Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-666/2024-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tanji Hučera kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Bojana Tadić, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 02. lipnja 2025., održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mateje Tadić, odvjetnice u Zagrebu, zz za Zvonimira Raića, odvjetnika u Zagrebu i u nazočnosti punomoćnika tuženika Bojane Tadić, odvjetnice u Zagrebu, dana 09. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužitelj TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana

1. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 EUR, zajedno s zakonskim zateznim kamatama određenim u razdoblju od dospijeća pojedinog sastavnog dijela ovog iznosa do 31.XII.2023.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te u razdoblju do 1.I.2024.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natjecajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. Srpnja aktualne godine, a tekućim:

1.1. na iznos od 500,EUR od 1.VIII.2023.g. do isplate.,

1.2. na iznos od 500,EUR od 1.IX.2023.g. do isplate.,

1.3. na iznos od 500,EUR od 1.X.2023.g. do isplate.,

1.4. na iznos od 500,EUR od 1.XI.2023.g. do isplate.,

1.5. na iznos od 500,EUR od 1.XII.2023.g. do isplate., te

1.6. na iznos od 500,EUR od 1.I.2024.g. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku plaćati tužitelju iznos od po 500,00 EUR mjesečno za razdoblje od 1.I.2024.g. pa sve do predaje tužitelju u isključivi neposredni posjed nekretnine upisane u Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Novo, zk.c.br.: 4988/1, stambena zgrada br.11/A, 11/B i 11/C i dvorište u [adresa], površine 459 chv odnosno 1652 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 13. suvlasnički dio: 3,56/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-13), jednoipolsobni stan u potkrovlju gradevine u [adresa], oznake 10, tip E2, površine 45,60 cm, sve navedeno u roku od petnaest dana te s time da na svakomjesečni iznos od 500,00 EUR teku zakonske zatezne kamate od prvog dana narednog mjeseca do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natjecajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine.

3. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natjecajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište odreduje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine.“

II. Nalaže se tužitelju TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti počev od 09. lipnja 2025. godine pa do isplate, a koja kamata je po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 24.01.2024. godine podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj tužitelj navodi da je on vlasnik stana zemljišnoknjižno označenog kao nekretnina upisana u Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] Novo, zk.c.br.: 4988/1, stambena zgrada br.11/A, 11/B i 11/C i dvorište u [adresa], površine 459 chv odnosno 1652 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 13. suvlasnički dio: 3,56/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 13), jednoipolsobni stan u potkrovlju građevine u [adresa], oznake 10, tip E2, površine 45,60 cm.

2. Tužitelj u tužbi navodi da od lipnja 2023.g. nadalje, tuženik bespravno stanuje u predmetnom stanu. Tužitelj navodi da za navedeno posjedovanje predmetnog stana tuženik nema ikakve zakonske osnove, tako da tužitelju kao vlasniku predmetnog stana pripada pravo ishoditi iseljenje tuženika iz predmetnog stana. Tuženik koristi cjelokupni predmetni stan te - pored toga – i izravno onemogućava tužitelja u raspolaganju istim.

3. Tužitelj bi, da mu nije tuženik protuzakonito ne onemogućava posjedovati predmetni stan, mogao mjesečno ostvariti prihod od komercijalnog iskorištavanja predmetnog stana (npr. u vidu iznajmljivanja predmetnog stana).

4. Uzimajući u obzir lokaciju predmetnog stana i površinu istog, mjesečno bi tužitelj od iznajmljivanja predmetnog stana na tržištu mogao ostvariti prihod/korist od minimalno 500,00 EUR. Tužitelj navodi da iz iznesenog, proizlazi kako je tuženik, u razdoblju od 1.VII.2023.g. do danas, prouzročio tužitelju štetu odnosno onemogućio tužitelju ostvariti korist u smislu odredbe cl. 165. ZV-a u iznosu od minimalno 3.000,00 EUR.

5. Na navedeni svakomjesečni iznos od 500,00 EUR teku zakonske zatezne kamate najkasnije od prvog dana sljedećeg mjeseca do isplate.

6. Dana 24.I.2024.g. ovdje tužitelj je pred naslovnim sudom ustao tužbom protiv ovdje tuženika radi iseljenja tuženika iz predmetnog stana, pa slijedom iznesenog, tužitelj predlaže da sud donese slijedeću presudu:

„1. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana

1.1. na iznos od 500,EUR od 1.VIII.2023.g. do isplate.,

1.2. na iznos od 500,EUR od 1.IX.2023.g. do isplate.,

1.3. na iznos od 500,EUR od 1.X.2023.g. do isplate.,

1.4. na iznos od 500,EUR od 1.XI.2023.g. do isplate.,

1.5. na iznos od 500,EUR od 1.XII.2023.g. do isplate., te

1.6. na iznos od 500,EUR od 1.I.2024.g. do isplate.

7. U tijeku postupka, tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te ističe da je osnov tužbenog zahtjeva naknada štete zbog uzurpacije posjeda predmetnog stana od strane tuženika te nemogućnost mjesečnog ostvarivanja prihoda po tužitelju iznajmljivanjem predmetnog stana. Tužitelj je u tužbi i na pripremnom ročištu kod ovog suda dana 02. lipnja 2025. istakao dokazne prijedloge, ali čini nespornim da tužitelj nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama i osporava prigovore tuženika. Tužitelj još uvijek nije pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja vlasništva nad predmetnom nekretninom vezanom uz predmet ovog spora.

8. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi da je zaprimio tužbu tužitelja na koju sukladno rješenju suda od 07.02.2024.g. daje odgovor u kojem se prvenstveno ističe da tužitelj nije vlasnik, a niti posjednik stana u [adresa], koji je upisan kao posebni dio u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio E-13, a pobliže opisan u toč. I. tužbe.

9. Tuženik napominje da je netočna tvrdnja tužitelja da je on vlasnik predmetne nekretnine obzirom da je vlasnik i posjednik predmetne nekretnine tuženik, pa tužitelj nema pravni osnov za podnošenje ove tužbe.

10. Tuženik navodi da je upravo tuženik zaključio s ranijim vlasnikom i posjednikom ugovor o kupoprodaji 14.09.2011.g., dok je u posjed predmetnog stana ušao 2006.g., a u koji ga je uveo raniji vlasnik i posjednik.

11. Tužitelj je pred zemljišno knjižnim odjelom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pokrenuo pojedinačni zemljišno knjižni ispravni postupak kojim postupkom je pokušao upisati svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, ali je sud uvidom u priloženu dokumentaciju od strane tuženika, kao i izjave prednika tuženika ŠZ, te nasljednika upisanog prvog vlasnika predmetne nekretnine donio rješenje kojim se tužiteljeva prijava za upis prava vlasništva odbija. Tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te potražuje troškove ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućima na ove troškove od presuđenja pa do isplate.

12. Tuženik napominje da za uspjeh u postupku tužitelj najprije treba dokazati svoje pravo vlasništva, a kako tužitelj nije vlasnik to su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani.

13. Slijedom iznesenog, tuženik prigovara nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja za vođenje postupka u ovoj pravnoj stvari.

14. Tuženik navodi da je netočna jtvrdnja tužitelja iz toč. II. tužbe da se tuženik od lipnja 2023.g. nalazi u bespravnom posjedu predmetne nekretnine obzirom da je tuženika u miran, zakonit, istinit i pošten posjed uveo raniji posjednik i vlasnik predmetne nekretnine ŠZ s kojim je tuženik zaključio 14.09.2011.g. ugovor o kupoprodaji, dok je stupio u posjed 2006.g. Stoga tuženik ima sva prava na posjed predmetnog stana, a što tužitelj nikako nema.

15. Točno je da je tužitelj podnio tužbu pred ovim sudom radi iseljenja tuženika, koji postupak se vodi pod posl. br. Ps-16/2024, ali kako tužitelj nema pravnog osnova za vođenje tog postupka, jer nije vlasnik, tako nema osnove niti za vođenje ovog postupka, a čije bi pravo crpio iz svog prava vlasništva.

16. Kako tužitelj nije vlasnik ne pripada mu pravo potraživanja koristi koje bi proizlazile iz prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, a sam tužbeni zahtjev postavljen na način da se potražuje iznos mjesečne naknade sve do predaje u posjed potpuno je nezakonit.

17. Slijedom navedenoga predlaže se sudu nakon provedenog postupka odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

18. U tijeku postupka tuženik navodi da ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu i svih svojih ranijih navoda, te pojašnjava da prvenstveno prigovara nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, obzirom da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine niti to može ičime dokazati, a time ni pravo na posjed koje bi proizlazilo iz vlasništva nad nekretninom. Postupak koji je tužitelj pokrenuo radi iseljenje tuženika, također ne dokazuje aktivnu legitimaciju tužitelja, kao niti osnovanost ovdje postavljenog tužbenog zahtjeva. Nadalje, tužitelj je odbijen u zk. ispravnom postupku radi upisa prava vlasništva u pojedinačnom ispravnom zk. postupku, da je tamo upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja njegova vlasništva te da ista parnica još nije pokrenuta.

19. Tuženik ustraje kod prijedloga da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu tuženiku parničnog troška ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućima na ove troškove od presuđenja pa do isplate.

20. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze vršenjem uvida i čitanjem u spis dostavljene dokumentacije, dok je odbio druge dokazne prijedloge stranaka, cijeneći da njihovo izvođenje nije svrsishodno, jer se iz njih ne može dokazati vlasništvo tužitelja koje bi bilo upisano u zemljišnim knjigama, tj. okolnost i činjenica tužiteljeve aktivne legitimacije.

21. Nakon ovako provedenog postupka cijeneći sve izvedene dokaze u smislu propisa članka 8 i čl. 221a Zakona o parničnom postupku (ZPP-a) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti kao pod točkom I. izreke ove presude, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova osnovan kao pod toč. II. izreke ove presude.

22. Među strankama je prvenstveno sporna aktivna legitimacija tužitelja, a nakon toga i osnov i visina tužbenog zahtjeva.

23. Obzirom da je nesporno među strankama da tužitelj nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, te da tužitelj još uvijek nije pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja tužiteljeva vlasništva nad spornom nekretninom, to je sud odbio sve ostale dokazne prijedloge stranka, jer se vlasništvo tužitelja trebalo dokazati, da postoji, dokumentacijom dostavljenom po tužitelju uz tužbu, vodeći računa da se tužiteljeva tužba zasniva na navodnom nezakonitom korištenju predmetne nekretnine po tuženiku i tužiteljevom potraživanju, kako on navodi: „naknade štete“ nastale istim korištenjem nekretnine po tuženiku te mjesečnog ostvarivanja prihoda po tužitelju iznajmljivanjem predmetnog stana po tužitelju.

24. Sud je slijedom iznesenog, iz spisu priležeće dokumentacije utvrdio da je rješenjem ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel, posl. broj: Z-11263/20 ozn. Z-2209/23, od dana 29. veljače 2024. godine utvrdio da je tužitelj kao podnositelj prijave odbijen sa svojom prijavom i upućen je da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak. Nadalje, sud je utvrdio da je sud u tom pojedinačnom ispravnom zk. postupku ovu svoju odluku detaljno obrazložio, te zaključno naveo da budući da predlagatelj nije dokazao stjecanje prava vlasništva u odnosu na nekretninu za koju se predlaže upis prava vlasništva, te da je sud utvrdio da je prijava predlagatelja neosnovana te da je osnovan prigovor IZ pod poslovnim brojem Z- 30957/23 pa je na temelju čl. 202. ZZK-a riješeno kao u izreci te odluke suda.

25. Dakle, nije sporno da tužitelj ne može dokazati svoje vlasništvo, iz kojeg bi mogao i trebao crpiti predmetno potraživanje spram tuženika zbog tuženikova navodnog neosnovanog korištenja predmetne nekretnine, pa da time, prema utvrđenju ovog suda, tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju da ovom tužbom ustane protiv tuženika, kao i da vodi ovu parnicu protiv tuženika.

26. Sud je dužan u tijeku cijelog postupka voditi računa da li osoba koja je pokrenula parnicu ima pravni interes za vođenje pojedine parnice, te da li je aktivno legitimirana, a ovaj prigovor je tuženik stavio još u odgovoru na tužbu. Sud je utvrdio da tužitelj u ovoj parnici nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju kao vlasnik predmetni nekretnine, kao i time da nije dokazao niti svoj pravni interes za podnošenje ove tužbe i vođenje ove parnice, jer tužitelj prema utvrđenju ovog suda nije dokazao da bi imao pravo vlasništva, koje u sebi sadržava i pravo posjeda i korištenja nekretnine, kao i pravo na ubiranje, ovdje civilnih plodova, a sve prema odredbama čl. 1. st. 1., čl. 2., čl. 3., čl. 5., čl. 8., a time i pravo na sudsku vlasničku zaštitu tih svojih prava, a sve u vezi i odredbe čl. 10., čl. 13., čl. 14. sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a vezi odredbe čl. 187. ZPP-a

27. Na osnovi utvrđenja da tužitelj nije vlasnik nekretnine uz koju je vezana predmetna tužba koja se zasniva na zaštiti vlasništva, koje tužitelj nema te ga nije dokazao, to je sud cijeli tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio neosnovanim, jer se radi o naknadi štete, tj. prema ocjeni suda o navodnom tuženikovom stjecanju bez pravne osnove s naslova najamnine koju bi tužitelj mogao ostvariti na toj nekretnini da u posjedu iste nije tuženik. Utvrdivši da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju koja bi se sastojala u njegovu vlasništvu predmetne nekretnine te time osnovu za podnošenje tužbe koja je zasnovana na potraživanju naknade štete tužitelju nastale zbog njegove nemogućnosti da koristi istu nekretninu i od nje ostvaruje prihod najmom iste, pa je sud slijedom svega iznesenog, temeljem stanja spisa, bez ikakvog daljnjeg provođenja ostalih dokaza odbio tužitelja u cijelosti s tužbenim zahtjevom kao pod toč. I. izreke ove presude.

28. Imajući u vidu ova navedena utvrđenja suda, sud je utvrdio da je nepotrebno i suprotno načelu ekonomičnosti, svrsishodnosti i ekonomičnosti postupanja bilo raspravljanje ostalih spornih okolnosti i provođenje daljnjih dokaza, osim onih uvidom i čitanjem dokumentacije koja je bila dostavljena u spis do održavanja pripremnog ročišta. Sud je utvrdio da tužitelj do pokretanja ove parnice nije niti pokrenu, a kamo li uspio u drugoj parnici dokazati svoje vlasništvo na predmetnoj nekretnini, te da su ti prigovori tuženika vezani uz nedostatak aktivne legitimacije tužitelja u ovoj parnici osnovani u cijelosti.

29. Valja napomenuti da podneskom koji je tužitelj dostavio u spis neposredno na ročištu sudu dana 02.06.2025. godine, tužitelj navodi da će tek pokrenuti parnicu radi utvrđenja tužiteljeva prava vlasništva, navodeći da je on vlasnik stana, iako još uvijek nije uknjižen u zk., koji argument tužitelja smatra i utvrdio je neosnovanim, a imajući u vidu odredbu čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koja odredba je poznata tužitelju, tj. njegovu punomoćniku odvjetniku.

30. Odluka suda o stopi zatezne kamate zasniva se na odredbi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), a kao u izreci ove presude, pod toč. II. izreke ove presude.

31. Odluka suda o parničnim troškovima ovog postupka zasniva se na odredni čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku koji je odvjetnik.

32. Trošak tuženika je odmjeren na slijedeći način: sastav odgovora na tužbu, ročište 02.06.2025. – svaka od ovih parničnih radnji po 100 bodova, što je ukupno 200 bodova, a vrijednost jednog boda je zajedno s paušalom 2,00 EUR što čini 400,00 3EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25%, što je iznos od 100,00 EUR, te čini zbir od 500,00 EUR, u kojem iznosu je utvrđen trošak tuženika i dosuđen mu u cijelosti kao u izreci ove presude pod toč. II.

33. Odluka suda vezano uz dosudu zatezne kamate na parnične troškove počev od presuđenja, tj. 09. lipnja 2025. godine pa do isplate, zasniva se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona i o istom je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

34. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 09. lipnja 2025.

Sudac:

Tanja Hučera

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba koja se podnosi pismeno u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka, a preko ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pozivu tužitelja na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 76,45 EUR

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte