Poslovni broj: Povrv-125/2023-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Zagreb, Miševečka 15/a, koje zastupa Marko Vukelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jajaš&Vukelić d.o.o., Rijeka, protiv tužene GLC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti tužene, na ročištu za objavu odluke 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marka Jurline, sa sjedištem u [adresa], pod poslovnim brojem Ovrv-7603/2022 od 20. siječnja 2023. kojim se nalaže tuženoj GLC, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, iznos od 29,63Eur

(slovima: dvadesetdeveteuraišezdesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

• na iznos 10,88 EUR od 24.06.2022.,

• na iznos 6,25 EUR od 23.07.2022.,

• na iznos 6,25 EUR od 25.08.2022.,

• na iznos 6,25 EUR od 23.09.2022.,

po stopi koja se do 29.12.2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženoj GLC, OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, trošak parničnog postupka u

iznosu

od

168,81Eur

(slovima: jednustotinušezdesetosameuraiosamdesetjedancent), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. lipnja 2025., kao dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900 (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvadak iz poslovnih knjiga, javnom bilježniku protiv tužene GLC, OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije ovršenice; dalje u tekstu: tužena) radi naplate novčane tražbine u iznosu 29,63Eur, uz naknadu troškova postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama.

2. U povodu istog prijedloga javni bilježnik Marko Jurlina, sa sjedištem u [adresa], donio je 20. siječnja 2023. pod poslovnim brojem Ovrv-7603/2022 rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg rješenja je ovršenica pravodobno uložila prigovor te je isto rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-125/2023 od 10. travnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu, tužena ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu te prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije.

3.1. Podnošenje prigovora po neovlaštenoj osobi GL (koji nije odvjetnik, a nije na traženje suda dostavio dokaz o srodstvu s tuženom u smislu odredbe čl. 89.a st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje ZPP)) tužena je odobrila podneskom od

21. ožujka 2024. (list 82 spisa).

4. Nakon dostavljenog prigovora tužitelju, isti se podneskom od 6. svibnja 2024. očitovao i istaknuo da je prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu neosnovan jer je prijedlog za ovrhu podnesen na temelju izvoda iz poslovnih knjiga koji sadrži sve zakonom propisane elemente i koji je izrađen u skladu s čl. 9. Zakona o računovodstvu (NN 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20) te kao takav predstavlja vjerodostojnu ispravu. Tužitelj navodi da je čl. 9. st. 1. i 2. Zakona o računovodstvu propisano da knjigovodstvena isprava sastavljena kao elektronički zapis mora sadržavati potpis osobe koja je ovlaštena za zastupanje ili umjesto navedenog može sadržavati ime i prezime ili drugu prepoznatljivu oznaku osobe ovlaštene za sastavljanje knjigovodstvene isprave. Nadalje, čl. 9. st. 5. istog propisa, propisano je da knjigovodstvena isprava izdana od strane poduzetnika ne mora biti potpisana, ali mora sadržavati ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje. Na izvatku iz poslovnih knjiga temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi navedeno je ime i prezime odgovorne osobe tužitelja – direktora, a izvadak sadrži i njegov potpis slijedom čega se prigovor tuženika u ovom dijelu ukazuje kao neosnovan. Predmetno rješenje o ovrsi sadrži sve podatke potrebne za provedbu ovrhe propisane čl. 41. st. 1. Ovršnog zakona budući su jasno navedeni ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje te sredstvo i predmet ovrhe. Nadalje, izvadak iz poslovnih knjiga temeljem kojeg je doneseno predmetno rješenje o ovrsi sadrži sve nužne podatke koji su propisani čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona.

4.1. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, ističe da je tužitelj kao davatelj usluge 16.11.1994. s kućnim savjetom stambene zgrade [adresa] kao korisnikom usluge sklopio Ugovor o isporuci toplinske energije broj 5773. Nadalje ističe da je odredbom čl. 53. st. 14. Zakona o tržištu toplinske energije propisano da „do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje se dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom“, iz kojeg odredbe proizlazi da se do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije za kupca određuje dotadašnji opskrbljivač toplinskom energijom, a to je upravo tužitelj u odnosu na tuženu. Naime, tužitelj je kao dotadašnji opskrbljivač toplinskom energijom određen kao kupac s obzirom da redovito vrši isporuku toplinske energije. Nadalje, ističe da mu je predstavnik suvlasnika zgrade dostavio zahtjev za prijavu novih potrošača toplinske energije u kojem zahtjevu se kao novi potrošač prostora površine 16,42 m2 na adresi [adresa] u [adresa] navodi ovdje tužena koja ne osporava vlasništvo nad predmetnim prostorom na adresi [adresa], a koje vlasništvo je vidljivo i iz izvatka iz zemljišnih knjiga, stoga je ista sukladno pozitivnopravnim propisima osnovano evidentirana kao krajnji kupac za predmetni prostor. Tako nesporna činjenica vlasništva predmetnog prostora predstavlja pasivnu legitimaciju tužene, a prema tome i aktivnu legitimaciju tužitelja sukladno članku 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije kojim je krajnji kupac definiran kao pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Ujedno ističe da je obveza tužene na podmirivanje svih obveza i tereta u svezi s vlasništvom predmetnog prostora propisana i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, sukladno čl. 84. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela. Nadalje, čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje obveze s osnove naknade za trošenje električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl. 4.2. Iz utuženih računa, koje tužena nije osporila niti na jedan od predviđenih načina, je vidljivo da se isti odnose na šifru krajnjeg kupca 33670651211, odnosno da se odnose na adresu [adresa]. Također, iz utuženih računa je vidljivo u kojem razdoblju je usluga pružena te koje je dospijeće pojedinog utuženog računa. Nadalje, iz utuženih računa je vidljivo da se raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju po kriteriju energije grijanja vrši temeljem modela 2EG, odnosno prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Također, iz računa je vidljivo da se za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije koristi model 2S (snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje se prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije), sve sukladno Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine 99/2014., 27/2015., 124/2015.). Slijedom navedenog, proizlazi da se raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju vrše se u skladu s Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju koji je donijelo nadležno ministarstvo pa se prema tome i visina potraživanja ukazuje kao osnovana u cijelosti.

4.3. Obzirom na navedeno, predlaže platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika održati na snazi u cijelosti, uz dosudu troška postupka.

5. Tužena se nije, u roku propisanom odredbom čl. 461.a st. 7. ZPP od primitka navedenog tužiteljevog podneska očitovala na isti odnosno nije iznijela sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev niti predložila dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

6. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti čl. 458. st. 1. ZPP budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid i čitao dokaze koji prileže spisu i to: izvadak iz poslovne knjige (str. 9 spisa), Međuvlasnički ugovor od 19.05.2016. (str. 28 spisa), obavijest krajnjim kupcima toplinske energije (str. 29 spisa), obavijest o obvezi sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije (list 30-31 spisa), Ugovor o isporuci toplinske energije br. 5773 od 16.11.1994. (list 95-99 spisa), zahtjev za prijavu novih potrošača toplinske energije od 22.04.2009. (list 99 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 05.02.2005. (list 100-101 spisa), zk izvadak (list 101-102 spisa), račune za razdoblje svibanj 2022. do kolovoz 2022. (list 102-106 spisa).

8. Temeljem svih izvedenih, a po strankama predloženih dokaza, utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj 16. studenog 1994. s kućnim savjetom stambene zgrade [adresa] kao korisnikom njegovih usluga sklopio Ugovor o isporuci toplinske energije broj 5773 (dalje u tekstu: Ugovor o isporuci toplinske energije broj 5773) temeljem kojeg suvlasnicima predmetne nekretnine pruža uslugu opskrbe toplinskom energijom,

- da je tužena vlasnica prostora površine 16,42 m2 na adresi [adresa] u [adresa] kojeg je stekla temeljem Kupoprodajnog ugovora zaključenog 5. veljače 2005.

- da je tužena u travnju 2009. tužitelju prijavljena kao vlasnik stana na adresi [adresa], od strane predstavnika stanara iste stambene zgrade (zahtjev za prijavu novih potrošača toplinske energije (pozadina lista 99 spisa))

- da je tužena kao potrošač, odnosno korisnik usluge zavedena za samostalnu uporabnu cjelinu na adresi u [adresa], pod šifrom kupca 33620201648, te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od svibnja do kolovoza 2022. u ukupnom iznosu od 29,63Eura (utvrđeno uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa)

- da je tužitelj tuženoj ispostavio račune za uslugu isporuke toplinske energije na adresi [adresa], šifra krajnjeg kupca: 33620201648, i to za svibanj 2022. u iznosu 10,88Eur (dospijeće 23.06.2022.), za lipanj 2022. u iznosu od 6,25Eur (dospijeće 22. srpnja 2022.), za srpanj 2022. u iznosu od 6,25Eur (dospijeće 24. kolovoza 2022.), za kolovoz 2023. u iznosu 6,25Eur (dospijeće 22. rujna 2022.)

- da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak protiv tužene povodom kojeg je javni bilježnik Marko Jurlina, sa sjedištem u [adresa], donio rješenje o ovrsi 20. siječnja 2023. pod poslovnim brojem Ovrv-7603/2022, protiv kojeg rješenja je tužene pravovremeno izjavila prigovor.

9. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 29,63Eur sa zateznom kamatom na ime dospjelih, a neplaćenih računa za isporučenu toplinsku energiju za kućanstvo na adresi [adresa], u razdoblju od svibnja do kolovoza 2022.

11. Između stranaka je sporna podobnost vjerodostojne isprave za donošenje rješenja o ovrsi te aktivna i pasivna legitimacija stranaka.

12. Odredba čl. 11. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (Narodne novine br. 80/2013., 14/2014., 102/2014., 115/2014., 95/2015., 102/2015., 76/2018., 96/2018., 86/2019., 118/2019.; dalje u tekstu: ZTTE) propisuje da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovog članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

12.1. Stavkom 5. istog članka ZTTE propisano je da će ovlašteni predstavnik suvlasnika, na temelju odluke iz stavka 3., odnosno stavka 4. ovoga članka, sklopit ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz stavka 1. ovoga članka, koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine.

12.2. Odredbom članka 2. stavka 2. točke 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“, broj 35/14. i 129/15., dalje: Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

12.3. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a) te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

12.4. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).

12.5. Odredbom čl. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni.

12.6. U smislu čl. 4. ZOO-a propisano je kako u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

13. Prvenstveno, neosnovani su navodi tužene kojima se osporava podobnost vjerodostojne isprave za donošenje rješenje o ovrsi. Naime, uvidom u vjerodostojnu ispravu (izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga) utvrđeno je da je ista u skladu s čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.; dalje: OZ) te stoga podobna za ovrhu (isti stav izražen u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž 3570/2023 od 31. siječnja 2023.)

14. Nadalje, iz dokaza izvedenih tijekom postupka, a temeljem kojih je utvrđeno da je tužitelj s ovlaštenim predstavnikom suvlasnika stambene zgrade [adresa] sklopio Ugovor o isporuci toplinske energije broj 5773 (koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade) te da je tužena fizička osoba koja je od 5. veljače 2005. vlasnik samostalne uporabne cjeline na adresi [adresa] koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe na navedenoj adresi, dakle krajnji kupac unutar navedene zgrade (i koju je predstavnik stanara 2009. prijavio tužitelju kao krajnjeg kupca radi isporuke toplinske energije i za stambenu jedinicu u njenom vlasništvu) ukazuje se prigovor tužene o promašenoj pasivnoj legitimaciji tužitelji i njenoj aktivnoj legitimaciji u cijelosti neosnovanim budući su istim činjneicama u cijelosti ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 11. st. 5. ZTTE te članka 2. stavka 2. točke 4. Općih uvjeta.

15. U situaciji kada je tužitelj dokazao sve odlučne činjenice i prigovore tužene učinio neosnovanima izvan svake razumne sumnje, valjalo je, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 9., 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Odredba članka 164. stavak 4. ZPP-a propisuje da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom.

17. Sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-204/17 o troškovima ovršnog postupka odlučeno je zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP kao i Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021., 18/2022., 154/2022.; dalje u tekstu: Pravilnik) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.; dalje Tarifa) pri čemu se uzimao u obzir troškovnik te vrijednost predmeta spora (29,63Eur).

19. Po ocjeni ovog prvostupanjskog suda tužitelj ima pravo na naknadu troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 19,91Eur, na jednokratnu naknadu za čitav postupak– 50bodova pomnoženih s 2,00Eur (100,00Eur) uvećano za 25%PDV-a ukupno 125,00Eur (Tbr. 7./8. u svezi Tbr. 46. i 54. Tarife), troška sudske dostave po sudskom dostavljaču u visini 17,26Eur te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,64Eur, u skladu s Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi kao sastavnog dijela Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine"- broj 118/18., 51/2023.).

19.1. Neosnovan je zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na presudu preko dosuđenog, a potraživanog iznosa od 13,27Eur budući ne može na teret tužene ići činjenica da tužitelj nije platio pristojbu na presudu u roku od tri dana od dana elektroničke dostave ove odluke koja mogućnost mu je ostavljena odredbom čl. 7. st. 1. i/ili 3. ZSP. Uostalom, ukoliko tužitelj iskoristi istu mogućnost, a sud mu dosudi potraživani trošak u iznosu 13,27Eur u trenutku kada tužitelj još nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu to bi sud tužitelju dosudio više no što mu pripada.

19.2. Isto tako nije priznat trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu 14,93Eur jer je taj trošak obuhvaćen troškom jednokratne naknade.

19.3. Neosnovan je trošak naknade troškova prijevoza u iznosu 14,40Eur te naknade izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja u iznosu 50,00Eur, budući isti trošak ne može ići na teret tužene obzirom na činjenicu da je tužitelj mogao ovlastiti punomoćnika sa sjedištem na području ovog suda u kojem slučaju navedeni trošak ne bi niti nastao.

20. Temeljem navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 168,81Eur (točka II. izreke rješenja).

21. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati i kamatnoj stopi na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Velikoj Gorici 9. lipnja 2025.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.

Dn-a:

1. Tužitelju, po pun.- e-komunikacijom

2. Tuženoj – poštom