REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Poslovni broj: Gž-782/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić&Partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-5/2024-7 od 18. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalbe tuženika i prihvaća žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-5/2024-7 od 18. lipnja 2024. na način da ista sada preinačena glasi:

„I. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb dužan je platiti tužitelju BĐ zakonsku zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos od 90.150,00 kuna (11.964,96 eura) teče od 8. prosinca 2009. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do 1. veljače 2016. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane HNB za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10 000 Zagreb dužan je platiti tužitelju BĐ zakonsku zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos glavnice od 80.000,00 kuna (10.617,82 eura) za vremenski period od 8. prosinca 2009. do 17. studenoga 2014. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.952,85 eura.“

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 556,94 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan odbija.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb dužan je platiti tužitelju BĐ zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 90.150,00 kuna (11.964,96 EUR) tekuću od 20. lipnja 2012. godine pa do konačne isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10 000 Zagreb dužan je platiti tužitelju BĐ zakonsku zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 80.000,00 kuna (10.617,82 EUR) tekuću od 20. lipnja 2012. godine pa do 17. studenog 2014. godine isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju BĐ da tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb nadoknadi prouzročeni parnični trošak isplatom iznosa od 1.952,85 EUR, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijana presuda preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima, odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova postupka.

3. Žalbu protiv navedene presude, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijana presuda preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima uz naknadu troškova postupka.

4. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je na temelju odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda nije zakonita i pravilna jer je sud prvog stupnja odlučujući u ovdje spornom dijelu ( odluci o tijeku pripadajuće zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćene iznose glavnice), pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode tuženika, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju također ukazuje tuženik jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe i učinio, iako je na tako utvrđeno činjenično stanje, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, pogrešno primijenio materijalno pravo.

7.3. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 250. ZPP na koju također ukazuje tuženik ističući da sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem da bi mogao zaključiti o završenom liječenju tužitelja budući da prema pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja ta utvrđena činjenica, zbog pogrešnog pravnog pristupa i posljedično tome pogrešne primijene materijalnog prava, nije bila niti je mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

7.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalbe žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuju na bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanima.

8. Međutim, u ovom je postupku sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. U ovom postupku utvrđeno je:

- da je presudom suda prvog stupnja poslovni broj: P-449/2010-51 od 2. veljače 2016. tuženiku naloženo da tužitelju na ime neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 90.150,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana postavljanja odštetnog zahtjeva tj. od 08.12.2009. pa do konačne isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, naknaditi mu na ime tuđe njege i pomoći do dana 01.06.2013. godine iznos od 4.200,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja tj. 02. veljače 2016. godine, do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, kao i platiti zakonsku zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 80.000,00 kuna tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 08. prosinca 2009. godine, pa do isplate 17. studenog 2014. godine po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena, te mu naknaditi parnični trošak isplatom iznosa 15.744,26 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena tekućom od dana presuđenja, tj. 02. veljače 2016. godine pa do konačne isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika, kao neosnovan odbijen;

- da su protiv navedene presude žalbe pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženik;

- da je šteta koju u ovom postupku zahtjeva tužitelj nastala u štetnom događaju - prometnoj nezgodi od 10. kolovoza 2009., za koju je odgovoran osiguranik tuženika;

- da su presudom ovog suda poslovni broj: Gž-727/2016-3 od 17. srpnja 2017., kao neosnovane odbijene žalbe žalitelja i potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja;

- da je povodom podnesene revizije tuženika, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2892/2017-2 od 5. travnja 2023., u točki I. izreke ukinuta navedene presuda ovog suda drugog stupnja u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-449/2010- 51 od 2. veljače 2016. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tuženiku platiti na dosuđeni iznos od 90.150,00 kn zakonsku zateznu kamatu za vremenski period od 8. prosinca 2009. do 1. veljače 2016., te zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 80.000,00 kn za vremenski period od 8. prosinca 2009. do 17. studenoga 2014. i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, dok je u točki II. izreke odlučeno da će se o troškovima postupka u povodu revizije odlučiti u konačnoj odluci;

- da je ovaj sud rješenjem poslovni broj: Gž-120/2024-2 od 29. siječnja 2024., u nastavku postupka, prihvatio, kao djelomično osnovanu žalbu tuženika i ukinuo navedenu presudu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: P-449/2010-51 od 2. veljače 2016. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju platiti na dosuđeni iznos od 90.150,00 kn zakonske zatezne kamate za vremenski period od 8. prosinca 2009. do 1. veljače 2016., te zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 80.000,00 kn za vremenski period od 8. prosinca 2009. do 17. studenoga 2014., pa se predmet u tom ukinutom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ( dakle u onom istom dijelu u kojem je to učinio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kada je ukinuo navedenu presudu ovog suda drugog stupnja).

10. Dakle, u ovom ponovljenom postupku, obzirom na prethodno navedeno ( točka 9. obrazloženja), sud prvog stupnja bio je u ovom ponovljenom postupku u obvezi samo utvrditi trenutak od kada tužitelj ima pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na navedene novčane iznose – da li od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva 8.prosinca 2009. (tvrdnja tužitelja) ili od trenutka kada je liječenje tužitelja bilo dovršeno ( tuženik).

11. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom, odlučujući o ovom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti ovog preostalog zahtjeva tužitelja – pravu tužitelja na isplatu pripadajuće zakonske zatezne kamate na isplaćene iznose glavnice, u bitnome, zaključio da tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu, na navedene novčane iznose, počevši od 20.lipnja 2012. obzirom da je prema utvrđenju suda prvog stupnja liječenje tužitelja dovršeno upravo toga dana, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 8.prosinca 2009.

12. Ovakvo pravno shvaćanje sud prvog stupnja nije pravilno.

13. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, obzirom da je šteta koju je u ovom postupku zahtijevao tužitelj vezana za prometnu nezgodu za koju je odgovoran osiguranik tuženika, to je odlučujući o ovom preostalom zahtjevu tužitelja o njegovom pravu na isplatu pripadajuće zakonske zatezne kamate trebalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 - ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, kao lex spetialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 75/15, 29/18 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO).

14. Odredbom čl. 12. st. 1. ZOOP propisano je da odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen je odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni, dok je odredbom stavka 4. ovog članka propisano da u slučajevima izvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i nesporno činjenično utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev 8.prosinca 2009. sa potrebnom liječničkom dokumentacijom, kojem tuženik nije udovoljio sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZOOP, to po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja tužitelju pripada pravo na isplatu pripadajuće zakonske zatezne kamate na navedene novčane iznose od podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od dana kada je liječenje tužitelja dovršeno ( tako i u mnogobrojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. odlukama toga suda poslovni broj: Rev-373/2022-2 od 29. studenog 2022., Rev-550/14 od 18. studenoga 2015., Rev-934/14 od 5. travnja 2017. i Rev-1056/2017-3 od 27. travnja 2021.).

16. Da je tome tako, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potvrđuje i pravno shvaćanje Vrhovnog suda izraženo u rješenju toga suda poslovni broj: Revd - 980/2021-2 od 18. siječnja 2022. u kojem je prijedlog za dopuštenje revizije, ovdje istog tuženika podnesen u drugom postupku, odbačen kao nedopušten, a u odnosu na postavljena pitanja o početku tijeka zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete počev od podnošenja zahtjeva ( u navedenom slučaju podnošenja tužbe) iako u tom trenutku liječenje nije bilo završeno, odnosno je li u smislu čl. 1103. ZOO zakonito oštećeniku dosuditi zakonsku zateznu kamatu prije završetka liječenja ili obveza plaćanja iste dospijeva tek po završetku liječenja stabilizacijom zdravstvenog stanja, dakle u odnosu na ista pitanja koja su sporna i u ovom postupku, sve iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske smatrao da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. te poslovni broj: Rev 934/2014 od 5. travnja 2017., prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu je sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP, pa je u konkretnom slučaju riječ o pitanjima u odnosu na koja nije potrebno preispitati sudsku praksu.

17. Posljedično tome, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i kao osnovanu prihvatiti žalbu tužitelja te na temelju odredbe čl. 373. točke 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti i presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

18. Obzirom da tuženik, sada, u konačnom dijelu ovog postupka nije uspio u ovom sporu, tuženiku ne pripada pravo ni na troškove postupka koji se odnose na troškove žalbe, a ni na troškove revizije ( čl. 166. st.1. u vezi odredbe čl. 154. st.1. ZPP), pa je posljedično tome valjalo, kao neosnovan odbiti i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.952,85 eura.

19. Budući je u ovom postupku tužitelj uspio sa svojom žalbom i da je zahtijevao naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 1.187,38 eura koji se odnosi na trošak sastava žalbe i trošak sudske pristojbe na žalbu, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti i o tim troškovima postupka i tuženika na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) obvezati da je tužitelju dužan naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 556,94 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti.

19.1. Naime, prema odredbi čl. 35. st. 1. ZPP kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Posljedično tome kako u ovom dijelu postupka predmet spora čine samo zatezne kamate ( početak) to su one postale glavnim zahtjevom i u odnosu na zahtijevani trošak tužitelja valjalo je odlučiti prema vrijednosti predmeta spora koji se odnosi na pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 90.150,00 kn i iznos glavnice od 80.000,00 kn i to za, u odnosu na žalbene razloge tužitelja, razdoblje od 8.prosinca 2009. do 20.lipnja 2012., pa je posljedično tome valjalo utvrditi da ukupna zakonska zatezna kamata na ove novčane iznose iznosi 57.088,17 kn ( 30.246,83 kn + 26.841,34 kn) odnosno 7.576,90 eura i da upravo taj iznos predstavlja vrijednost predmeta spora u odnosu na koji je valjalo odlučiti o troškovima postupka koje zahtjeva tužitelj.

19.2. Posljedično tome, obzirom na ovu utvrđenu vrijednost predmeta spora ( ovdje žalbenog dijela tužitelja) tužitelju je na ime sastava žalbe na presudu suda prvog stupnja, temeljem odredbe Tbr. 10. st. 1. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife, valjalo priznati trošak od 312,50 eura te primjenom odredbe Tbr.3. Priloga Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23 – Uredba) trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 244,44 eura, odnosno ukupno mu je valjalo priznati iznos od 556,94 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev valjalo, kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci pod točkom II. ove presude.

20. Obzirom da tuženik nije uspio sa svojom žalbom, valjalo je kao neosnovan odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te odlučiti kao u izreci pod točkom III. ove presude.

Pula - Pola, 9. lipanj 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris