REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
K-705/2023-46
Gundulićeva 27
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Boni Gamulin Frleta uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Teklić, u kaznenom postupku protiv optuženika EI, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4., a u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-297/2014, nakon održane i zaključene javne rasprave 4. lipnja 2025., u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Splitu Marine Pavić, opunomoćenice oštećenika Anamarije Ljubičić Kuzmanić, odvjetnice u Splitu, optuženika, branitelja optuženika Ivice Parlova, odvjetnika u Splitu, 9. lipnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
Optuženik: EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i J, rođene M, rođenon 5. listopada 1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ratar, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen, dobrih imovinskih prilika, oženjen, otac dvoje djece, neosuđivan,
k r i v j e
I. što je tijekom mjeseca studenog 2011. u Omišu, u nakani pribavljanja neosnovane materijalne koristi u znatnom iznosu, lažno uvjerio oštećenika JI kako će mu uz naknadu posredovati pri ostvarivanju kredita u SR Njemačkoj, a kada ga je MI upitao što će se dogoditi s naknadom ukoliko ne dođe do realizacije kredita, isti mu je s ciljem da ga održi u zabludi naveo kako takva opcija ne dolazi u obzir jer će kredit zasigurno biti realiziran, pa kada mu je ovaj povjerovao, od njega je u svrhu provizije za kredit zatražio i dobio iznos od 19.250,00 EUR-a, koji iznos mu je ovaj zajedno sa potrebitom dokumentacijom isplatio na ruke u svojoj obiteljskoj kući u [adresa] krajem mjeseca studenog 2011., nakon čega je od njega zatražio i dobio daljnji iznos od 4.000,00 eura za materijalne troškove, koji iznos mu je ovaj uplatio dana 2. prosinca 2011. na račun njegove supruge BI, a kada je kredit ostao nerealiziran, odbio je istome vratiti novac, oštetivši time JI za ukupan iznos od 23.250,00 eura,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj nešto na štetu svoje imovine učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – djelo opisano po članku 224. stavak 4., a u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97), a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97.
III. Stoga se optuženi EI na temelju članka 224. stavaka 4. KZ/97.
o s u đ u j u
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,
IV. te se optuženiku EI, na temelju članka 67. KZ/97. izriče
UVJETNA OSUDA
time da se kazna zatvora 1 (jedne) godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08) dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 23.250,00 (dvadeset tri tisuće dvjesto pedeset) eura, te se nalaže optuženiku EI isplatiti navedeni iznos oštećeniku JI, a u roku 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.
VI. Na temelju članka 68. stavak 1. KZ/97. optuženiku EI se uz izrečenu uvjetnu osudu nalaže i posebna obveza da popravi štetu oštećeniku JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na način da u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude isplati oštećeniku dosuđeni imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 23.250,00 (dvadeset tri tisuće dvjesto pedeset) eura.
VII. Na temelju članka 69. stavka 5. KZ/97. izrečena uvjetna osuda može se opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženi u navedenom roku u točci VI. izreke bez opravdanog razloga ne izvrše određenu mu posebnu obvezu.
VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 nalaže se optuženiku EI u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti ukupne troškove ovog kaznenog postupka u iznosu od 3000,00 (tri tisuće) eura.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je 6. veljače 2015. optužnicu pod brojem K-DO-297/2014. protiv optuženika EI a zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – djela opisanog po članku 224. stavak 4., a u svezi stavka 1. KZ/97., a kažnjivog po članku 224. stavak 4. KZ/97. .
2. Ovaj sud je dana 15. lipnja 2020. donio presudu K-162/2016 kojom je na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 optuženika oslobodio od optužbe zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97, na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik JI sa imovinskopravnim zahtjevom je upućen u parnicu, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik. Županijski sud u Zagrebu 5. listopada 2020. pod brojem Kž- 620/2020 riješio je da se povodom žalbe državnog odvjetnika a po službenoj dužnosti, ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Nadalje, ovaj sud je 14. veljače 2023. pod brojem K-1121/2020 donio presudu kojom je na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 optuženika oslobodio od optužbe zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97, na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik JI sa imovinskopravnim zahtjevom je upućen u parnicu, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Županijski sud u Zagrebu 4. srpnja 2023. pod brojem Kž-473/2023 riješio je da se povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca. Ponovljeno suđenje pred drugim sucem pojedincem vođeno je pod poslovnim brojem K-705/2023.
3. U ponovljenom postupku izjašnjavajući se o osnovanosti optužnice optuženik EI naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se terete.
4. U dokaznom postupku pregledani su i pročitani: sporazum o ustupanju potraživanja-cesija (list 3-4 spisa), nalog za uplatu (list 5 spisa), upitnik za internacionalno potraživanje financijskih sredstava s ostalom dokumentacijom za UI (list 23- 26, 30-37, 39-52 spisa), nalozi za uplatu s potvrdama o izvršenim transakcijama (list 27- 29 spisa), preslici e-mail poruka s dostavnicom (list 70-72 spisa), nalog za uplatu (list 115 spisa), mail prepiska (list 116-117 spisa), ugovor o nalogu za jednokratni posao od 2. prosinca 2011. (list 118 spisa), nalog za uplatu troškova posredovanja (list 119 spisa), sporazum o ustupanju potraživanja-cesija od 11. studenoga 2012. (list 120-121 spisa), mail potvrda rezervacije od 7. prosinca 2011. (list 122-124 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika „Završno izvješće“ (list 139-152 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika „Međuizvješće“ (list 168-178 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika „Bonitet“ (list 165-167 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika „Račun“ (list 162-164 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika „Mailovi“ (list 153-161 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika „2. Međuizvješće“ (list 179-183 spisa), medicinska dokumentacija za RI (list 364-368 spisa), putovnica za JI (list 382-386 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika i originalna dokumentacija dostavljena od LI zaprimljena kod suda 2. travnja 2025. (list 472-680 spisa.), pregledava se za svjedokinju UI izvod iz MUP-a JRN-a.
5. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitani su: iskaz oštećenika JI s zapisnika od 13. studenog 2018. (list 107-108 spisa), iskaz oštećenika JI s zapisnika od 21. veljače 2024. (list 359-361 spisa), iskaz svjedokinje GI s zapisnika od 13. studenog 2018. (list 108 spisa), iskaz svjedokinje HI s zapisnika od 27. listopada 2022. (list 295-297 spisa), iskaz svjedoka ŠI s zapisnika od 13. svibnja 2024. (list 370-371 spisa), iskaz svjedoka LI s zapisnika od 26. ožujka 2025. (list 468-470 spisa).
6. Na temelju odredbe članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje UI (list 68-69 spisa).
7. Stranke nisu imale prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa je na kraju dokaznog postupka pročitano uvjerenje iz kaznene evidencije i potvrda iz prekršajne evidencije za optuženika od 4. lipnja 2025., a nakon čega je ispitan optuženik.
8. Iznoseći svoju obranu optuženik je kazao da ostaje pri navodima svojih obrana koje je iznosio do sada tijekom postupka te posebno ističe da on nikada nije bio u [adresa], da nije primio nikakav novac od JI, osim uplate na ime putnih troškova. Uplata koju je primio je bila uplata od 4.000,00 eura, a na ime troškova smještaja hotela, puta, kao što je već tijekom postupka iskazivao.
9. Reproducirane su snimke i pročitani zapisnici obrana optuženika s zapisnika od 15. lipnja 2020. (list 218-220 spisa), s zapisnika od 24. ožujka 2022. (list 254-255 spisa), s zapisnika od 24. ožujka 2022. (list 322-323 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika EI s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list 74- 77 spisa).
10. U svojoj obrani od 15. lipnja 2020. kazao je da on nije nikada bio u [adresa] u svom životu, a JI je upoznao preko ŠI u [adresa] kada su odlučili otići u Njemačku. Istina je da je on njemu uplatio na račun njegove bivše supruge Kristine Neuwirth 4.000,00 eura, te on taj novac nije vratio. Ostatak novca nije primio, ali mu je poznato da kada su došli u Njemačku da je JI uplatio konzalting kući najprije iznos od 3.000,00 a potom 8.000,00 eura kako bi ishodio kredit, prilikom predstavljanja svog plana da bi kupio neke stare kuće u mjestu Slivno kod Imotskog. Kredit u konačnici nije ishodio, a misli da je tome razlog jer nije bio zaposlen pa slijedom toga nije dobio potvrdu o bonitetu. Koliko se sjeća banka je tražila jamstvo u vidu tvrtke koja je trebala garantirati za povrat zatraženog iznosa. Iznos od 4.000,00 eura tražio je za troškove putovanja, prevoditelja, spavanja, hrane i goriva, a s njima su otišli na put JI i UI. Od ovih 4.000,00 eura on da je 2.000,00 eura predao HI za usluge prevođenja, a također da je i ona bila na putu, a od tog iznosa je sama platila prijevozničke i smještajne troškove. Koliko se sjeća JI je želio realizirati kredit u Njemačkoj u iznosu oko 1.300.000,00 eura. On je preko HI upoznao LI koji je bio zaposlenik te konzultantske tvrtke te je on prošao istu proceduru koju je prošao JI, a u konačnici je odbijen jer kupac njegove proizvodno-poslovne zgrade nije imao također adekvatni bonitet. Oni su te prigode bili dva dana zajedno do odlaska u Njemačku i povratka nazad, a nakon toga više nije vidio JI, a jedne prigode je razgovarao sa njegovom sestrom te joj je kazao da je njegova uloga u ovom završena te da za sve ovo moraju pitati LI. Sestru JI nikad nije upoznao, tako da smatra da njezina izjava pred sudom nije istinita, već je samo jedne prigode s njom razgovarao na telefon. Ponovo ponavlja da nikada nije bio u obiteljskoj kući u [adresa] gdje je navodno primio iznos kako ga se tereti. Istina je da mu se putem e- maila obratio oštećenik JI, te tražio od njega da mu isplati navedeni iznos od 25.000,00 eura, ali da je on kazao da mu on taj novac ne duguje te da ga prestane iznuđivati. On da je ovaj e-mail proslijedio LI. On da ne poznaje njemački jezik te je komunikaciju sa LI obavljao preko HI. On je ovu dokumentaciju koja prileži u spisu dobivao od HI koja ga je izvješćivala o tijeku događanja. Navodi da je pokušavao pomoći JI da ishodi kredit, a da je prije i sam to prolazio istu proceduru, ali da je zapravo ŠI trebao osigurati takav kredit, on sam da nije imao tvrtku koja se bavi uslugama posredovanja a ne zna je li to imao ŠI. U svakom slučaju od iznosa od 2.000,00 eura kojega je primio od JI da je platio troškove puta, a jedan dio zadržao za sebe jer je smatrao da ima pravu na nekakvu proviziju. Iznos od 4.000,00 eura plaćen je na račun njegove bivše supruge jer je u to vrijeme njegov račun bio blokiran pri Poreznoj upravi. Poznato mu je da je sklopljen ugovor o ustupu potraživanja između JI i UI, ali mu nisu poznati njihovi odnosi i nema na to komentar, UI mu je poštom poslala primjerak takvog ugovora. Ne može odgovoriti na pitanje koje je sve kreditne uvjete RI morao ispuniti ali zna da je kamata bila oko 2-3% u Njemačkoj.
11. U svojoj obrani od 24. ožujka 2022. ponovio je da nikada nije bio u kući JI niti je u nazočnosti njegove sestre primio bilo kakav novac pa tako ni iznos od 19.250,00 eura kako mu se optužnicom stavlja na teret. Kazao je da je bio prisutan kada je JI predao jednu kuvertu u kojoj se nalazio navodno novac LI, ali ne zna koliko je bilo novca u kuverti i je li novac bio u kuverti, ne može se sjetiti je li HI tada prevodila Antine riječi. Osim ovog usmenog dogovora između njega i JI kada je platio iznos od 4.000,00 eura njegovoj bivšoj supruzi na račun, on i RI nisu imali bilo kakav dogovor o isplati nekog drugog novca niti je ikada potpisao ikakvu priznanicu na zahtjev JI. Ovaj iznos od 4.000,00 eura uplaćen je nakon što su oni razgovarali telefonom a kada se RI javio povodom oglasa. Poznato mu je da je HI iz [adresa]. Nikada nije upoznao sestru oštećenika GI, nije bio nikada u njihovoj kući niti je tada došlo do predaje novca između njega i RI. Nije preuzeo bilo kada obvezu posredovanja u ishodovanju kredita. Prethodno je upoznao UI te je ona na isti način kao i RI željela ishoditi kredit u Njemačkoj u Frankfurtu od LI te se njegova uloga sastojala od prijevoza i upoznavanja osoba, ali ne misli da je time posredovao u ishođenju kredita. Nikada nije garantirao JI da će mu biti ishođen kredit, on nije zaposlenik banke već je samo upoznao JI sa LI te ga je doveo na lice mjesta u Frankfurt. Nikada ga RI nije zvao na telefon nakon što nije ishodio kredit da mu vratim iznos od 4.000,00 eura. Sjeća se da mu je jedne prilike uputio e.-mail i tražio isplatu od 25000 eura pa je spominjao iznos od 22.000,00 pa na kraju 19.000,00 eura. Međutim, iznos od 4.000,00 eura koji je njegova supruga nesporno primila, RI da nikada nije tražio povrat tog novca. Pojasnio je da se radilo o troškovima kao što su gorivo u oba pravca, spavanje dva dana, hranjenje. Ovaj iznos uključeni su troškovi prevoditeljice HI koja je bila u automobilu, a s njim su bili JI i UI. Sjeća se da su RI i UI već bili u Zagrebu kada su se ukrcali u njegov automobil te su se zajedno odvezli u Frankfurt i tamo boravili dva dana. Nije u kontaktu s HI i ne zna gdje živi.
12. Optuženik ispitan u svojstvu osumnjičenika također je negirao počinjenje kaznenog djela, negirao da bi ikada bio u [adresa], negirao da bi od oštećenika primio na ruke 19.250,00 eura.
13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, kao i svezi s obranama optuženika, na temelju takve ocjene nedvojbeno je utvrđeno je optuženik EI počinio kazneno djela protiv imovine – prijevara – djelo opisano po članku 224. stavak 4., a u svezi stavka 1. KZ/97., a kažnjivog po članku 224. stavak 4. KZ/97., a upravo na način opisan u izreci.
14. Uzimajući u obzir da je dana 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/2021., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11), optužnim aktom optuženik EI se tereti zbog počinjenja kaznenog djela tijekom mjeseca studenog 2011., radi stupanja na snagu KZ/11. potrebno je utvrditi je li postoji pravni kontinuitet kaznenog djela i to kaznenog djela protiv imovine – prijevaru – djela opisanog po članku 224. stavak 4., a u svezi stavka 1. KZ/97., a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/97. s kojim kaznenim djelom iz KZ/11. Ovaj sud je utvrdio da postoji pravni kontinuitet, u konkretnom slučaju terećenog kaznenog djela s kaznenim djelom protiv imovine – prijevara – djela opisanog po članku 236. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 236. stavak 2. KZ/11. Naime isto kazneno djelo čini onaj tko s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga nade da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, a što bi odgovaralo činjeničnom opisu djela za koje se tereti optuženik. Nadalje za isto kazneno djelo u KZ/97 propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a u KZ711. kazna zatvora od jedne godine do osam godina. Kako je u odredbi članka 3. stavak 1. i 2. KZ/11 propisano da situaciji ako se zakon nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni da će se primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja, bilo potrebno ocijeniti koji je zakon blaži za optuženika. Poseban minimum i maksimum kazne za navedeno kazneno djelo viši je u KZ/11., pa je sud je primijenio odredbe KZ/97. jer odredbe KZ/11. nisu blaže za optuženika zbog više propisanog posebnog minimuma i maksimuma sankcije.
15. Utvrđujući činjenično stanje sud nije dvojio niti o jednoj odlučnoj okolnosti i činjenici, jer je činjenično stanje nedvojbeno utvrđeno izvedenim dokazima.
16. U postupku nije bilo sporno da je oštećenik optuženiku uplatio iznos od 4.000,00 eura, koji iznos mu je uplatio dana 2. prosinca 2011. na račun njegove supruge BI. U postupku je sporno je li optuženik postupao s ciljem pribavljanja neosnovane materijalne koristi u znatnom iznosu pa s tim ciljem lažno uvjerio oštećenika JI kako će mu uz naknadu posredovati pri ostvarivanju kredita u SR Njemačkoj. Sporno je je li ga uvjerio da opcija da ne dođe do realizacije kredita ne dolazi u obzir, s ciljem da ga održi u zabludi. Sporno je li od oštećenika u svrhu provizije za kredit zatražio i dobio iznos od 19.250,00 EUR-a, a iznos od 4.000,00 eura za materijalne troškove istog, sporno je je li mu iznos od 19.250,00 eura oštećenik isplatio na ruke u svojoj obiteljskoj kući u [adresa] krajem mjeseca studenog 2011. Nadalje u postupku je sporno je li oštećeniku kada je kredit ostao nerealiziran, odbio vratiti novac JI, oštetivši time JI za ukupan iznos od 23.250,00 eura. Odnosno sporno je je li s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo JI lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da mu isti uplati ukupno 23.250,00 eura.
17. Iz iskaza oštećenika JI proizlazi da u cijelosti ostaje kod iskaza od 8. prosinca 2014., a kada je iskazao da se godinama raspitivao za kredite i njihovu realizaciju, a obzirom da mi je za kupnju jedne kuće i zemljišta trebao iznos od oko 1,3 milijuna eura raspitivao se o mogućnosti ostvarivanja kredita izvan granica Hrvatske obzirom da se u Hrvatskoj u to vrijeme u tom iznosu kredit nije mogao realizirati. Krajem 2011. naišao je na jedan oglas na Internetu u kojem se nudilo posredovanje pri realizaciji kredita i stupio u kontakt s osobom imena ČI iz [adresa] u [adresa]. On ga je uputio na EI. on je odmah stupio u kontakt s CI, a iz razgovora s njim on je otprilike poznavao njegovu situaciju jer pretpostavlja da mu je ČI nešto prenio. Nakon par dana on ga je nazvao i rekao kako bi se kredit mogao realizirati te da pribavi dokumentaciju za tu kuću u vidu građevinske dozvole, vlasničkog lista, katastarskog plana i procjene nekretnine te kupoprodajni ugovor, koju dokumentaciju je on već otprilike imao u posjedu. Već u prvom - drugom razgovoru s njim on je tražio iznos od 7.000,00 eura pravdajući to svojim troškovima, troškovima prevoditeljice dijelom provizije. Nedugo nakon toga on je iznos od 4.000,00 eura uplatio na račun njegove supruge BI upravo iz razloga jer je optuženik to tražio od njega, jer mu je navodno bio blokiran račun. Nakon nekih 15 - 20 dana on je prikupio svu potrebitu dokumentaciju te novac u iznosu od 19.250,00 eura u ime ukupne provizije za kredit, da bi CI nakon nekoliko dana došao kod njega kući u [adresa] gdje je preuzeo-predmetnu dokumentaciju i cjelokupni iznos u koverti, a što je sve vidjela i njegova sestra GI, koja je te prigode bila prisutna. Kroz sljedećih 10-ak dana dogovorili su put u Njemačku, on ga je i dalje uvjeravao kako će kredit biti realiziran, na što ga je znao upitati što će se dogoditi s novcem koji mu je dao ukoliko ne dođe do realizacije, na što bi mi on odgovarao kako takva opcija ne dolazi u obzir jer će kredit 100% biti realiziran i to u roku od sljedeća 3 ili 4 mjeseca. Krenuli su na put negdje krajem 12. -og mjeseca 2011., a s njima u društvu bila je i UI, koju mu je CI predstavio kao još jednog klijenta. Dolaskom u Frankfurt pridružila im se i prevoditeljica HI koja je došla dan ranije avionom. Otišli su u ured OI koji se nalazio u njegovom stanu u blizini aerodroma. Naveo je kako ga je prethodno UI pitala koliko je novca dao CI te je ostala iznenađena visinom koju je on dao. Kad su došli u ured, CI je izvadio kovertu i ispred svih rekao kako je to njegovih 20.000,00 eura koje mu je prethodno predao, a što su mogle čuti i HI i UI. Kada je pokazao novce otišao je u drugu prostoriju s B i HI, a on i UI su ostali u drugoj prostoriji, kojom prilikom mu je ponovila kako ne može vjerovati da je CI dao toliki iznos novca. Nakon toga pozivali su ih pojedinačno u sobu na razgovor s LI, koji mu je kroz razgovor rekao kako nema nikakve šanse da se kredit ne realizira. On se kroz razgovor s njim raspitivao vezano za kredit, odnosno ono što ga je zanimalo. Vratili su se tu večer u Hrvatsku, a sve je ostalo na tome da svaki sljedeći korak ide preko CI, koji će mu javiti ukoliko bude potrebna nekakva dodatna dokumentacija. Prošlo je mjesec dana, u kojem periodu bi se često čuo s CI te mu na njegovo traženje dostavljao raznu dokumentaciju. Negdje u petom mjesecu nije se s CI čuo 20-ak dana, kada ga je on nazvao i rekao kako je sve u redu, kako će kredit uskoro biti gotov kroz 15 - 20 dana, da se ništa ne brine. Nakon toga prošao je cijeli šesti mjesec, pa sedmi mjesec, u kojem periodu se nije čuo s CI, da bi ga on krajem sedmog mjeseca nazvao i u razgovoru je zaključio da ga pokušava zavlačiti, kojom prilikom mu nije htio reći da je kredit propao. Čak da mu je otvoreno rekao da se izjasni je li kredit još i dalje u procesu ili je propao, na što mu nije htio dati jasan odgovor. Nakon toga on ga više nije čuo, zbog čega je protiv njega podnio kaznenu prijavu u ožujku 2014. godine. Naveo je da pošto je UI znala koliko je novca dao CI, da ga je jedne prigode nakon zadnjeg kontakta s CI nazvala i upitala je li voljan njoj ustupiti novac koji je dao CI pošto je njoj falilo novca za realizaciju provizije traženog iznosa kredita. On je pristao na tu mogućnost jer mu je UI obećala da će mu vratiti cjelokupni iznos novca po dobivanju kredita, iako je on te prigode rekao kako sumnja da će i ona uspjeti realizirati kredit s obzirom na njegovo iskustvo s tim osobama. Ipak, oni su u studenom 2012. sklopili ugovor o ustupanju potraživanja na iznos od 19.250,00 eura. Isto tako, on je negdje također krajem srpnja kontaktirao i OI koji se također kroz razgovor počeo izvlačiti da bi na kraju kazao kako nema što komunicirati s njim jer svaki kontakt treba ići preko CI, on da nije dobio nikakvu obavijest da je kredit propao. Ustraje u kaznenom progonu protiv EI te postavljam imovinskopravni zahtjev u iznosu od 23.250,00 eura. UI nije mu ništa isplatila po Ugovoru o cesiji. Prilikom predaje novca nije tražio da mu optuženik potpiše nikakvu priznanicu.
18. Iz iskaza JI s ročišta od 21. veljače 2024. proizlazi da kako je želio preurediti kuću a za što mu je bio potreban kredit a koji kredit on nije mogao dobiti u RH. Stoga je vidio oglas na internetu, mogu se točno sjetiti na kojim stranicama, gdje su se nudili krediti. Stupio je u kontakt preko navedenog oglasa s ovdje optuženikom s EI, isti mu je obećao da će za njega podići kredit u Njemačkoj te da realizaciju kredita je potrebno da pribavi dokumentaciju, a kao što su vlasnički list, katastarski, građevinska dozvola i sl. te da uplati 4.000,00 eura na račun njegove supruge BI, a za troškove realizacije ovog kredita. Stoga je uplatio na račun njegove supruge BI 4.000,00 eura, a što je bilo krajem studenoga a početkom prosinca 2011. nakon 15 do 20 dana isti da je tražio od njega da mu uplati dodatnih 19.250,00 eura, također za troškove ovog kredita. Ove prigode on je došao kod njega u kuću, sam, a bila je nazočna i njegova sestra GI te mu je na ruke predao traženih 19.250,00 eura. Isti mu je 100 puta obećao kako će mu kredit bit realiziran te je to razlog zbog kojeg mu je dao ovaj novac. Nakon ovog događaja nisu se više vidjeli, kredit nije realiziran, pa je srušio svoju kuću i imao dodatnih 300.000,00 eura štete, a radio ovoga se razbolio te se psihijatrijski liječi a o čemu posjeduje medicinsku dokumentaciju. UI je željela podignuti kredit preko optuženika te je on ovih 19.250,00 eura napravio cesiju o ustupanju navedenih novaca a za njezinu obradu kredita, a što je od njega tražila UI kako bi i ona dobila kredit. Nakon čega nije ni UI dobila kredit, u međuvremenu je umrla, od njega je tražila 100 eura za liječene a koje joj je i uplatio. UI je upoznao jer mu je njen broj proslijedio optuženik jer su njih dvoje trebali ići u Njemačku a radi realizacije kredita. Kako nije otišao u Njemačku, nakon toga je razbio kuću i to je sve što je bilo. HI je trebala biti prevoditeljica. Razbolio se od shizofrenije od koje se i liječi. Nakon čega, a zbog razlika u iskazivanju pred ODO-m 8. prosinca 2014., pred sudom 13. studenoga 2018, te na ročištu 2024., svjedoku oštećeniku su predočene razlike u iskazima te ga se pita što je točno. Naveo je da su točni navodi njegovog iskaza pred ODO-m iz 2014. osim u dijelu u kojem je naveo da je bio u Njemačkoj, u Frankfurtu. Naime, da on nikada nije bio u Njemačkoj ni u Frankfutu, nikada nije bio u uredu ĐI, u istom uredu nikada CI nije izvadio kuvertu od 20.000,00 eura koju mu je predao. Njegovi zdravstveni problemi da su započeli 2014.,2015. Bolest da je prouzročila smrt njegova oca te što više nje imao novac te je jednostavno propao, ostao bez vizije, ostao je bez ičega. Srušio je kuću, a to znači da je s novcima od kredita trebao obnoviti kuću koja se iznajmljivala, te su bili apartmani koje je trebalo srediti i obnoviti, a istim novcima je želio kupiti još jedno zemljište. Kako mu je kredit obećan i garantirano da će isti dobiti on je srušio apartmane koje je trebalo obnoviti jer je žurio da kad dobije novac da ih što prije preuredi. Tako je na kraju ostao i bez apartmana i bez novca. Ova kuća je trebala poslužiti kao osiguranje kredita.
19. Svjedokinja GI navela je da u cijelosti ostaje kod svog iskaza od 8. prosinca 2014. godine, a kada je kazala da kako joj je poznato kako je njen brat JI bio zainteresiran za realizaciju kredita. Jedne prigode, a misli da je to bilo negdje krajem jedanaestog mjeseca 2011. kod njih u obiteljsku kuću u [adresa] došla je osoba imena EI. Prethodno je ona s bratom zbrojila iznos, za koji misli da je između 19.000,00 - 20.000,00 eura, s tim da joj je brat rekao kako taj novac zajedno sa dokumentacijom treba predati upravo tom CI. Tako da se i dogodilo, brat je predao taj novac zajedno s dokumentacijom vezanom za kuću koju je htio kupiti toj osobi, a sve se to odvijalo doslovce na vratima. Ona je vidjela cijelu tu primopredaju. Poznato joj je da je njen brat do tog EI došao preko neke druge osobe za koju joj je brat pričao kako će mu pomoći da ostvari kredit u Njemačkoj, za što mu je trebao predati taj novac i dokumentaciju. Sjeća se da se to dosta dugo razvuklo i da joj je taj CI stalno obećavao kako će se to brzo realizirati, međutim do toga uopće nije došlo. Jedne prigode, a obzirom da ona poznaje njemački jezik, brat je prethodno nazvao osobu u Njemačku s kojom je ona komunicirala, a koja na svaki njen upit nije htjela odgovoriti, već je samo govorila da se za sve obrate CI. Isto tako zna da mu se CI prestao javljati i odgovarati na njegove pozive. Novac koji je dan da se radilo o obiteljskoj štednji, a isto tako misli da je dio brat posudio od rodbine ili prijatelja. Koliko se sjeća kritične prigode nije bila potpisana bilo kakva priznanica ili potvrda o primopredaji novca. Poznato joj je zbog čega je novac predan, a radilo se o realizaciji kredita u Njemačkoj preko EI, koji je trebao ishoditi kredit u Njemačkoj za njenog brata. Naime, RI je želio u cijelosti preurediti kuću kako bi je mogao iznajmljivati pa je tražio jedan veći iznos kredita, nije joj poznato točko koliko, kako bi izvršio potrebne preinake radi apartmanizacije objekta. Optuženik da je kritične prigode izbrojao novac koji mu je njen brat predao, tako da može potvrditi da je predan iznos od 19.250 EUR-a. Novac da je predan u sobi koju su koristili kao dnevni boravak, ali povremeno i kao spavaću sobu. Osobno je upoznala EI te misli da se radi o osobi koja ima otprilike oko 50 godina. Čini joj se da je imao kosu tamne boje, više crne. Nije upoznala osobu po imenu UI, ali brat joj je o njoj pričao.
20. HI u svom iskazu navela je da je EI upoznala preko jedne poznanice, oboje su iz Slavonije te su se tako povezali. Poznaje LI koji je inače državljanin Njemačke. LI ima agenciju za financijsko savjetovanje među ostalim, a kako ona govori njemački jezik, zbog toga ju je EI angažirao da ode na put te da služi kao osoba koja će prevoditi razgovor između njega i LI. Upravo je EI želio uzeti pozajmicu od LI. Zaista se detalja više ne sjeća jer je proteklo desetak godina. Tada su na put otišli samo ona i CI te ih je tamo doista dočekao LI, ali se sada više zaista ne sjeća detalja sklapanja ugovora. Može potvrditi da joj je CI dao iznos od 1.000,00 eura za troškove ovog puta i prevođenja do Njemačke i nazad. Čini joj se da su tada ona i CI putovali avionom, a JI je upoznala na licu mjesta. Sjeća se da je RI prezentirao LI jedan projekt koji se ticao preuređenja nekretnina u turističke svrhe, ne može se sjetiti koliki je zajam trebao uzeti. Konzultacije su se plaćale LI. Sjeća se da ju je jedna osoba zvala te se žalila na to da je za njene troškove plaćen puno veći iznos. Međutim, ona je tada CI prigovorila zašto ljudima govori da je dao veći iznos nego iznos od 1.000,00 eura. Čini joj se da je CI za nju govorio da joj je platio iznos od 2.000,00-3.000,00 eura. Nije joj poznata osoba po imenu ŠI. Sjeća se da je UI bila s njima na konzultacijama u Njemačkoj. Poznato joj je da su osobe bile po osobi 3.000,00 eura, a od tog iznosa CI je dobio iznos od 750,00 eura. Nevezano za ovo, njoj je CI u [adresa] prije puta platio 1.000,00 eura u gotovini. S CI nije prije njegovog traženja surađivala. S LI je surađivala i ranije, moguće jednu godinu ranije, a radilo se o usluzi prevođenja u poslovnim kontaktima s domaćim tvrtkama nevezano za ove odnose s CI i JI. Novac joj je predan u gotovini za njene troškove u iznosu od 1.000,00 kn. CI joj je kazao da će prevoditi, ali joj nije govorio sadržaj eventualnog razgovora, on je imao projekte kod sebe, a ona nije znala sadržaj tih projekata. Ona je došla samostalno sa avionom iz Zagreba do Frankfurta te su se sastali u jednom hotelu, tada je s CI bio u društvu JI i svi zajedno otišli u LI. Svi su zajedno otišli u mjesto Hohenstein jedno manje mjesto u blizini Frankfurta. Moguće da je tada bila UI koju je tada prvi puta vidjela i upoznala. Ne može se sjetiti je li radila usluge prevođenja i za klijenta UI. Vratila se također sama s avionom preko Frankfurta do Zagreba, a ne zna kako su putovali RI i CI. Misli da su RI i CI došli zajedno. Nakon dolaska u Hrvatsku ona je izvršila prijevod, svake konzultacije su bile u pisanom obliku te je taj prijevod predala EI. Nje razgovarala o tome s CI koja je bila njegova računica u ovim poslovima, odakle mu novac za plaćanje svojih troškova, odnosno njenih troškova. Sjeća se da ju je jedne prigode zvao JI te joj se potužio da je platio određen iznos za njegove zahtjeve, spominjao je da je i za njene usluge prevođenja platio 2.000,00-3.000,00 eura, a predao je LI ispred nje iznos od 3.000,00 eura, pa je ona nakon toga zvala CI te mu je prigovorila da je dobila iznos samo od 1.000,00 eura te je raskinula svaki odnos s njim. Nakon ovoga nije vidjela više nikoga. Ne sjeća se je li RI spominjao kuvertu, [adresa] ili slično.
21. Svjedokinja UI čiji je iskaz čitan na temelju članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP-a, naime ista je preminula **.**.2019., u svom iskazu navela je da je u mjesecu listopadu 2011 godine javila se na oglas kojim se preko agencije u Europskoj uniji nude hipotekarni i investicijski krediti, nakon čega je kontaktirala oglašivača, NN mušku osobu koja joj predstavila kao EI i da je on zastupnik u Hrvatskoj, slijedom čega će je uputiti što je potrebno za realizaciju investicijskog kredita. Nakon što je prikupila svu potrebnu dokumentaciju, EI tražio je od nje za prezentaciju projekta za koji se podiže kredit i da treba njemu uplatiti iznos od 4.000 eura, time da je dio novca od 3.000 eura ide vlasniku agencije, obzirom da se prezentacija održala u Frankfurtu, gdje je trebala izložiti svoj projekt. Dana 18.11.2011 godine imala je sastanak sa ZI, kada mu je predala 4.000 eura za projekt u Puli što su ovjerili kod javnog bilježnika, dana 08.12.2011 godine ponovo su se sastali u jednom cafe baru u Zagrebu kada je upoznala i PI koji je također kao i ona trebao podići kredit na isti način, nakon čega su Alenovim vozilom, marke BMW,serije 5, reg. oznake [registarska oznaka] otputovali u Frankfurt, gdje su 09.12.2014 godine vlasniku agencije koji je posredovao za najbolju ponudu kredita za njen projekt Puli, te nakon što sam izložila svoj projekt isti je obećao da će je naknadno izvijestiti. Dana 19 prosinca 2011 godine poštom je dobila ponudu od LI koja može realizirati njen projekt u Puli i da će moći realizirati njen kredit u iznosu od 8 milijuna eura. 13.01.2012 godine dobila je obavijest od LI da s obzirom na visinu kredita, odmah mora uplatiti određeni postotak kredita u iznosu od 9.250 eura. Obzirom da je dana 24. siječnja 2012 godine od Upravnog suda u Puli dobila presudu kojom se odbija njen zahtjev za građevinsku dozvolu projekta za koji je pokušala podići 8 milijuna eura, nije uplatila navedeni iznos, već je pokušavala riješiti navedeni problem. Poslije nekog vremena nazvao ju je EI i tom prilikom naveo da mora uplatiti dio iznosa, kako bi uspjela spasiti novac koji je do sada predala, jer će joj u protivnom propasti novac koji je do sada predala, zbog čega je 16. 7. 2012 godine putem RBA banke uplatila 1.240 eura na račun LI te po CI, dana **.**.2012. godine LI poslala još 1070,00 eura. Tijekom mjeseca kolovoza 2012 godine saznala je da se prodaje kuća u [adresa] u [adresa] te s obzirom da joj je zbog ne dobivanja građevinske dozvole za projekt u Puli, odlučila zatražiti kredit za kupnju i obnovu navedene kuće, pa je preko CI dogovorila ponovni sastanak sa LI, zbog čega je u dogovoru sa CI, dana 15. 09. 2012 godine uplatila 7.360,00 kuna na račun njegove supruge BI u Hypo alpe adria banci, dok je CI dala još 5.162,00 kuna za put u Frankfurt, time da je CI organizirao sve vezano za putovanje i tako su dana 18. 9. 2012 godine ona i prevoditeljica DI avionom otputovale u Frankfurt, gdje se dana 19. 09. 2012 godine sastala sa LI i tom prilikom mu ponovo predala iznos od 3.000 eura kako bih mogla izložiti svoj projekt i kako bi se uzeo u razmatranje. Sjećam se da je po povratku iz Frankfurta sa njom u avionu putovala i FI iz [adresa], koja je također podnijela zahtjev za kredit kod LI, te mu je i ona tijekom prezentacije svojeg projekta predala 3.000,00 eura. Dana 4. 10. 2012 godine dobila sam obavijest od LI da će joj odobriti kredit u iznosu od 1,4 milijuna eura za projekt u Nadzorovoj ulici, te da treba odmah platiti iznos od 9.000 eura. Obzirom da je JI za dobivanje kredita za svoj projekt uplatio LI iznos preko 9.000,00 eura, a kredit nije dobio te mu nisu vratili navedeni novac, ona i RI dogovorili su se da neće uplatiti novac, već da njegov već uplaćeni novac iskoristi kao svoju uplatu te su sastavili sporazum o ustupanju potraživanja-cesiju, koji su ovjerili kod javnog bilježnika i dana 12. 11. 2012 godine poslali LI, a što je U **.**.2012. godine odbio o čemu ju je izvijestio i tražio od nje da uplati iznos od 9.000,00 eura ili on odustaje od navedene investicije i kreditiranja, na što mu je izjavila da ne želi uplatiti novce, bojeći se da ne bi prošla kao JI i da je cesija pravno valjani dokument. U mjesecu prosincu 2012 godine dobila je na kućnu adresu svu dokumentaciju koju je do sada predala LI i obavijest da ju isti odbija financirati i vratiti joj do sada uložen novac, otkada se nije više sa istim čula niti vidjela. Također je napomenula da joj EI i LI ukupno duguju oko 16.000 eura.
22. Ispitani svjedok ŠI u svom iskazu naveo je da nikada nije bio u nikakvim poslovima s optuženikom kao ni s JI. Preko jednog svog poznanika upoznao je optuženika. Upoznali su se u motelu Plitvice na autocesti Zagreb-Slovenija te zna da mu je on pričao kako se bavi kreditima. On s istim nije imao nikakve poslove. Njemu se obratio JI jer je vjerojatno smatrao da mu može srediti takav kredit, isti je bio čovjek na mjestu te on tada preko jedne kolegice gledao uvjete za kredit u Zagrebačkoj ili Privrednoj banci za JI. Sada ne može kazati zbog čega on nije ishodio kredit kod ovih banaka. Može kazati da se sjetio optuženika koji mu je pričao da se bavi kreditima pa da JI povezao s optuženikom, ne zna na koji način. Nije nikada bio zajedno s optuženikom i JI, nije sudjelovao u njihovim poslovima i ništa ne zna o navedenom. U motelu Plitvice se našao s optuženikom jer je imao informacije kako se bavi kreditima pa su se našli kako bi razmijenili informacije jer se i on pokušao baviti istim. U isto vrijeme je komunicirao i s JI u vezi realizacije njegovog kredita. Nakon čega je i povezao i njih dvoje i to je bilo sve. Ja nije u motelu optuženiku kazao za JI već naknadno. JI je prvi i zadnji put vidio u jednoj zagrebačkoj banici, ne može se sjetiti u kojoj, investicijskoj ili privrednoj banci. Optuženik mu nije kazao o svom poslu od kada i kako se bavi kreditima. Nisu mu poznate osobe LI i UI.
23. Svjedok LI u odnosu na zahtjev za kredit od 1.300.000,00 eura na tvrtku Sterop d.o.o. vlasnika JI, a nakon što pregledava listu firma i kredita koji se realizirali preko njegove firme, a koja lista se nalazi ispred njega, naveo je da je pronašao obračun provizije ispostavljenog od optuženika za oštećenika JI od 2011., te na navedenoj listi je pronašao uplatu od 3.000,00 eura za konzultacije uplaćene od JI. Od tih 3.000,00 eura koje su uplaćene optuženik je dobio 750,00 eura provizije. Nadalje JI da je uplatio 8.250,00 eura za konzultacije 2012. na Scholz Consalting. od tih 8.250,00 eura optuženik je dobio 650,00 eura kao proviziju. Na kraju sa svim tim troškovima obrade kredita, te svim ostalim troškovima JI je dobio ponudu u pisanom obliku za kredit na 1.500.000,00 do 1.600.000,00 eura, a koliko bi bio dužan te što je ukupna njegova obveza. JI je prihvatio ovu ponudu te je uplatio iznos od 8.250,00 eura za obradu kredita 2012., a koji iznos je spominjao i prethodno. Nakon čega su krenuli s pribavljanjem izvješća, provjere osobe JI, njegove firme i drugog, a na temelju izvješća je trebalo odlučiti hoće li se odobriti kredit. Nakon svih provjera su utvrdili da željeni iznos ne može biti financiran. Uplaćeni iznos od 8.250,00 eura za obradu kredita predstavlja 5 posto od željenog kredita tako sada može izračunati 1.600.000,00 eura. Sve navedene podatke koje je do sada iskazao iščitava ispred sebe s liste koju ima i svoje poslovne dokumentacije. Uobičajeno traži da klijenti dođu osobno u njegov ured ili pak preko nekog opunomoćenika koji može biti odvjetnik ili neka treća osoba, a mogao je biti optuženik ako ima punomoć. Zasigurno on u svom uredu ima spis JI, te sve što ga se pita ako je JI bio u njegovom uredu ili netko za njega kao opunomoćenik to je u njegovom spisu. On se ne sjeća konkretnog događaja, da sve što navodi iz poslovne dokumentacije te sve okolnosti navedenog poslovnog odnosa ima u spisu. Prije realizacije kredita optuženik je trebao i primio je samo iznos od 750,00 eura kao što je već rekao i nije trebao ništa drugo primiti. Optuženik bi dobio 25 posto od provizije koje je trebala dobiti firma Scholz, a kolika bi to provizija bila ne može kazati jer nije došlo do realizacije kredita. Iako ponekad predloži manji kredit od onoga koji ne može biti odobren kod JI to nije bio slučaj, nisu predlagali manji kredit od onoga koji nije bio odobren. Oni obavještavaju klijente ako im nije odobren kredit pisanim putem. Obavijeste i posrednika na isti način kao i klijenta, u ovo slučaju optuženika.
24. Pregledom poslovne dokumentacije dostavljene od LI (list 472-680 spisa), kao i ovjereni prijevod s njemačkog jezika „Završno izvješće“ (list 139-152 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika „Međuizvješće“ (list 168-178 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika „Bonitet“ (list 165-167 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika „Račun“ (list 162-164 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika „Mailovi“ (list 153-161 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika „2. Međuizvješće“ (list 179-183 spisa), razvidan je odnos između Scholz finanz-consulting vlasnika LI te EI, kao i odnos između Scholz finanz-consulting i JI, razvidno je koliko je ukupno novca i iz kojih osnova primilo Scholz finanz-consulting od JI. Tako iz sporazuma o proviziji u svezi suradnje kod međunarodnog financiranja proizlazi da Scholz finanz-consulting i EI zaključuju isti sporazum 12. srpnja 2011. kojim uređuju proviziju u slučaju zaključenja sporazuma o savjetovanju ili ugovora o kreditu klijenata kojima posreduje tako da nakon preuzete obveze po kreditima dodjeljuju EI proviziju od 25% od naknade koju im je klijent uplatio. Uplata ove posredničke naplate iz provizije za uspjeh da će se izvršiti nakon primitka uplate od strane klijenata njima krajem slijedećeg mjeseca. Isti sporazum sadrži i poseban sporazum, a kako bi zadovoljili EI, njegovo utrošeno vrijeme i trud dobit će subvenciju od 8% za mjere promocije, prodaje i dr. od savjetodavnih naknada koje klijent plaća Scholz finanz- consulting za usluge savjetovanja. Scholz finanz-consulting da će izvršiti to plaćanje nakon primitka uplate od strane klijenata na račun Scholz finanz-consulting, a krajem slijedećeg mjeseca. Ukoliko je s klijentom dogovorena naknada za savjetovanje, nakon uplate te naknade od strane klijenta Scholz finanz-consulting, isti dobiva 25% iste nakon uplate odnosno knjiženja u korist računa Scholz finanz-consulting. Istom sporazumu prileži i preslika putovnice EI. Iz zahtijeva za financiranje JI Scholz finanz-consulting razvidno je da je isti zahtjev od **.**.2011. JI postavlja zahtjev za financiranjem za kupnju stambeno poslovne nekretnine i osnivanje nove tvrtke u iznosu od 500.000,00 eura. Iz rukom pisane bilješke od **.**.2011. LI proizlazi da klijent JI je po preporuci EI, klijent da dolazi jer želi pokrenuti svoj posao sa iznajmljivanjem stambeno poslovne nekretnine, želi kupiti dvije kuće, građevinsko zemljište dolazi se do potrebnog iznosa od 1.300.000,00 eura. Iz računa od 9. prosinca 2011. proizlazi da je EIA finanz-consulting izdao račun na 3.000,00 eura za uslugu početnog savjetovanja , pregled dostavljanje dokumentacije, pisanje ponude, te da Scholz finanz-consulting na računu potvrđuje primitak navedenog iznosa. Istom savjetovanju po podnesku LI od 27. ožujka 2025. osobno su prisutni EI i JI. Nadalj iz ponuda od dana **.**.2011. JI, uz uvjete obrade razvidno je da je Scholz finanz- consulting istom ispostavio ponudu za pripremu osnove za krediti sa kreditnom sposobnošću, razvidno je da je ista ponuda sastavljena na osnovu razgovora JI vođenih s gospođom HI i gospodinom EI, kao i razgovorom s LI dana 9. prosinca 2011. u njihovim prostorijama. Nadalje prileži potvrda prihvaćanja ponude JI u originalu ovjerena pečatom STEROP d.o.o. [adresa]. Pregledom zahtjeva za savjetovanje JI ovjerenog pečatom STEROP d.o.o. [adresa]. od 4. siječnja 2012. razvidno je da isti podnosi zahtjev za uslugu savjetovanja Scholz finanz-consulting. Za isto je ispostavljen račun na 8.250,00 eura na račun vlasnika računa LI. Iz maila [adresa elektroničke pošte] JI razvidno je da isti potvrđuju uplatu navedenog iznosa JI i zahvaljuju na uplati 14. veljače 2012., ali prethodno je došlo do prijenosa fakturiranja istog računa na tvrtku STEROP d.o.o. od 20.01.2012. na zahtjev JI. Iz 1. Privremenog izviješća od 8. ožujka 2012. tvrtki STEROP, Ante Lelas, razvidno je da se traži od istog dodatna dokumentacija, iz 2. Privremenog izvješća od 30. svibnja 2012. da se od JI nadalje traži dostava dokumentacije. Pregledom završnog izvješća od 2. listopada 2012. razvidno je da se s obzirom na osnovne rezultate da se s osnove kreditne sposobnosti za zajedničko i solidarno jamstvo gospodina JI trenutno ne mogu ispuniti. Zaključno izvješće je naslovljeno na tvrtku Sterop d.o.o. JI i u zaglavlju stoji O g. EI. U prilogu se nalaze i mailovi iz kojih je razvidno da je JI **.**.2012. i 9. listopada 2012. uputio mail [adresa elektroničke pošte] kojim mailom između ostalog navodi da je razočaran jer mu treba novac a zavlači ga se 10 mjeseci. Kako su on i EI dobili 20.000,00 eura od njega. Navodi u koliko do 15. listopada 2012. mu ne pošalju pisano izvješće u kojem objašnjavate zašto mora tako dugo čekati i kada će konačno dobiti kredit ili mu ne vrate njegov novac koji je platio njega, EI i prevoditeljicu da će podnjeti kaznenu prijavu. Iz odgovora LI je razvidno da mu nije jasno o čemu JI piše i ovo shvaća kao reakciju na to što mu nije odobren kredit. Razvidno je da je o ovom mailu LI izvijestio i EI.
25. Pregledom sporazuma o ustupanju potraživanja-cesija (list 3-4 spisa), proizlazi da su JI i UI **.**.2012. zaključili isti sporazum u odnosu na predmet potraživanja od 19.250,00 eura koje je u poslovima posredovanja pri rješavanju kredita ustupatelj potraživanja JI isplatio odnosno dao posredniku EI, a on gospodinu LI vlasniku tvrtke Scholz finanz-consulting. Temeljen istog sporazuma UI će pristupiti rješavanju predmeta potraživanja direktno od dužnika EI u cilju rješavanja vlastitog kredita. Potpisi potpisnika Sporazuma su ovjereni kod javnog bilježnika.
26. Uvidom u nalog za uplatu (list 5, 115 spisa), razvidno je da je JI uplatio **.**.2011. BI iznos od 4.000,00 eura na račun kod Hypo Alpe-Adria Bank d.d.
27. Iz dokumentacije u spisu upitnik za internacionalno potraživanje financijskih sredstava s ostalom dokumentacijom za UI (list 23-26, 30-37, 39-52 spisa), nalozi za uplatu s potvrdama o izvršenim transakcijama (list 27-29 spisa), razvidno je da je i UI zatražila putem predmetnog upitnika kreditiranje od 2.500,000,00 eura 24. kolovoza 2012., a kao posrednik je potpisan EI. UI je BI dana 15. rujna 2012. uplatila iznos od 5.162,00 eura te istog dana i iznos od 7.360,00 eura. Iz preslika e-mail poruka s dostavnicom (list 70-72 spisa), razvidno je da UI obavještava LI da odustaje od projekta u Puli, spominje cesiju s JI, Naglašava da neće više surađivati s EI koji je manipulator, lažov i muljator.
28. Iz mail prepiske između JI [adresa elektroničke pošte] (list 116-117 spisa), proizlazi da JI **.**.2012. traži povrat 25.000,00 eura jer smatra da nije obavio što je trebao i što je garantirao. Osoba [adresa elektroničke pošte] koja se potpisuje kao EI na isti mail odgovara 22. listopada 2012. te navodi da nikakav novac nije primio.
29. Pregledom ugovora o nalogu za jednokratni posao od 2. prosinca 2011. (list 118 spisa), proizlazi da je ugovor o nalogu za jednokratni posao JI zaključio s ŠI.
30. Iz mail potvrda rezervacije od 7. prosinca 2011. (list 122-124 spisa), proizlazi da s [adresa elektroničke pošte] je preko booking.com rezerviran smještaj za 4 osobe od 8. prosinca 2011. do 9. prosinca 2011. za ukupnu cijenu od 256,00 eura.
31. Pregledom medicinske dokumentacije za RI (list 364-368 spisa), razvidno je da isti boluje od F20.0 paranoidne shizofrenije te da je u višegodišnjem psihijatrijskom tretmanu iz kruga psihoza da je 2015. njegov prvi kontakt s psihijatrom.
32. Analizom cjelokupne dokazne građe za ovaj sud je nedvojbeno utvrđeno da je obrana optuženika neuvjerljiva, neargumentirana i u suprotnosti s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, stoga je ovaj sud smatra usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti. U odnosu na izvedene dokaze tijekom postupka kako materijalne tako i personalne ovaj sud ih prihvaća u cijelosti, naime isti dokazi su u suglasju, iskazi svih svjedoka nisu u proturječju, a objektivizirani su i materijalnim dokazima te su u cijelosti prihvaćeni.
33. Za kazati je da je iskaz oštećenika JI na raspravi 21. veljače 2024. u jednom dijelu kontradiktoran njegovim prethodnim iskazima i to prvenstveno u dijelu kada navodi da nikada nije bio na savjetovanju u [adresa] kod LI, te u odnosu na kovertu koju da optuženik vadi i odnosi u ured R, naime od događaja do iskazivanja oštećenika 2024. je prošlo 13 godina, oštećenik je u međuvremenu obolio 2015. od teške bolesti paranoidne shizofrenije, a od koje se liječi, sve navedeno je zasigurno imalo utjecaja na izmijenjeno sjećanje oštećenika. Slijedom čega se u cijelosti kao okonostan, detaljan prihvaća njegov iskaz od 13. studenoga 2018., a kada je iskazivao kao i 8. prosinca 2014., a kada se zasigurno bolje i detaljnije sjećao događaja s obzirom na manji vremenski odmak. Nadalje ovakav iskaz oštećenika kao na raspravi od 13. studenoga 2018. u cijelosti je objektiviziran materijalnim dokazima iz spisa te iskazima svjedoka LI, GI, HI, ŠI i UI. U odnosu na dio u kojem oštećenik govori da je najprije isplatio iznos od 4.000,00 eura, a potom predao na ruke krajem studenog 2011. optuženiku iznos od 19.250,00 eura, a s obzirom na materijalni dokaz potvrdu o uplati iznosa od 4.000,00 eura s datumom 2. prosinca 2011., ovaj sud uzima da je kronologija događaja bila kao u optužnici, datum predaje iznosa od 19.250,00 eura kako to navodi oštećenik, a iznosa od 4.000,00 eura kao na uplatnici. To što oštećenik nije bio precizan u iskazu u pogledu kronologije događaja ne začuđuje jer je prvi put ispitan 3 godine nakon događaja te ne umanjuje vjerodostojnost njegova iskaza.
34. U odnosu na ulogu optuženika EI u pokušaju ishođenja kredita u Njemačkoj od strane oštećenika JI te odnos optuženika EI s tvrtkom Scholz finanz-consulting i LI za kazati je da isti odnos rasvjetljava Sporazum o proviziji zaključen između optuženika i tvrtke Scholz finanz- consulting 12. srpnja 2011. iz kojeg Sporazuma jasno proizlazi da isti sporazumno dogovaraju proviziju za posredovanje optuženika između tvrtke Scholz finanz-consulting i EI, a u svezi međunarodnog financiranja. Ovakva uloga optuženika kao posrednika u međunarodnom financiranju utvrđena je na temelju ovog Sporazuma kao i iskazima oštećenika, UI, HI i LI, a što je sve u suprotnosti s onim što kazuje optuženik u svojoj obrani kada navodi da nije posredovao za JI u ishođenju kredita, kako on ne radi za banku, nije imao tvrtku koja se bavi uslugom posredovanja i slično. Sam LI u odnosu na ulogu optuženika navodi kako je isti posredovao za njegovu tvrtku, iz iskaza proizlazi da je on doveo klijenta JI na savjetovanje za isto mu je isplaćena provizija i to iznos od 750 eura. Pregledom navedenog Sporazuma jasno proizlazi da je optuženik s tvrtkom Scholz finanz-consulting utvrdio proviziju u slučaju zaključenja sporazuma o savjetovanju ili ugovora o kreditu klijenata kojima posreduje od 25% od naknade koju im je klijent uplatio. Proviziju po Sporazumu da će se izvršiti nakon primitka uplate od strane klijenata tvrtki Scholz finanz-consulting krajem slijedećeg mjeseca. Isto tako u odnosu na poseban sporazum, subvencija od 8% za mjere promocije, prodaje i dr. Scholz finanz-consulting da će izvršiti to plaćanje nakon primitka uplate od strane klijenata na račun Scholz finanz- consulting, a krajem slijedećeg mjeseca. Iz čega jasno proizlazi da je optuženik trebao za svoje posredničke usluge biti isplaćen u naprijed dogovorenim postocima, a nakon uplate klijenta tvrtki Scholz finanz-consulting s računa navedene tvrtke. Odnosno nikakva plaćanja od klijenata isti nije trebao tražiti niti primiti u ime tvrtke Scholz finanz-consulting za usluge iste, niti je trebao naplatiti proviziju direktno od klijenata. U odnosu na njegov odnos s oštećenikom JI jasno proizlazi da isti nije za ishodovanje kredita JI od istog kao posrednik u ime i za račun tvrtke Scholz finanz-consulting trebao tražiti iznos od 4.000,00 eura odnosno 19.250,00 eura. Odnosno da ovakva traženja i iznosi ne proizlaze iz njegovog posredničkog odnosa s tvrtkom Scholz finanz- consulting, niti je isti trebao na ime posredovanja primiti od klijenata ikakve uplate već njegovu proviziju u dogovorenim postocima za pojedinu uslugu mu isplaćuje tvrtka Scholz finanz-consulting. Od iste tvrtke za posredovanje u savjetovanju s JI mu je isplaćen iznos od 750,00 eura, a što potvrđuje LI, a što je 25% iznosa od 3.000,00 eura koje je tvrtki Scholz finanz-consulting uplatio oštećenik JI **.**.2011., a o kojoj uplati prileži račun u spisu.
35. Iz materijalnih dokaza u spisu nedvojbeno je utvrđeno da je oštećenik JI podnio zahtijeva za financiranje Scholz finanz-consulting 9. prosinca 2011. u iznosu od 500.000,00 eura, istog dana bio na savjetovanju u navedenoj tvrtki zajedno s optuženikom ZI, povisio svoj zahtjev za financiranje na temelju savjetovanja i tijekom istog na iznosa od 1.300.000,00 eura. Za početno savjetovanje Scholz finanz-consulting oštećenik plaća 3.000,00 eura. Nadalje po ponudi Scholz finanz- consulting JI prihvaća ponudu ovjerava je pečatom STEROP d.o.o. [adresa]. Podnosi zahtjev za savjetovanje od 4. siječnja 2012. te za uslugu savjetovanja Scholz finanz-consulting STEROP d.o.o. plaća iznos od 8.250,00 eura na račun vlasnika računa LI. Konačno tvrtka Scholz finanz-consulting 2. listopada 2012. je sastavila Završno izvješće kojim navode za zahtjev za međunarodnim financiranjem JI ne mogu ispuniti i razloge za isto. Odnosno JI tvrtki Scholz finanz-consulting plaća iznos od 3.000,00 eura odmah po savjetovanju 9. prosinca 2011. te njegova firma STEROP d.o.o. [adresa] iznos od 8.250,00 eura također za savjetovanje. Sve navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka LI.
36. Na temelju gore navedenog i obrazloženog nedvojbeno proizlazi da je odnos između tvrtke Scholz finanz-consulting i klijenta JI jasan, isti plaća navedenoj tvrci po računima za usluge, a optuženiku kao posredniku je iz istih naplata tvrtka Scholz finanz-consulting trebala po Sporazumu isplatiti posredničku proviziju. Odnosno jasno proizlazi da ono za što se optuženik tereti nije u nikakvom svezi s tvrtkom Scholz finanz- consulting, ista tvrtka od klijenata direktno vrši naplatu usluga koje pruža.
37. Nadalje, za kazati je da je u postupku nespornim utvrđeno da je oštećenik JI uplatio **.**.2011. BI, tadašnjoj supruzi optuženika iznos od 4.000,00 eura na račun kod Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Optuženik navedeni iznos pravda da je isti iznos bio za troškove, kao što su gorivo u oba pravca, spavanje dva dana, hranjenje, troškovi prevoditeljice HI. Kada se sagleda navedeni iznos od 4.000,00 eura te vrijednost istog iznosa novca 2011. tada je sasvim jasno da se radi o prevelikom iznosu za troškove koje navodi optuženik. Naime HI navodi da je za trošak prevođenja uzela 1.000,00 eura, iz mail potvrda rezervacije od 7. prosinca 2011. razvidno je da je smještaj za 4 osobe od 8. prosinca 2011. do 9. prosinca 2011. ugovoren za ukupnu cijenu od 256,00 eura, pa je sasvim jasno kad se uzme u obzir i cijena goriva i hrane da bi se radilo o daleko manjim troškovima. Nije životno logično da bi klijenti plaćali ovako visoku cijenu za put, smještaj i hranu kada bi to mogli organizirati i platiti u puno manjim iznosima. Stoga ovaj sud ne prihvaća ovakvu obranu optuženika. Iz iskaza HI jasno proizlazi da je optuženik oštećeniku kazao da je od ovog iznosa za njene usluge prevoditeljice platio 2.000,00-3.000,00 eura što ista negira, te je radi istog i raskinula suradnju s optuženikom.
38. Oštećenik tereti optuženika da mu je predao 19.250,00 eura u svojoj kući u [adresa] u nazočnosti svoje sestre GI, isti iznos predao je optuženiku u ime ukupne provizije za kredit, optuženik da mu je kazao na njegov upit što će biti s novcem ako ne dođe do realizacije kredita da takva opcija ne dolazi u obzir da će kredit 100% biti realiziran i to u roku 3-4 mjeseca, 100 puta mu obećao da će kredit biti realiziran, a što je razlog zbog kojeg mu daje novac. Ovakve navode oštećenika potvrđuje svjedokinja GI, koja iako sestra oštećenika, pa tako i pristran svjedok iskazuje okolnosno i uvjerljivo te u skladu s drugim dokazima. Naime ista svjedokinja čak opisuje i fizički izgled optuženika, a što odgovara njegovom fizičkom izgledu te je njezin iskaz u skladu s iskazima drugih svjedoka. Ova svjedokinja potvrđuje da je krajem studenog 2011. u kući u [adresa] pomogla bratu izbrojiti iznos između 19.000,00-20.000,00 eura, dok je na raspravi 2024. precizirala iznos na 19.250,00 eura, kako bi novac s dokumentacijom njen brat predao optuženiku. Isti novac oštećenik predaje optuženiku pred njom, a radi realizacije kredita u Njemačkoj. Pregledani Sporazum o ustupanju potraživanja-cesija zaključen između JI i UI **.**.2012. objektivizira navode oštećenika i svjedokinje GI o predaji iznosa od 19.250,00 EI. Naime, predmet potraživanja navedene cesije je iznos od 19.250,00 eura koje je u poslovima posredovanja pri rješavanju kredita ustupatelj potraživanja JI isplatio odnosno dao posredniku EI, a prema cesiji kao su tada očito vjerovali JI i UI optuženik proslijedio gospodinu LI vlasniku tvrtke Scholz finanz-consulting. U svom iskazu UI potvrđuje navode iz Sporazuma o cesiji. Na ovaj način svi navedeni dokazi u svojoj ukupnosti ovaj sud izvan svake sumnje dovode do zaključka da je oštećenik optuženiku isplatio na ruke u svojoj kući u [adresa] pred svojom sestrom iznos od 19.250,00 eura, a za ishodovanje kredita u Njemačkoj za koji ga je ovaj uvjerio da će ga zasigurno ishodovati i da ne postoji druga mogućnost. Uzgredno za dodati je da zaključeni Sporazum o ustupanju potraživanja- cesijom nije konzumiran, a što je utvrđeno na temelju iskaza UI.
39. Oštećenik predaje optuženiku iznos od 19.250,00 eura kako je gore navedeno zajedno s dokumentacijom za ishodovanje kredita u Njemačkoj, te iznos od 4.000,00 eura za navodne troškove, a prije odlaska u Njemačku radi savjetovanja 9. prosinca 2011., isti navodi da ovaj iznos isplaćuje na ruke optuženiku jer mu je isti obećao da će kredit biti realiziran i to 100% u roku 3-4 mjeseca, isti iznos isplaćuje optuženiku iznos od 19.250,00 eura na ime ukupne provizije za kredit. Kada navedeno stavimo u vremenski okvir u odnosu na poslove koje obavlja tvrtka Scholz finanz-consulting u odnosu na međunarodno financiranje, odnosno mogućnost istog za klijenta JI tada je jasno da u trenutku krajem mjeseca studenog 2011. kada oštećenik isplaćuje optuženiku sporni iznos nije niti podnesen zahtjev oštećenika tvrtki Scholz finanz-consulting za financiranje na temelju savjetovanja niti obavljeno početno savjetovanje. Optuženik ovakva obećanja oštećeniku daje iako još nema niti dokumentaciju na temelju koje se traži kredit, nije niti obavljeno savjetovanje, niti od ovlaštene i za to educirane tvrtke Scholz finanz-consulting pribavljeno mišljenje i savjeti o kreditnim sposobnostima oštećenika.
40. Iz svega navedenog proizlazi da je optuženik oštećeniku lažno prikazao činjenicu da će oštećenik zasigurno dobiti kredit i to 100%, da ne dolazi u obzir mogućnost da ne dobije kredit, s ciljem da ga održi u zabludi da će dobiti zasigurno kredit kazao je oštećeniku na njegov upit što će biti s novcem ako ne dođe do realizacije kredita da takva opcija ne dolazi u obzir. U mjesecu svibnju 2012. s ciljem održavanja u zabludi oštećenika nazvao ga je kazao mu da će sve biti u redu i kredit gotov za 15-20 dana, govorio mu da se ništa ne brine. Kako to proizlazi iz iskaza oštećenika, a i iskaza GI upravo zbog na ovakav način prikazanih činjenica od strane optuženika oštećenik JI je naveden od strane istog da mu uplati 4.000,00 eura na račun tadašnje supruge te iznos od 19.250,00 eura na ruke.
41. Optuženik u inkriminirano vrijeme, nije imao osnova za obećati oštećeniku 100% ishodovanje kredita, oštećenik tada još nije niti savjetovan od tvrtke Scholz finanz- consulting, optuženik osobno kao što i sam navodi nema potrebnih znanja i sposobnosti za procjenu kreditnih sposobnosti oštećenika, isti nije kompetentan za davati takva obećanja i prikazivati da će isti dobiti sigurno kredit koji traži. Iz svega navedenog za ovaj sud nedvojbeno proizlazi prijevarno postupanje optuženika na naprijed opisan način. Isti želi davanjem lažnih obećanja oštećenika prevariti, lažno uvjeriti u 100% izvjesnost dobivanja kredita, a sve kako bi mu ovaj dao novac, odnosno kako bi ostvario znatnu imovinsku korist.
42. U prilog njegovom prijevarnom namjeri govori i činjenica da se isti u razgovoru s oštećenikom ne spominje da nije uspio dobiti kredit, više se ne čuje s istim. Svjedokinja GI potvrdila je kako se optuženik prestao javljati oštećeniku i odgovarati na njegove pozive. Također iz mail poruka je jasno da oštećenik odmah po događaju, a još uvijek u uvjerenju da je novac koji je predao optuženiku isplaćen tvrtki Scholz finanz- consulting se obraća istima 5. listopada 2012. i 9. listopada 2012. na mail [adresa elektroničke pošte] kojim mailom između ostalog navodi da je razočaran jer mu treba novac a zavlači ga se 10 mjeseci. Kako su on i EI dobili 20.000,00 eura od njega, traži povrat novca. Isto tako obraća se mailom i na [adresa elektroničke pošte] (što je mail adresa optuženika s iste adrese optuženik rezervira smještaj na booking com i potpisuje mailove svojim imenom i prezimenom), iz navedenog maila proizlazi da oštećenik 18. listopada 2012 traži povrat 25.000,00 eura jer smatra da nije obavio što je trebao i što je garantirao. Što sve ukazuje na isplaćeni novac kako je gore utvrđeno i na ponašanje optuženika nakon što je novac dobio, a kredit nije realiziran.
43. Optuženik je prijevarno postupao i kada je u uredu LI pred oštećenikom, a nakon što mu je ovaj već uplatio navedene iznose izveo „predstavu“ za oštećenika, a kao bi ga održao u zabludi da je novac isplatio za proviziju tako što je kad su došli u ured, optuženik izvadio kovertu i ispred svih rekao kako je to njegovih 20.000,00 eura koje mu je prethodno predao, a što su mogle čuti i HI i UI. Kada je pokazao novce otišao je u drugu prostoriju s B.
44. Slijedom navedenog, u postupku je utvrđeno da je optuženik s ciljem da sebi pribavi protupravnu znatnu imovinsku korist, lažnim prikazivanjem činjenica da će oštećenik zasigurno dobiti kredit, da ne dolazi u obzir da ne dobije kredit, doveo u zabludu oštećenika i time ga naveo da mu na štetu svoje imovine uplati 4.000,00 eura i preda 19.250,00 eura, a čime je optuženik pribavio znatnu imovinsku korist te je počinio kazneno djelo prijevare.
45. Imovinska korist od 23.250,00 eura predstavlja znatnu imovinsku korist, a prouzročena šteta oštećeniku u navedenom iznosu znatnu štetu. Znatna šteta kao neodređena vrijednost kaznenog djela prijevare u više navrata je mijenjana. Kazneni odjel Vrhovnog suda na sjednici odjela od 24. studenog 1997. donio je pravno shvaćanje da zakonsko obilježje „znatna šteta, znatna imovinska korist“ kod kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. KZ/97. postoji kad vrijednost štete nastale izvršenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kuna. Prema pravnom shvaćanju Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012. zakonsko obilježje koje se definira neodređenim vrijednostima ”znatna šteta”“ iz članak 236. stavak 2. KZ/11. je utvrđeno s iznosom kad vrijednost štete prelazi 60.000,00 kuna, člankom 25. ZID KZ (N/N 56/15 od 22. svibnja 2015.)-II. Novelom u članku 87. dodan je novi stavak 29. koji propisuje da je vrijednost stvari, imovinskog prava i imovinske koristi velika ako prelazi 60.000,00 kuna, a vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,00 kuna, nadalje člankom 2. ZID KZ (N/N 114/22 od 3. listopada 2022.) – VII: Novelom članak 87. stavak 29. je izmijenjen tako da glasi“(29) Vrijednost stvari, imovinskih prava i imovinske koristi je velika ako prelazi 7963,37 eura. Vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 7963,37 eura.“ Iz svega navedenog je jasno da je iznos od 23.250,00 eura iznos koji predstavlja znatnu štetu i imovinsku korist i po odredbama KZ/97. i KZ/11.
46. Nedvojbeno je utvrđeno da je oštećeniku JI predmetnim kaznenim djelom prouzročio znatnu štetu u iznosu od 23.250,00 eura, a što proizlazi iz rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a upravo u navedenom iznosu je oštećenik i postavio imovinskopravni zahtjev.
47. U odnosu na potrebiti oblik krivnje zaključuje se kako je optuženik predmetne prigode postupao s izravnom namjerom. Naime, isti je svjestan protupravnosti svog čina. Svjestan nedopuštenosti ovakve radnje, isti je kazneno djelo počinio upravo s ciljem da nastupi posljedica, odnosno s ciljem da pribavi sebi protupravnu znatnu imovinsku korist, i to dovodeći oštećenika lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu, održavajući ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine njemu uplati i preda novac. Ovakvim postupanjem optuženik želi sebi pribaviti znatnu protupravnu imovinsku korist.
48. U postupku nije bila upitna ubrojivost optuženika.
49. Sud je zaključio da je optuženik inkriminirane prigode upravo takvo postupanje htio kao takvo i poduzeo, na način kako je opisano u izreci.
50. Nadalje, optuženik je svjestan protupravnosti svog ponašanja, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje protupravno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.
51. S obzirom na navedeno sud je zaključio da je optuženik EI kriv za počinjenje kaznenog djela opisanog u izreci.
52. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio da je neosuđivana osoba, ovaj sud je cijenio i protek vremena od počinjenog kaznenog djela u kojem se optuženik nije pojavio kao počinitelj drugih kaznenih djela, dok drugih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženika nije našao.
53. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina), optuženik je na temelju članka 224. stavak 4. KZ/97, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, kako sud smatra da se svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika ipak može postići i bez izvršenja kazne, istom je prema članku 67. KZ/97 izrečena uvjetna osuda, s tim da se navedena kazna zatvora neće izvršiti, ako optuženik u roku od 3 (tri) godine, po pravomoćnosti ove presude, ne počine koje novo kazneno djelo. Sud očekuje da će takvom sankcijom, utjecati prije svega na optuženika da ubuduće više ne čini kaznena djela, te tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost odnosno njegovu zabranjenost, kao i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
54. Oštećenik JI, postavio je imovinskopravni zahtjev u odnosu na kazneno djelo, a za koje je optuženik proglašen krivim, pa je na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeniku JI dosuđen u cijelosti imovinskopravni zahtjev u iznosu od 23.250,00 eura, a u kojem iznosu je optuženik kaznenim djelom počinio štetu oštećeniku, a što je nedvojbeno utvrđeno, a koji iznos je naloženo optuženiku isplatiti oštećeniku u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude.
55. Sud je naložio uz uvjetnu osudu optuženiku EI sukladno članku 68. stavak 1. KZ/97. popraviti štetu počinjenu kaznenim djelom, odnosno posebnu obvezu da u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude isplate oštećeniku dosuđeni imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 23.250,00 eura. Ukoliko optuženik u navedenom roku bez opravdanog razloga ne izvrši određenu mu posebnu obvezu izrečena uvjetna osuda može se opozvati.
56. Odluka o troškovima postupka donijeta je uzimajući u obzir složenost, trajanje postupka, te imovinske prilike optuženika. Sud je na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6 ZKP/08 naložio optuženiku podmiriti ukupan trošak ovog kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 eura, i to za troškove prevođenja s njemačkog na hrvatski jezik materijalne dokumentacije i iskaza svjedoka, te paušalni trošak suda.
Split, 9. lipnja 2025.
Sutkinja
Boni Gamulin Frleta
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- optuženiku
- branitelju optuženika
- Općinskom državnom odvjetništvu
- oštećeniku JI
- opunomoćeniku oštećenika
- u spis
