REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-756/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. AL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. FL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. SL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sve zastupane po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz Ivanić-Grada, protiv tuženice RL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Radovanu Dožudiću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Marijane Habijančić, iz Čazme, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbama tužiteljica, tuženika i umješača na strani tuženika, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-1081/2021-43 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9.lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-1081/2021-43 od 10. travnja 2025. u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke.

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužiteljica i kao osnovane žalbe tuženice i umješača na strani tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-1081/2021-43 od 10. travnja 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke, pa se u tom ukinutom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalih u povodu pravnih lijekova odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženoj RL OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da preda u posjed tužiteljicama AL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], FL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i SL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], poslovni prostor sa prostorijom WC-a koji se nalazi iza tog poslovnog prostora, te skladišni prostor, koje prostorije se nalaze na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekti i dvorište u [adresa] sa 230 čhv, ali i da te prostorije preda tužiteljicama potpuno slobodne od osoba i stvari, kao i da tužiteljicama kao solidarnim vjerovnicima naknadi parnični trošak u iznosu od 3.056,18 Eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 10. travnja 2025. godine, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljica kojim je zatraženo da tužena iseli iz nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekti i dvorište u [adresa] sa 230 čhv, ali i u dijelu kojim je zatraženo da tužena preda u posjed tužiteljicama dio predmetne nekretnine koji koriste tužiteljice i to potpuno slobodnu od osoba i svojih stvari (dakle, sve ostalo u vezi predmetne nekretnine i to kako u vezi zemljišta, tako i u vezi objekata koje tužena ne koristi, izuzev navedenog u točci I. izreke ove presude).

III. Odbija se kao neosnovan dio zahtjeva tužiteljica u vezi naknade parničnih troškova i to preko dosuđenog iznosa od 3.056,18 Eura, do zatraženog iznosa od 3.656,18 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 600,00 Eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos od 10. travnja 2025. godine, pa sve do isplate. “

2. Protiv dijela ove presude ( točke II. i III. izreke) žalbu, pravovremeno, podnose tužiteljice. Žalbu podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda, u pobijanom dijelu, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka.

3. Žalbu, protiv dosuđujućeg dijela ove presude (točke I. izreke), pravovremeno, podnosi i tuženica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti, kao neosnovan odbije zahtjev tužiteljica uz naknadu troškova postupka.

4. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude ( točke I. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi i umješač na strani tuženice Republika Hrvatska. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti, kao neosnovan odbije zahtjev tužiteljica uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Sa žalbama žalitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalba tužiteljica nije osnovana, dok su žalbe tuženice i umješača na strani tuženice osnovane.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna i to u dijelu u kojem je kao djelomično neosnovan odbijen zahtjev tužiteljica ( točka II. izreke), dok u preostalom dijelu u kojem je kao osnovan prihvaćen zahtjev tužiteljica i u kojem je odlučeno o troškovima postupka ( točka I. i III. izreke) ona, zbog pogrešnog pravnog pristupa i posljedično tome nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bar za sada, nije zakonita i pravilna.

8.1. Prije svega u ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem izrekom i sadržajno ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbe žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanima.

9. U ovom postupku sud prvog stupnja je samo djelomično pravilno primijenio materijalno pravo i to samo u dijelu u kojem je kao djelomično neosnovan odbio zahtjev tužiteljica.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica da se tuženici naloži iseliti iz nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekti i dvorište u ulici M.[adresa] te da joj se naloži da im predmetnu nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed i da im naknadi troškove postupka, utemeljen na odredbi čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV).

11. Sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao djelomično osnovan prihvatio takav zahtjev tužiteljica i tuženici naložio da tužiteljicama preda u posjed, slobodne od osoba i stvari, poslovni prostor sa prostorijom WC-a koji se nalazi iza tog poslovnog prostora, te skladišni prostor, a koje prostorije se nalaze na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekti i dvorište u [adresa], kao i da im naknadi parnični trošak u iznosu od 3.056,18 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ( točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljica kojim su zahtijevale da se tuženici naloži iseliti iz predmetne nekretnine i da im preda u posjed, slobodnu od osoba i stvari, dio nekretnine koji koriste tužiteljice (dakle, sve ostalo u vezi predmetne nekretnine i to kako u vezi zemljišta, tako i u vezi objekata koje tužena ne koristi, izuzev navedenog u točci I. izreke ove presude), kao neosnovan odbio ( točka II. izreke).

11.1. Pri tome, prihvaćajući, kao djelomično osnovan zahtjev tužiteljica, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje da tužiteljice, koje su u zemljišnim knjigama suda upisane kao vlasnice predmetne nekretnine i to tužiteljica 1. AL i 2. FL svaka u ½ dijela te tužiteljica 3. SL, kao osoba u čiju korist je upisano pravo osobne služnosti plodouživanja na predmetnoj nekretnini imaju pravo od tuženice zahtijevati predaju u posjed, slobodnog od osoba i stvari navedeni poslovni prostor koji se nalazi na predmetnoj nekretnini, a u čijem je posjedu tuženica, budući je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž-133/2019-2 od 05. veljače 2020. utvrđeno da tuženica RL, nije vlasnica, a niti izvanknjižna vlasnica tog poslovnog prostora, WC-a i skladišta, dakle da nema pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

11.2. Osim toga, sud prvog stupnja u dijelu u kojem je kao neosnovan odbio zahtjev tužiteljica, u bitnome, zaključuje da tuženica nije niti u posjedu preostalog dijela predmetne nekretnine, pa posljedično tome tužiteljicama ni ne pripada pravo zahtijevati da se tuženica iseli i preda im u posjed, slobodnu od osoba i stvari, preostali dio premetne nekretnine.

12. Na temelju odredbe čl. 161. st. 1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom čl. 162. st. 1. navedenog Zakona propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

13. Odredbom čl. 163. st. 1. ZV propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

14. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja ( čl. 8. ZPP), koje tužiteljice niti svojom žalbom ne čine spornim da su u zemljišnim knjigama suda tužiteljice upisane kao vlasnice predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekti i dvorište u [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužiteljica 1. AL i 2. FL svaka u ½ dijela te tužiteljica 3. SL, kao osoba u čiju korist je upisano pravo osobne služnosti plodouživanja na predmetnoj nekretnini, da predmetna nekretnina u naravi predstavlja poslovni prostor i da se tuženica nalazi u posjedu samo tog poslovnog prostora i jednog manjeg skladišnog prostora, koji se nalazi bočno od tog poslovnog prostora, sa lijeve strane stambeno-poslovnog objekta, gledajući od ceste, dok da preostali dio objekta i pomoćnih zgrada (u okviru kojeg objekta se nalazi kuća i poslovni prostor sa skladištem) tuženica ne koristi, već ključeve od toga stambenog prostora u okviru kuće imaju tužiteljice, to je sud prvog stupnja i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, kada je kao djelomično neosnovan, odbio zahtjev tužiteljica, a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjele umanjiti niti žaliteljice izjavljenom žalbom.

15. Naime, kako je to propisano i odredbom čl. 162. st. 1. ZV da bi vlasnik u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. U konkretnom slučaju, kako je to i prethodno navedeno, nije sporno da su tužiteljice suvlasnice predmetne nekretnine odnosno da tužiteljica SL ima u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja, na predmetnoj nekretnini upisano pravo osobne služnosti, i da bi sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZV bile ovlaštene zahtijevati predaju posjeda predmetne nekretnine, ali su u ovom postupku morale dokazati da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tuženice. Međutim, kako u konkretnom slučaju tužiteljice nisu dokazale (to ni ne tvrde) da se u posjedu predmetne nekretnine, osim poslovnog prostora i jednog manjeg skladišnog prostora, koji se nalazi bočno od tog poslovnog prostora, sa lijeve strane stambeno-poslovnog objekta, gledajući od ceste, nalazi tuženica, to je sud prvog stupnja i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao djelomično neosnovan odbio ovaj zahtjev tužiteljica (točka II. izreke), radi čega je i žalbu tužiteljica valjalo u tom dijelu odbiti kao neosnovanu.

15.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode tužiteljica u dijelu u kojem navode da je u okolnostima konkretnog slučaja, sud prvog stupnja trebao u cijelosti prihvatiti njihov tužbeni zahtjev jer iako tuženica koristi samo dio predmetne nekretnine, da bi došla do tog dijela koje neovlašteno koristi, prolazi osobno i automobilom po zemljištu tužiteljica, valja istaknuti da žaliteljice neosnovano ukazuju na ovu činjenicu jer za slučaj da u konačnoj odluci tužiteljice u cijelosti uspiju u ovom sporu, tuženica više neće koristiti nekretninu tužiteljica u svrhu dolaska na dio nekretnine u čijem se posjedu nalazi, pa je žalbu tužiteljica valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

16. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na za ovaj dio spora, u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su tužiteljice ukazivale u svojoj žalbi, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je kao djelomično neosnovanu odbiti žalbu tužiteljica i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

17. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja je zbog pogrešnog pravnog pristupa nepotpuno utvrdio činjenično stanje u dijelu u kojem je kao djelomično osnovan prihvatio zahtjev tužiteljica ( točka I. izreke).

18. Naime, kako je to i prethodno navedeno ( točka 11.1. obrazloženja), sud prvog stupnja, prihvaćajući kao djelomično osnovan zahtjev tužiteljica, u bitnome, zaključuje, da tužiteljice, koje su u zemljišnim knjigama suda upisane kao vlasnice predmetne nekretnine i to tužiteljica 1. AL i 2. FL svaka u ½ dijela te tužiteljica 3. SL, kao osoba u čiju korist je upisano pravo osobne služnosti plodouživanja na predmetnoj nekretnini imaju pravo od tuženice zahtijevati predaju u posjed, slobodnog od osoba i stvari navedeni poslovni prostor koji se nalazi na predmetnoj nekretnini, a u čijem je posjedu tuženica, budući je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž-133/2019-2 od 05. veljače 2020. utvrđeno da tuženica RL, nije vlasnica, a niti izvanknjižna vlasnica tog poslovnog prostora, WC-a i skladišta, dakle da nema pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

19. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, time što je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Križevcima poslovni broj P-942/2016-40 od 9. srpnja 2018. preinačenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž-133/2019-2 od 05. veljače 2020. odbijen zahtjev tužiteljice, ovdje tuženice, da se utvrdi da je izvanknjižna vlasnica posebnog dijela nekretnine i to poslovnog prostora – lokala površine 32 m2 i skladišnog prostora površine 8 m2 koji se nalaze prizemno u stambenom i dvorišnom objektu kuće u [adresa] izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gospodarski objekt i dvorište u [adresa] upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da su joj posljedično tome prednici tužiteljica, u tom predmetu tuženici IL i SL i SL, to dužni priznati, a nakon čega da će se uspostaviti etažno vlasništvo na navedenoj nekretnini, ne znači samo po sebi da tuženica nema pravo koje ju ovlašćuje na posjed predmetnog dijela navedene nekretnine (pravo na posjed) i da posljedično tome na temelju odredbe čl. 163. st. 1. ZV ima pravo odbiti predaju predmetnog dijela navedene nekretnine.

20. Odredbom čl. 10. st. 1. ZV propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok je odredbom čl. 11. st. 1 navedenog Zakona propisano da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik; tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava - samostalni je posjednik.

21. Na temelju odredbe čl. 13. ZV propisano je da je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda), ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda), dok je odredbom čl. 14. st. 1. navedenog Zakona propisano da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari.

22. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i nesporna utvrđenja suda prvog stupnja da je tuženica pravo na posjed navedenog poslovnog prostora koji se nalazi na predmetnoj nekretnini tužiteljica stekla osnovom pravnog posla ( kupoprodajni ugovor od 22. veljače 2010., zapisnik o potvrđivanju usmene javne dražbe javnog bilježnika Ljerka Torbašinovića iz [adresa] od 12.02.2010. (list 103-109 spisa suda prvog stupnja) i da iz sudske nagodbe od 27.veljače 1992. ( list 7 spisa Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj: P-942/2016) proizlazi da su prednici tužiteljica 1. AL i 2. FL, IL i SL priznali pravo vlasništva na navedenom dijelu predmetne nekretnine predniku tuženice, to je, bar za sada, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u dijelu u kojem sud prvog stupnja ocjenjuje da tuženica nema pravo koje ju ovlašćuje na posjed predmetnog dijela navedene nekretnine (pravo na posjed) i da posljedično tome, na temelju odredbe čl. 163. st. 1. ZV, nema pravo odbiti predaju predmetnog dijela navedene nekretnine.

22.1. Naime, nije sporno, kako je to i prethodno navedeno, i kako to zaključuje sud prvog stupnja, da tuženica nije uspjela u sporu u kojem je zahtijevala da se utvrdi da je stekla izvanknjižno pravo vlasništva na navedenom dijelu predmetne nekretnine (poslovnom prostoru koji drži u posjedu), ali, kako je to i prethodno navedeno, to ne znači da nije stekla pravo koje ju ovlašćuje na posjed istog, radi čega je po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja sud prvog stupnja propustio pravilno utvrditi i ocijeniti činjenice (čl. 8. ZPP) koje proizlaze iz navedenog predmeta koji se između stranaka u postupku vodio kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima pod poslovnim brojem: P-942/2016 i to napose činjenica koje proizlaze iz navedenih isprava priloženih u tom predmetu (kupoprodajnog ugovora od 22. veljače 2010., zapisnika o potvrđivanju usmene javne dražbe javnog bilježnika Ljerka Torbašinovića iz [adresa] od 12.02.2010. i sudske nagodbe od 27.veljače 1992. i posljedično tome i nakon ocijene tih dokaza donijeti valjano obrazloženu presudu (338. st. 4. ZPP).

23. Stoga je, kao osnovane valjalo prihvatiti žalbe tuženice i umješača na strani tuženice te na temelju odredbe čl. 370. ZPP pobijanu presudu ukinuti u dosuđujućem dijelu ( točka I. izreke) i riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

24. U nastavku postupka sud prvog stupnja pravilno će ocijeniti i navedene dokaze te će nakon pravilne ocijene svih provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP pravilno obrazloženu presudu vodeći pri tome računa i o prethodno navedenim pravnim shvaćanjima ovog suda drugog stupnja.

25. Obzirom da je pobijana presuda ukinuta u ovom dijelu valjalo je ukinuti i rješenje o troškovima postupka sadržano u izreci pod točkom I. i III. pobijane presude.

26. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnih lijekova iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Pula - Pola, 9. lipanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris