REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1468/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u OD Grgić & partneri u Zagrebu, protiv prvotuženika BAUER d.o.o., OIB: 45218560538, Zabok, Prilaz dr. Franje Tuđmana 3b, kojeg zastupa punomoćnik VŠ, odvjetnik u [adresa], i drugotuženika AUTOCOMMERCE HRVATSKA d.o.o., OIB: 36844439304, Zagreb, Kovinska ulica 22, kojeg zastupa punomoćnik Ivana Primorac, odvjetnica u OD Ećimović i Kaleb d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, zaključio je glavnu raspravu 29. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Lidije Klepo, punomoćnika prvotuženika VŠ i punomoćnika drugotuženika ČŠ, odvjetničkog vježbenika, te donio i objavio presudu 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se prvotuženiku BAUER d.o.o., OIB: 45218560538, Prilaz dr. Franje Tuđmana 3B, Zabok i drugotuženiku AUTOCOMMERCE HRVATSKA d.o.o., OIB: 36844439304, Kovinska ulica 22, Zagreb solidarno isplatiti tužitelju iznos od 14.753,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknade troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku BAUER d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku ATOCOMMERCE HRVATSKA d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 3.812,50 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu koji iznosi 881,48 EUR zahtjev drugotuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da tužbom potražuje regresnu naknadu štete koju je platio svom kasko osiguraniku UniCredit Leasing Croatia d.o.o. povodom štete na njegovom vozilu reg. oznake: [registarska oznaka], marka i tip FIAT DUCATO 2.3.MJT, a do koje štete je došlo uslijed samozapaljenja vozila. Dana 19. kolovoza 2019. oko 13:30 h sati, na državnoj cesti D46 Novi Mikanovci-Stari Mikanovci, u Novim Mikanovcima, u lici Braće Radića ispred kućnog broja 163, prilikom vožnje navedenog vozila reg. oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao VŠZ, došlo je do požara na lijevoj stražnjoj strani ispod tovarnog prostora uslijed kvara na spojnom električnom kabelu za signalizaciju vozila, prilikom čega je zbog kratkog spoja na vodiču spojnog kabela navedeno vozilo u potpunosti izgorjelo. Povodom predmetnog događaja proveden je očevid po djelatnicima MUP-a PU Vukovarsko-srijemska, PP Vinkovci s ispostavom Markušica te vještačenje po inspektoru zaštite od požara SŠ, djelatniku MUP- a, Ravnateljstva civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Osijek, Služba civilne zaštite Vukovar, Odjel inspekcije Vinkovci, kojim je isključeno namjerno izazivanje požara, isključena je toplinska, kemijska i mehanička energija kao uzrok nastanka požara, te je utvrđeno kako je požar izazvan kvarom na spojnom električnom kabelu, a uzrok požara je električna energija pretvorena u toplinu prilikom kratkog spoja na vodiču spojnog kabela, na mjestu kojeg su vidljivi tragovi taljenja vodiča. U opisanom štetnom događaju nastala je imovinska šteta na vozilu reg. oznake i broja [registarska oznaka]. Obzirom je vlasnik predmetnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka], UniCredit Leasing Croatia d.o.o. u vrijeme štetnog događaja imao kod tužitelja sklopljenu citiranu policu kasko osiguranja motornog vozila, to je tužitelj nakon prijave i procjene štete naknadio štetu vlasniku vozila u iznosu od 111.157,74 kn dana 15. siječnja 2020., a što je i je predmet ovog regresnog postupka. Navedeno vozilo je vlasnik UniCredit Leasing Croatia d.o.o., 21. veljače 2019., dakle niti 6 mjeseci prije nastanka predmetnog štetnog događaja, kupio od I.tuženika, dok je predmetno vozilo radi prodaje uvezao II.tuženik, kao generalni zastupnik, odnosno uvoznik vozila FIAT za Republiku Hrvatsku. Navedeno vozilo je temeljem ugovora o leasingu koristilo društvo KSYLOTEHNA d.o.o., Vatroslava Lisinskog 65, Našice, OIB: 97130873517. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je uzrok samozapaljenja vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] zbog čega je i nastala šteta na istom vozilu, slijedom čega je tužitelj i isplatio iznos od 111.157,74 kn vlasniku vozila temeljem police kasko osiguranja, a isplata kojeg iznosa jest i predmet ove regresne tužbe, tehnički kvar, te obzirom da je čl. 963. Zakona o obveznim odnosima propisano kako isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, to je tužitelj isplatom naprijed navedenog iznosa na ime naknade imovinske štete stekao pravo na regres od I. i II. tuženika koji solidarno odgovaraju za nastalu štetu. Prije podnošenja ove tužbe, tužitelj se regresnim zahtjevom obratio II. tuženiku, ali II. tuženik nije do današnjeg dana tužitelju podmirio predmetnu tražbinu, pa je tužitelj radi zaštite svojih prava primoran zatražiti sudsku zaštitu.

2. U odgovoru na tužbu prvotuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i pasivnu legitimaciju. Prema zapisniku o primopredaji objekta leasinga po ugovoru o leasingu broj 209080/19 od 21. veljače 2019. primatelj leasinga je potvrdio da je provjerio, pregledao i preuzeo objekt u potpuno ispravnom i funkcionalnom stanju i bez oštećenja. Prvotuženik je samo ovlašteni trgovac te ne odgovara za eventualnu štetu odnosno nije solidarno odgovoran. Za navedeno vozilo je sklopljen sporazum o usluzi Fiat profesional 5 plus- ducato prilikom kupnje na osnovu opće garancije broj 12873. Nositelj garancije i nositelj usluge fiat profesional 5 plus je drugotuženik, a što je i navedeno u tim dokumentima. Navodi da nije točno da bi uzrok požara bio kvar na spojnom električnom kabelu. Uzrok požara nije utvrđen, a posebno se navodi da je vozilo neposredno pred događaj bilo 31. srpnja 2019. na servisu. Kada bi i bilo greške na električnom kablu za signalizaciju, požar se ne bi mogao preko električne instalacije proširiti na cijelo vozilo. Nije uopće utvrđeno koji bi to i kakav bio kvar na spojnom električnom kablu te kako je i da li je i zašto došlo do kratkog spoja. Isto tako, u vozilu se prevozilo gorivo u pvc spremniku i to oko 400 litara. Radi navedenog goriva i istjecanja došlo je i do nekontroliranog požara i širenja plamena na cijelo vozilo. Navedeno gorivo nije se smjelo voziti na taj način i u toj količini te da nije bilo goriva ne bi došlo do toga da vozilo izgori. Od samog iskrenja ne bi izgorilo cijelo vozilo a i sam vozač bi stigao ugasiti eventualni požar a pogotovo što teretno vozilo mora imati aparat za gašenje požara. Gorivo nije bilo adekvatno zaštićeno i transportirano te se nije niti u toj količini smjelo prevoziti u teretnom prostoru. Ničim nije dokazano da je proizvod bio neispravan te da je šteta nastala u uzročnoj vezi zbog neispravnosti vozila. Kako na strani prvotuženika ne postoji odgovornost za nastalu štetu, a iz tog razlog niti pravo regresa, predlaže se odbaciti tužbu odnosno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška

3. U odgovoru na tužbu drugotuženik se protivi tužbi i osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. Regresni zahtjev tužitelja nije osnovan jer ne postoji bilo kakva odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. Tužitelj se u dva navrata obraćao drugotuženiku sa zahtjevom za regresno plaćanje povodom predmetnog štetnog događaja, koje zahtjeve je drugotuženik obrazloženo otklonio kao neosnovane. S obzirom na tehničke karakteristike predmetnog vozila, kao i poziciju te način izvedbe elektroinstalacije za stražnju signalizaciju, koja je smještena uz šasiju, tridesetak centimetara ispod poda tovarnog prostora vozila, nije moguće da bi uzrok zapaljenja teretnog prostora vozila i nafte koja je prevožena u PVC spremniku u otvorenom tovarnom prostoru vozila, bio na bilo koji način povezan s električnim instalacijama ili nekim kvarom na vozilu. Stručne osobe drugotuženika g. DŠ, Voditelj postprodaje i g. TŠ, Tehnički inspektor, su odmah po zaprimanju obavijesti o štetnom događaju od strane prvotuženika, obavile dana 05. rujna 2019. detaljan pregled ostataka predmetnog vozila koje je bilo smješteno uz ogradu dealera ATENZA OSIJEK, Ulica Svetog Leopolda Bogdana Mandića 16, Osijek, kojom prilikom su također fotografirale ostatke predmetnog vozila te su isključile bilo kakvu mogućnost da bi požar nastao uslijed nekog kvara na vozilu. Što više, pregled vozila, a što potvrđuju i snimljene fotografije, upućuje da je žarište požara bilo u prednjem dijelu tovarnog prostora te se vide brojne nagorene krpe po tovarnom prostoru kojima je očito jedina svrha mogla biti da upiju prosuto gorivo tijekom nepažljive, površne i nestručne manipulacije tijekom pretakanja goriva. Navodi da Izvješće o utvrđivanju uzroka požara i Nalaz RH, MUP, Ravnateljstvo civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Osijek, Služba civilne zaštite Vukovar, Odjel inspekcije Vinkovci, Broj: 511-15-06/5-39/66- 2019. od 22. kolovoza 2019. Inspektora zaštite od požara g. SŠ nije valjano obrazloženo niti potkrijepljeno bilo kakvim dokazima koji bi upućivali da je uzrok zapaljenja u nekom kvaru na predmetnom vozilu. U konkretnom slučaju vozilo je potpuno uništeno u požaru te se iz ostataka električnih instalacija vozila ne može izvesti bilo kakav zaključak o uzrocima zapaljenja, a položaj elektroinstalacija na vozilu, kao i činjenica da su iste osigurane odgovarajućim osiguračima, upravo isključuju mogućnost da bi uzrok požara bio u elektro instalacijama za stražnju signalizaciju vozila. Tužitelj u potpunosti ignorira činjenicu da je predmetnim vozilom u času štetnog događaja prevoženo na nepropisni način cca 400 litara nafte, a što je vidljivo i iz policijskog izvještaja i zapisnika, kao i tvrdnji vozača vozila. Drugotuženik se ne protivi po tužitelju predloženom vještačenju na okolnost uzroka požara, no apsolutno se protivi prijedlogu tužitelja da se vještačenje povjeri Centru za forenzična ispitivanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ iz Zagreba, a stoga što je taj Centar ustrojstvena jedinica MUP-a RH te je neprimjereno i predstavlja sukob interesa da u sudskom postupku jedno tijelo MUP-a procjenjuje Izvješće i Nalaz drugog tijela MUP-a u pogledu uzroka požara na vozilu. Također, za predloženo vještačenje potrebno je specijalizirano stručno znanje s područja tehnike motornih vozila pa stoga stoga drugotuženik drži da bi vještačenje trebalo povjeriti nekom ovlaštenom sudskom vještaku za promet i vozila, a ne jedinici unutar sustava MUP-a. U skladu s navedenim drugotuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti uz obvezu tužitelja da drugotuženiku nadoknadi ovim postupkom prouzročene troškove.

4. U prilogu podneska od 5. svibnja 2023. tužitelj, postupajući po raspravnom rješenju suda od 4. svibnja 2023. dostavlja je dostavio sigurnosno-tehnički list za dizelska goriva ( INA industrija nafte d.o.o.), u dijelu u kojem sadrži podatke o prijevozu dizelskih goriva (str.10. i 11.), a sve u svrhu potvrde iznijetih navoda tužitelja iznijetih na ročištu održanom dana 04.05.2023. godine. Naime, iz dostavljene dokumentacije, a ujedno i prema Tablici A (poglavlje 3.2. ARD-a) razvidno je kako dizelsko gorivo (UN broj 1202) spada u klasu 3 opasnih tvari-zapaljive tekućine, pakirnu skupinu III, te prijevoznu skupinu 3. Prema klasifikaciji prijevoza malih količina opasnih tvari (ARD), dizelsko gorivo spada u treću prijevoznu skupinu i maksimalna količina po prijevozu u transportnoj jedinici iznosi 1000 litara, dok je prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja osiguranik tužitelja prevozio bitno nižu količinu ( 400 litara). Što se pakiranja tiče dizelsko gorivo spada u pakirnu skupinu III i prema pripadajućoj Uputi za pakiranje tekućina (ARD) te kategorije LP01(korištenje velikih ambalaža) isto se može prevoziti u velikim spremnicima do 3 m3- te je razvidno da ni u ovom pogledu osiguranik tužitelja nije postupao protivno odredbama ARD-a. Slijedom navedenog, razvidno je kako nisu osnovani navodi prvotuženika o nedopuštenom načinu prijevoza i količini prevoženog goriva vozilom osiguranika tužitelja u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja. Ujedno tužitelj u privitku podneska dostavlja i presliku e-mail korespondencije predane na ročištu 4. svibnja 2023. radi prosljeđivanja iste drugotuženiku.

5. U podnesku od 22. svibnja 2023. drugotuženik se očitovao na navode iz tužiteljevog podneska od 5. svibnja 2023. Navodi da dokumentacija koju je dostavio tužitelj ni na koji način ne dokazuje da bi uzrok požara bio kvar na predmetnom vozilu. Drugotuženik je već u odgovoru na tužbu istaknuo kako su prilikom pregleda ostataka predmetnog vozila stručne osobe drugotuženika, g. DŠ, Voditelj postprodaje i g. TŠ, Tehnički inspektor, utvrdili kako je ishodište požara bilo u prednjem dijelu tovarnog prostora gdje su pronađene brojne nagorene krpe, što upućuje da se gorivom nepropisno manipuliralo. Navedeno je osigurano i fotografijama predmetnog vozila, dostavljenima uz odgovor drugotuženika na tužbu. U skladu s navedenim drugotuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovanu u cijelosti, uz obvezu tužitelja da drugotuženiku nadoknadi ovim postupkom prouzročene troškove.

6. U podnesku od 23. listopada 2023. tužitelj navodi da sadržaj pribavljenih isprava potvrđuje navode tužitelja iznesene u dosadašnjem tijeku postupka, posebice u pogledu uzroka požara na oštećenom motornom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka]. Naime, iz istih isprava proizlazi kako nikakvi postupci pred nadležnim tijelima nisu vođeni povodom predmetnog štetnog događaja iz razloga jer je kvar na električnim instalacijama gore navedenog oštećenog motornog vozila uzrok požara, pa posljedično i štete nastale na istom vozilu. No, s obzirom na navode tuženika u ovom parničnom postupku, tužitelj ustraje kod svih navoda i dokaznih prijedloga, te predlaže Sudu da u daljnjem tijeku postupka nastavi sa izvođenjem dokaza, te vanraspravnim rješenjem odredi osobu vještaka i pozove tužitelja na uplatu predujma za provođenje vještačenja na okolnost uzroka nastanka požara na motornom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], sukladno točci IV. raspravnog rješenja Suda od 4. svibnja 2023. U ostalom dijelu tužitelj izlaže i predlaže kao i do sada.

7. U podnesku od 19. rujna 2024. drugotuženik se očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl.ing. strojarstva Marka Jakobovića, iz TENING d.o.o., Zagreb, Grada Mainza 24. Navodi da je u cijelosti suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka, kojim smatra da je uzrok požara procurivanje spremnika nafte u tovarnom prostoru teretnog vozila, uslijed korištenja nepropisnog neatestiranog spremnika nafte, neadekvatnog punjenja / pražnjenja spremnika, propuštanja poklopca spremnika, odnosno pucanja spremnika zbog neadekvatnog transporta ili djelovanja UV zraka te podredno gore navedenom napominje da je procurivanje spremnika nafte moguće nastalo i kao kombinacija gore nabrojanih utjecajnih faktora. Predmetni nalaz i mišljenje potvrđuju dosadašnje tvrdnje II-tuženika kako uzrok požara nije bio kvar na predmetnom vozilu, već je požar nastao zbog procurivanja spremnika nafte koja je nepropisno prevožena u tovarnom prostoru vozila.

8. U podnesku od 23. rujna 2024. prvotuženik se očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Prvotuženik je u cijelosti suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka koji vrlo decidirano daje svoje mišljenje o uzroku požara u tovarnom prostoru teretnog vozila te u tom smislu navodi da je uzrok požara procurivanje spremnika nafte uslijed korištenja nepropisnog neatestiranog spremnika nafte, neadekvatnog punjenja/pražnjenja spremnika, propuštanja poklopca spremnika odnosno pucanja spremnika zbog neadekvatnog transporta ili djelovanja UV zraka, odnosno da je procurivanje spremnika nafte moguće nastalo i kao kombinacija gore nabrojanih utjecajnih faktora. Navedeno mišljenje sudskog vještaka nedvojbeno ukazuje na tvrdnju prvotuženika kako uzrok požara na teretnom vozilu nije bio kvar istog, već je do požara došlo uslijed nepropisnog spremnika nafte, koji ne samo da nije bio atestiran, već je i nepropisno prevožen. Prvotuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. U podnesku od 2. listopada 2024. tužitelj prigovara u cijelosti nalazu i mišljenju vještaka iz razloga jer je isti proturječan objektivnom činjeničnom stanju, nije izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke, te je isti nemoguće preispitati obzirom spisu ne prileže adekvatni dokazi, odnosno dokumentacija koja bi potvrdila utvrđenja vještaka iz zaprimljenog nalaza i mišljenja. Naime, prema Izviješću o utvrđivanju uzroka požara (MUP PU Osijek) uzrok štete je kratki spoj na vodiču spojnog kabela za signalizaciju na stražnjem lijevom dijelu vozila. Ova je tvrdnja decidirana, ne ostavlja nikakvu dilemu ni sumnju, poziva se na materijalne tragove taljenja vodiča karakteristične za kratki spoj (Zapisnik o očevidu str 3 : „Trag broj 6 , kabel za signalizaciju stražnjeg lijevog kotača, kvržica karakteristična za vodiče u kratkom spoju…) i potkrijepljena slikama sa očevida. Izviješće je napisao V zaštite od požara Anto Lukić koji je stručna osoba za utvrđivanje uzroka požara na vozilu, a njegova utvrđenja predmetni vještak paušalno i neargumentirano osporava, bez ijednog konkretnog dokaza koji bi išao u prilog utvrđenjima predmetnog vještaka. Ujedno vještak neargumentirano i paušalno osporava i izjavu vozača VŠZ koji je za vrijeme vožnje „primijetio preko lijevog retrovizora plamen pored zadnjeg lijevog kotača, nakon čega je zaustavio vozilo, isključio motor i nakon što je izašao iz vozila uočio je brzo širenje plamena na cijelo vozilo te na PVC spremnik …“. I ova je tvrdnja decidirana te ne ostavlja nikakvu dilemu ni sumnju. Od trenutka kada je vozač primijetio plamen na stražnjem lijevom kotaču do zapaljenja spremnika je prošlo stanovito vrijeme i vozač je mogao jasno uočiti da prvi plamen nije nastupio na spremniku nego na kotaču. U nalazu predmetni vještak samo pretpostavlja (str 36), a nigdje ne dokazuje, da je spremnik propuštao gorivo. Naprotiv, vještak konstatira na više mjesta (zadnje na listu 35) da spremnik nije forenzički obrađen kako bi se utvrdile sve relevantne činjenice oko požara, iz čega proizlazi da se navedena okolnost o propuštanju goriva utvrđena od strane vještaka u nalazu i mišljenju ni na koji način ne može preispitati, ista nije utemeljena na nikakvim materijalnim dokazima, te se, kao i ostatak nalaza, bazira isključivo na hipotetskim pretpostavkama vještaka, jednako kao i navod da je spremnik u kojem je osiguranik tužitelja prevozio gorivo namijenjen za prijevoz vode. Tužitelj još jednom ističe kako ovakav prijevoz dizelskog goriva dopušten jer je prema ADR izuzećima 1.1.3.1 (c) izuzet od zabrane do količine od 450 litara uz uvjet da ta količine ne prelazi granice iz ADR tablice u 1.1.3.6.3. Ta granica iznosi 1.000 litara za prijevoznu kategoriju 3 – osiguranik tužitelja je prevozio manje ili 400 litara. Tužitelj ističe kako ničim nije dokazano da je gorivo curilo iz spremnika kao i da uzrok štete nije curenje goriva iz spremnika. Ako gorivo i curi ne može se samo zapaliti. U konkretnom slučaju nije moglo doći do kontakta goriva sa ispušnim sustavom ni katalizatorom. Morala se pojaviti neka iskra ili toplina koja će da upaliti. Uzrok može biti isključivo električna instalacija. Od strane vještaka opisani uzrok požara, izlijevanje goriva po katalizatoru, je životno nerealan. Naime nije moguće da bilo kakva tekućina eventualno izlivena u teretni prostor, tijekom vožnje ili mirovanja vozila dođe do katalizatora. U nalazu vještak nije pojasnio na koji je način tijekom vještačenja utvrdio da je gorivo istjecalo iz spremnika, a u mišljenju, bez ograde, konstatira da je gorivo istjecalo na poklopcu spremnika. Mišljenje vještaka je i nedorečeno, primjerice, u nalazu na listu 34 nalaza stavlja trokut gorenja, a u mišljenu ne navodi što je zapalilo eventualno iscurjelo gorivo. Dalje, nejasno je kako je vještak nedvojbeno utvrdio da je do curenja goriva iz spremnika došlo. Vještak u nalazu i mišljenju nije na argumentirani način dokazao da je uzrok požara curenje goriva po katalizatoru. Na listu spisa 14 vještak pogrešno navodi da nije uočena bitna poveznica između pozicije uočenog plamena (pored zadnjeg lijevog kotača) te tvorničke pozicije ispušnog sustava (također pored zadnjeg lijevog kotača). Ispušni sustav ne može zapaliti gorivo pa i ako je procurilo iz spremnika. Na stranici 33 nalaza opisana je električna instalacija ovog tipa vozila. U nalazu se navodi da je električna instalacija predmetnoga vozila opremljena osiguračima, koji prema opisu u nalazu odmah reagiraju na kratki spoj te sprječavaju prekomjerni porast jakosti struje. Ali unatoč tome, najčešći uzroci požara na vozilima su zbog kvara na električnim instalacijama pa i na novijim vozilima, pa čak parkiranim s ugašenim motorom. Vještak dalje opisuje da je trasa električne instalacije signalizacije vozila provedena unutar čelične šasije te oklopljena polimernom zaštitnom cijevi, te zaključuje da samim time instalacija nije mogla biti uzrok štete. Vještak zanemaruje da se dio instalacije na koji je spojena signalizacija stražnjeg dijela vozila ne nalazi unutar šasije, već izlazi iz kanala šasije da bi se mogla spojiti s stražnjim svijetlom. U nalazu vještak ne opisuje mogućnost izbijanja predmetnog požara kao posljedica kvara na lampi (svjetlosnom sklopu) stražnjeg lijevog kraja vozila. Kvar na lampi je mogao biti posljedica pogreške u montaži ili izradi same lampe. Lampa je izrađena od polimernog materijala, pa će uslijed pregrijavanja doći do požara na samoj lampi. U slučaju lošeg spoja, koji je nastao kao posljedica pogreške u proizvodnji ili montaži doći će do pregrijavanja na mjestu lošeg spoja, a da pri tome u samome kabelu ne dođe do povećanja struje, pa samim time i reakcije osigurača. Opisani kvar na lampi će dovesti do pregrijavanja, zapaljenja lampe te posljedično do pojave kratkog spoja, koje je u tome slučaju sekundarni kratki spoj, kratki spoj koji je posljedica požara, a ne uzrok požara. Ovu mogućnost vještak ne razmatra. Nadalje, obzirom na konstrukciju ispušnog sustava predmetnog vozila, nije moguće da bilo kakva tekućina iz teretnog prostora dođe do katalizatora, poglavito tijekom vožnje kada struja zraka tjera tekućinu (gorivo) prema stražnjem kraju vozila. Katalizator se nalazi ispod prednjeg dijela kabine predmetnog tipa vozila. Slijedom navedenog, razvidno je kako vještak pogrešno pozicionira ispušnu cijev vozila na stražnji lijevi dio, a nalazi se na prednjem lijevom dijelu vozila. Slično je i za katalizator. Oba ova elementa se nalaze ispod kabine , a ne ispod tovarnog prostora i gorivo nikako nije moglo dospjeti do njih, a pogotovo u vožnji jer se nalaze ispred spremnika goriva od 600 litara gledajući u smjeru vožnje. Gorivo se ne može izlijevati u smjeru suprotno vožnji. Uzrok kratkog spoja ne mora biti samo dotrajalost, može i loš materijal i loša montaža. Slijedom navedenog tužitelj ustraje kod primjedbi na nalaz i mišljenje smatrajući isto nepravilnim, nestručnim, sastavljenim in favorem tuženika, i nepotkrijepljenim konkretnim dokazima. Obzirom vještak u potpunosti negira utvrđenja stručne osobe koja je neposredno nakon nastanka predmetnog štetnog događaja utvrdila uzrok požara, kao i iskaz vozača oštećenog vozila, to tužitelj ustraje na predloženom dokazu saslušanja svjedoka VŠZ, Č, [adresa], vozača oštećenog vozila, ZŠ, krim.tehničara na adresi poslodavca MUP PU Vukovarsko-srijemska, PP Vinkovci s ispostavom Markušica, Bana J. Jelačića 7, Vinkovci, kao i SŠ, inspektora za zaštitu od požara, na adresi poslodavca:

MUP RH, Ravnateljstvo civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Osijek, Služba civilne zaštite Vukovar, Odjel inspekcije Vinkovci, Glagoljaška 27b, Vinkovci, na okolnosti navedene u tužbi, kako bi se potpuno i pravilno moglo utvrditi činjenično stanje.

10. U podnesku od 31. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na dopunu nalaza i mišljenje vještaka Marka Jakobovića, dipl.ing. strojarstva. Tužitelj i nadalje ustraje u prigovorima i primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka, obzirom tužitelj smatra da je isti proturječan činjeničnom stanju spisa, kako dokumentaciji koja prileži spisu, tako i iskazima saslušanih svjedoka. Slijedom navedenog tužitelj predlaže na ročištu zakazanom za dan 29.04.2025. godine saslušati vještaka radi usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja, radi analize iskaza gore predloženih svjedoka, kao i radi odgovora na pitanja i primjedbe tužitelja.

11. U podnesku od 1. travnja 2025. drugotuženik navodi da je uvidom u fotodokumentaciju i ostatke električnih instalacija vozila marke FIAT DUCATO 2.3. MJT, registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] (dalje: vozilo), u dopuni nalaza i mišljenja utvrđeno da nema karakterističnih tragova (kuglica/perlica od procesa taljenja) koji bi egzaktno i nedvosmisleno ukazivali na kratki spoj električnih vodiča kao uzrok požara na predmetnom vozilu. Ističe da je u cijelosti suglasan s Dopunom nalaza i mišljenja i da nema nikakvih prigovora na istu. Dopuna nalaza i mišljenja u cijelosti potvrđuje dosadašnje navode drugotuženika da uzrok požara na vozilu nije bio kvar, već je uzrok požara bilo procurivanje spremnika nafte koja je nepropisno prevožena u tovarnom prostoru vozila, a što je sve potvrdio stalni sudski vještak Marko Jakobović u svom nalazu i mišljenju iz kolovoza 2024. Slijedom svega navedenog, drugotuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev te da naloži tužitelju da naknadi troškove parničnog postupka drugotuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate obračunatim po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na stazi na dan 1. srpnja te godine.

12. U podnesku od 7. travnja 2025. prvotuženik navodi da je u cijelosti suglasan s dopunskim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka koji vrlo decidirano daje svoje mišljenje o uzroku požara u tovarnom prostoru teretnog vozila te u tom smislu navodi da nema karakterističnih tragova – kuglica/perlica od procesa taljenja koji bi egzaktno i nedvosmisleno ukazivao na kratki spoj električnih instalacija kao uzroka požara. Iz navedenog dopunskog očitovanja sudskog vještaka vrlo jasno proizlazi da je uzrok požara procurivanje spremnika nafte uslijed korištenja nepropisnog neatestiranog spremnika nafte, neadekvatnog punjenja/pražnjenja spremnika, propuštanja poklopca spremnika odnosno pucanja spremnika zbog neadekvatnog transporta ili djelovanja UV zraka, odnosno da je procurivanje spremnika nafte moguće nastalo i kao kombinacija gore nabrojanih utjecajnih faktora. Navedeno mišljenje sudskog vještaka nedvojbeno ukazuje na tvrdnju prvotuženika kako uzrok požara na teretnom vozilu nije bio kvar istog, već je do požara došlo uslijed nepropisnog spremnika nafte, koji ne samo da nije bio atestiran, već je i nepropisno prevožen. Predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

13. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: ponudu za zaključivanje ugovora za kasko osiguranje (str. 8. – 10. spisa), uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila (str. 11. – 26. spisa), aneks polici kasko osiguranja (str. 27. – 29. spisa), Zapisnik o očevidu (str. 30. – 32. spisa), Posebno izvješće (str. 33. – 34. spisa), Službena bilješka o dojavi (str. 35. – 36. spisa), Službena bilješka (str. 37. spisa), Izvješće o utvrđivanju uzroka požara (str. 38. – 39. spisa), Prijava i zahtjev za naknadu štete (str. 40. – 42. spisa), Izvid štete (str. 43. – 44. spisa), preslike fotografija (str. 45. – 46. spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (str. 47. spisa), Potvrda (str. 48. – 49. spisa), detalji CVH podataka (str. 50. spisa), dopis (str. 51. spisa), potvrda o isplati osigurnine (str. 52. spisa), račun (str. 53. spisa), regresni zahtjev (str. 54. – 57. spisa), preslike fotografija (str. 70. – 142. spisa), Zapisnik o primopredaji objekta leasinga (str. 145. – 146. spisa), Sporazum o usluzi Fiat professional (str. 147. – 152. spisa), sigurnosno – tehnički list (str. 182. – 183. spisa). Sud je pribavio spis Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite (str. 193. -195. spisa), spis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko – srijemske (str. 204. – 237. spisa). Sud je proveo vještačenje po dipl.ing. Marku Jakoboviću, stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, na okolnost utvrđenja uzroka požara na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], i dopunu vještačenja (str. 360. – 371. spisa) te je saslušao svjedoke ZŠ, SŠ i UŠ, te je pribavio od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko – srijemske, Trag br. 06. i prijenosni medij (DVD) s pohranjenim fotografijama provedenog očevida (str. 350. – 351. spisa).

14. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku „Narode novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 14.753,17 EUR koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku UniCredit Leasing Croatia d.o.o. po polici kasko osiguranja broj K06830044030, radi štete na osiguranom vozilu marke FIAT DUCATO

2.3 MJT, reg. oznake [registarska oznaka].

16. Između stranaka nije sporno da je 19. kolovoza 2019. oko 13,30 sati na državnoj cesti D46 Novi Mikanovci – Stari Mikanovci, u ulici Braće Radića ispred kućnog broja 163, prilikom vožnje vozila reg. oznake [registarska oznaka] došlo do požara, uslijed kojeg je vozilo u potpunosti izgorjelo, a što proizlazi iz Zapisnika o očevidu (str. 30. – 32. spisa). Nije sporno niti da je u vrijeme štetnog događaja predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja po polici kasko osiguranja (polica i uvjeti osiguranja na str. 10. – 29. spisa), da je vlasnik vozila postavio prema tužitelju zahtjev za naknadu štete na osiguranom vozilu (zahtjev na str. 41. – 42. spisa), i da je tužitelj isplatio osiguraniku na temelju police kasko osiguranja iznos od 111.157,74 kn (14.753,17 EUR, potvrda na str. 52. spisa). Nije sporno da je vlasnik vozila predmetno vozilo kupio u veljači 2019. godine od prvotuženika BAUER d.o.o., dok je drugotuženik AUTOCOMMERCE HRVATSKA d.o.o. bio uvoznik vozila (račun na str. 53. spisa). Nije sporno da su tuženici otklonili odgovornost po odštetnom zahtjevu tužitelja.

17. Iz sadržaja regresnog zahtjeva proizlazi da se tužitelj poziva na uzrok požara - kvar na električnim instalacijama do kojeg je došlo u jamstvenom roku. Regresni zahtjev je postavljen prema drugotuženiku AUTOCOMMERCE HRVATSKA d.o.o. kao uvozniku 19. kolovoza 2019. (regresni zahtjev na str. 54. spisa). U odgovor na tužbu prvotuženik BAUER d.o.o., kao prodavatelj, je otklonio svoju odgovornost, navodeći da je prvotuženik ovlašteni trgovac koji ne odgovara za eventualnu štetu i da je nositelj garancije Fiat professional 5 plus – ducato drugotuženik Autocommerce Hrvatska d.o.o. Iz garancije broj 12873 na str. 146. spisa proizlazi da je vozilo isporučeno 21. veljače 2019. i da je valjanost garancije do 21. veljače 2021., dok je nositelj garancije Autocommerce Hrvatska d.o.o. Iz Sporazuma o usluzi Fiat profesional 5 PLUS – DUCATO (str. 147. – 152. spisa) proizlazi da je kupac ovlastio prodavatelja da u njegovo ime kod zastupnika vozila Fiat profesional u Hrvatskoj – Autocommerce Hrvatska d.o.o. učini sve potrebo za aktiviranje usluge Fia profesional 5 Plus. Iz točke II. Sporazuma proizlazi da usluga Fiat profesional 5 Plus vrijedi po isteku 24. mjesečne garancije na vozilu, dakle, ta usluga se ne odnosi na jamstvo proizvođača za ispravno funkcioniranje stvari niti tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev pozivajući se pritom na sklopljeni sporazum.

18. Odredbom čl. 423. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), koja je bila na snazi u vrijeme izdavanja jamstva, je propisano da ako proizvođač jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati kako od prodavatelja tako i od proizvođača, da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar (st. 1.). Ako prodavatelj jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar (st. 2.). Jamstvo obvezuje pod uvjetima pod kojima je dano bez obzira na oblik u kojem je dano (jamstveni list, usmena izjava, popratno reklamiranje i sl.), ali je kupac ovlašten zahtijevati da mu jamstvo bude izdano u pisanom obliku ili u nekom drugom, njemu dostupnom, trajnom mediju (st. 3.). Ova pravila ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za nedostatke stvari (st. 4.). U jamstvu moraju biti navedena prava iz jamstva koja pripadaju kupcu, te jasno navedeno da jamstvo ne utječe na ostala prava koja pripadaju kupcu po drugim pravnim osnovama (st. 5.). Jamstvo mora sadržavati pojedinosti koje su potrebne kupcu za ostvarivanje njegovih prava, a posebno trajanje jamstva i teritorijalno područje važenja, te ime, odnosno naziv i adresu osobe koja je izdala jamstvo (st. 6.). Neispunjenje obveza iz stavka 5. i 6. ovoga članka ne utječe na valjanost jamstva (st. 7.).

19. Odredbom čl. 424. ZOO-a je propisano da kupac može zbog neispravnosti stvari zahtijevati od prodavatelja, odnosno od proizvođača popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na to kad se nedostatak pojavio.

20. Odredbom čl. 401. st. 3. ZOO-a je propisano da je proizvođač, u smislu odgovornosti za materijalne nedostatke i jamstva za ispravnost prodane stvari, proizvođač stvari, uvoznik stvari i svaka druga osoba koja se predstavlja kao proizvođač stavljanjem svojega imena ili naziva, žiga ili druge oznake na stvar.

21. Nije sporno da je nositelj garancije drugotuženik Autocommerce Hrvatska d.o.o., kao uvoznik motornog vozila, koji se u smislu odredbe čl. 401. st. 3. ZPP-a smatra proizvođačem. U slučaju kada proizvođač jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati kako kako od prodavatelja tako i od proizvođača, da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar. Stoga u tom dijelu nije osnovan prigovor prvotuženika Bauer d.o.o. kao prodavatelja da ne bi bio odgovoran po osnovi jamstva jer je nositelj jamstva uvoznik.

22. Ali, po osnovi jamstva kupac može, unutar jamstvenog roka, zahtijevati od prodavatelja i uvoznika zamjenu, odnosno popravak stvari, ali ne i naknadu štete zbog uništenja stvari. Naknadu štete kupac može zahtijevati od prodavatelj po osnovi skrivenih nedostataka stvari budući da pravila o jamstvu temeljem odredbe čl. 423. st. 4. ZOO-a ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za nedostatke stvari.

23. Iz činjenične osnove tužbe proizlazi da je prilikom vožnje došlo do požara na lijevoj stražnjoj strani ispod tovarnog prostora uslijed kvara na spojnom električnom kabelu za signalizaciju vozila, prilikom čega je zbog kratkog spoja na vodiču spojnog kabela navedeno vozilo u potpunosti izgorjelo. Dakle, tužitelj niti ne tvrdi u tužbi da je u trenutku predaje vozila u posjed kupcu (prijelaza rizika na kupca) vozilo imalo materijalne nedostatke za koje bi postojala odgovornost prodavatelja, odnosno da su se nedostaci pojavili nakon prijelaza rizika na kupca, a oni su posljedica uzroka koji je postojao prije toga (čl. 400. st. 1. i 2. ZOO-a). Tužitelj tvrdi da je došlo do kvara na električnom kabelu za signalizaciju vozila, a koji kvar je potom doveo do kratkog spoja na vodiču spornog kabela, a zbog čega je vozilo u potpunosti izgorjelo. Dakle, iz činjenica u tužbi proizlazi da je uzrok požara kvar, a za što bi postojala eventualno odgovornost po osnovi jamstva proizvođača za ispravno funkcioniranje stvari (zamjena/popravak stvari), pa je već zbog toga tužbeni zahtjev neosnovan jer po osnovi jamstva nije moguće potraživati naknadu štete.

24. Međutim, kad bi se kvar na spojnom električnom kabelu za signalizaciju vozila kvalificirao kao skriveni nedostatak, valja ukazati kako je vozilo isporučeno kupcu 21. veljače 2019., dok je do štetnog događaja došlo 19. kolovoza 2019., odnosno unutar 6 (šest) mjeseci od prijelaza rizika na kupca. Iz odgovora na tužbu drugotuženika Autocommerce Hrvatska d.o.o. proizlazi da su ovlaštene osobe uvoznika, odmah po zaprimanju obavijesti o štetnom događaju, dana 5. rujna 2019. obavile detaljan pregled ostatka predmetnog vozila, a iz čega proizlazi da je kupac bez odgode u smislu odredbe čl. 404. st. 1. ZOO-a obavijestio tuženike o kvaru. Pridržavanje rokova, između ostalog, između stranaka nije niti bilo sporno.

25. Odredbom čl. 410. st. 2. ZOO-a je propisano da kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, pa je u ovom parničnom postupku trebalo utvrditi jesu li tuženici po osnovi nedostataka stvari odgovorni prema kupcu za štetu, a slijedom toga i jesu li isplatom iz osiguranja po polici kasko osiguranja na tužitelja kao osiguravatelja sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO- a prešla po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

26. Tužitelj je u tužbi naveo da je do požara došlo na lijevoj stražnjoj strani ispod tovarnog prostora, uslijed kvara na spojnom električnom kabelu za signalizaciju vozila, dok su tuženici u odgovoru na tužbu osporili da je uzrok samozapaljenja vozila povezan električnim instalacijama ili nekim kvarom na vozilu, navodeći da je iz snimljenih fotografija razvidno da je žarište požara bilo u prednjem dijelu tovarnog prostora te se vide brojne nagorene krpe po tovarnom prostoru kojima je očito jedina svrha mogla biti da upiju prosuto gorivo tijekom nepažljive, površne i nestručne manipulacije tijekom pretakanja goriva, odnosno da je do požara i širenja plamena došlo zbog prijevoza goriva u količini od oko 400 litara, koje se nije smjelo prevoziti na taj način i u toj količini.

27. Iz Službene zabilješke na str. 37. spisa, u kojoj je sadržana izjava vozača vozila AŠ, proizlazi da se vozač vozila očitovao o štetnom događaju tako da je naveo da je došao do mjesta Novi Mikanovci, u ulicu braće Radića do kućnog broje 163 oko 13,45 sati, te je primijetio preko lijevog retrovizora plamen pored zadnjeg lijevog kotača vozila, nakon čega je zaustavio vozilo, isključio motor i nakon što je izašao iz vozila uočio je brzo širenje plamena na cijelo vozilo te na PVC spremnik zapremnine 600 l, u kojem se nalazilo oko 400 litara dizel goriva, a koji se nalazi fiksiran u tovarnom prostoru. Prilikom požara su vozaču u vozilu, koje je izgorjelo u cijelosti, ostale osobne stvari koje su u potpunosti izgorjele (novčanik s bankovnim karticama, mobitel, vozačka dozvola, osobna iskaznica i svi papiri od vozila kao i evidencija korištenja službenih vozila). U dijelu u kojem navodi da je došlo do izgaranja osobnih dokumenata je izjava vozača vozila u skladu s potvrdom MUP-a od 19. kolovoza 2019. (str. 48. spisa), kojom se potvrđuje da je vozač vozila dana 19. kolovoza 2019. prijavio događaj – požar na prometom sredstvu, prilikom kojeg se u vozilu nalazila osobna iskaznica i vozačka dozvola, te u skladu s potvrdom MUP-a na str. 49. spisa kojom se potvrđuje da je izgorjela i evidencija korištenja službenih vozila i dokumentacija od navedenog vozila.

28. Sud je na temelju navedenih isprava utvrdio da je dokumentacija od uništenog vozila izgorjela u požaru.

29. Nadalje, iz Izvješća o utvrđivanju uzroka požara, Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, od 22. kolovoza 2019. proizlazi da je po izjavi vozača opožarenog vozila AŠ, koji je za vrijeme vožnje uočio preko lijevog retrovizora plamen pored zadnjeg lijevog kotača vozila. Očevidom požara utvrđeno je potpuno termičko oštećenje vozila i spremnika goriva na tovarnom prostoru vozila, te znatno termičko oštećenje uličnih strana susjednih obiteljskih kuća. Centar požara je na zadnjoj strani ispod poda tovarnog prostora, gdje se nalazi spojni električni kabel za signalizaciju vozila. Požar se preko električne instalacije brzo proširio na cijelo vozilo i na PVC spremnik nafte, a nakon znatnog termičkog oštećenja navedenog spremnika došlo je do nekontroliranog istjecanja i zapaljenja nafte i širenja požara na susjedne objekte. U požarnom kršu u neposrednoj blizini vozila pronađeni su potpuno uništeni dijelovi vozila i spremnika te tragovi gašenja požara. Iz mišljenja proizlazi da se isključuje namjerno izazivanje požara, kao i toplinska, kemijska i mehanička energija kao uzrok nastanka požara. Navedeno je i da je požar izazvan kvarom na spojnom električnom kabelu, a uzrok požara je električna energija pretvorena u toplinu prilikom kratkog spoja na vodicu spojnog kabela. Nalaz i mišljenje je sastavio inspektor Anto Lukić.

30. Svjedok ZŠ, kriminalistički tehničar koji je fotografirao mjesto događaja, je iskazao da je tijekom izvida utvrđeno da se vozilo samozapalilo zbog kvara na instalacijama. Na upit suda na koji način je utvrđeno što je uzrok kvara, svjedok odgovara da su se bazirali na izjavi vozača koji se očitovao da je vidio plamen u zadnjem lijevom dijelu vozila. Navodi da uzrok zapaljenja vozila u tehničkom smislu utvrđuje inspektor zaštite od požara, a to je u konkretnom slučaju bio Anto Lukić. Iskazao je da kriminalistički tehničar ne sastavlja zapisnik o očevidu, već to radi istražitelj. Kriminalistički tehničar vrši samo fotografiranje, dok ne utvrđuje uzrok požara. Nema saznanja o tome je li PVC spremnik bio forenzički obrađen nakon štetnog događaja. Sud je povjerovao iskazu svjedoka jer je iskazivao logično i u skladu s dokumentacijom u spisu, a osobito Izvješću o utvrđivanju uroka požara iz kojeg proizlazi da su se pri utvrđivanju uzroka požara bazirali na izjavi vozača koji se očitovao da je vidio plamen u zadnjem lijevom dijelu vozila, dok taj svjedok nema stručnih znanja za utvrđivanje uzroka požara, već to čini istražitelj.

31. Svjedok SŠ je iskazao da je predmetnog dana bio u ekipi za očevid te je sudjelovao kao inspektor zaštite od požara. Na licu mjesta događaja utvrdili su da je uzrok zapaljenja tehnički kvar, odnosno da je do požara došlo u instalaciji na lijevoj strani vozila te da se požar proširio na cijelo vozilo i PVC spremnik koji se nalazio u tovarnom prostoru. Navodi da je uslijed požara došlo do raspada spremnika, što je uzrokovalo izlijevanje nafte iz spremnika, te je posljedično tome došlo do širenja požara na dvije obiteljske kuće. Pregledom cijelog vozila su utvrdili da je centar požara na električnoj instalaciji na zadnjoj lijevoj strani vozila te se preko električnih instalacija požar proširio u tovarni dio i na ostatak vozila. U centru požara pronašli vodič sa intenzivnim topljenjem tog vodiča i formira se kvržica gdje se može sa velikom dozom sigurnošću reći da je to centar požara. Dolazi do pretvaranja električne energije u toplinu i s toplinom se dalje širi požar po drugim dijelovima. Kriminalistički tehničar je fotografirao centar požara, između ostalog je i izuzeo dio vodiča na kojem je formirana kvržica i istu fotografirao. PVC spremnik je bio u požarnom kršu te je svjedok naveo da, sve što se nađe, se i pregledava. Navodi da se pregledom požarnog krša utvrđuje centar požara. Na upit je li se s obzirom na stanje spremnika nakon požara utvrđivalo je li PVC spremnik namijenjen po zakonu za prijevoz opasnih tvari (zapaljivih tekućina) svjedok odgovara da se u konkretnom slučaju radilo o manjim količinama prijevoza opasnih tvari koji ne podliježu posebnom inspekcijskom nadzoru za prijevodu po ADR propisima, međutim, s obzirom na to da se PVC spremnik nakon požara nalazio u potpuno raspadnutom stanju, takvo što nije bilo moguće utvrditi. Na upit punomoćnika II-tuženika jesu li provjeravali ima li pvc spremnik sve potrebne ateste, svjedok ponavlja da se radilo o maloj količini goriva i zapaljivih tekućina, dok svu atestnu dokumentaciju provjera državni inspektorat u cestovnom prometu za prijevoz zapaljivih tekućina, ukoliko se radi o većoj količini goriva. Cestovni inspektorat nije prisustvovao očevidu, a nema saznanja o tome je li kasnije provodio nekakve radnje. Pojašnjava da se međunarodni sporazum o prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu (ADR) odnosi i na osposobljenost vozača za prijevoz opasnih tvari, a što se provjerava ukoliko se radi o prijevozu većih količina opasnih tvari, što ovdje nije bio slučaj. Misli da se atestna dokumentacija zahtjeva kod prijevoza opasnih tvari u količini koja prelazi 1000 litara, a što je sve propisano ADR-om.

32. Svjedok VŠZ, je iskazao da je predmetnog dana upravljao motornim vozilom iz smjera Našice prema Vinkovcima te da je u lijevom retrovizoru uočio plamen koji je dolazio s lijeve donje strane vozila, negdje na sredini. Nakon uočavanja plamena je zaustavio vozilo te je uzeo aparat za gašenje požara, no požar je bilo nemoguće ugasiti te je zahvatio i svjedokove osobne stvari u vozilu. U trenutku uočavanja požara požar je zahvatio poprilično vozilo jer se radilo o velikom plamenu. Navodi da je protupožarni inspektor priopćio svjedoku da je nakon požara potrebno pronaći žicu s kvržicom pa ako se to nađe, tada bi se i utvrdio uzrok požara. Navodi da su nakon kratkog vremena pronašli takvu žicu s kvržicom. Bio je prisutan kada je inspektor pronašao žicu s kvržicom te mu je takvu žicu i pokazao, a žica se nalazila tamo gdje završava dupla kabina, odnosno gdje počinje sanduk, a to je ispod sjedala vozila (ispod kabine) koje se nalazi u redu iza vozačevog sjedala. Navodi da nema certifikat o stručnoj osposobljenosti za vožnju opasnih tvari (ADR). Vozilo nije imalo ADR jer za prijevoz do 900 litara opasnih tvari takav certifikat nije potreban jer se na vozilu nalazio spremnik za prijevoz količine od 600 litara. Navodi da se radi o univerzalnom spremniku na paleti za prijevoz tekućina, željeznog okvira, dok je spremnik od pvc plastike. Gorivo se prevozilo radi korištenja za radne strojeve. U spremniku koji je izgorio se nalazilo od 400-500 litara goriva.

33. Drugotuženik je prigovarao iskazu svjedoka SŠ, kao i izvješću o utvrđivanju uzroka požara, navodeći da izvješće nije valjano obrazloženo niti potkrijepljeno bilo kakvim dokazima koji bi ukazivali da je uzrok zapaljenja u nekom kvaru na predmetnom vozilu, dok je u konkretnom slučaju vozilo bilo potpuno uništeno u požaru te se iz ostatka električnih instalacija na vozilu ne može izvesti bilo kakav zaključak o uzrocima zapaljenja, a položaj instalacija na vozilu, kao i činjenica da su iste osigurane odgovarajućim osiguračima, isključuju mogućnost da bi uzrok požara bio u elektroinstalacijama za stražnju signalizaciju vozila. Premda je svjedok SŠ iskazivao logično i u skladu s Izvješće o utvrđivanja uzroka požara, dok je njegov iskaz potkrijepljen iskazom samog vozača vozila, drugotuženik se protivio korištenju predmetnog izvješća u ovom postupku. Stoga je ovaj sud proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku na okolnost uzroka požara na vozilu jer sud nema stručnih znanja za ocjenu je li uzrok požara iz izvješća ispravno utvrđen, a pored činjenice da njegovu snagu stranke ne priznaju u ovom postupku, pa je takvu ispravu sud cijenio kao privatnu ispravu, pojedinačno i zajedno s ostalim dokazima, sve u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

34. Iz nalaza i mišljenja stalog sudskog vještaka dipl.ing.stroj. Marka Jakobovića iz Tening d.o.o. proizlazi da je stalni sudski vještak analizom Izvješća o utvrđivanju uzroka požara, iz kojeg proizlazi da je centar požara na zadnjoj lijevoj strani ispod tovarnog prostora gdje se nalazio spojni električni kabel za signalizaciju vozila, došao do zaključka da je centar požara (žarište) determiniran bez egzaktnog dokaza o postojanju, tj. pozicija centra požara se općenito nalazi u području najintenzivnijih termičkih opterećenja što u konkretnom slučaju nije adekvatno potkrijepljeno (u priloženom fotoelaboratu nema fotografija koje prikazuju elemente centra požara). Vještak je naveo da širenje požara preko električne instalacije signalizacije na spremnik nafte u vanjskom tovarnom prostoru nije moguće jer se između nalazi čelična nosiva konstrukcija (tzv. šasija) vozila koja zbog svojih izolirajućih svojstava ne može prenijeti požar s donjeg dijela na gornji dio vozila. U odnosu na dio Izvješća o utvrđivanju uzroka požara u kojem se navodi da je "požar izazvan kvarom na spojnom električnom kabelu, a uzrok požara je električna energija pretvorena u toplinu prilikom kratkog spoja na vodiču spojnog kabela, dok su na mjestu kratkog spoja vidljivi tragovi taljenja vodiča", vještak navodi da se kratkim spojem naziva pojava u električnim mrežama u kojima se međusobno preko malog otpora koji ne odgovara normalnim uvjetima rada, spoje bilo koje točke različitih faza strujnog kruga ili bilo koje točke faza i neutralnog vodiča (nule). Vještak navodi da predmetno tovarno vozilo koristi istosmjernu električnu mrežu napona 12V koja prilikom eventualnog kratkog spoja aktivira rastalne sigurnosne elemente (osigurače) te time momentalno onemogućava povećanje jakosti električne struje. S obzirom na starost vozila u trenutku nezgode (6 mjeseci) eventualna mogućnost da je došlo do dotrajalosti izolacije električnih kablova signalizacije (i posljedično kratkog spoja) nije vjerojatna, a s obzirom na poziciju trase električnih kablova signalizacije vozila (instalacija je provedena unutar čelične šasije vozila te oklopljena polimernom zaštitnom cijevi) eventualna mogućnost da je došlo do mehaničkog oštećenja izolacije električnih kablova signalizacije (i posljedično kratkog spoja) nije vjerojatna. Karakteristični tragovi kratkog spoja (taljenje vodiča i drugih dijelova električne instalacije i uređaja zbog nastanka električnog luka) koji imaju izgled kuglica (perlica) formiranih taljenjem metala nisu utvrđeni niti fotodokumentirani. Nadalje, vještak je utvrdio da je 31. srpnja 2019. obavljen redovan servis predmetnog vozila, prilikom kojeg nisu ustanovljena mehanička oštećenja na električnoj instalaciji koja bi mogla uzrokovati kratak spoj kablova te ukazuje kako na fotografiji broj 138. spisa je vidljiva pozicija električne instalacije s donje strane vozila, koja se nalazi ispod čelične nosive konstrukcije (šasije) vozila i koja je izolirana vanjskom zaštitnom polimernom oblogom. Iz svega naprijed utvrđenog, mišljenje je vještaka da požar nije uzrokovan kratkim spojem na vodiču spojnog kanala, već da je uzrok požara procurivanje spremnika nafte u tovarnom prostoru teretnog vozila uslijed korištenja nepropisnog neatestiranog spremnika nafte, neadekvatnog punjenja/pražnjenja spremnika, propuštanja poklopca spremnika, pucanja spremnika zbog neadekvatnog transporta ili djelovanja UV zraka.

35. Nakon što je pribavljen trag 6., vještak je izradio dopunu vještačenja u kojoj je naveo da je na fotografiji br. 1. vidljiv ostatak električne instalacije vozila, na kojoj nema karakterističnih kuglica/perlica od procesa taljenja po dužini uzorka (5…6 cm). Vidljive su dvije nakupine na vršnom dijelu uzorka, kao i nagorenost izolacije po cijeloj dužini uzorka koja ukazuje na toplinsko djelovanje vanjske temperature (požar). Mišljenje je vještaka, nakon analize dostavljenog uzorka, da nema karakterističnih tragova (kuglica/perlica od procesa taljenja) koji bi egzaktno i nedvosmisleno ukazivali na kratak spoj električnih vodiča kao uzroka požara na predmetnom teretnom vozilu.

36. Pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja vještak je objasnio na koji način je spojeno stražnje svjetlo sa električnim instalacijama prednjeg dijela vozila, odnosno očitovao se da je to objašnjeno na stranici 33. nalaza u kojem se navodi da se električna instalacija rasvjete nalazi ispod čelične nosive konstrukcije (šasije) vozila. Navodi da je pojašnjeno na str. 33. nalaza od 4. rujna 2024. zašto je isključena mogućnost oštećenja na električnoj vanjskoj instalaciji. Postoje dijelovi instalacije koje se ne nalaze ispod šasije te je vrlo mala mogućnost da do požara dođe ukoliko su osigurači i instalacije ispravni. Pojašnjava da se ispod šasije nalazi električna instalacija rasvjete, a unutar šasije mogu biti i drugi dijelovi instalacije. Na upit na koji način je utvrdio da do kvara nije došlo na instalacijama koje se nalaze izvan šasije, vještak odgovara da to nije utvrdio, već je utvrdio da je došlo do curenja naftnih derivata. Navodi da se na redovnom servisu obavlja pregled oštećenja na električnim instalacijama te ukazuje da se radi o lako vidljivoj i dostupnoj poziciji električne instalacije na donjoj strani vozila. Vještak navodi da nije uočio materijalne činjenice koje bi ukazivale na mogućnost da je požar izbio kao posljedica kvara na lampi (svjetlosni sklop na stražnjem lijevom dijelu), npr. izuzeta rasvjetna tijela sa vozila, foto dokumentiranje žarnih niti rasvjetnih tijela, dok u spisu nije uočio da su materijalne činjenice fotodokumentirane. Vještak navod da na konkretnom vozilu nije moguće da u slučajevima lošeg spoja dođe do pregrijavanja na tom mjestu, a da pritom na samom kabelu ne dođe do povećanja struje i reakcije osigurača, jer kod lošeg spoja dolazi do naglog povećanja struje. Na daljnji upit može li doći do kratkog spoja koji je posljedica požara, a ne sami uzrok požara, vještak navodi da u svojoj praksi nije imao slučajeve nastanka kratkog spoja uslijed požara, a niti stručna literatura isto navodi. Na daljnji upit što se nalazi na fotografiji na kraju električne instalacije na str. 8. dopune nalaza, vještak odgovara da ne zna šta je to. Na daljnji upit može li to predstavljati posljedicu procesa taljenja, vještak navodi da je isto malo moguće jer nema karakterističnih kuglica/perilica od procesa taljenja po dužini uzroka. Navodi da prema pravilima struke nakupine se nalaze po dužini te instalacije, a što bi značilo da ih treba biti više odnosno da se treba raditi o nakupini. Na daljnji upit je li se susretao sa nakupinama karakterističnih perlica od požara kod kvara na instalacijama na vozilima, vještak odgovara da je u desetak slučajeva to uočeno ili je uočeno od strane forenzičke službe MUP-a pa je kasnije tijekom vještačenja tumačeno.

37. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i na temelju provedenog vještačenja utvrdio da uzrok požara nije kvar na spornom električnom kabelu za signalizaciju. Naime, vještak je pojasnio da je u Izvješću o utvrđivanju uzroka požara centar požara (žarište) determiniran bez egzaktnog dokaza o postojanju, tj. pozicija centra požara se općenito nalazi u području najintenzivnijih termičkih opterećenja što u konkretnom slučaju nije adekvatno potkrijepljeno (u priloženom fotoelaboratu nema fotografija koje prikazuju elemente centra požara), dok širenje požara preko električne instalacije signalizacije na spremnik nafte u vanjskom tovarnom prostoru nije moguće jer se između nalazi čelična nosiva konstrukcija (tzv. šasija) vozila koja zbog svojih izolirajućih svojstava ne može prenijeti požar s donjeg dijela na gornji dio vozila. S obzirom na starost vozila u trenutku nezgode (6 mjeseci) eventualna mogućnost da je došlo do dotrajalosti izolacije električnih kablova signalizacije (i posljedično kratkog spoja) nije vjerojatna, a s obzirom na poziciju trase električnih kablova signalizacije vozila (instalacija je provedena unutar čelične šasije vozila te oklopljena polimernom zaštitnom cijevi) eventualna mogućnost da je došlo do mehaničkog oštećenja izolacije električnih kablova signalizacije (i posljedično kratkog spoja) nije vjerojatna. Karakteristični tragovi kratkog spoja (taljenje vodiča i drugih dijelova električne instalacije i uređaja zbog nastanka električnog luka) koji imaju izgled kuglica (perlica) formiranih taljenjem metala nisu utvrđeni niti fotodokumentirani. Navodi da prema pravilima struke nakupine se nalaze po dužini te instalacije, a što bi značilo da ih treba biti više, odnosno da se treba raditi o nakupini. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke, dok je vještak uspješno otklonio prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje, te je na temelju rezultata provedenog vještačenja utvrdio da požar nije uzrokovan nedostatkom na koji se tužitelj poziva – kvarom na spojnom električnom kabelu za signalizaciju vozila, te je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a ocijenio da tužbeni zahtjev za naknadu štete nije osnovan.

38. Tužitelj je u cijelosti ustrajao u primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka smatrajući kako isti nije otklonio prigovore i primjedbe tužitelja, navodeći da je zadatak vještaka proanalizirati sve tragove i činjenice te na temelju toga iznijeti svoje mišljenje, a da se takvo mišljenje ne smije se temeljiti na pretpostavkama, što se u konkretnom slučaju dogodilo. Sud je ocijenio da prigovori tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovani jer je vještak na jasan i određen način pojasnio zašto nije moguće širenje požara preko električne instalacije, a koje mišljenje je prihvatio i ovaj sud jer je logično i uz skladu s pravilima struke. Za razliku od rezultata provedenog vještačenja u ovom postupku, u Izvješću o utvrđivanju uzroka požara je (bez pojašnjenja) navedeno da se požar proširio preko električne instalacije, dok je centar požara na lijevoj strani ispod poda tovarnog prostora, gdje se nalazio sponi kabel za signalizaciju. Međutim, stalni sudski vještak je u ovom parničnom postupku pojasnio da je u Izvješću o utvrđivanju uzroka požara centar požara (žarište) determiniran bez egzaktnog dokaza o postojanju, a sve imajući u vidu da karakteristični tragovi kratkog spoja (taljenje vodiča i drugih dijelova električne instalacije i uređaja zbog nastanka električnog luka) koji imaju izgled kuglica (perlica) formiranih taljenjem metala nisu utvrđeni niti fotodokumentirani, dok se prema pravilima struke nakupine nalaze po dužini te instalacije, a što bi značilo da ih treba biti više, odnosno da se treba raditi o nakupini.

39. Premda je vještačenjem utvrđeno da u trenutku štetnog događaja nije došlo do kvara na spornom električnom kabelu, a na kojem tužitelj temelji svoj zahtjev za naknadu štete, vještak je u nalazu opisao sve činjenice koje ukazuju da je došlo do procurivanja spremnika (a koje su vidljive u fotoelaboratu, izjavama sudionika te ostalim materijalnim dokazima), npr. jedan od sudionika rekao da je plamen krenuo s lijeve strane vozila, a gdje se nalazi i ispušni sustav teretnog vozila, što ukazuje da je došlo do curenja tvari po ispušnom sustavu. Također, krpe koje su se nalazile u tovarnom prostoru namočene naftnim derivatom ukazuju da je došlo do procurivanja spremnika. Postojeći spremnik nije bio namijenjen prijevozu naftnih derivata. Vještak je naveo da je izvršena djelomična forenzička obrada od strane MUP-a, što je i opisano na stranici 14. nalaza, ali ista nije provedena prema pravilima struke te nisu obrađeni svi aspekti nastanka i širenja požara. Uvidom u spis na stranicama 79., 85., 108. te vrlo jasno na stranicama 110. i 111. je vidljivo postojanje krpa koje su namočene naftnim derivatima, dok je na stranici 35. nalaza na fotografiji ispušnog sustava teretnog vozila vidljivo da se završni dio nalazi sa lijeve strane vozila, a katalizator se nalazi između stražnjeg ispušnog lonca te prednjeg kompezatora. Na predmetnom vozilu Fiat Ducato 2.3 MJT L4E6 katalizator i ispušni sustav se ne nalaze ispod kabine. Podredno gornjem vještak navodi i da je teoretski postavljen katalizator ispod prednjeg dijela kabine njegovo zapaljenje curenjem naftnih derivata je moguće jer strujanje smjese nafte i zraka nije homogeno pravolinijsko već se u vožnji vrši u svim smjerovima, a da je moguće da katalizator zapali smjesu naftnog derivata i kisika. Na stranici 39. nalaza od 4. rujna 2024. vještak je jasno utvrdio da je procurivanje spremnika nafte u tovarnom prostoru teretnog vozila se desilo uslijed 4 uzroka definirana na strani 39. nalaza uz napomenu da je procurivanje spremnika. Pojašnjava da je, isključivši sve ostale uzroke, ostalo za zaključiti da se radi o predmetna 4 uzroka, na koja ukazuju i materijalni dokazi u spisu, poput foto elaborata iz kojeg je razvidno da su krpe namočene gorivom jer je logično da nitko ne bi stavljao krpe ako spremnik ne curi. Sud je prihvatio u ovom dijelu nalaz i mišljenje vještaka jer u njemu nema proturječnosti i nedostataka, a vještak je iznio izviđene okolnosti iz kojih proizlazi da je došlo do procurivanja spremnika nafte i do do curenja tvari po ispušnom sustavu.

40. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka i u tom dijelu navodeći da su netočni navodi vještaka da se kod redovnog servisa obavlja pregled električnih instalacija, da katalizator može zapaliti gorivo, a posebno su netočni navodi vještaka o poziciji ispušnog sustava kod predmetnog vozila, a upravo je navedeno odlučna činjenica obzirom da gorivo iz stražnjeg dijela tovarnog prostora ni na koji način nije mogao doći u kontakt s ispušnim sustavom i katalizatorom predmetnog vozila koji se nalaze ispod prednjeg dijela vozila, a ne kako predmetni vještak navodi iza stražnjeg dijela kabine. Sud je ocijenio da su prigovori tužitelja paušalni i neosnovani te se takvim prigovorima ne ukazuje na nedostatke nalaza i mišljenja vještaka niti njegove proturječnosti. Vještak je jasno naveo, a što je utvrdio pregledom fotografija vozila, da se na predmetnom vozilu Fiat Ducato 2.3 MJT L4E6 katalizator i ispušni sustav ne nalaze ispod kabine te da je na stranici 35. nalaza na fotografiji ispušnog sustava teretnog vozila vidljivo da se završni dio nalazi sa lijeve strane vozila, dok je katalizator na vozilu prikazan na stranici 35. nalaza, a nalazi se između stražnjeg ispušnog lonca te prednjeg kompezatora. Katalizator se nalazi iza kabine vozila između središnjice vozila te lijeve strane vozila.

41. Tužitelj je predao u spis fotografije vozila istog modela iz kojih je razvidno kako pozicija ispušnog sustava prednje lijevo tako i pozicija električnog kabela koja se nalaze izvan šasije. Međutim, takve isprave sud nije uzeo u obzir jer su predane u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, odnosno u suprotnosti s odredbom čl. 299. st. 1. ZPP-a, dok je stalni sudski vještak poziciju ispušnog sustava i električnog kabela utvrdio na temelju fotografija koje su sastavni dio nalaza i mišljenja. Osim toga, drugotuženik je već u odgovoru na tužbu ukazivao na način izvedbe elektroinstalacije za stražnju signalizaciju, koja je smještena uz šasiju, pa je tužitelj već tada mogao na te okolnosti predlagati adekvatne dokaze.

42. Tužitelj ukazuje kako je zaprimljeni nalaz i mišljenje potpunosti suprotan iskazima svjedoka, materijalnoj dokumentaciji, a posebice izvješću o utvrđivanju uzroka požara u kojem je navedeno da je uzrok štete kratki spoj na vodiču spojnog kabela za signalizaciju na stražnjem dijelu vozila. Također navodi da su netočni navodi vještaka da kvržica koja je pronađena na izuzetom kabelu ne bi predstavljala trag kratkog spoja na vodiču, a s obzirom da je inspektor zaštite od požara Anto Lukić kao stručna osoba pregledao navedeni vodič i nedvojbeno utvrdio da je uzrok požara kratki spoj na vodiču. Navodi tužitelja u ovom dijelu nisu odlučni jer je upravo iz razloga što su tuženici osporavali Izvješće o utvrđivanju uzroka požara, koje je sastavljeno po (saslušanom) inspektoru SŠ, navodeći da nije dovoljno obrazloženo, u ovom postupku provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, koji je u svom nalazu i mišljenju jasno i određeno naveo razloge zbog kojih utvrđenja iz predmetnog izvješća nisu pravilna.

43. Nisu osnovani tužiteljevi navodi da su se u konkretnoj situaciji ispunile pretpostavke za obnovu vještačenja po drugom vještaku ili ustanovi, a u svezi utvrđivanja požara na predmetnom vozilu kao i provođenje prometnog vještačenja ukoliko je sporna nakon dostavljenih fotografija pozicija ispušnih sustava i struktura električnih instalacija na vozilu marke i tipa kao predmetno vozilo. Tužitelj navodi kako nije mogao ranije znati da će vještak pogrešno pozicionirati ispušni sustav na predmetnom vozilu, a što je razvidno fotografija koje je sam tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Naime, vještak je pozicionirao ispušnih sustava i struktura električnih instalacija na temelju fotografija predmetnog vozila, dok u nalazu i mišljenju vještaka nema nejasnoća, nalaz je potpun i nije u proturječju s izviđenim okolnostima u smislu odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a pa u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za obnovu vještačenja. Okolnost što je nalaz vještaka proturječan Izvješću o utvrđivanju uzroka požara nema značaj da bi nalaz bio u proturječju s izviđenim okolnostima jer je vještačenje u ovom parničnom postupku provedeno upravo iz razloga što su stranke osporavale vjerodostojnost Izvješća. S druge strane, utvrđivanje uzroka požara saslušanjem svjedoka, koji o tome nema stručnih znanja (vozača), nije adekvatno dokazno sredstvo, dok je iskaz svjedoka SŠ u proturječju s provedenim vještačenjem u ovom postupku pa ga sud nije prihvatio.

44. Tuženici su u cijelosti uspjeli u sporu pa je tužitelj dužan naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

45. Prvotuženiku su priznati troškovi odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), zastupanja na ročištima 4. prosinca 2024. i 29. travnja 2025. u iznosu od po 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT) , te sastava podneska od 23. rujna 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka te podneska od 6. travnja 2025. kojim se očituje na dopunu tog nalaza u iznosu od po 500,00 EUR, sve uvećano za PDV od 25%, odnosno ukupno 3.125,00 EUR.

46. Drugotuženiku su priznati troškovi odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), zastupanja na ročištima 4. svibnja 2023., 4. prosinca 2024. i 29. travnja 2025. u iznosu od po 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), te sastava podneska od 19. rujna 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka te podneska od 1. travnja 2025. kojim se očituje na dopunu tog nalaza u iznosu od po 500,00 EUR, kao i sastav podneska od 22. svibnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR jer se radi o ostalim podnescima (Tbr.8.4. Tarife), sve uvećano za PDV od 25%, odnosno ukupno 3.812,50 EUR. Na te troškove drugotuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

47. Drugotuženik nije pristupio ročištu za objavu presude pa nema pravo na naknadu troškova, dok sudsku pristojbu na presudu plaća stranka koja pokreće spor, a to je tužitelj. Stoga je u preostalom dijelu koji iznosi 881,48 EUR, zahtjev drugotuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 9. lipnja 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.