojemu je također iznosio razne klevete Ministarstvu znanosti i obrazovanja (11. 11. 2020.) te na Kongregaciju za nauk vjere, što su izravno iz nadbiskupije kasnije opovrgli u pisanoj formi (Katehetski ured, veliki kancelar mons. dr. BP). Kongregacija za katolički odgoj u Vatikanu, nekoliko godina kasnije, tj. nakon što je Fakultetsko vijeće izabralo prof. dr. sc. AP za dekana, 11. svibnja 2017., da je zatražilo spomenuto mišljenje Etičkoga povjerenstva KBF-a o optužbama tužitelja o navodnomu plagijatu prof. dr. sc. AP, kojemu je, nakon istrage, dala dopusnicu za obnašanje službe dekana. Da je Kongregacija išta od toga smatrala spornim zasigurno bi, ne samo odbacila njegov izbor za dekana KBF-a, nego bi, štoviše, zatražila daljnju istragu i eventualne sankcije. Na temelju navedenog i priloženih dokaza razvidno je da je tuženik pravodobno i sukladno zakonskim propisima reagirao na tužiteljevu prijavu nepravilnosti te da je postupao sukladno mišljenju Etičkoga povjerenstva, odlukama Velikoga kancelara i Kongregacije. Ako je tužitelj, nakon provedenoga postupka pred relevantnim tijelima, smatrao da je to nepravilnost koja zaslužuje tužbu Općinskomu sudu, mogao je istu podići 2012. godine, a ne sada, deset godina kasnije, u kojem razdoblju je iznosio neistine i klevetao prof. dr. sc. AP, kao i neke druge nastavnike, što su oni kao svećenici sve ovo vrijeme podnosili i nisu htjeli tužitelju uzvraćati istom mjerom, niti interno, a pogotovo ne pred civilnim sudovima, jer takvo što prema odredbama kanonskog prava, svećenicima katoličke crkve ne priliči. Pored toga, tužitelj više od 20 godina iznosi na isti način razne neosnovane optužbe na štetu drugih nastavnika i nenastavnog osoblja tuženika. Može se postaviti pitanje zašto nitko od navedenih osoba nisu nikada podnijeli tužbu protiv tužitelja, a razlog je taj jer im poštujući odredbe kanonskog prava i njihov poziv svećenika, je neprimjereno na takav način postupati prema svom bratu svećeniku bez obzira kako se on s druge strane prema njima ponaša. Tužitelj da već više od 22 godine, svojim neosnovanim optužbama djelatnika tuženika, pokušava dovesti u zabludu razne crkvene, društvene i državne institucije (Velikog kancelara, Sveučilište u Splitu, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo uprave, Povjerenika za informiranje, razne Inspekcije, Pravobraniteljicu, Ustavni sud, Nuncijaturu u RH, Kongregaciju za odgoj, Kongregaciju za nauk vjere itd.), a na što ga je više puta upozorio i novi veliki kancelar mons. dr. sc. GP, kao i prethodni veliki kancelar mons. dr.sc. BP, a što mogu potvrditi naprijed navedeni svjedoci i z.z. tuženika. Tuženik ističe da je tužitelj i protiv velikoga kancelara mons. dr. sc. BP napisao više prijava i tužbi prema Vatikanskim kongregacijama i to sve bezuspješno, kao što da je upućivao prijave raznim institucijama i protiv rektora prof. dr. sc. DP. Tužitelj da nadalje u svojoj tužbi ističe da je, 8. svibnja 2017. godine, iznio svoje razloge zbog kojih smatra da izv. prof. dr. sc. AP nije prikladan za dekana tuženika. O prigovorima tužitelja, Fakultetsko vijeće da je raspravljalo na Prvoj izvanrednoj sjednici od 11. svibnja 2017. godine., a na kojoj je, izv. prof. dr. sc. AP odbacio sve optužbe kao neutemeljene i neistinite. Nakon rasprave Fakultetsko vijeće, odbacujući tužiteljeve prigovore, natpolovičnom većinom glasova, da je izabralo izv. prof. dr. sc. AP za dekana (Dokaz 1.). Potom tužitelj da je pisao utok Velikomu kancelaru, koji da je od dekana, prof. dr. sc. EP, zatražio očitovanje. Dekan da se očitovao na način da izneseni prigovori nemaju uporište u činjenicama i da izražavaju tužiteljevo osobno mišljenje i stav. O svemu da je bila upoznata Kongregacija za odgoj, koja da je od velikoga kancelara mons. dr. sc. BP zatražila da ga o svemu izvijesti, poglavito glede procedure za izbor dekana i optužbi za plagijat izv. prof. dr. sc. AP Nakon pomnog istraživanja, Kongregacija za odgoj u Vatikanu je 11. srpnja 2018. godine da je dala Z obstat za imenovanje izv. prof. dr. sc. AP za dekana KBF-a. Tužitelj da samo paušalno tvrdi da je 11. listopada 2019. godine, upozorio Matični odbor na nezakoniti izbor izv. prof. dr. sc. AP u znanstveno zvanje znanstvenoga savjetnika. Zbog njegovih optužbi napredovanje izv. prof. dr. sc. AP, od molbe za pokretanje postupka, koje u redovitim okolnostima traje oko šest mjeseci, trajao je nešto manje od dvije godine. Uvidom u dokumentaciju o napredovanju izv. prof. dr. sc. AP u znanstveno nastavno zvanje i na radno mjesto redovitoga profesora (1. izbor), da je ustanovljeno da je u potpunosti ispoštovana zakonska procedura o njegovu izboru. U nizu tijela, koja vrednuju napredovanja nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitoga profesora (1. izbor), kao bitni čimbenik, da je Matični odbor za područje humanističkih znanosti – polja filozofije i teologije, koji da je nakon primljene dokumentacije o napredovanju izv. prof. dr. sc. AP, na sjednici, održanoj 18. listopada 2019. godine, donijelo odluku o njegovu izboru u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika, u znanstvenomu području humanističkih znanosti – polje teologije (Dokaz 1.). Matični odbor je odbacio tužiteljeve optužbe kao neutemeljene. Nakon toga da je tužitelj uputio pritužbu Kongregaciji za odgoj, koja da je na temelju očitovanja velikoga kancelara mons. dr. BP, **.**.2020. potvrdila izbor dr. sc. AP u znanstveno nastavno zvanje i na radno mjesto redovitoga profesora. Tužitelj da je, prema kazivanju bivših dekana, prof. dr. sc. AP i prof. dr. sc. CP, učestalo tražio neke dokumente od tuženika, a koje je kao i svi nastavnici, po naravi stvari posjedovao kao član Fakultetskoga povjerenstva. O tomu da su svjedočili svjedoci na ovom sudu u predmetu Pr-7110/21, pa da je nejasno zašto se tužitelj uporno vraća na teme o kojima već teče parnica na sudu. Isto tako, tužitelj ponovno izražava sumnju da se radno mjesto ciljano otvorilo i natječaj raspisao za dr. sc. LP, dil. iur.“ O toj njegovoj sumnji tuženik da se je također već očitovao u predmetu koji se vodi pod br. Pr-7110/21. Naime, kada se iz nekih razloga otvori slobodno radno mjesto, tuženik, u suglasnosti s A i Sveučilištem, raspisuje natječaj na koji se može javiti svatko tko smatra da ispunjava tražene uvjete. Potom Povjerenstvo za natječaje proučava je li dokumentacija dostatna i o tomu obavještava Fakultetsko vijeće, koje tajnim glasovanjem izabire kandidata za natječajno radno mjesto. Tako je bilo i u slučaju raspisivanja natječaja za radno mjesto na Katedri iz kanonskoga prava. Na natječaj se javila dr. sc. s. LP, dil. iur., koja je, poštujući proceduru o zapošljavanju odlukom Fakultetskoga vijeća, primljena u radni odnos. Radno mjesto na katedri Kanonskoga prava, da se nenadano otvorilo u svibnju 2019. godine, jer da je dotadašnji nastavnik, dr. sc. ČP, izabran za provincijala i do daljnjega po naravi službe napustio KBF, a što da nije bile moguće unaprijed znati, pa ni teoretski nije bilo moguće, kako tvrdi tužitelj, ciljano otvoriti radno mjesto i raspisati natječaj za dr. sc. LP, dil. iur. Tužitelj da na više mjesta u ovoj tužbu tvrdi da je glavni razlog pokretanja postupka pred Etičkim povjerenstvom protiv tužitelja „to što je tužitelj prijavio brojne nepravilnosti različitim tijelima…“. Spomenuta tužiteljeva tvrdnja da nije točna jer da ga profesori dr. sc. AP i dr. sc. CP nisu prijavili zbog toga što je on „prijavio brojne nepravilnosti različitim tijelima“, nego što je ustrajno kršio odluke Velikoga kancelara. Tužitelj da navodi da je prof. dr. sc. AP u svomu spomenutom dopisu „priložio samo prve dvije stranice tužiteljeva dopisa od 8. svibnja 2017., bez popratnoga dokaza o plagijatu, a među prilozima navodi 'Dopis prof. dr. sc. ZP Fakultetskomu vijeću od 8. svibnja 2017.'“Tuženik ističe da je prof. dr. sc. AP poslao prve dvije stranice koje se odnose na tužiteljevo kršenje odluke Velikoga kancelara glede plagijata te da nije bilo potrebno slati cijeli dopis o kojemu je sam tužitelj upoznao Fakultetsko vijeće na prvoj izvanrednoj sjednici od 11. svibnja 2017. godine. Prof. dr. sc. AP ništa nije skrivao jer u svomu dopisu pod brojem 1.a, na str. 2., upozorava da je u prilogu „dio teksta koji se odnosi na optužbe za plagijat“. Prema tomu, iz dopisa i priloženih dokumenata prof. dr. sc. AP, posve se jasno vidi argumentirana prijava na temelju koje je Etičko povjerenstvo 21. 1. 2020. godine utvrdilo da je tužitelj više puta kršio odluku Velikoga kancelara usuglašenu s Velikim vicekancelarom, Ordinarijem splitske Metropolije i nastavnim osobljem tuženika. Tužitelj nadalje navodi da je, tadašnji dekan izv. prof. dr. sc. AP, **.**.2018. mimo Pravilnika predložio ad hoc izmjenu/dopunu u postojećih povjerenstvima, jer da taj prijedlog prije sjednice nije poslao članovima FV- a, odnosno da to uopće nije bila točka dnevnoga reda te da je odlukom FV-a od 11. listopada 2018. godine nepropisno uklonjen iz Povjerenstva za natječaje. Tuženik ističe da je temu o izmjeni/dopuni povjerenstava, dekan izv. prof. dr. sc. AP, prema dotadašnjoj uobičajenoj praksi, uvrstio u Dnevni red sjednice FV-a već u pozivu od 4. listopada 2018. godine pod točkom 8. Povjerenstva i odbori, a na početku te sjednice da je predložio neke druge točke koje su, odlukom FV-a, uvrštene u Dnevni red, pa da je ta točka pomaknuta pod točku 11., što je također vidljivo iz zapisnika Prve redovite sjednice FV-a. Nakon preuzimanja dekanske službe pri odlučivanju o novim povjerenstvima tadašnja Uprava tuženika da se vodila Statutom tuženika, običajima i praksom rada na KBF-u u Splitu, a temeljem kojih odredbi da dekan ima pravo i dužnost predlagati Fakultetskomu vijeću predsjednika i članove povjerenstava, a ono potvrđuje ili odbija prijedlog dekana, što proizlazi iz čl. 12. i 21. Statuta KBF-a. Osim dekana prijedloge da su mogli iznositi svi nastavnici Fakultetskoga vijeća. Tuženik ističe da u tomu trenutku nije postojao Pravilnik o ustroju i radu povjerenstava tako da se prema njemu nije moglo ni postupati. Na sjednici FV-a tuženika, od 11. listopada 2018., neki nastavnici da su bili nezadovoljni prijedlogom novih povjerenstava (npr. tužitelj), te u nastojanju da se izbjegne zastoj rada na Fakultetu i nađe što bolje rješenje, tadašnji dekan tuženika izv. prof. dr. sc. AP, predložio je FV-u da se predložena povjerenstva imenuju samo na godinu dana, dok traje mandat trenutne uprave te da se što prije pripremi Pravilnik o povjerenstvima i da ubuduće mandat povjerenstava traje tri godine, koliko i mandat dekana, osim ako je zakonom ili nekom odredbom drukčije propisano. Prema dotadašnjoj praksi prijedlog povjerenstava tadašnji dekan izv. prof. dr. sc. AP nije poslao članovima FV-a, nego se o njima raspravljalo na sjednici. Pri glasovanju o izmjenama i dopunama povjerenstava obrazložio je razloge izmjena i dopuna o čemu se vodila otvorena rasprava, a Fakultetsko vijeće da je povjerenstvo po povjerenstvo usvojilo s 19 ili 18 glasova od 20 nazočnih članova. Fakultetsko vijeće potom da je na svojoj drugoj redovitoj sjednici, održanoj 15. studenoga 2018. usvojilo Pravilnik o ustroju i radu povjerenstava. Kod tuženika da je tada bilo ustrojeno osamnaest povjerenstava od najmanje tri i najviše osam članova. Razlozi izmjena i dopuna je ta što su neki nastavnici u međuvremenu otišli u mirovinu, a u nekim povjerenstvima da je bila potrebna izmjena radi same službe pojedinih nastavnika, tj. da je nastupila nova uprava: izv. prof. dr. sc. AP, dekan, prof. dr. sc. CP, prodekan za znanost i doc. dr. sc. KP, prodekan za nastavu. Dekan po službi ne može biti član nijednoga povjerenstva, a prodekani su po službi predsjednici određenih povjerenstava i stoga da ih je trebalo zamijeniti iz prethodnih povjerenstava, a imenovati ih na mjesto predsjednika određenih povjerenstava sukladno službi prodekana te na njihovo mjesto imenovati nove članove. Nastavnicima u nekim povjerenstvima da je istekao četverogodišnji mandat, neka povjerenstva da nisu bila učinkovita, a u povjerenstvima da su uglavnom bili nastavnici znanstveno-nastavnih zvanja, dok da su nastavnici u nastavnim i suradničkim zvanjima u njih rjeđe uključivani. Razlog izmjena i dopuna u nekim povjerenstvima da je bio u njih uključiti, uz nastavnike iz znanstveno-nastavnih zvanja, i nastavnike iz suradničkih i nastavnih zvanja, što da im je jedan od uvjeta za njihovo buduće napredovanje. Dodatni razlog izmjena i dopuna da je bilo i povećanje povjerenstava te preveliko opterećenje nastavnika, te obveza usklađivanja pravilnika prema ESG kriterijima (Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area / Standard i smjernice za osiguranje kvalitete u Europskom području visokoga obrazovanja). Usklađivanje pravilnika s ESG kriterijima zahtijevalo je izmjene i dopune nekih povjerenstava, kao i poštivanje odluke o paritetu između Splitske metropolije i Franjevačke provincije. To da su kriteriji kojima se je tadašnja Uprava tuženika vodila pri predlaganju članova za povjerenstva. Prema akademskoj praksi na svim fakultetima, dekan u svako doba može predlagati, a Fakultetsko vijeće usvojiti prijedlog izmjena/dopuna svih povjerenstava, budući da je uloga povjerenstava da pomažu Upravi fakulteta u upravljanju. Ako ne rade svoj posao naravno da Uprava može predložiti Fakultetskomu vijeću da ih smijeni. Iz svega da se vidi da tužitelj, koji je u Povjerenstvu za natječaje bio više od devetnaest godina, da nije nepropisno uklonjen te da su gotova sva povjerenstva doživjela promjene. Tužitelj od svih povjerenstva posebno ističe Povjerenstvo za natječaje i Etičko povjerenstvo. Tuženik ističe da je iz gore navedenih razloga u svim povjerenstvima bilo nužno provesti određene izmjene /dopune, pa tako i u tim povjerenstvima. Kada se radi o Etičkomu povjerenstvu iz 2015. godine njegovi su članovi bili: doc. dr. sc. ŽP, predsjednik, izv. prof. dr. sc. ĐP, prof. dr. sc. ŠP, doc. dr. sc. OP, UP, studentski pravobranitelj. Međutim, u tomu Povjerenstvu 2018. godine da je trebalo donijeti izmjene/dopune, jer da je izv. prof. dr. sc. ĐP otišao u mirovinu, a da ga je zamijenio PP, studentski pravobranitelj, student UP da je napustio fakultet, a da ga je zamijenio student VP. Tužitelj tvrdi da je došlo do povrede njegovih prava, ugleda, časti i dostojanstva, jer su prof. dr. sc. CP i prof. dr. sc AP „pokrenuli postupke protiv tužitelja zbog toga što je prijavljivao nepravilnosti u radu tuženika nadležnim tijelima pa zbog toga da trpi štetne radnje jer je nepropisno uklonjen iz Povjerenstva na natječaje, jer su se protiv njega vodili postupci pred nepropisno imenovanim Etičkim povjerenstvom i nadasve jer je njemu i Etičkomu povjerenstvu uskraćena sva dokumentacija…“. Tuženik ističe da je upravo tužitelj godinama ugrožavao zdravlje i dostojanstvo profesorima dr. sc. AP i dr. sc. CP, a da isti nisu pisali nikakve prigovore ni tužbe. Dopis koji je tužitelj uputio na razne adrese u kojemu dovodi u zabludu razne ustanove i pojedince klevećući mnoge nastavnike da se ne može smatrati prijavom nepravilnosti zbog kojih tužitelj traži zaštitu sukladno ZZPN. Gore imenovani da su se obratili Etičkom povjerenstvu te da zbog njihovog obraćanja Etičkom povjerenstvu nije nastala nikakva štetna radnja za tužitelja. Nadalje, u odnosu na navode iz toč. 9 i 10. tužbe koji se odnose na plagijat bivšeg dekana tuženika, dr.sc. CP tuženik ističe da nijedna institucija, od Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu do Kongregacije za katolički odgoj, odnosno od Sveučilišta u Splitu do Ministarstva znanosti i visokog obrazovanje, nije prihvatila tužiteljeve navode i prijave te ne postoji nikakvo rješenje koje bi potvrdilo osnovanost navoda tužitelja. U odnosu na navode iz toč. 11. i 12. tužbe tuženik ističe da se je tužitelj mogao očitovati na navode podnositelja prijava Etičkom povjerenstvu KBF-a. No, tužitelj da je iskoristio nejasne propise Etičkog kodeksa KBF-a koji ne propisuju što učiniti u slučaju neočitovanja osobe protiv koje se podnese prijava. U svojim prijavama dr. CP i dr. AP da su se žalili na uznemiravanje i nekolegijalno ponašanje tužitelja koje traje duži niz godina. Etičko povjerenstvo da im je dalo za pravo, ali zbog nepoštivanja pravne procedure Ustavni sud da je vratio postupak na početak. U odnosu na navode iz toč. 13., 14., 15., 16. i 17. tužbe tuženik ističe da je nesporna činjenica da Fakultetsko vijeće upravlja Fakultetom, odnosno da dekani provode odluke Fakultetskog vijeća. Također je nesporno da je Fakultetsko vijeće moglo izmijeniti svoju odluku o imenovanju fakultetskih povjerenstava, što je i učinilo. U odnosu na traženje raznih dokumenata od strane tužitelja isti da se je redovito obraćao Povjereniku za informiranje kako bi dobio tražene dokumente. Tuženik je potom uvijek postupao u skladu s nalogom Povjerenika za informiranje. Netočna da je tvrdnja tužitelja da Uprava tuženika nije postupala po uputama Povjerenika za informiranje, odnosno da u donošenju nekih dokumenata nije provedeno savjetovanje sa javnošću. Nakon naputka Povjerenika za informiranje, Uprava tuženika da je na mrežnim stranicama navela koje dokumente namjerava izmijeniti ili nove izglasati te da je pozvala zainteresiranu javnost da se uključi u raspravu. Premda, striktno govoreći tuženik to nije bio dužan učiniti jer da je riječ o internim dokumentima jedne ustanove pa da nije jasno kakav interes ima javnost i koja je to javnost, a upravo da se je tako izjasnio i Povjerenik za informiranje u svom dopisu. U odnosu na prijave Pučkom pravobranitelju i ministarstvima tužitelj propušta navesti kako su gotovo sve njegove prijave odbačene, kao i one koje je slao PNUSKOKU i Državnom odvjetništvu. Tužitelj u podnesku od 10. studenog 2022.god. tvrdi da mu „je kao prijavitelju nepravilnosti zbog štetnih radnji tuženika narušeno zdravstveno stanje, te od tuženika potražuje i naknadu neimovinske štete koja je uzrokovana opisanim povredama.“ Potom kao dokaz predlaže: „saslušanje tužitelja“, „uvid u liječničku dokumentaciju tužitelja“ i „vještačenje po vještacima medicinske struke“. Navedenom prijedlogu tužitelja da se izvrši medicinsko vještačenje njegovog psihofizičkog zdravstvenog stanja tuženik da se ne protivi. Na temelju svega naprijed navedenog, tuženik predlaže kao u uvodu.

3.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem priložene dokumentacije i to: dopisa tužitelja Ministarstvu uprave od 25. rujna 2018. (dolje u privitku dopisa izv. prof. dr. sc. AP od 26. studenoga 2019. (bez privitaka),Potvrde o primitku pismovne pošiljke, Popratni dopis dekana tuženika prof. dr. sc. MP od 21. siječnja 2013. ,Dopisi tužitelja od 20. veljače 2013. i 12. ožujka 2013. , Dopis dekana tuženika prof. dr. sc. MP od 14. ožujka 2013. Dopis tužitelja od 17. travnja 2013., Dopis dekana tuženika prof. dr. sc. MP od 22. travnja 2013. , Dopis s. LP, dipl. iur. od 27. lipnja 2013. , Rješenje tuženika od 28. kolovoza 2013. ,Dopis tuženika od 16. listopada 2015. , Jedna potvrda Studentske službe od 16. listopada 2015. ,Rješenje povjerenice za informiranje od 17. veljače 2014. ,Dopis povjerenice za informiranje od 21. listopada 2014. , Dopis izv. prof. dr. sc. AP od 26. studenoga 2019. s privitcima koje je priložio, Dopis prof. dr. sc. CP Etičkomu povjerenstvu od 26. studenoga 2019. s privitcima koje je priložio, cijela e-poruka od 20. lipnja 2019. s privitcima, E-poruke predsjednika Etičkoga povjerenstva i tužitelja od 2. prosinca 2019. do 17. siječnja 2020. , Rješenje Ustavnoga suda Republike Hrvatske od 10. veljače 2021. , Odluka Fakultetsko vijeće od 15. listopada 2015. o izboru povjerenstava i odbora, Poziv za 1. redovitu sjednicu Fakultetskoga vijeća u ak. god. 2018./2019. od 4. listopada 2018. s dnevnim redom i označenim materijalima (podcrtano) za tu sjednicu Fakultetskoga vijeća, Odluka Fakultetskoga vijeća od 11. listopada 2018. o imenovanju povjerenstava i odbora, Odluka Fakultetskoga vijeća od 10. listopada 2019. o imenovanju Etičkoga povjerenstva, Odluka od 13. siječnja 2020. o imenovanju studenskoga predstavnika u Etičko povjerenstvo, E-poruka tužitelja od 14. lipnja 2021. Zahtjev tužitelja od 6. veljače 2020. , Zahtjev tužitelja od 24. veljače 2020., Rješenje tuženika od 2. veljače 2021. , Rješenje Povjerenika od 10. ožujka 2021. , Presuda Visokoga upravnoga suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2021. poslovni broj: UsII-154/21-6., Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske od 31. ožujka 2022. broj: U-III-4727/2021. ,Dopisi Povjerenika od 16. rujna 2019., 30. listopada 2019. i 27. prosinca 2019. ,Dopisi Povjerenika od 7. travnja 2021. i 10. kolovoza 2021. , Dopis tužitelja od 10. srpnja 2021. ,Rješenje tuženika od 30. rujna 2021. ,Dopis prof. dr. sc. CP od 19. studenoga 2021. ,Rješenje Povjerenika od 13. prosinca 2021. , Zahtjev tužitelja od 13. studenoga 2019., Rješenje tuženika od 18. svibnja 2020. ,Rješenje Povjerenika od 21. rujna 2020. , Zahtjev tužitelja od 21. siječnja 2021. ,Rješenje tuženika od 5. veljače 2021.,Rješenje Povjerenika od 23. travnja 2021. , Zahtjev tužitelja od 3. veljače 2020. ,Rješenje tuženika od 21. svibnja 2020. , Rješenje Povjerenika od 22. travnja 2020. ,Rješenje Povjerenika od 8. rujna 2020. ,Zahtjev tužitelja od 13. studenoga 2019., Rješenje Povjerenika od 21. siječnja 2020. , Rješenje tuženika od 10. rujna 2020. ,Rješenje Povjerenika od 13. siječnja 2021. , Zahtjev tužitelja od 3. siječnja 2020. , Rješenje Povjerenika od 28. veljače 2020. , Rješenje tuženika od 20. svibnja 2020. ,Rješenje Povjerenika od 15. rujna 2020. , Dopis tužitelja od 17. veljače 2021. ,Rješenje tuženika od 4. ožujka 2021. , Rješenje Povjerenika od 1. rujna 2021. Zahtjev tužitelja od 27. listopada 2020. , Rješenje tuženika od 3. prosinca 2020. ,Rješenje Povjerenika od 26. travnja 2021. ,, Zahtjev tužitelja od 13. svibnja 2021. ,Rješenje tuženika od 26. svibnja 2021. ,Rješenje Povjerenika od 16. rujna 2021. , Dopis tužitelja od 21. prosinca 2021. ,Rješenje Povjerenika od 14. veljače 2022. ,Rješenje tuženika od 5. travnja 2022. ,Obavijest o krojenoj edukaciji ,Izvadak iz analitičkih izvješća, E-poruke od 19. listopada 2020. između tužitelja i doc. dr. sc. IP, doc. dr. sc. FP i JP, lic. iur. can, Dopisi Ministarstva pravosuđa i uprave od 30. kolovoza 2021. i 9. rujna 2021. , Slika objave toga zapisnika na Facebooku TP. , obavijest na Facebook stranici St. Nikola Tavelic Church, Croatian Catholic Centre, St Johns Park od 11. siječnja 2020. godine;, obavijest na Facebook stranici St. Nikola Tavelic Church, Croatian Catholic Centre, St Johns Park od 1. veljače 2020. godine, evidencija normirane djelatnosti nastavnika KBF-a od 20. do 24. siječnja 2020. godine; raspored sati za zimski semestar 2019./2020.; izborni predmeti - zimski semestar 2019./2020.; dopis HP, lic. theol. od 15. listopada 2019. godine; - popratni dopis bivšega glavnoga tajnika tuženika od 5. veljače 2020. godine, akt Pučkoga pravobranitelja broj P. P. – 33 – 4 – 517/20 – 30 od 27. studenoga 2020. godine, e-poruke od 31. svibnja i 1. lipnja 2021. godine; dopis dekana tuženika od 2. lipnja 2021. godine. , dopis velikoga kancelara od 22. ožujka 2014. godine; dopis četvorice profesora tuženika od 23. lipnja 2016. godine kojem je priložen gore navedeni zapisnik od 3. svibnja 2012. godine.,uvid u dopis tužitelja od 8. svibnja 2017. godine koji je priložen spisu, obavijest o apostolskom pohodu od 1. do 4. srpnja 2019. godine, Etički kodeks tuženika koji je bio na snazi 26. studenoga 2019.,dopis tužitelja od 28. travnja 2022. godine, dopis prof. dr. sc. CP od 29. travnja 2022. godine; dopis prof. dr. sc. AP od 28. travnja 2022. godine, Dopis tužitelja od 4. svibnja 2022. godine, dopis Ministarstva pravosuđa i uprave od 6. svibnja 2022. godine, dopis glavnoga tajnika tuženika od 2. lipnja 2022. godine, dopis tužitelja od 2. lipnja 2022. godine, dopis tužitelja od 17. lipnja 2022. godine, dopis glavnoga tajnika tuženika od 12. rujna 2022. godine. dopis tužitelja od 19. rujna 2022. godine (bez privitaka). dopis Ministarstva pravosuđa i uprave od 12. listopada 2022. godine. dopis tužitelja od 19. listopada 2022. godine. dopis vršitelja dužnosti dekana tuženika od 27. listopada 2022. godine. rješenja Etičkoga povjerenstva od 4. studenoga 2022. godine o obustavi postupaka koje su protiv tuženika pokrenuli prof. dr. sc. CP i prof. dr. sc. AP. e-poruke od 21. i 22. studenoga 2022. godine; - e-poruke od 21. i 22. studenoga 2022. godine. e-poruka tužitelja od 23. studenoga 2022. Godine, e-poruka tužitelja od 24. studenoga 2022. godine. dopis tužitelja od 24. studenoga 2022. godine. dopis tužitelja od 29. studenoga 2022. godine s privitcima. e-poruka glavnoga tajnika tuženika od 30. studenoga 2022. godine; - poziv na 2. sjednicu Etičkoga povjerenstva od 21. listopada 2022. godine; - zapisnik 2. sjednice Etičkoga povjerenstva; - poziv na 3. sjednicu Etičkoga povjerenstva od 31. listopada 2022. godine. dopis tužitelja Etičkomu povjerenstvu od 1. prosinca 2022. godine s privitkom, dopis tužitelja od 1. prosinca 2022. godine. dopis tužitelja od 1. prosinca 2022. Godine, e-poruka tužitelja od 27. siječnja 2020. godine; - akt Povjerenika za informiranje od 28. siječnja 2020. godine; akt Povjerenika za informiranje od 24. veljače 2020. godine; akt tuženika od 4. ožujka 2020. godine; akt Povjerenika za informiranje od 24. ožujka 2020. godine; dopis tužitelja od 31. kolovoza 2020. godine; akt Povjerenika za informiranje od 21. rujna 2020. godine. e-poruke od 14. i 27. svibnja 2019. godine; e-poruke od 14. i 22. listopada 2019. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 15. siječnja 2020. godine. e-poruke od 5. studenoga 2019. godine do 21. siječnja 2020. godine; žalba tužitelja od 28. studenoga 2019. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 16. prosinca 2019. godine. e-poruke od 19. prosinca 2019. godine; žalba tužitelja od 8. siječnja 2020. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 27. kolovoza 2020. godine; rješenje tuženika od 14. rujna 2020. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 19. ožujka 2021. godine. e-poruke od 3. i 22. siječnja 2020. godine; žalba tužitelja od 22. siječnja 2020. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 28. veljače 2020. godine (priloženo spisu kao dokaz na str. 15. tužbe); rješenje tuženika od 20. svibnja 2020. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 24. kolovoza 2020. godine (priloženo ovom podnesku kako je gore navedeno). e-poruke od 15. do 22. siječnja i od 8. rujna 2020. godine; žalba tužitelja od 10. veljače 2020. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 30. srpnja 2020. godine. zahtjev tužitelja od 22. siječnja 2020. godine ,žalba tužitelja od 11. veljače 2020. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 6. ožujka 2020. godine. e-poruke od 21. do 27. travnja 2020. godine; žalba tužitelja od 12. svibnja 2020. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 22. srpnja 2020. godine. e-poruke od 27. svibnja do 9. lipnja 2021. godine; žalba tužitelja od 25. lipnja 2021. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 23. kolovoza 2021. godine; rješenje tuženika od 13. rujna 2021. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 19. studenoga 2021. godine. e-poruke od 4. i 7. lipnja 2021. godine; žalba tužitelja od 29. lipnja 2021. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 22. srpnja 2021. godine; rješenje tuženika od 9. rujna 2021. godine. zahtjev tužitelja od 22. rujna 2021. godine; žalba tužitelja od 12. listopada 2021. godine; rješenje tuženika od 25. listopada 2021. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 12. studenoga 2021. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 30. studenoga 2022. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 23. ožujka 2023. godine; rješenje tuženika od 31. ožujka 2023. godine. zahtjev tužitelja od 26. listopada 2021. godine; žalba tužitelja od 23. studenoga 2021. godine; rješenje tuženika od 3. prosinca 2021. godine; žalba tužitelja od 16. prosinca 2021. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 28. prosinca 2021. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 20. travnja 2022. godine. zahtjev tužitelja od 5. srpnja 2022. godine; rješenje tuženika od 20. srpnja 2022. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 19. siječnja 2023. godine. rješenje tuženika od 1. veljače 2023. godine. zahtjev tužitelja od 29. kolovoza 2022. godine; rješenje tuženika od 28. rujna 2022. godine, zahtjev tužitelja od 7. listopada 2022. godine; žalba tužitelja od 3. studenoga 2022. godine; rješenje tuženika od 23. studenoga 2022. godine. e-poruka tuženika od 31. ožujka 2023. godine. zahtjev tužitelja od 7. listopada 2022. godine; žalba tužitelja od 29. prosinca 2022. godine; rješenje tuženika od 25. siječnja 2023. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 6. ožujka 2023. godine. zahtjev tužitelja od 6. prosinca 2022. godine; žalba tužitelja od 28. prosinca 2022. godine; rješenje Povjerenika za informiranje od 7. ožujka 2023. godine; e-poruka tuženika od 21. ožujka 2023. Godine, zahtjev tužitelja od 3. veljače 2023. godine; rješenje tuženika od 15. veljače 2023. Godine, zahtjev tužitelja od 6. veljače 2023. godine; rješenje tuženika od 15. veljače 2023. godine. dopis dekana tuženika od 31. kolovoza 2020. godine. preslik sadržaja knjige Čovjek Božji. Razmišljanja o svećeništvu; dopis prof. dr. sc. CP od 11. rujna 2009. godine. tekstovi prof. dr. sc. AP i izvorni tekstovi koje je on prevodio. Hrvatski list, od 16. travnja 2020., str. 9. e-poruka tužitelja od 19. ožujka 2020. godine. dopis Pučkog pravobranitelja od 2. listopada 2020. godine. e-poruke od 15. i 18. veljače 2020. godine; dopis tužitelja od 13. ožujka 2020. godine; dopis HP, lic. theol. od 18. ožujka 2020. godine; izvadak iz knjige NP, Predsokratovci; odluka o godišnjim odmorima od 2. srpnja 2020. godine; e-poruke od 28. kolovoza 2020. godine. dopis doc. dr. sc. ŽP od 20. kolovoza 2020. godine. dopis tužitelja od 11. studenoga 2020. godine s popratnom dokumentacijom; dopis dekana tuženika prof. dr. sc. CP od 4. ožujka 2021. godine. uvid u dopis tužitelja od 11. studenoga 2020. godine kao i u priložene zapisnike 5. o 6. redovite sjednice FV-a.dokazi da je tužitelj s IP adresa primio anonimne poruke , e-poruka od 8. srpnja 2015. godine; raspored sati ljetnoga semestra ak. god. 2015/2016. zapisnik sastanka Katedre religiozne pedagogije i katehetike održan 9. prosinca 2016. godine; dopis tužitelja od 16. veljače 2017. godine. dopis pročelnika Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru od 28. lipnja 2018. godine. izvedbeni nastavni program Teološko- katehetskoga programa cjeloživotnog učenja za odgojiteljice u predškolskim ustanovama; vijest objavljena 22. listopada 2018. godine na mrežnoj stranici tuženika o tom cjeloživotnom učenju; e-poruke od 4. i 7. veljače 2019. godine. nalazi od tužitelja od 13. prosinca 2019. godine; nalazi krvne slike tužitelja od 26. svibnja 2020. godine; otpusno pismo iz kojega se vidi da je tužitelj boravio u bolnici od 1. do 10. lipnja 2020. godine. Pregled spisa Pr-7110/2021.: pregled statuta tuženika čl. 8, čl.12, čl. 21, dok će se cjelokupan tekststatuta dostaviti izravno na ročištu.: Saslušanje svjedoka prof. dr. sc. don ĆP, prof.dr.sc. don CP, prof dr. fra MP, prof dr. sc. don ZPS, prof dr.sc. don ZĐ, prof.dr.sc. don RP, prof. dr. sc. don AĐ, prof.dr.sc.SP, prof. dr. sc. don AP, Čondić, prof. dr.sc. fra HP, dr.sc.s. LP, don LĐ i dr. prema potrebi. Kao gore, saslušanje z.z. tuženika, preslik očitovanja Etičkomu povjerenstvu Alojzija Čondića, 22. 11. 2012.g., preslik mišljenja Etičkoga povjerenstva o nekim radovima doc. dr. sc. AP, **.**.2013., preslik mišljenja Etičkoga povjerenstva o povredi načela Etičkog kodeksa KBF-a u Splitu, 21. 1. 2020.g., uvid u spis naslovnog suda Pr-7110/21.g. preslik Rješenja o odbacivanju utoka, 8. 12. 2020., str. 5. -6., velikog kancelara mons. CĐ i prema potrebi drugi dokazi. 1. Zapisnik prve izvanredne sjednice Fakultetskoga vijeća KBF-a Sveučilišta u Splitu, 11. 5. 2017., br. 1.,str. 1.-4.2. Odgovor dekana prof. dr. sc. EP na dopis Velikoga kancelara u svezi utoka prof. dr. sc. ZP protiv izbora izv. prof. dr. sc. AP za dekana, 1. 6. 2017. 3. Congregatione de institutione catholica, Upit L o razjašnjenju nekih nejasnoća oko imenovanja izv. prof. dr. sc. AP za dekana, 31. 7. 2017. 4. Veliki kancelar mons dr. BP, Obavijest o imenovanju izv. prof. dr. sc. AP za dekana KBF-a, 11. 7. 2018.. Odluka Matičnoga odbora za područje humanističkih znanosti – polja filozofije i teologije, o izboru u znanstveno zvanje izv. prof. dr. sc. AP, **.**.2019. Veliki kancelar mons. dr. sc. GP, Imenovanje izv. prof. dr. sc. AP za redovitoga profesora, 15. 1. 2021. dopis izv. prof. dr. sc. AP Etičkomu povjerenstvu, 26. 11. 2019., saslušanje prof.dr.sc. AP, Poziv na prvu redovitu sjednicu u ak. god. 2018./2019. u četvrtak 11. listopada 2018., Izvadak iz Statuta KBF-a, čl. 12. i čl. 21., Iz Zapisnika Prve redovite sjednice Fakultetskoga vijeća KBF-a, 11. 10. 2018., br. 11.,Dopis prof. dr. sc. ZP velikomu kancelaru mons. dr. BP i raznim ustanovama od 19. 11. 2019., str. 4., saslušanje tužitelja i prof.dr.sc. CP, Rješenje Visokog upravnog suda Usž-367/2024-2, od 4. prosinca 2024.

4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.1.Predmet ovog postupka je tužba kojom je tužitelj ustao dana 22. travnja 2022., zbog zaštite prijavitelja nepravilnosti od štetnih radnji i naknadu štete po Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (N.N. 17/19), obzirom da je isti bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe.

4.2. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio redoviti profesor filozofije u trajnom zvanju kod tuženika na neodređeno vrijeme od 01. travnja 2000., te da je 30. rujna 2021., otišao u starosnu mirovinu.

Kao sporno ostalo je za raspraviti da li su se sukladno navodima iz tužbe tužitelja ostvarile zakonske pretpostavke za zaštitu tužitelja kao prijavitelja nepravilnosti od štetnih radnji i naknadu štete po Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (N.N. 17/19), te istaknute prigovor tuženika nedostatka aktivne legitimacije, prigovor litispendencije, i zastare.

5. Saslušan kao stranka u svom iskazu na ročištu dana 13. lipnja 2025. tužitelj navodi da je počeo prijavljivati nepravilnosti još prije 12 godina koje da su se dešavale na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u daljnjem tekstu KBF, a koje da je detaljno precizirao u svojoj tužbi, a da prije nije prijavljivao nepravilnosti jer da nije postojao zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Isto smatra da prema zakoniku kanonskog prava nije bio dužan tražiti pisano dopuštenje svoga ordinarija za pokretanje ovog postupka pred svjetovnim sudom. On da je u tom vremenskom periodu za nepravilnosti koje je utvrdio prijavljivao i to od djelatnika KBF – a i to prof. AP, te CP kod izbora istih za nastavno znanstveno zvanje kao i izbor istih za dekana KBF-a , isto tako RP i LP zbog njihovog nezakonitog zapošljavanja., prof dr. MP isto kod izbora za znanstveno nastavno zvanje, dr. APS, u izboru za suradničko zvanje i na koncu tadašnjeg velikog kancelara BP jer nije poduzimao ništa prema prijavama. Prve prijave da je podnio kako je precizirao detaljno u tužbi protiv prof. AP zbog plagijata, etičkom povjerenstvu koje je donijelo svoje mišljenje po prijavi na način da je preciziralo da postoje elementi plagijata ali da cjelovito djelo ne bi bilo plagijat. Međutim, iako je odluka etičkog povjerenstva bila takva da je i dalje prijavljivao prof. AP kod natječaja na koji se on prijavljivao za mjesto dekana. Po toj prijavi kod izbora za dekana da fakultetsko vijeće nije odlučilo o njegovim prijavama ali ga je unatoč tome izabralo na mandat za dekana od 2017 do 2019. Nakon toga istu prijavu protiv prof. AP da je uputio Kongregaciji za katolički odgoj i kongregaciji za odgoj i nauk vjere, po kojoj prijavi da je poslan nadzor na radom fakulteta od strane Svete Stolice. Zbog brojnih nepravilnosti među kojima su i plagijati da je smijenjen tadašnji veliki kancelar BP, i imenovan novi veliki kancelar monsinjor dr. GP. Navedene nepravilnosti da je prijavljivao i Nacionalnom vijeću za praćenje provedbe strategije borbe protiv korupcije, rektoru sveučilišta, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, pučkom pravobranitelju, inspektoratu pravosuđa i uprave, i Državnom inspektoratu, Upravnom sudu, Visokom upravnom sudu, Ustavnom sudu i ovom sudu., predsjedniku Vrhovnog suda radi zaštite suđenja u razumnom roku. Sva ta tijela da su donijela neke odluke osim upravnog i visokog upravnog suda gdje postupci još vjerojatno traju po njegovim žalbama. Isto tako pučka pravobraniteljica da je davala svoje mišljenje i požurivala postupanje Ministarstvo znanosti i obrazovanja ali uzalud. Napominje da sve prijave manje-više koje je podnosio protiv prof. AP da je podnosio i protiv prof. CP zbog plagijata, lažne potvrde i sl. Napominje da etičko povjerenstvo nije donijelo odluku za plagijat jer da je veliki kancelar obustavio taj postupak, odnosno da ni jedno tijelo kojem se obratio nije donijelo osim onog što je naveo, neku odluku o plagijatu, što da je obrazložio u tužbi. Ističe da je smatrao sam da i prof AP nije podoban za dekana i za izbor u znanstveno zvanje. Napominje da on nije imao nikakve ambicije da se natječe za mjesto dekana prodekana i sl,. već da je podnosio prijave zbog nepravilnosti koje da je detaljno precizirao u tužbi, a to da se odnosilo i kod izbora prof dr. MP u znanstveno zvanje, što se tiče prijava za dr. RP i LP i BĐ to da se odnosi na njihova nezakonita zapošljavanja na KBF-u tako npr. za LP da se pučka pravobraniteljica upravo nedavno obratila i predsjedniku vlade. Što se tiče osvete prema njemu zbog navedenih prijava koje su protumačene da on nanosi štetu pojedincima i ustanovi, protiv njega da je poduzeto niz radnji kao prvo prijava etičkom povjerenstvu koje je donijelo mišljenje da bi se eventualno moglo utvrditi da je svojim odlukama prekršio odluke velikog kancelara, a za koje je mišljenje ustavni sud da je utvrdio da je nepostojeći akt. Međutim da mu se i dalje uskraćuje uvid u spise predmeta unatoč tome što je Ustavni sud ustvrdio da se radi o kršenju prava. Napominje da je otišao u mirovinu 1. listopada 2021., ali da i dalje želi da etičko povjerenstvo donese mišljenje. Isto tako tadašnji dekan prof. CP **.**.2020., mu je javno na sjednici fakultetskog vijeća prijetio otkazom i pokretanjem stegovnog postupka. Sustavno da mu je uskraćivano pravo na pristup informacijama što je nastavio izvanredni prof. dr. ŽP. Zbog svega toga odnosno svih štetnih radnji koje su bile usmjerene prema njemu od strane odgovornih osoba da je bio jako uznemiren u jednom stresnom stanju jer da je mislio da će dobiti otkaz godinu i pol prije odlaska u mirovinu, što se odrazilo na njegovo zdravstveno stanje, tako da je teško obolio i dobio tumor debelog crijeva te da je i operiran 2020., zbog tumora debelog crijeva, zbog istoga da je i neizvjestan i danas ishod liječenja. Napominjem da su prošle godine crkveni poglavari tražili od njega da prekine s ovim postupkom pod prijetnjom crkvenih kazni što da nije učinio imajući povjerenja u sud, tako da je u desetom mjesecu prošle godine sankcioniran na način da mu je zabranjeno javno slavljenje mise i slavljenje drugih sakramenata a suspenzija da je javno objavljena. Na kraju navodi da je kongregacija u odnosu na prijave protiv prof. AP i prof. CP donijela odluku da se te prijave o plagijatima ispitaju što da nije učinjeno pa samim time da nije odlučeno o njima, a za to je da bio zadužen novi veliki kancelar, da li je monsinjor GP ispitao te navode da on nikakvu informaciju o tome nije dobio. Obzirom da je monsinjor GP najavio osnivanje mješovitog povjerenstva za ispitivanje istog, a kako isto nije osnovano pretpostavlja da se o tome nije odlučilo.

5.1. U svom iskazu na ročištu od dana 13. lipnja 2025. svjedok CP, koji je na ročište bio pozvan kao z.z. tuženika, ali kako mu je u međuvremenu prestala funkcija dekana, isti je saslušan kao svjedok. Navodi da je bio dekan KBF-a od 2019

– 2022, a praktički da je na fakultetu od 2000 g., prvo kao viši asistent, a zatim od 2001., da je ušao u stalni radni odnos kao docent i član fakultetskog vijeća. Što se tiče prijava koje tužitelj opisao u tužbi navodi da su u cijelosti neosnovane kako u odnosu na njega tako i na prof. AP. Naime tužitelj da je od 2000 g., počeo sa raznim prijavama tako da je zbog prijave protiv prof. ĆP donijeta odluka na štetu prof. ĆP, koji je predavao filozofiju, a svi da su je smatrali neutemeljenom. Njega da je optužio za plagijat 2009 g, iako je znao da to nije istina, javno da je iznosio te neistine i to ponavljao konstantno. Kako je on 2010 g, bio član jedne komisije za obranu diplomskog rada jednog studenta za čiji diplomski rad je tužitelj bio mentor, a koji se pozivao na jedan njegov članak koji je objavljen u časopisu Crkva u svijetu, da je proučio taj članak i shvatio da se radi o plagijatu pa da je komentirao da je upravo on koji se poziva i prijavljuje plagijat u stvari napravio čisti plagijat i to da je prijavio fakultetskom vijeću, kako tada nije postojalo etičko povjerenstvo da je sve došlo do velikog kancelara koji da je sve stavio ad acta. Time da nije bio zadovoljan obzirom da su te optužbe od strane tužitelja nastavljene i kod njegovog napredovanja. Unatoč tim prijavama one da se dalje nisu uopće raspravljale posebno kod imenovanja za dekana upravo zato jer da ih nitko nije ozbiljno uzimao iako da bi njemu bilo draže da je to veliki kancelar raspravio analizirajući obje prijave. Te prijave da nisu utjecale na imenovanje za dekana prof. AP i njega, obzirom da su izabrani na Fakultetskom vijeću i potvrđeni od Velikog kancelara, Kongregacije za katolički odgoj i Senata veleučilišta. Napominje da nije dobio nikakvu odluku bilo kojeg tijela, komisije suda, da bi njegov rad po prijavi tužitelja bio plagijat, a što se tiče prof. AP da mu je poznato da je etičko povjerenstvo donijelo mišljenje da iako postoje elementi u djelu prof. AP koji se smatraju plagijatom, da se taj rad u svojim dijelovima kao i u cjelini ne može smatrati plagijatom. Napominje da dok je bio dekan ni na koji način da nije povrijedio ugled i čast tužitelja, a sjednicu fakultetskog vijeća koju spominje tužitelj iz ožujka 2020, na kojoj da mu je prijetio da to nije točno jer da mu nikada nije uputio nikakvu ružnu riječ već da je kao dekan izjavio da neće dozvoliti da maltretira i progoni druge profesore kao što je to činio sve ove godine. Ističe da mu nije prijetio otkazom s obzirom da dekan nema to ovlaštenje, već samo Veliki kancelar. U vrijeme njegovog mandata kao dekana tužitelj da je koliko se sjeća više od 270 puta zatražio određenu dokumentaciju, što da je u stvari bio mobing prema njemu i prema drugim zaposlenicima, stoga da je odbijao one zahtjeve koji su bili upućeni prema uvidima u dosjee kolega koji su trebali napredovati ili su napredovali ili slično, a obzirom da isto nije bilo vezano za nikakav interes tužitelja. Što se tiče apostolskih vizitatora odnosno revizije rada fakulteta po prijavama tužitelja da uopće nisu znali da je tužitelj slao na desetke dopisa Kongregaciji za katolički odgoj koja da je to slala tada velikom kancelaru C, a koji da je tada to stopirao odnosno da nije išao prema fakultetu tako da nisu ni imali mogućnost očitovati se na te optužbe. Isto tako što se tiče smjene velikog kancelara C smatra da je isti smijenjen jer je štitio tužitelja, jer da je na sastanku u ožujku 2021., Nuncij upitao Velikog kancelara Monsinjora C što je učinio na temelju izvješća apostolskih vizitatora da je na fakultetu problem jedan čovjek i njegovi dopisi međutim kako monsinjor C nije učinio ništa zbog toga je i smijenjen. Kada je došao novi monsinjor GP on da je pristupio na jedan drugi način da je tužitelju svojim odgovorima i pravnim postupanjem zatvorio vrata prema Kongregaciji za katolički odgoj. Nadalje da je tužitelj počeo i sa težim prijavama primjerice da je njega optužio za herezu Kongregaciji za nauk vjere, koja je odbila njegove optužbe, a koju da je u svom dopisu veliki kancelar GP upućenom njemu citirao i dio dopisa Kongregacije za nauk vjere u kojoj je bilo navedeno da osobe sa kompulzivnom svadljivošću podižu neutemeljene optužbe protiv pojedinaca i institucije. Osim toga optužbe i prijave slao je raznim ministarstvima a temeljem njegove prijave da pretpostavlja da je došla i financijska inspekcija koja je utvrdila da se financije vode sukladno zakonom. Navodi da ne zna koliko je rješenja povjerenik za informacije donio vezano za zahtjeve tužitelja vezano za pristup informacijama, ali da postoji ured i povjerenik koji se time bavi. Dopis monsinjora GP da je pročitao na sjednici vijeća u dijelu koji se odnosi na mišljenje koje je dala kongregacija za nauk vjere. Navodi da je tužitelj doveo u zabludu povjerenika za informiranje, ustavni sud, pravobraniteljicu i dr., jer da redovito postupa na način da jednu stvar izvadi iz konteksta obradi je crkvenim i civilnim propisima i prikaže je kao tužbu i nepravilnost. Tužitelj da je podnio prijavu i B., zbog korupcije i kriminala, te da je zatražena dokumentacija od strane Ž i da je prijava dobačena. Prijava da je bila anonimna ali da je to povezao sa tužiteljem jer da je u medijima iskazivao da je dobio otkaz jer da je ukazao na kriminalne radnje na fakultetu. Navodi da je tužitelj protiv njega i profesora AP podnio niz prijava i tužbi da ne može točno precizirati te da nema nikakve institucije prema kojoj tužitelj da nije podnio prijavu ili tužbu, a da ja on prema tužitelju podnio dvije prijave jednu protiv plagijata i jednu zbog uznemiravanja.

5.2. Na okolnost pretrpljene neimovinske štete povrede prava osobnosti zbog narušenog zdravstvenog stanja ovaj sud je proveo i medicinska vještačenja i to po ad hoc vještaku spec. gastroenterologu dr. Kristianu Podrugu, i sudskom vještaku spec. psihijatru dr. Nikoli Sikirici, na ročištu dana 23. travnja 2025.

Vještak spec. gastroenterolog dr. ŽĐ, navodi da nakon što je pregledao priloženu med. dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja da je razvidno da je tužitelj operiran zbog karcinoma debelog crijeva 2020., a da je uvidom u raniju med. dokumentaciju utvrdio i da boluje od hipotiroze prema šiframa hiperepidemije, kroničnog gastritisa i da su se te dijagnoze provlačile prethodno operativnom zahvatu. Po operativnom zahvatu također da je dijagnosticirana i plućna embolija koja je liječena sukladno smjernicama te nekoliko uroinfekcija i liječenje osnovnih kroničnih bolesti. Iza toga uobičajeno praćenje liječnika kod nadležnih specijalista, onkologa, abdominalnog kirurga, gastroenterologa i nadležnog liječnika. U jednom navratu 2024., da je napisano u kartonu da ima stres u odnosima s klerom. Isti da nije vidio ni jednu šifru kojom bi se referirao na stres koji je opisan u kartonu. Kao anamneza koja je navedena u kartonu, u veljači 2024., šifre da su bile tahikardija, arterijsku hipertenziju i šifra za karcinom debelog crijeva. Što se tiče karcinoma debelog crijeva on da u medicinskoj dokumentaciju nije vidio ranije tegobe u smislu stresa, ali da mora reći da stres i nije kao takav u med. literaturi opisan kao uzročnik karcinoma debelog crijeva. Uzroci da su multifaktorijalni, ali da stres nije etabiliran kao uzročnik ove bolesti. Incidencija razvoja karcinoma debelog crijeva da raste sa godinama života, i da je češća kod osoba muškog spola i kod bolesnika koji ima elemente metaboličkog sindroma, a to da su hipertenzija, što dovodi do masne jetre za koju u priloženim nalazima i nema vidnih dokaza, ali da ista da može uzrokovati zloćudnu tvorevinu debelog crijeva. Razvoj karcinoma debelog crijeva sigurno da nije razvijen u roku od šest mjeseci jer da se radi o bolesti koja se razvija u puno dužem vremenskom periodu. Isto tako na nastanak bolesti da utječu upalne bolesti crijeva kao i genetski faktor. Druge dijagnoze koje su prethodile samom karcinomu debelog crijeva, da su utvrđene 2007. , hipertiroza i gastritis, a onda i ostale bolesti hipertiroza i gastritis da se spominju od 2014. i 2015.

Vještak spec. psihijatar dr. Nikola Sikirica navodi da je pregledao zdravstveni karton na ime tužitelja te da u istom ne pronalazi zapisa koji bi govorili da je isti bio ambulantno psihijatrijski pregledan zbog nekog oblika psihijatrijskog poremećaja. Jedini zapis u kojem se navodi da osoba trpi stres zbog odnosa sa klerom objavljivanjem u novinama i portalima te da je isti sankcioniran, diskriminiran zbog ukazivanja na nepravilnosti i nezakonite radnje, ali zbog dobi i narušenog zdravstvenog stanja potiče od 15. veljače 2024. godine. Osim toga drugih zapisa, sličnih karakteristika ili dokaza o psihijatrijskom liječenju ne pronalazi u med. dokumentaciji. O tome da li je po iskustvu uobičajeno da dugotrajna izloženost stresu na poslu, narušenim odnosima s kolegama, prijetnjama od kolega te trajno poremećenim odnosima mogu utjecati na duševno zdravlje pacijenta te ako je odgovor potvrdan u kojoj mjeri i koliko dugo, isti navodi da je emocionalna reakcija osobe na nepovoljne vanjske egzogene stresne čimbenike da je individualna, no svakako da u određenom postotku ljudi koji u radnom okruženju doživljavaju na svakodnevnoj bazi neugodne i konfliktne situacije s kolegama mogu psihološki trpjeti i to trpljenje da je individualno te se može kretati od normalnih psihološki razumljivih reakcija koji da ne dosežu integritet psihijatrijskog poremećaja do ozbiljnijih psihičkih poremećaja koji zahtijevaju ambulantno liječenje i uzimanje farmako terapije.

6. Prema čl. 3. st.7. Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (u daljnjem tekstu ZZPN- Narodne novine 17/19) štetna radnje je svako činjenje ili nečinjenje u vezi s prijavom nepravilnosti kojom se prijavitelju nepravilnosti ili povezanim osobama ugrožavaju ili povređuju prava odnosno kojim se te osobe stavljaju u nepovoljan položaj. Prema čl. 6. istog zakona poslodavac ne smije prijavitelja nepravilnosti staviti u nepovoljan položaj zbog prijavljivanja nepravilnosti. Stavljanjem u nepovoljan položaj prijavitelja nepravilnosti smatra se: otkaz ugovora o radu, prestanak državne službe, uznemiravanje, nemogućnost napredovanja, neisplata i smanjenje plaće i drugih naknada, pokretanje stegovnog postupka, izricanje stegovnih mjera ili kazni, uskrata radnih zadataka, promjena radnog vremena, onemogućavanje obrazovanja i stručnog usavršavanja, neisplata nagrada i otpremnina, raspored ili premještaj na drugo radno mjesto, nepoduzimanje mjera radi zaštite dostojanstva radnika zbog uznemiravanja od drugih osoba, proizvoljno upućivanje na zdravstvene preglede ili preglede radi ocjene radne sposobnosti i druga nepovoljna postupanja. Odredbe općeg ili pojedinačnog akta poslodavca te pravnog posla kojima se prijavitelju nepravilnosti uskraćuju ili povređuju prava ili ga se stavlja u nepovoljan položaj zbog prijavljivanja nepravilnosti nemaju pravni učinak. Prijava nepravilnosti ne smatra se povredom čuvanja poslovne tajne.

Prema čl. 20. istog zakona vanjsko prijavljivanje nepravilnosti je otkrivanje nepravilnosti nadležnom tijeku. Prijavitelj nepravilnosti može prijaviti nepravilnost nadležnom tijeku ako je ispunjena jedna od sljedećih pretpostavki između ostalog da ne postoji mogućnost unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti.

Prema čl. 24. istog zakona prijavitelj nepravilnosti prema kojem je poduzeta štetna radnja u vezi s prijavom nepravilnosti ima pravo na sudsku zaštitu. Sudska zaštita ostvaruje se podnošenjem tužbe za zaštitu u vezi s prijavom nepravilnosti nadležnom sudu, u roku od tri godine od dana kad je prijavitelj saznao za štetnu radnju odnosno pet godina od dana kada je štetna radnja prema prijavitelju poduzeta. Prijavitelj nepravilnosti u postupcima sudske zaštite vezanim uz prijavljivanje nepravilnosti oslobođen je od plaćanja sudskih pristojbi.

Prema čl. 26. istog zakona sudska zaštita prijavitelja nepravilnosti ostvaruje se u posebnom postupku koji se pokreće tužbom za zaštitu prijavitelja nepravilnosti Tužbom iz stavka 1. ovog članka prijavitelj nepravilnosti može tražiti da se utvrdi da je prema prijavitelju nepravilnosti poduzeta štetna radnja, zabrani poduzimanje i ponavljanje štetnih radnji te da se uklone posljedice štetnih radnji poduzetih prema prijavitelju nepravilnosti, naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim zakonom, presuda kojom je utvrđena povreda prava prijavitelja nepravilnosti iz razloga predviđenih u točkama ovog stavka na trošak tuženika objavi u medijima. Presuda kojom se nalaže objava u medijima obvezuje nakladnika medija u kojem treba objaviti presudu.

6.1. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Što se tiče prigovora nedostatka aktivne legitimacije tuženika iz razloga što u trenutku podnošenja tužbe tužitelj više nije bio u radnom odnosu kod tuženika isti nije osnovan, obzirom da već citirani čl. 24 ZZPN pruža zaštitu neovisno od radno pravnom statusu prijavitelju nepravilnosti. Nije sporno da je tužitelj umirovljen 30. rujna 2021., dok se činjenični supstrat prijavljenih nepravilnosti pretežno odnosi na razdoblje dok je još bio u radnom odnosu.

Prigovor litispendencije također nije osnovan. Tužitelj je pokrenuo i postupak radi uznemiravanja, povrede dostojanstva i naknade štete koji se vodi pod posl. br. Pr- 7110/21, međutim pregledom tog spisa utvrđeno je da je činjenični supstrat u većem dijelu je isti kao i u ovom postupku, ali su zahtjevi različiti i temelje se na različitim pravnim osnovama.

Tužitelj u ovoj tužbi činjenično analizira događaje za vremenski period od 2012 do 2022., dakle unatrag deset godina, međutim nema zakonskog uporišta za sudsku zaštitu retroaktivno već u okvirima čl. 24 ZZPN. Sudska zaštita ostvaruje se podnošenjem tužbe za zaštitu u vezi s prijavom nepravilnosti nadležnom sudu, u roku od tri godine od dana kad je prijavitelj saznao za štetnu radnju odnosno pet godina od dana kada je štetna radnja prema prijavitelju poduzeta. Razlozi povrede ugleda i časti te stavljanja u nepovoljni položaj te uznemiravanja također predstavljaju posljedicu konkretne štetne radnje a koja je u konkretnom slučaju izostala. Naime prema čl. 3. st.7. ZZPN štetna radnje je svako činjenje ili nečinjenje u vezi s prijavom nepravilnosti kojom se prijavitelju nepravilnosti ili povezanim osobama ugrožavaju ili povređuju prava odnosno kojim se te osobe stavljaju u nepovoljan položaj. Prema čl. 6. istog zakona poslodavac ne smije prijavitelja nepravilnosti staviti u nepovoljan položaj zbog prijavljivanja nepravilnosti. Stavljanjem u nepovoljan položaj prijavitelja nepravilnosti smatra se: otkaz ugovora o radu, prestanak državne službe, uznemiravanje, nemogućnost napredovanja, neisplata i smanjenje plaće i drugih naknada, pokretanje stegovnog postupka, izricanje stegovnih mjera ili kazni, uskrata radnih zadataka, promjena radnog vremena, onemogućavanje obrazovanja i stručnog usavršavanja, neisplata nagrada i otpremnina, raspored ili premještaj na drugo radno mjesto, nepoduzimanje mjera radi zaštite dostojanstva radnika zbog uznemiravanja od drugih osoba, proizvoljno upućivanje na zdravstvene preglede ili preglede radi ocjene radne sposobnosti i druga nepovoljna postupanja. Tužitelj je ustao tužbom kad više nije bio u radnom odnosu za razdoblje dok je bio u radnom odnosu stoga za to razdoblje mora dokazati da te štetne radnje prouzrokuju posljedice koje se mogu podvesti i čiju zaštitu priznaje pravo Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Kao štetna radnja koju je tuženik poduzeo prema tužitelju a što nije sporno po ocjeni ovog suda je odluka o suspenziji tužitelja svih čina vlasti reda, koja je tužitelju za trajanje ovog postupka od strane velikog kancelara mos.dr.sc. GP ukinuta 30. prosinca 2024., zbog čega je tužitelj na jedan način bio diskriminiran jer nije mogao obavljati čine vlasti reda, međutim to se događalo nakon njegovog umirovljenja i nije bilo predmet ovog tužbenog zahtjeva niti je to tužitelj istakao kao štetnu radnju koju je tuženik poduzeo protiv njega. Ostale štetne radnje koje je tužitelj navodio kao razne prijetnje kao i prijetnja otkazom po ocjeni ovog suda osim paušalnih tvrdnji tužitelja nisu dokazane u ovom postupku niti ih tužitelj kao takve precizira u petitu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelj ne navodi nakon provedenog dokaznog postupka koje su konkretne štetne radnje od strane tuženika bile usmjerene u odnosu na njega kada je bio u radnom odnosu što jasno mora biti dio izreke tužbenog zahtjeva jer štetna radnja koja nije konkretizirana ne daje pravo za pružanje konkretne pravne zaštite, a sve sukladno odredbama ZZPN- a. Tužitelj jedino kao konkretnu radnju usmjerenu protiv njega u petitu tužbenog zahtjeva navodi kršenje prava na pristup informacijama. Ni sam tuženik kao poslodavac nije mogao poduzeti određene radnje kako to propisuje zakon koji je stupio na snagu tek 2019., međutim, od stupanja na snagu zakona iz dostavljene dokumentacije koja je precizirana u toč.3. razvidno je da je tužitelj iako mu je tuženik uskratio pravo na pristup informacijama što proizlazi iz raspravnog gradiva, to je pravo ipak ostvario sukladno rješenjima drugih tijela pa se ne može govoriti o tome da je tužitelj zakinut u svojim pravima. Upravo je Povjerenik za informiranje uklonio štetu koja je nastala uskraćivanjem informacija tužitelju od strane tuženika, što je razvidno iz niza priloženih rješenja kojim je povjerenik pružio zaštitu tužitelju. Iz vrlo opširnog raspravnog gradiva za zaključiti je da tužitelj kroz ovaj postupak sublimira sve odluke tuženika upirući na brojne nepravilnosti te je razvidno da se praktički kroz vremenski period koji je naveden u tužbi opsesivno bavio pronalaženjem nepravilnosti u praktički svakom segmentu rada tuženika. Unatoč tome valja istaći da je tužitelj kroz cijeli postupak trebao dokazati štetnu radnju koja bi bila temelj za posebnu zaštitu, dakle konkretan događaj, a tužitelj niti u svom iskazu ne precizira koje su konkretne štetne radnje poduzete naspram njega kada je bio u radnom odnosu, a niti ih precizira u petitu tužbenog zahtjeva, a Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti pruža zaštitu u tom smislu isključivo za štetne radnje po tim osnovama koje su precizirane u čl. 6. st.2. a koje u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti precizirao. Kako se uznemiravanje i diskriminacija također navode u tužiteljevom zahtjevu one također se moraju temeljiti na konkretnoj štetnoj radnji (događaju) kao i utvrđenje i zabrana diskriminacije.

6.2.Što se tiče dijela zahtjeva u kojem tužitelj traži zabrane kao što je već rečeno tužitelj ne dokazuje na koju konkretno štetnu radnju bi se ona odnosila. Isto tako obzirom da je tužitelj i prije pokretanja ovog postupka otišao u starosnu mirovinu po ocjeni ovog suda otpao je i pravni interes za zabranama jer nije više u radnom odnosu kod tuženika. Dakle ovaj sud smatra da obzirom na brojne prijave i postupke koje je tužitelj pokrenuo iz priložene dokumentacije je razvidno da mu je u konačnici pružena zaštita u zahtjevima koji su po ocjeni tijela kojima se obraćao i od drugih institucija RH bili osnovani, stoga sve nepravilnosti koje su utvrđene mogu eventualno biti osnov za naknadu štete ako se dokaže da je šteta nastala uzročno posljedičnoj vezi s navedenim nepravilnostima.

6.3. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenja medicinskih vještaka dr. Kristiana Podruga i Nikole Sikirice kao stručne i vjerodostojne te i iskazane po pravilima struke, a na koje ni stranke nisu imale posebnih primjedbi. Iz nalaza i mišljenja vještaka gastroenterologa dr. Podruga nedvojbeno proizlazi da je tužitelj liječen zbog zdravstvenih problema i to onkološki zbog tumora na debelom crijevu te drugih popratnih bolesti koje su prethodile samom karcinomu debelog crijeva, a koje da su utvrđene 2007. , hipertiroza i gastritis, a onda i ostale bolesti hipertiroza i gastritis da se spominju od 2014. i 2015. Ističe da stres i nije kao takav u med. literaturi opisan kao uzročnik karcinoma debelog crijeva već da su uzroci multifaktorijalni, ali da stres nije etabiliran kao uzročnik ovih bolesti. Vještak spec. psihijatar dr. Nikola Sikirica navodi da je pregledao zdravstveni karton na ime tužitelja te da u istom ne pronalazi zapisa koji bi govorili da je isti bio ambulantno psihijatrijski pregledan zbog nekog oblika psihijatrijskog poremećaja. Jedini zapis u kojem se navodi da osoba trpi stres zbog odnosa sa klerom da potiče od 15. veljače 2024. godine. Osim toga drugih zapisa, sličnih karakteristika ili dokaza o psihijatrijskom liječenju da ne pronalazi u med. dokumentaciji. Ističe da je emocionalna reakcija osobe na nepovoljne vanjske egzogene stresne čimbenike individualna, no svakako da u određenom postotku ljudi koji u radnom okruženju doživljavaju na svakodnevnoj bazi neugodne i konfliktne situacije s kolegama mogu psihološki trpjeti i to trpljenje da je individualno te se može kretati od normalnih psihološki razumljivih reakcija koji da ne dosežu integritet psihijatrijskog poremećaja do ozbiljnijih psihičkih poremećaja koji zahtijevaju ambulantno liječenje i uzimanje farmako terapije. Međutim nije sporno da tužitelj nije ambulantno psihijatrijski pregledan zbog nekog oblika psihijatrijskog poremećaja niti da je psihijatrijski liječen. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i njegovih dijagnosticiranih zdravstvenih problema, jer je nedvojbeno utvrđeno da tumor debelog crijeva nastaje iz multifaktorijalnih uzroka te da stres nije etabliran kao uzročnik bolesti kako je vještak obrazložio. Nadalje tužitelj nikada nije liječen niti se javljao liječniku kroz vremenski period koji je obuhvatio u tužbi zbog bilo kakvih psihijatrijskih poremećaja pa niti zbog izloženosti stresu nego tek u veljači 2024., kada je ovaj postupak već bio u tijeku te isto bez dijagnoze i terapije. Stoga tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između dijagnosticiranih zdravstvenih tegoba i ponašanja tuženika kako navodi tužitelj, pa time nije dokazao ni nastanak štete.

Stoga, kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao koje je konkretno štetne radnje tuženik poduzeo prema njemu i u konačnici svoje potraživanje prema tuženiku, tako se ukazuje i pravno irelevantnim istaknuti prigovor zastare tuženika.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popis parničnog troška tuženika. Tuženiku je obistinjen trošak odgovora na tužbu -100 bodova, zastupanje na ročištima od 20. travnja 2023. , 20. travnja 2024. , 13. lipnja 2024. , 30. listopada 2024., 13. siječnja 2025. i 23. travnja 2025. – za svako po 100 bodova, što iznosi 700 bodova (vrijednost 1 boda =2 eura) što iznosi 1.400,00 eura +25 %PDV-a što iznosi ukupno obistinjen iznos od 1.750,00 eura.

U Splitu, 9. lipnja 2025.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.