REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: 91. P-614/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO NOVAKOVIĆ d.o.o., Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820 kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, dana 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 53,12 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 53,12 EUR od 3. studenog 2024. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I/ izreke presude.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2025. do isplate prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godišnje, i to u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. kolovoza 2024. godine nastala šteta na vozilu, marke i tipa HYUNDAI KONA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika BT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja koju ima ugovorenu s oštećenikom. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 14. listopada 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 1794-21340- 1 u ukupnom iznosu od 1.569,85 EUR (PDV uključen).Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.516,73 EUR. Razliku od 53,12 EUR po računu koji tuženik nije platio isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 11. studenog 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 53,12 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da priznaje da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 004211154795 te priznaje nastanak samog štetnog događaja. Navodi da je 14. listopada 2024. zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine te je po obradi istoga na ime naknade imovinske štete na automobilu isplatio iznos od 1.516,73 EUR. Isplatom navedenog iznosa tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu. Nadalje, tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja, kao i zatraženi tijek i stopu zateznih kamata.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: račun broj 1794-21340-1 od 18. listopada 2024. (list 9 spisa), izvid štete broj 21-AK-37343/2024 (list 10 spisa), dopis od 16. listopada 2024. (list 11 spisa), ponudu od 21. listopada 2024 (list 12-13 spisa), izvadak po transakcijskom računu od 17. listopada 2024. (list 14 spisa), izvadak po transakcijskom računu od 21. listopada 2024. (list 15 spisa), cjenik tužitelja (list 16 spisa), e-mail korespondenciju (list 17 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. studenog 2024. (list 18-19 spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. studenog 2024. (list 20 spisa), e-mail korespondenciju (list 21 spisa), smjernice HANFE (list 45-46 spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 47-50 spisa), račun otpremnica Opel servisa Kašnar (list 68 spisa), račun AMC MEĐIMURJE s izvodom prometa po računu (list 72- 74 spisa),račun AUTOLIMARIJA 24 s detaljima transakcije (list 75-77 spisa).

4. Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem svjedoka BT i ovlaštene osobe tužitelja, kao ni prometno tehničko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Nije proveden po tuženiku predložen dokaz za provođenjem prometnog vještačenja na okolnost je li oštećeni na području Požeško - slavonske županije mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno koje su prosječne cijene rada na tom području od strane neovlaštenih servisa te je li isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na tom području. Naime, izvođenje tih predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, a djelomično osnovan u pogledu zateznih kamata.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 53,12 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2024. do isplate.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 1794-21340-1 od 18. listopada 2024., na iznos od 1.569,85 EUR te da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.516,73 EUR. Također, nije sporno da se preostali iznos od 50,12 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koji priznaje tuženik.

8. Između stranaka je sporno je li isplatom iznosa u mirnom postupku (iznos od 1.516,73 EUR) tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu. Sporan je i tijek zateznih kamata.

9. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. studenog 2024. sud je utvrdio da je navedeni ugovor sklopljen između BT, kao ustupitelja, i AUTO – NOVAKOVIĆ d.o.o. (ovdje tužitelj) kao primatelja. Iz navedenog ugovora proizlazi da je ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 1794-21340-1. U članku 1. stavak 3. je navedeno da je tuženik po ispostavljenom računu podmirio iznos ustupitelju od ukupno 1.516,73 EUR, dok nije podmirio iznos od 50,12 EUR, a što je upravo iznos koji ustupitelj ustupa tužitelju.

10. Uvidom u e-mail korespondenciju je razvidno da je tuženiku dostavljena Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. studenog 2024.

11. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (članak 81. stavak 1. ZOO).

12. Sukladno članku 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi članka 84. stavak 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13. Iz izvida štete (oznaka štete: 21-AK-37343/2024) je razvidno da je tuženik u povodu prometne nesreće koja se dogodila dana 13. kolovoza 2024. napravio izvid štete dana 14. listopada 2024. te između ostalog utvrdio da je radno vrijeme za popravak lim, meh, tap, plast, elek i ostali radovi osim lak – 2,50 sati. Upravo tu količinu radnih sati je i tužitelj obračunao u ispostavljenom računu broj 1794-21340-1. Nadalje, iz tuženikovog dopisa od 21. listopada 2024. proizlazi da je tuženik tim dopisom obavijestio oštećenika da će mu isplatiti osigurninu. Tuženik je procijenio ukupan iznos osigurnine na iznos od 1.516,73 EUR (iznos od 270,00 EUR je ranije plaćen).

14. U odnosu na navode tuženika da je cijelosti naknadio štetu oštećeniku isplaćuju sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio BT cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku (objavljen 1. veljače 2024.) navedeno da je cijena radnog sata servisa 65,00 EUR po satu (u cijenu uključen PDV) te cijena radnog sata – limar/lakirer 65,00 EUR po satu (u cijenu uključen PDV). Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku BT. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

15. Slijedom svega navedenoga, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 13. kolovoza 2024. pregledao oštećeno vozilo te sačinio izvid štete u kojem je specificirani dijelovi za zamjenu kao i radno vrijeme popravka.

16. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 18. listopada 2024., s dospijećem plaćanja 2. studenog 2024. odnosi se na dijelove koje je potrebe zamijeniti te je na navedenom računu navedeno da će obavljanje radova biti potrebno 2,50 sati uz cijenu 52,00 EUR po satu (cijena bez PDV-a).

17. Uvidom u Cjenik tužitelja sud je utvrdio da visina cijene radnog sata 65,00 EUR (u cijenu uključen PDV).

18. Stoga, tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja koji je u primjeni od 1. veljače 2024. Cjenik tužitelja je ovjeren pečatom i potpisom tužitelja.

19. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavak 1. i 4. i odredbe članka 84. stavak 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

20. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 21. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 16. listopada 2024. proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je odštetni zahtjev zaprimio 14. listopada 2024. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 14. listopada 2024. Međutim, s obzirom da je tužitelj potraživao zatezne kamate tekuće od 3. studenog 2024., sud je sukladno odredbi članka 2. ZPP- a odlučio u granici postavljenog zahtjeva.

22. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

23. Stoga, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata preko dosuđene stope te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23., dalje: Tarifa).

27. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

28. Tužitelju su priznati troškovi jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 EUR. Tužitelj također ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe, što ukupno iznosi 144,91 EUR.

29. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO- a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 9. lipnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

31. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu preko dosuđenog iznosa budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV/ izreke presude.

U Zagrebu 9. lipnja 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.