REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-8145/2020-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika INTERIGRE d.o.o. za igre na sreću, Zagreb, Karlovačka cesta 36b, OIB: 57930981912, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik iz Zagreba, Petrinjska 48, radi diskriminacije i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika Jure Plazonića, odvjetnika, te presude javno objavljene dana 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik INTERIGRE d.o.o., Zagreb, Karlovačka cesta 36B, Zagreb, preko svojeg zaposlenika, seksualnim uznemiravanjem i napastovanjem, diskriminirao tužiteljicu, povrijedio tužiteljičino pravo na jednako postupanje, čime su povrijeđeni njezino pravo dostojanstva, te pravo na čast i ugled, te osobni mir.

2. Tuženiku se nalaže da tužiteljici JS iz [adresa], plati naknadu štete s naslova neimovinske štete u iznosu od 3.98168 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. listopada 2020. pa do isplate, te da tužiteljici naknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana.".

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnične troškove u visini od 3.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 21. kolovoza 2020. te da joj je ugovor o radu istekao 6.10.2020.

Tužiteljica u tužbi navodi da je 24.8.202. upoznala LS koji je tužiteljici bio nadređena osoba, a koji je bio zamjenik voditeljice. Navodi da joj je od poslodavca rečeno da će joj LS držati obuku. Navodi da je 25.8.2020. počela raditi u popodnevnoj smjeni te da je u početku bilo sve u redu, ali da je kasnije počelo s verbalnim, a kasnije i s fizičkim napastovanjem.

Navodi da joj je LS obraćao neprimjereno, sa seksualnim aluzijama, a kada bi završila smjenu, LS bi ju zvao k njemu doma na seks. Ona je sve to odbijala govoreći mu da prestane i da joj nije ugodno što joj takve stvari govori, no on nije mario za njezine molbe. Dana 27.8.2020.prešao je i na fizičko napastovanje. U više navrata htio ju je nasilno poljubiti, okretao joj je glavu, povlačio ju k sebi da ju zagrli, tražio je da mu tužiteljica sjedne u krilo. LS je često tužiteljicu udarao po guzici, gurao joj ruku u dekolte, a jednom joj je gurnu ruku među noge. Slikao joj je stražnjicu i tu sliku joj je pokazao. Tužiteljica je o tome obavijestila IS i sve joj ispričala što se događa. Voditeljica je odmah o tome izvijestila regionalnog voditelja ŽS. Tužiteljica je ispričala ŽS što se sve događa. Nakon razgovora s ŽS tužiteljica je pozvana u Upravu. No, umjesto da ju se zaštiti, tužiteljica je morala potpisati nekakvu izjavu da neće pokretati nikakav formalni postupak. Tužiteljica je shvatila da joj odtoga zavisi produljenje ugovora oradu na određeno vrijeme.

Tužiteljica se počela bojati LS. Bojala se da ju ne napadne kada se noću vraćala kući. Za seksualno napastovanje tužiteljice LS nije snosio nikakve sankcije. Ostao je raditi u klubu, samo u različitoj smjeni od tužiteljice, ali se i nadalje sretao s tužiteljicom. Tužiteljica je očekivala da će tuženik LS barem premjestiti u drugi klub. Takva mogućnost je postojala jer tuženik u Gradu Zagrebi ima više klubova.

Tužiteljica je nadređenom ŽS kazala da se boji LS, no poslije tužiteljičine izjave da neće pokretati nikakav postupak, poslodavac više ništa nije poduzimao da se LS premjesti u drugi klub.

Pošto tuženik ništa nije poduzeo da LS premjesti u drugi klub, a tužiteljica je imala strah od LS, tužiteljica je 1.10.2020. tuženiku podnijela pisanu pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika. No, podnošenje pritužbe za zaštitu dostojanstva radnika bio je razlog da tuženik tužiteljici ne produlji ugovor o radu. Nadređeni joj je kazao da to nije smjela učiniti jer je dala pisanu izjavu da niša neće poduzimati. Tužiteljica se opravdavala da je smatrala da se pisana izjava koju je dala odnosi na nepokretanje postupka za naknadu štete pred sudom, nepokretanje kaznenog postupka i slično, a da je smatrala da se izjava ne odnosi na pokretanje postupka kod poslodavca. Uostalom, tužiteljica je potpisala nekakvu izjavu, no nije joj omogućeno da izjavu pročita, a niti joj je dana kopija izjave. Ništa nije pomoglo. Tuženik s tužiteljicom nije produljio ugovor o radu i tužiteljici je radni odnos prestao 6.10.2020.

Tužiteljica navodi da tuženik kao poslodavac nije ništa poduzeo da zaštiti tužiteljicu od spolnog (seksualnog uznemiravanja), osim ako zaštita nije što joj nije produljio ugovor o radu pa joj je prestao radni odnos kod tuženika.

Nadalje, navodi da je tužiteljica stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge zaposlenike, samo zato što je žena, što je djevojka i što je privlačna izgleda, a što je zabranjeno odredbama članka 9. stavak 1., u vezi s člankom 3 .stavak 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Imajući i vidu naprijed navedeno, tužiteljica predlaže da sud, imajući u vidu težinu povreda i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu novčanu naknadu. Posebno da ima u vidu da su kod tužiteljice ostale traume od rada i ponašanja radnika tuženika. Slijedom svega iznesenog tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenim zahtjevima u cijelosti budući su isti neosnovani.

U konkretnom slučaju, podnijeta tužba nije pravno sredstvo usmjereno na zaštitu povrijeđenih i ugroženih prava tužiteljice, nego predstavlja nelojalno konzumiranje radno-pravnih ovlasti, sve usmjereno na pokušaj ostvarivanja nepripadnih novčanih sredstava na štetu tuženika.

Tuženik je ozbiljan i ugledan priređivač igara na sreću koji zapošljava više od tisuću zaposlenika na raznim radnim mjestima, uključivši i automat klubove. U organizaciji rada, tuženik je, kao veliki poslodavac, poduzeo sve propisane mjere da bi osigurao rad na siguran način, te da bi prevenirao bilo kakvo postupanje o kojem lamentira tužiteljica u podnijetoj tužbi.

Dakle, rad kod tuženika je organiziran na profesionalnoj razini, uz primjenu svih mogućih standarda da bi bilo koji radnik tuženika radne zadatke mogao obavljati na siguran i valjan način, kako je bilo i u slučaju tužiteljice.

Tužiteljica u tužbi svjesno iznosi neistine, a tužiteljičin ugovor o radu nije produžen isključivo i jedino zbog toga što tužiteljica, nije pokazala minimum nužnih preduvijeta koje bilo koji radnik tuženika mora imati za radno mjesto "radnika u automat klubu", nego se, suprotno tome, gostima tuženika obraćala na vrlo grub i bezobrazan način, nije bila na usluzi gostima, neopravdano bi se miješala u igru gostiju tuženika i slično, pa nije zadovoljila propisanoj kvaliteti za rad kod tuženika, uslijed čega joj ugovor o radu, koji je bio sklopljen na određeno vrijeme, nije niti produžen.

Posebice je znakovito i to što tužiteljica, sve dok nije primila pismenu obavijest tuženika od 25. 09. 2020. g. o tome da joj Ugovor o radu na određeno vrijeme ističe s danom 06. 10. 2020. g. i da joj tuženik neće produžiti ugovor o radu, tuženiku nije formalno podnosila kakav zahtjev ili pritužbu za zaštitu dostojanstva, nego je to učinila tek po primitku takve obavijesti 01. 10. 2020. g., pa je očita prava narav podnošenja tužiteljičine pritužbe za zaštitu dostojanstva, a time i same tužbe koju je tužiteljica podnijela u ovoj pravnoj stvari.

Što se pak tiče usmenih pritužaba voditeljici Automat kluba Trešnjevka VS (u kojem AK je tužiteljica radila), za istači je da se tužiteljica u usmenom obraćanju voditeljici AK niti približno nije izjasnila onako kako je to učinila u pismenoj pritužbi od 01. 10. 2020. g. koju je očito podnijela tek onda kada je uvidjela da joj tuženik, po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme, neće ponuditi novi ugovor o radu, a 01. 09. 2020. g. pristupila voditeljici AK Trešnjevka raspitujući se kako tuženik gleda na seksualno zlostavljanje, a kada ju je ova pitala tko je zlostavlja, izjasnila se da je to tuženikov radnik LS.

Kada se tužiteljica ovako izjasnila, voditeljica AK Trešnjevka je odmah o tome izvijestila regionalnog voditelja tuženika ŽS, nakon čega je tužiteljica pozvana na sastanak dana 04. 09. 2020. g., održan u nazočnosti tužiteljice i njenih neposredno nadređenih djelatnika - regionalnog voditelja ŽS i voditeljice AK JSM, na kojem su ovi zatražili od tužiteljice formalno podnošenje pritužbe i formalno pokretanje postupka za zaštitu dostojanstva, što je tužiteljica odbila, nakon čega je tužiteljica potpisala Bilješku o tako održanom sastanku od 04. 09. 2020. g.

Unatoč tome, tuženik je i temeljem usmenog izjašnjavanja tužiteljice, putem Povjerenika za zaštitu dostojanstva, proveo postupak u kojem je ispitao navode tužiteljice, te je utvrdio da se radnik LS nije neprimjereno ponašao prema tužiteljici, a sama tužiteljica da je inicirala prisan odnos sa tuženikovim radnikom LS, s kojim je, u spornom razdoblju, znala ići skupa doma, znala ga je bockati pod rebra, prolaziti mu rukom kroz kosu, stavljati ruku na ruku radnika LS, zajedno se smijati sa radnikom LS, da je samoinicijativno ulazila u garderobu kada se radnik LS tamo presvlačio, da, u spornom razdoblju, nije pokazivala nikakav strah prema radniku LS i drugo suprotno onome što radnica navodi sada u tužbi i ranije u pismenoj pritužbi od 01. 10. 2020. g., po kojoj pritužbi je proveden i Dopunski postupak od strane Povjerenika za zaštitu dostojanstva, sa istim utvrđenjima, o čemu je Povjerenik za zaštitu dostojanstva dana 07. 10. 2020. g. donio i Odluku o tome da nije utvrđeno da postoji povreda dostojanstva - spolno uznemiravanje radnice JS od strane radnika LS.

Suviše od toga, tuženik je, u tako provedenom postupku, utvrdio i činjenice da je radnik LS zaposlen na istom radnom mjestu kao i tužiteljica, te da nije nadređeni djelatnik tužiteljici, nego je zaposlenik istog ranga, dok iz pismenih izjava saslušanih radnih kolega tužiteljice proizlazi i to kako se sama tužiteljica, neprimjereno ponašala na svom radnom mjestu, a da se kolega LS u svemu primjereno i profesionalno ponašao.

Radnik LS je u cijelosti negirao sve ono što je tužiteljica navela u pismenoj pritužbi za zaštitu dostojanstva od 01. 10. 2020. g. Slijedom navedenoga, očito je da tužiteljica na radu kod tuženika nije doživjela kakvu povredu prava osobnosti, a posebice da nije došlo do kakve diskriminacije ili njenog seksualnog uznemiravanja kako to svjesno neistinito navodi u tužbi. Isto tako, očito je da je sama tužiteljica, zbog svoje osobnosti, isključivo odgovorna, te da odgovorne osobe tuženika ničim nisu povrijedile njena radna i ljudska prava, radi čega su njeni tužbeni zahtjevi neosnovani u cijelosti.

Predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Pritužbu za zaštitu dostojanstva od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja od 1.10.2020., Ugovor o radu od 21.8.2020., Ugovor o radu od 4.9.2020., Odluku od 7.10.2020. Povjerenika za zaštitu dostojanstva u ime poslodavca sa prilozima: poštanskom povratnicom, vlastoručno sačinjenim zapisnikom od 7.9.2020., vlastoručno sačinjenom Izjavom LS od 8.9.2020., vlastoručno sačinjenim zapisnikom o saslušanju AS, GS, ĐS, vlastoručno sačinjenom Izjavom ČS, vlastoručno sačinjenom Bilješkom o sastanku od 4.9.2020., Zapisnikom sa saslušanja radnice ĆS od 6.10.2020., Zapisnikom o saslušanju radnika LS od 6.10.2020., Zapisnikom o saslušanju ŽS od 6.10.2020., te Izvještajem o prijavi seksualnog uznemiravanja i provedenog postupanja ŽS od 3.9.2020., Prijedlog za neproduženje ugovora o radu JS od 25.9.2020. potpisan od strane regionalnog voditelja ŽS, Operativnog voditelja ZS i Voditelja odjela za upravljanje klubovima US, mail igrača ES od 27.9.2020., Pravilnik o radu tuženika, Pravilnik o sistematizaciji radnik mjesta tuženika, Pravilnik o zaštiti na radu tuženika, Procjena rizika za AK Trešnjevka, CD, saslušao je svjedoke RS, IS, LS te tužiteljicu, elektronički medij sa snimkama, izvršio uvid u evidencije nazočnosti, saslušao svjedoke BS i ŠS, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica bila radnica tuženika u razdoblju od 21.08.2020. do 06.listopada 2020. temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme( 2 ugovora), da je podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja dana 01.10.2020.

6. Između stranaka je sporno da li je tužiteljica uznemiravana na svom radnom mjestu, da li je tuženik poduzeo sve mjere kako bi riješio sve eventualne pritužbe tužiteljice, na što ga obvezuje Zakon o radu kao i odredba članka 3. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08, 112/12, u daljnjem tekstu ZSD) koji propisuje da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavak 1. ovog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, te u skladu s time da li je osnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu, zbog povrede prava osobnosti.

7. Prema odredbi članka 7. stavak 5. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR ZR-a poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s tim zakonom i drugim zakonima. Prema odredbi čl. 134. st. 9. ZR-a ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

8. Sud je izvršio uvid u Pritužbu za zaštitu dostojanstva od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja dana 01.10.2020. u kojem tužiteljica navodi da ju je spolno napastvovao i uznemiravao njoj nadređeni LS, da joj rečeno da će LS držati obuku,da je dana 25. 8. 2020. došla je na posao u popodnevnu smjenu i na početku je sve bilo u redu, ali je isti počeo sa verbalnim, a , kasnije sa fizičkim napastovanjem, a kako je to detaljno opisano u pritužbi za zaštitu dostojanstva. O tome obavijestila voditeljicu IS i koje to o tome izvijestila regionalnog voditelja FS. Navodi da umjesto da ju se zaštiti je morala potpisati izjavu da neće pokretati nikakav formalni postupak. Navodi da LS nije snosio nikakve sankcije, ostao je raditi u klubu samo u različitim smjenama. Nadređenom FS je rekla da se boji, ali poslodavac više nije ništa poduzimao.

9. Uvidom u odluku tuženika od 07.10. 2020. proizlazi da u postupku nije utvrđeno povreda dostojanstva - spolno uznemiravanje radnice JS od strane radnikaBranimira LS.

10. Na utvrđivanje da li je došlo do seksualnog uznemiravanja tužiteljice na radnom mjestu sud je saslušao svjedoka i tužiteljicu.

11. Svjedok RS, čijem iskazu je sud u cijelosti poklonio vjeru kao istinitom i u suglasju sa ostalim provedenim materijalnim dokazima, je bio regionalni voditelj ,a tužiteljici je nadređena bila ĆS, dok je LS bio njen kolega i isti je vodio obuku obzirom da je tužiteljica počela raditi. Krajem kolovoza 2020. se tužiteljica požalila ĆS na ponašanje LS odnosno teretila ga je da ju seksualno uznemiravao, o čemu je on odmah obaviještene. Navodi da je odmah pozvao tužiteljicu, predložio da odu zajedno u policiju no ista je to odbila opravdavajući da se ne želi s time zamarati i da će biti njena riječ protiv Hrlićeve. Svjedok navodi da se obratio BS pravniku kod tuženika, te su pokrenuli postupak zaštite dostojanstva na način da je razgovarao s kolegicama koje su također radile s LS, da je proveo nekoliko dana pregledavajući snimke na kojima se vidio zajednički rad tužiteljice i LS, a istovremeno je promijenio "šihtericu" tako da njih dvoje nisu nikada više zajedno radili. Navodi da pregledom video zapisa nije utvrdio da postoji bilo kakvo dodirivanje koje bi ukazivalo na nekakvu seksualnu konotaciju , već upravo suprotno da su njih dvoje zajedno radili i da je između njih bila normalno kolegijalno ponašanje. Ne postoji zvučni zapis međutim prema onome što je pregledao nije utvrdio da bi postojala bilo kakva nelagoda koja bi ukazivala da je tužiteljica uznemiravana, ali su cijeli video nadzor poslali policiji na postupanje jer su slučaj prijavili. Kolegice koje su također radile s LS a s kojima je razgovarao nisu imale nikakav prigovor na ponašanje istoga. Također iskazuje da prilikom razgovora s tužiteljicom nije na njoj vidio nikakvu uznemirenost, već da se ponašala kao da se to sve dešava slučajno, taj razgovor je djelovao normalno i bez negativnih emocija od strane tužiteljice, a da poslodavac u pogledu zaštite dostojanstva i zabrane uznemiravanja ima nultu toleranciju na bilo kakvo uznemiravanje, i etički kodeks koji ih obvezuje te navodi da on osobno kao suprug i otac bi u bilo kojem slučaju sumnje osobno reagirao.

12. Svjedok IS ,čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao isitnit, jasan i u suglasju sa iskazima ostalih svjedoka , u iskazu navodi da je tužiteljica radila pet ili šest smjena s LS i nakon toga imala dva slobodna dana, da je nakon tih dva slobodan dana došla i požalila se da ju LS seksualno uznemirava, što je odmah prijavila RS , te također navodi da je tužiteljici ponuđeno da idu na policiju kao i da podnese zahtjev za zaštitu dostojanstva što je tužiteljica sve odbila.

Navodi da je pregledavala video nadzor i nije primijetila bilo kakvo neprilično ponašanje LS u odnosu na tužiteljicu osim što je u jednom trenutku kada je tužiteljica bila sagnuta vidljivo da LS mobitelom slika njezinu pozadinu no tu joj je sliku pokazao i oboje su se na to nasmijali. Tužiteljica prilikom prijave protiv LS nije djelovala uznemireno niti se žalila da ju je strah no nakon ove prijave njih dvoje nisu više nikada radili u istoj smjeni. Tužiteljici nije produžen ugovor obzirom da su bili covid uvjeti, vraćala se kolegica koja je zaposlena na neodređeno vrijeme s dugotrajnog bolovanja a zbog svih covid problema svim radnicima koji su imali ugovor na određeno ugovori nisu produžavani. Navodi da je tužiteljice rekla da se uznemiravanje dešava u uredu gdje nema kamera, no da je taj ured služio samo radi presvlačenja, eventualnog jela ,te printanja. Svjedokinja navodi da LS nije imao što pokazivati tužiteljici na kompjuteru u uredu jer je kompjuter isključivo za potrebe svjedokinje, a LS je imao šifru od kompjutera samo kad bi nju mjenjao.

13. Svjedok LS osporava da bi ikada uznemiravao tužiteljicu u bilo kojem smislu pa tako i seksualnom, da je to i izjavio kod poslodavca prilikom provođenja postupaka zaštite dostojanstva. Da je bio određen da tužiteljici pokaže posao i radili su nekoliko popodnevnih smjena i dvije noćne, razgovarali isključivo kolegijalno, a u odnosu na slučaj koji se njemu stavlja na teret da joj je slikao stražnjicu navodi da je to bio događaj u kojem su morali očitati brojčanik ruleta koji se nalazi ispod pulta, a tužiteljica se sagnula da ga očita i u jednom trenutku kada je izlazila se smiješno okrenula, on je to slikao, pokazao joj, ona se smijala, i to je odmah izbrisano, a namjera je bila da zabilježi smiješnu situaciju, i da se to sve vidi na kamerama. Osporava da bi ikada komentirao dijelove tijela tužiteljice, da bi ju pitao kakve poze u seksu voli i da bi ju jebao u WC, da ju nije nikada samoinicijativno grlio već upravo suprotno ona je prilazila i grlila njega, a što se može vidjeti na kamerama. Osporava da bi joj pokazivao u uredu kamere na kompjuteru jer je to stalno na ekranu. Također navodi da se tužiteljica prema gostima ponašala vrlo prijateljski na način da ih je grlila, stajala kraj njih , oslovljavala sa ti i sl., a što se sve vidi na kamerama, iako su svi bili upozoreni da se ne smiju na bilo kakav prisan način ponašati prema gostima. Navodi da je radio prije toga 4 godine, a radio je i sa radnicama, kolegicama i nije bilo nikakvih problema, iako je tada bio jedini muškarac u tom klubu. Tužiteljica nije nikada pokazivala ikakav strah od susreta sa njim, dapače zajedno su radili, dijelili "bakšu", tužiteljica ga je u tim kontaktima štipala, prolazila mu rukom kroz kosu i kada su se nakon noćne smjene razišli, jer su imali slobodne dane, ništa se nije promijenilo u njenom ponašanju, a on nisam uopće znao što se dešava, dok ga nije regionalni obavijestio o prijavi, a odmah je bio upozoren da ne dolazi na posao dok se ne utvrde nove smjene, i više nikada nije radio s njom.

14. Tužiteljica u svom stranačkom iskazu navodi da je radila 7 godina po klubovima i na njen rad nikada nitko nije imao prigovora, niti je imala bilo kakvih neugodnih iskustava, sve do ovog, osporava iskaz LS u cijelosti, jer da se ju je želio poljubiti u uredu kada bi stajala kraj njega dok je on gledao u kamere, na način da ju je on primio za glavu da ju poljubi u usta, na što se maknula i srušila tom prilikom registrator koji je bio iza nje, a kada se sagnula da ga podigne rukom joj je prešao po hlačama prema međunožju i zbog toga je pobjegla van. Na upit suda zašto se ponašala prema njemu na način da ga je zagrlila i prolazila mu rukom kroz kosu, odgovaram da je to zato što se i on ponašao na taj način prema njoj. Nakon prijave o ovom događaju poslodavac je razdvojio tužiteljicu i svjedoka, nisu više radili zajedno, ali ga nije maknuo iz kluba, znala ga je i vidjeti, ali nisu više imali nikakve kontakte. Smatra da da joj nije e produžen ugovor upravo zbog ovog cijelog incidenta. Navodi da je odbila formalno pokretanje kaznenog postupka, jer ju je bilo strah i sram.

15. Svjedok BS, čiji je iskaz sud ocijenio kao istinit i u suglasju sa materijalnim dokazima u spisu , koji je pravnik kod tuženika, iskazuje da je sudjelovao u dva postupka povodom prijave za spolno uznemiravanje koje je prvo prijavila tužiteljica svom nadređenom J koji je navedeno prijavio njima, da su tražili od tužiteljice tražili da podnese prijavu ali što je ona odbila, ali su svejedno proveli postupak po službenoj dužnosti jer tuženik odmah reagira na bilo kakvu prijavu. Tužiteljica je nakon toga ipak sudjelovala u ovom postupku a bili su saslušani prijavljeni radnik, četiri radnice AS, GS, ĐS i IS te J i pregledane su kamere, a tužiteljica je dala pismenu prijavu. Svi saslušani su rekli da nisu prisustvovali niti uočili bilo kakvo uznemirujuće ponašanje niti je na kamerama utvrđeno bilo što što bi bacalo sumnju na spolno uznemiravanje. Između tužiteljice i LS je bilo vidljivo jedno prisno ponašanje koje možda i nije profesionalno međutim ništa nije ukazivalo da bi tužiteljica zbog toga bila uznemirena odnosno da bi pokazivala neku traumu. Pregledavajući kamere su utvrdili da bi tužiteljica ulazila nakon LS u sobu za presvlačenje, a to bi trajalo vrlo kratko, a nakon što bi izašla iz sobe nije pokazivala nikakvu uznemirenost ili prisutnost traume. Tuženik odmah postupa po bilo kakvoj prijavi , pa je tako i u ovom slučaju proveden postupak a oni su razdvojeni i radili u različitim smjenama. Drugi postupak su pokrenuli početkom listopada obzirom da je tužiteljica pismeno proširila opis djela i ponovno su saslušali LS, IS i J, pregledali kamere, no ništa nije utvrđeno što bi utvrđivalo na optužbe koje su stavljene protiv LS. Prema tužiteljici nije bilo drugačijeg postupanja ili diskriminacije, tužiteljica je imala isti tretman kao i svi ostali radnici pa tako i LS, a oni su bili radnici istog ranga.Poslodavac ne tolerira nikakvo uznemiravanje, odmah se po svakoj prijavi žurno reagira, a postupak vodi on sa kolegicom obzirom da moraju biti osobe različitog spola, zabrana seksualnog uznemiravanja ili bilo kojeg drugog je propisano Pravilnikom o radu, isto je naznačeno u ugovoru o radu, etičkim kodeksom, a svaku prijavu rješavaju u roku od 8 dana i to u pisanom obliku. Svi regionalni voditelji se obučavaju da na takve prijave odmah reagiraju, bilo to radnim danom ili vikendom.

16. Svjedok ŠS u iskazu navodi da je bila zapisničarka u postupku koji se vodio povodom prijave tužiteljice u pogledu zaštite od uznemiravanja, nema saznanja o detaljima slučaja, a navodi da je poslodavcu bilo kakvo uznemiravanje.

17. Sud je na ročištu od 28.11.2024. pregledavao dio dostavljenih snimki, međutim utvrđeno je da se na njima ne vidi ured u kojemu su se nalazili tužiteljica i NS a u kojem tužiteljica tvrdi da se uznemiravanje dogodilo, pa sud nije provodio cjelokupni pregled snimaka na navedenu okolnost.

18. Analizirajući iskaze svjedoka i tužiteljice sud je utvrdio slijedeće. Tužiteljica je radila u nekoliko smjena sa LS, i sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka IS i HS koji su iskazali da se u međusobnom ponašanju tužiteljice i LS nije nikada vidjela uznemirenost od strane tužiteljice, da je njihov odnos bio prisan, da je tužiteljica prilazila LS, ulazila nakon njega u ured za presvlačenje, a što sve proizlazi i z Izvještaja RS o prijavi seksualnog uznemiravanja i provedenog postupanja od 03.09.2020. ( list 56 spisa), da je odbila prijaviti ponašanje LS policiji i pokretanje postupka za zaštitu dostojanstva te da je takav postupak pokrenula samoinicijativno tek kada je dobila o9bavijest da joj se ugovor neće produžiti.

Utvrđeno je, a što potvrđuje svjedok LS da je zaista slikao tužiteljicu kada je njemu bila okrenuta leđima, da su se zajedno smijali, da je slika odmah izbrisana, a to potvrđuje i tužiteljica u svom iskazu.

Utvrđeno je i da je poslodavac odmah po prijavi tužiteljice pokrenuo postupak utvrđivanja eventualnog uznemiravanja, iako je to tužiteljica odbila, a da je i odbila prijavu policiji. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice da nije htjela na policiju jer se bojala otkaza, jer svojim ponašanjem, a kako je to utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka IS i HS nije pokazivala nikakav strah i uznemirenost, da u provedenom postupku zaštite dostojanstva sve saslušane kolegice LS su iskazivale da nemaju nikakve prigovore na njegovo ponašanje i da nemaju saznanja da bi tužiteljica bila uznemiravana. Također je utvrđeno da je atmosfera između tužiteljica i LS bila prijateljska i na neki način intimna, a da se upravo intimno prema LS ponašala tužiteljica, što ona sama u iskazu potvrđuje. Također je utvrđeno da se tuženik prema tužiteljici ponašao kao i prema drugim zaposlenima te da nije bilo diskriminacije u odnosu na nju, kako u pogledu uznemiravanja tako i u pogledu ne produžavanju ugovora o radu nakon isteka vremena za koji je sklopljen , jer je tuženik bio nezadovoljan radom tužiteljice, a o čemu su iskazivali ĆS i RS, a niti nije postojala obveza za produženje ugovora, osobito imajući u vidu smanjeno poslovanje za vrijeme covida kada je ugovor o radu i sklopljen.

19. Iz svega navedenog je sud utvrdio da se ponašanje LS ne može okvalificirati kao seksualno uznemiravanje, jer su međusobni kontakti tužiteljice i LS bili prisni, opušteni, da je sama tužiteljica inicirala prisne fizičke dodire sa LS, a da postupanje LS prilikom snimanja pozadine tijela tužiteljice ne predstavlja uznemiravanje, a i sama tužiteljica se smijala navedenom snimku koji je odmah i izbrisan.

20. No, neovisno o navedenom zaključku suda, valja istaknuti da je poslodavac odmah po prijavi tužiteljice zbog ponašanja LS, proveo postupak utvrđivanja da li je bilo uznemiravanja, a LS odvojio u drugu smjenu kako sa tužiteljicom ne bi više zajedno radio. Više od toga nije niti za očekivati da poslodavac učini obzirom da tužiteljica nije htjela prijaviti slučaj niti policiji niti podnijeti službeno zahtjev za provođenje postupka , a poslodavac je to ipak učinio sukladno Pravilniku o radu.

21. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja zaključak je ovog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o diskriminaciji tužiteljice, uznemiravanju tužiteljice odnosno seksualnom uznemiravanje, a postupanje tuženika kao poslodavca ne ukazuje da bi tuženik učinio bilo koju štetnu radnju koja bi ga obvezivala na naknadu štete sukladno općim propisima obveznog prava.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. i 155. stavak 1. i 2. ZPP- a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a troškovi su odmjereni sukladno OT i vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, sastava obrazložena podneska od 5.5.2021. i 19.1.2022. od po 100 bodova, te pristupa na ročišta 14.7.2021., 2.11.2022., 15.3.2023., 16.5.2024., 17.7.2024. 28.11.2024., 3.3.2025. i 7.5.2025. sve po 100 bodova, pristup na ročište 19.2.2024. u visini od 50 bodova, pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1, 8/3 i 9/1 OT), ukupno 1.200 bodova ili 2.400,00 eura (1 bod = 2,00 eura) na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a ukupno 3.000,00 eura. Tuženiku nisu priznati podnesci od 23.2.2023. za koji nije tražio odobrenje za podnošenje kao i podnesak od 1.4.2025. iz istog razloga.

23. Tuženiku je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. lipnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku po punomoćniku