REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
XIV Pn-91/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavac, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) mldb. ED, OIB [osobni identifikacijski broj], E, L i U 32, zastupa ga majka i zakonska zastupnica LD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i [adresa] 32, a nju punomoćnica Elen Kuvač odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 31/I, protiv tuženika (ime u nominativu) Opća bolnica Šibensko – kninske županije, OIB 03861060066, Šibenik, Stjepana Radića 83, zastupana po ravnateljici UD dr. med., a ona po punomoćnici Branki Vukov odvjetnici u ZOU "Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov" u Šibeniku, Uski prolaz 1, radi naknade štete, nakon dovršene i zaključene javne glavne rasprave dana 07. travnja 2025. godine u nazočnosti zakonske zastupnice mldb. tužitelja s punomoćnicom i punomoćnice tužene, na ročištu objave odluke dana 09. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Opća bolnica Šibensko-kninske županije, OIB 03861360066, isplatiti tužitelju (ime u nominativu) mldb. ED, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete, povrede prava osobnosti, novčani iznos od 40.000,00 eura (četrdeset tisuća eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe. i
r i j e š i o j e
I. Dopušta se tužitelju (ime u nominativu) mldb. ED, OIB [osobni identifikacijski broj], objektivno preinačenje tužbe od dana 11. veljače 2025. godine s postavljenim tužbenim zahtjevom kako je naveden u izreci ove presude.
II. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Opća bolnica Šibensko – kninske županije, OIB 03861060066, platiti tužitelju (ime u nominativu) mldb. ED, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 9.963,08 eura (devet tisuća devetsto šezdeset tri eura i 08/100 euro centa, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.
XIV Pn-91/2019
Obrazloženje
1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja navodio da je porođen u rodilištu Opće bolnice Šibensko-kninske županije, ovdje tuženika, dana 16. svibnja 2012. godine. Kod tužitelja da je prilikom obavljanja poroda nastupila trajna invalidnost. Porođajna masa tužitelja da je bila 4.800,00 grama, a porod da je obavljen vaginalnim putem. Odgovornost tuženika za tužitelju nastalu štetu da se ogleda u odluci da se tužitelj porodi kako je to učinjeno.
2. lz medicinske dokumentacije, otpusnog pisma Kliničkog bolničkog centra Split, u koji da je tužitelj upućen na liječenje nakon poroda i tamo bio hospitaliziran od 21. svibnja do 29. Iipnja 2012 godine, tužitelju da je dijagnosticirano potpuno traumatsko oštećenje korjenova pleksusa brahijalisa lijevo i blaži tortikolis lijevo. Ultrazvukom mozga tužitelju da je dijagnosticirana interhemisferička pukotina medioponirana, a ultrazvukom mokraćnog sustava kod tužitelja da je utvrđena resorpcija tvorbe, tj. hematom nadbubrega, također i da su kod tužitelja prisutne pulzacije femuralnih arterija. Nalazi specijaliste dječje neurologije da upućuju da tužitelj ima promjenjivi tonus mišića, lijevu ruku uz tijelo, aduciranu nadlakticu, rotiranu unutra, podlakticu proniranu, prsti flektirani, hvat insuficijetan.
3. Tijekom 2012. godine kod tužitelja da se pojavljuje krvarenje u lijevu nadbubrežnu žlijezdu i pareza lijevog pleksusa brahihajalisa.
4. Naglasio je da tijekom sedmogodišnjeg života majka tužitelja kontinuirano radi s tužiteljem vježbe, a vodi istog i na fizikalnu terapiju u KBC Split.
5. Početkom 2016. godine HZZO odbija platiti trošak operativnih zahvata mldb. tužitelja u inozemstvu, kojim zahvatima se očekivalo poboljšanje ukupnih funkcija oštećenog ekstremiteta tužitelja, a iz dokumentacije tuženika, iz siječnja 2016. godine, da je vidljivo da i dr. med. ID specijalista ortoped upućuje na potrebu induciranih zahvata kod tužitelja.
6. Medicinska dokumentacija iz siječnja 2019. godine da implicira kako se stanje tužiteljeve lijeve ruke, uz sav trud roditelja istog i poduzetih vježbi, kontrola, pregleda i fizikalne terapije, nije poboljšalo.
7. Tužitelj da je danas dijete u dobi od trinaest godina, funkcija lijeve ruke istog da je jako ograničena, zbog takve invalidnosti tužitelj da će čitav život trpjeti znatna fizička ograničenja u svakodnevnom životu, posebice da će zbog toga biti onemogućen u normalnom socijalnom funkcioniranju, što da će očekivano ostaviti traga i na psihičko zdravlje tužitelja, tj. da će trpjeti efekt onoga što se u stručnoj literaturi zove „neželjeni život“.
8. Slijedom iznesenog tužitelj je na ime pravične naknade za povredu prava osobnosti tužbom tražio od tuženika naknadu u visini od tadašnjih 200.000,00 kuna s pripadajućim kamatama, a nakon provedenog vještačenja, uključivo i dopunskog, podneskom od dana 11. veljače 2025. godine preinačio je ovu tužbu, pozivajući se na recentnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tražeći iznos od 40.000,00
XIV Pn-91/2019
eura s zakonskim zateznim kamatama.
9. Predložio je usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev, a tuženiku naložiti plaćanje parničnog troška.
10. Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivio činjeničnom obrazlaganju predmetne tužbe, osporavajući u cijelosti visini i osnov postavljenog tužbenog zahtjeva.
11. Nije sporio činjenicu da je tužitelju dijagnosticirano potpuno traumatsko oštećenje korjenova pleksusa brahijalisa lijevo, niti medicinske nalaze i dijagnoze priložene ovoj tužbi. Nije osporavao niti da tužiteljev porod obavljen dana 16. svibnja 2012. godine u rodilištu tuženika.
12. Osporavao je tužbenu tvrdnju da je tužiteljeva porođajna masa bila medicinska indikacija za obavljanje carskog reza. Suprotno navodima tužbe djelatnici tužene da su odluku o vaginalnom porodu tužitelja donijeli sukladno pravilima struke i ta odluka da nije liječnička pogreška.
13. Ponuđenim dokazima tužitelj da nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između posljedica koje su nastupile za tužitelja i postupanja djelatnika tuženika, pa je susljedno tome tuženik predložio u cijelosti odbiti postavljeni tužbeni zahtjev, pa i kako je preinačen, a tuženiku obistiniti parnični trošak na teret tužitelja.
14. U dokaznom postupku pročitan je zdravstveni karton za malodobnog tužitelja dr. med. ŠD, Pedijatrijska ordinacija u Šibeniku sa priležećom medicinskom dokumentacijom, pročitan je zapisnik ročišta glavne rasprave održane dana 05. veljače 2020. godine sa iskazom majke i zakonske zastupnice mldb. tužitelja HD, pročitan je zapisnik ročišta glavne rasprave održane dana 11. ožujka 2020. godine sa iskazom svjedoka dr. med. ĐD, te zapisnik glavne rasprave održane dana 18. lipnja 2020. godine sa iskazom svjedoka dr. med. ŠD, pročitano je otpusno pismo odjela Ginekologije i opstetricije Opće bolnice Šibensko kninske županije bez nadnevka, pročitan je pisani nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci dostavljen ovom sudu dana 06. travnja 2023. godine, pročitan je zapisnik ročišta glavne rasprave održane dana 21. rujna 2023. godine sa iskazom vještaka doc. dr. sc. Marka Klarića dr. med., pročitana je medicinska dokumentacija dostavljena ovom sudu uz podnesak tužitelja od dana 15. studenog 2023. godine te dopunski nalaz i mišljenje vještaka Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci dostavljen ovom sudu dana 06. prosinca 2024. godine, dopunski je saslušan vještak doc. dr. sc. Marka Klarića dr. med. na ročištu glavne rasprave dana 07. travnja 2025. godine.
14.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.
15. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
16. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući
XIV Pn-91/2019
sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) , ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.
17. Naime, odredbom stavka 1. članka 1045. Zakona obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom članka 1046. ZOO- a određeno da je šteta, između ostalog i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
17.1. Člankom 19. stavkom 2. ZOO-a određeno je da se pod pravima osobnosti u smislu odredbi ZOO-a razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
18. Odredbom stavka 1. članka 1100. ZOO-a određeno je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
18.1. Upravo odredba stavka 2. članka 1100. ZOO-a implicira zaključak da je sud dužan subjektivno cijeneći okolnosti pojedinog slučaja, utvrđene činjenice vezati za odgovarajuća mjerila kojima će prosuditi težinu povrijeđenog prava osobnosti, te sukladno tomu dosuditi pravičnu novčanu naknadu.
19. Nastavno citiranim propisima važno je naglasiti da, prema shvaćanju ovoga suda, za štetne posljedice nastale pacijentu zbog propusta njezinih djelatnika, bolnica odgovara po načelu krivnje, na temelju članka 1045. ZOO-a, kako to prihvaća i obrazlaže recentna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudama pod poslovnim brojevima Rev 146/2006 od 30. ožujka 2006. godine, Rev 96/2010 od 06. srpnja 2011. godine, Rev-x 837/2016 od 02. travnja 2019. godine, Rev 2230/2015 od 09. listopada 2019. godine i dalje.
20. Dakle, s obzirom da je predmet spora u ovom postupku zahtjev mldb. tužitelja radi naknade štete protiv ovdje tužene bolnice, kao pružatelja zdravstvene usluge, zbog liječničke pogreške prilikom odvijanja porođaja majke i zakonske zastupnice mldb. tužitelja u kojem je potonji pretrpio ozljede zbog kojih je zdravlje istog trajno narušeno (potpuna pareza lijevog pleksusa brahijalisa, skraćenje lijeve ruke za pet centimetara bez mogućnosti aktivnih kretnji i sa 50% smanjenih pasivnih kretnji, te teškom atrofijom muskulature), valjalo je na temelju izvedenih dokaza u ovoj parnici
XIV Pn-91/2019
utvrditi je li utuženi porođaj, promatran u kontinuitetu i sa zastojem fetalnih ramena mldb. tužitelja, obavljen u skladu s pravilima medicinske struke i standarda, odnosno aktualnim porodničarskim stavovima ili je u čitavom procesu navedenog porođaja bilo pogrešaka zdravstvenih djelatnika tužene, tj. takvih odstupanja koja su uzrokovala opisano oštećenje zdravlja mldb. tužitelja, što bi impliciralo postojanje odgovornosti tužene sukladno citiranim propisima, u konačnici obveze iste naknaditi mldb. tužitelju zatraženu naknadu, a s obzirom na sve okolnosti slučaja i u kojem iznosu.
21. Međutim, prije obrazlaganja merituma ove stvari, važno je naglasiti da je sud prihvatio objektivno preinačenje predmetne tužbe učinjeno podneskom od dana 11. veljače 2025. godine, kako je navedeno u izreci ove presude, to nakon zaključenja prethodnog postupka dana 14. studenog 2019. godine i provedenog medicinskog vještačenja, te je stoga riješio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
22. Naime, tužitelj je ovu tužbu podnio dana 06. rujna 2019. godine, a dana 11. veljače 2025. godine je preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev (sa izvornih 200.000,00 kuna ili 26.544,56 eura prema fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro na iznos od 40.000,00 kuna) navodeći da je u razdoblju nakon podnošenja tužbe, a prije preinake došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine.
23. Dopuštajući opisanu preinaku, sud je ocijenio da izmjena Orijentacijskih kriterija VSRH predstavlja okolnost na koju mldb. tužitelj nije mogao utjecati i koja se ne može pripisati njegovoj krivnji, a od utjecaja je na visinu naknade na koju ima pravo i na konačno rješenje odnosa između stranaka, pa iako je učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj parnici, takva je preinaka dopuštena temeljem odredbi stavka 2. članka 190. ZPP-a.
24. Važno je istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 05. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:
„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 01. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“.
24.1. U obrazloženju pravnog shvaćanja iz točke 24. ovog obrazloženja navedeno je:
„Prilikom donošenja odluke o mijenjanju Orijentacijskih kriterija uz pomoć kojih sudovi
XIV Pn-91/2019
određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, Vrhovni sud Republike Hrvatske se, uz ostalo, koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. Polazeći od tih podataka, pokazalo se da navedeni indeks u naznačenom vremenskom razdoblju iznosi 137,7%, što znači da je inflacija iznosila 37,7%, pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća iznosi 166,9%. Iz toga proizlazi su prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na početnu 2002. godinu porasle za 66,9%. Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, imajući na umu i navedene statističke podatke, na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)“.
25. Sve do donošenja odluke o izmjeni orijentacijskih kriterija postojala je ustaljena sudska praksa u odnosu na pravične iznose novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja se dosuđuje primjenom Orijentacijskih kriterija koji su do tada bili na snazi (od 29. studenog 2002. godine), a kako je mldb. tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe (dana 06. rujna 2019. godine) tužbenim zahtjevom zatražio novčani iznos naknade štete u skladu sa ustaljenom sudskom praksom prema Orijentacijskim kriterijima donesenim dana 29. studenog 2002. godine, nesumnjivo je da izmjena orijentacijskih kriterija nije bila okolnost koju je mldb. tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe mogao predvidjeti ili na bilo koji način na nju utjecati, s tim da je ista od utjecaja na njegova legitimna očekivanja u smislu ostvarivanja prava na naknadu štete, pa je nedvojbeno, budući sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi stavka 1. članka 2. ZPP-a, da mldb. tužitelj jedino preinačenjem ove tužbe može ostvariti svoja legitimna očekivanja u smislu pružanje sudske zaštite i dosuđivanja pravične novčane naknade utužene neimovinske štete.
26. U odnosu na meritum predmetne pravne stvari i odlučne činjenice koje je valjalo utvrditi radi odgovora na temeljno pitanje izneseno u točki 20. ovog obrazloženja, nakon što je sud saslušao majku i zakonsku zastupnicu mldb. tužitelja LD, te svjedoka dr. med. ĐD, zaposlenika tužene, danas u mirovini, koji je utužene prigode porodio mldb. Tužitelja, što tužena nije osporavala, te dr. med. ŠD izabranu pedijatricu mldb. tužitelja, uz svu sudu dostupnu medicinsku dokumentaciju određeno je multidisciplinarno medicinsko vještačenje po vještacima potrebite specijalnosti, jer ovaj sud ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđenje i razjašnjenje relevantnih činjenica, a isto vještačenje je povjereno Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.
27. Majka mldb. tužitelja LD je u svom opsežnom i okolnosno danom iskazu, po ocijeni ovog suda vrijednim za suđenje u ovoj parnici, navela da je kritične prigode, kao treće dijete, rodila mldb. tužitelja teškog 4.850,00 grama. Trudnoću s mldb. Tužiteljem da je vodio ginekolog dr. med. ČD, predvidjevši datum
XIV Pn-91/2019
poroda 16. svibnja 2012. godine, kojeg dana da je u jutarnjim satima doista i dobila trudove nedovoljnog intenziteta, a dotadašnje iskustvo s dvoje rođene djece da joj je ukazivalo kako u tom trenutku još uvijek nije bilo potrebito otići u bolnicu. U popodnevnim satima trudovi su joj se pojačali nakon čega da ju je svekrva, suprug je u tom trenu bio na poslu, odvezla do ambulante ginekologije na Poliklinici u Šibeniku gdje da su je, oko 5 ili 6 sati popodne primili medicinska sestra i ovdje saslušani svjedok ginekolog dr. med. ĐD, koji da prilikom tog pregleda nije obavio nikakve posebne preglede, posebno ne ultrazvukom, osim što da je nakon polaganja ruke na trbuh majke mldb. tužitelja ustvrdio da je spremna za porod, a što da je i sama znala budući od jutra toga dana imala lagane trudove, pri tom „komentirajući s obzirom da joj je to bio treći porod da će dijete naprosto izletjeti", pa istu uputio na odjel rodilišta (ginekologije) bolnice tužene radi poroda.
27.1. U rađaoni da je položena na stol, u tom trenutku da je "bila već otvorena 7 prstiju", a radi ubrzanja poroda da je dobila i tzv. „drip“, te je nakon jednog sata („minutu više ili manje“) bila spremna za rađanje, čitavo vrijeme boravka u rađaoni i u trenutku početka poroda s njom da su bile dvije babice, liječnik da nije bio nazočan. Porod mldb. tužitelja da je započeo uredno, glava bebe da je bez ikakvih problema izašla, nakon čega, iako da je učinila sve kako su joj babice kazivale, dakle, „tiskala“ po njihovim uputama, a same babice poduzimale radnje pritiskanja trbuha majke mldb. tužitelja, porod mldb. tužitelja se nije nastavljao, nešto da se dogodilo što je izazvalo potrebu kod jedne babice da vikne drugoj da pozove liječnika. Nakon kratkog vremena dr. ĐD je pristigao u rađaonu, a po njegovom izrazu lica da je zaključila kako nešto nije u redu. Između dr. ĐD i nje, majke mldb. tužitelja da nije bilo nikakve konverzacije, iako ga je pitala je li sve u redu s njenom bebom, odgovor da nije dobila. U tom trenutku dr. ĐD je prisutnim babicama kazao da će on preuzeti porod, jedna od babica da je prinijela porođajnom stolu kolica s instrumentima, čak i ponudila dr. ĐD "škare" s pitanjem hoće li je razrezati, na što da je dr. ĐD kazao ne, nastavno tome da je obje ruke položio uz glavu, tj. tijelo mldb. tužitelja, pri tom ulazeći rukama u rodnicu majke mldb. tužitelja, koji zahvat da ju je posebno bolio, nastojeći izvući mldb. tužitelja, što da mu je i uspjelo, ali pri tom je mldb. tužitelj "pao" na porođajni stol, a kada da je dr. ĐD podigao istog, majka kaže da je uočila da desna ruka mldb. tužitelja prirodno stoji u zraku, a lijeva ruka istog da je neprirodno pala, odnosno, klonula. Nakon poroda dr. ĐD je napustio rađaonu i dalje s njim nije imala nikakvog kontakta, niti joj se obraćao, a u više navrata da je pokušavala od nazočnih babica dobiti odgovor što se dogodilo odnosno je li se dogodilo nešto o čemu bi ona trebala znati više, što je posebice potencirala iz razloga, jer joj dijete nisu odmah prinijeli prsima kao što je to uobičajeno nakon poroda i kakva je već iskustva imala, već su je babice umirivale govoreći da će oprati dijete, zaviti pa ga potom donijeti, što su i učinile, ali pri povijanju mldb. tužitelja da su tako snažno zavile da nije mogla vidjeti što se dogodilo s lijevom rukom mldb. tužitelja. Naglasila je da tijekom poroda mldb. tužitelja osim zahvata rukama koji je izveo dr. ĐD, drugih medicinskih zahvata kako bi joj se olakšao porod nije vršeno. Pretpostavila je da je prilikom opisanog zahvata rukama došlo do pucanja međice, to stoga, jer je nakon poroda u rađaonu došao mlađi liječnik koji se nije predstavio, kazavši samo "da je došao da je ušije". Učinjena su joj dva šava pri kojem zahvatu da nije osjećala noge, što da je kazala nazočnim babicama koje da su štipkanjem
XIV Pn-91/2019
bedara i listova majke mldb. tužitelja pokušavale utvrditi o čemu se radi, a tek sutradan ujutro, nakon učinjenog RTG pregleda, da je utvrđeno kako joj je dr. ĐD prilikom zahvata rukama raširio zdjelicu znatno više od medicinskim protokolom normalne situacije, što da joj je uzrokovalo poteškoće u kretanju, nekoliko dana je bila posebnim zavojima stegnuta u predjelu zdjelice kako bi se ista na neki način "vratila na svoje mjesto", što da se do dan danas nije dogodilo, pače, da joj je preporučeno da nema više djece baš iz razloga što da je za očekivati kako njezina zdjelica u stanju kakvom je ostala nakon opisanog trećeg poroda više ne bi mogla izdržati čitavu trudnoću, dok je RTG pregledom mldb. tužitelja utvrđeno kako je istom živac u predjelu ramena lijeve ruke "iščupan iz korijena".
27.1.2. Kratko nakon RTG pregleda u njezinu sobu je došla dr. EDNR koja se predstavila kao fizijatrica, nudeći joj pomagala za kretanje, štake, kolica i sl., što da je odbila, uporno tražeći da joj se kaže što je s djetetom, na što da joj je dr. CD navela kako je s djetetom sve u redu, da se radi o manjem istegnuću koje je nastalo prilikom poroda, te da će za tjedan do dva doći do sanacije te povrede, da nema potrebe raditi bilo kakve zahvate i da će to "lagano istegnuće" u ramenu lijeve ruke mldb. tužitelja kroz dva tjedna "proći samo od sebe". Sama da se uvjerila, uklanjajući povoje kojima su ruke mldb. tužitelja bile povijene čvrsto uz tijelo, da je lijeva ruka istog bez funkcije.
28. S obzirom da je mldb. tužitelj, iako drugi ili treći dan nakon rođenja, povijen na malo drugačiji način, s presavijenom lijevom rukom u laktu, kao osoba koja ima slomljenu ruku, dobio povišenu temperaturu, oboje da su premješteni na odjel pedijatrije gdje su boravili dva dana, a kako liječnici nisu mogli utvrditi razlog takvoj temperaturi, mldb. tužitelj da je premješten u KBC Split gdje da je bio kroz duže razdoblje hospitaliziran.
28.1. Tijekom hospitalizacije mldb. tužitelja u KBC Split, iako joj je bilo ponuđeno da boravi uz dijete, zbog obiteljske situacije i dvoje male djece doma to nije mogla prihvatiti nego je svakodnevno odlazila u KBC Split, gdje da je doživjela i novi šok kada su joj liječnici kazali da mldb. tužitelj ima tumorsku izraslinu na bubregu, zbog čega da je gotovo jednom sedmično bio podvrgavan CT ili MR snimanju, pri čemu da je ona ozljeda lijevog ramena, odnosno pitanje povišene temperature zbog koje je i upućen u Split, na neki način bila "zanemarena", tj. u svezi s tim dijagnosticirano je potpuno izvlačenje živca iz hvatišta u ramenu mldb. tužitelja, ali joj nije predlagan nikakav operativni ili drugi invazivni zahvat glede te povrede, već samo terapija vježbanjem, dok je sva pažnja liječnika bila usmjerena na izraslinu nađenu na bubregu mldb. tužitelja za koju je u konačnici utvrđeno da predstavlja hematom nastao zbog prekratko prerezane pupčane vrpce i „slijevanja krvi unazad“. Mldb. tužitelj je otpušten iz KBC Split, s navedenom dijagnozom posljedično čemu da je lijeva ruka mldb. tužitelja pet centimetara kraća, te izrazito tanja u odnosu na desnu ruku, sa značajnom nemogućnosti korištenja lijeve ruke, posebice samostalnog savijanja iste ili korištenja šake, sam "hvat" da se kod mldb. tužitelj pojavio tek 2019. godine (sedam godina nakon rođenja), što da je sve po mišljenju majke mldb. tužitelj posljedica oštećenja koje je isti zadobio tijekom poroda. Danas mldb. tužitelj da redovito vježba, istome da je dijagnosticirana djelomična pareza lijeve ruke, tj.
XIV Pn-91/2019
djelomična nepokretnost iste ruke.
29. Saslušan kao svjedok dr. med. ĐD je naveo da se on poroda mldb. tužitelja ne sjeća, dodajući da je čitav svoj radni vijek, 37 godina, proveo na Odjelu ginekologije i porodništva Opće bolnice Šibensko kninske županije, naglašavajući da je tijekom njegovog radnog vijeka bilo i takvih situacija prilikom poroda žena koje su bile opterećujuće, problematične, teške.
30. Istaknuo je da postoje standardi i uobičajeni protokoli prilikom svakog poroda, pače, da postoji obveza liječnika koji vrši porod, ispitati određene činjenice, pa tako da je vrlo važno znati koji je porod ženi po redu, odnosno, je li i koliko je puta do tada žena rodila, važno je znati, ako je žena već rađala kolika je bila težina rođene djece, te je li, ako je bilo prijašnjih poroda, prilikom istih bilo kakvih problema ili komplikacija, a u odnosu na sam porod bitno je znati koliko je kod žene otvoreno ušće maternice, odnosno je li ista "pripremljena da rodi".
30.1. Dodao je da prema standardima, tj. propisanim protokolima ponašanja liječnika specijaliste ginekologa prilikom rođenja djeteta, odnosno poroda žene, postoji određeno razdoblje u kojem postoji obveza liječnika prisustvovanju samom porodu, a to razdoblje traje od trenutka početka poroda do trenutka samog izgona djeteta, dok u vremenu prije opisanog razdoblja i nakon toga, liječnik ima obvezu monitoringa žene koja rađa i do potrebe eventualno poduzimanja kakvih radnji. Monitoring trudnice koja se porađa vrši se putem uređaja koji nadgledaju rad srca djeteta i jačinu trudova kod rodilje. Porod "završava" u trenutku kada se utvrdi da je s djetetom odnosno trudnicom sve u redu, tj. kada isti budu smješteni u svojim sobama na odjelu, kako dijete, tako i majka.
30.1.2. Posebno je svjedok dr. med. ĐD naveo da se prilikom poroda zna dogoditi da dijete ima takvo oštećenje koje se naziva pareza, ali da ista oštećenja kod novorođene djece nisu prečesta. Nije mogao kazati koji bi to bili esencijalni, krucijalni momenti, odnosno, kakav bi to bio razvoj događaja koji bi uvjetovao da novorođenče ima oštećenje kakvo je pareza.
31. Odgovarajući na pitanja suda svjedok dr. med. ĐD je naglasio da postoje različite medicinske tehnike koje su primjenjive u situacijama ako dođe do zastoja izgona djeteta pri porodu, dodajući da sve te tehnike mogu nanijeti štetu samom djetetu, napominjući da u trenutku kada se pojavi glava djeteta na ušću maternice ili izlazu porođajnog kanala, nema više vremena za carski rez, te se u takvim situacijama dijete mora poroditi, odnosno porođaj dovršiti.
31.1. Opisujući tehnike iz članka 31. ovog obrazloženja kazao je da su se neke od istih danas u Hrvatskoj prestale rabiti, takva da je bila tehnika tzv. forceps ekstraktora (izvlačenjem bebe iz porođajnog kanala porodničkim hvataljkama), koja da se odavno ne koristi, a danas da je u upotrebi tzv. metoda vakum ekstraktora, kada se na glavu djeteta postavi vakum ekstraktor, te se nakon postizanja negativnog tlaka dijete polako izvlači, ova metoda da nije baš toliko česta i uobičajena. Jedna od metoda da je i tzv. "ručna pomoć", koja da se rabi isključivo u situacijama kada dijete
XIV Pn-91/2019
nije veliko, tom metodom se manipulacijom ruku pokušava poroditi dijete, pri takvoj manipulaciji se često može dogoditi oštećenje djeteta, stoga da se ista metoda vrlo rijetko primjenjuje, možda na 5000 poroda jednom, možda jednom u deset godina. Naglasio je da on jeste primijenio i potonju opisanu metodu, međutim ne kod poroda glavom nego kod poroda zatkom. Posebno je naveo da je metodu "ručne pomoći" gotovo nemoguće primijeniti u situacijama velikog djeteta, kojem je glava porođena, jer je gotovo nemoguće rukama ući u porođajni kanal žene te "manipulacijom" rukama osloboditi ramena djeteta da bi isto bilo porođeno. Prilikom potonjeg opisanog načina poroda može i sama rodilja pretrpjeti znatnu štetu, jer može doći do znakovitog oštećenja, odnosno razdora vagine, dok sam skelet žene u predjelu karlice ne bi trebao prilikom navedenog zahvata pretrpjeti oštećenja. Istaknuo je da se veličina djeteta, odnosno masa fetusa utvrđuje ultrazvučnim mjerenjem, dodavši da rodilje prije samog poroda redovito idu na preglede na kojima se provodi i ultrazvučni pregled kojim se utvrđuje veličina odnosno masa fetusa.
32. Svjedokinja dr. med. ŠD, odabrana pedijatrica mldb. tužitelja, sudu je dostavila ispis zdravstvenog kartona istog, te navela da se mldb. tužitelj rodio 16. svibnja 2012. godine u Šibeniku, a bio hospitaliziran u KBC Split od 21. svibnja do 29. lipnja 2012. godine, prvi put da je obavila kontrolni pregled mldb. tužitelja dana 17. srpnja 2012. godine u dobi od 2 mjeseca, od tada da je isti u kontinuitetu do danas, po izboru svojih roditelja, pacijent svjedokinje.
33. Tijekom medicinske skrbi koju je kao pedijatar pružala mldb. tužitelju od srpnja 2012. godine do danas da je uočila kako je isti već od početka te skrbi, tj. prestankom hospitalizacije u KBC-u Splitu, bio dijete s nekoliko postavljenih dijagnoza, od kojih da je najznačajnija pareza brahijalnog pleksusa lijevo, tj. prevedeno na kolokvijalni jezik radi se o oštećenju određenih živaca koji inerviraju određeni ekstremitet, u konkretnom slučaju kod mldb. tužitelja to je lijeva ruka. Ova dijagnoza da je mldb. tužitelju postavljena u Bolnici u Šibeniku, ali i u Bolnici u Splitu, a ona (svjedokinja) da može samo spekulirati o uzrocima takvog zdravstvenog stanja odnosno postavljanja iste dijagnoze, budući u medicinskoj dokumentaciji, kako onoj iz Šibenika, tako onoj iz Splita, nije konkretno navedeno što bi bio uzrok takve dijagnoze, tj. pareze brahijalnog pleksusa lijevo kod mldb. tužitelja.
33.1. Navela je da je u praksi moguće postaviti medicinsku dijagnozu određenom pacijentu, a da se ne zna pravi uzrok zdravstvenom stanju koje odgovara takvoj dijagnozi, jer da se dijagnoza postavlja na temelju vidljive kliničke slike, a stvarni uzroci takve manifestacije mogu biti višeznačni. Kod mldb. tužitelja da je s obzirom na postavljenu (navedenu) dijagnozu, neovisno o stvarnim uzrocima iste, bilo nužno i postupalo se po terapijskim protokolima koji u svojoj osnovi nisu i ne moraju zavisiti od stvarnog uzroka koji je doveo do opisane dijagnoze.
33.1.2. Kod mldb. tužitelja je već nakon rođenja izvršena iscrpna dijagnostika, zabilježena u zdravstvenom kartonu mldb. tužitelja, na temelju koje je stupnjevito s obzirom na dob mldb. tužitelja, određena fizioterapija koja je postepeno bila sve intenzivnija, takva je do današnjih dana, mldb. tužitelj i dalje provodi sve propisane fizioterapeutske vježbe cilj kojih je jačanje oštećenog živca, odnosno u konačnici
XIV Pn-91/2019
funkcije lijeve ruke, međutim svjedokinja je naglasila da se zdravstveno stanje mldb. tužitelja u svezi s navedenim oštećenjem do dan danas nije značajnije popravilo, naglasila je "daleko je od dobroga".
34. Svjedokinja dr. med. ŠD je navela da je upoznata s činjenicom da su roditelji mldb. tužitelja pokušali u inozemstvu, konkretno u Austriji (o tome Medicinsko izvješće Millesi Centra u Beču od 28. listopada 2015. godine na listovima 34 do 36 spisa) obaviti operativni zahvat istog, tj. pripremala se medicinska dokumentacija i na temelju iste roditelji mldb. tužitelja su postavili zahtjev prema HZZO radi participacije u dijelu troškova za takav zahtjev, ali nije znala razloge odustanka od takvog zahvata. Koliko joj je bilo poznato u Republici Hrvatskoj takvi zahvati se ne provede, zapravo i u svijetu je još uvijek dvojbeno da li pacijente s dijagnozom kakvu ima mldb. tužitelj, dakle, navedenom parezom, liječiti operativno, a posebice u kojoj dobi kod takvih pacijenata operativni zahvat poduzimati. Mldb. tužitelj da je kroz čitavo razdoblje u kojem je njezin pacijent, bio pod nadzorom subspecijalista određenih struka, neuropedijatra, fizijatra, ortopeda, koji su svi iz domene svojih subspecijalizacija koordinirali liječenje mldb. tužitelja od njegovog rođenja do danas.
34.1. Iz nalaza Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za Vještačenje, Područnog ureda u Splitu, klase: 551- 01/16-03/4483, ur. broj:: 426-04-05-03 od dana 19. travnja 2016. godine razvidno je da je zaključak navedenog tijela "da kod mldb. tužitelja ne postoji potreba za specifičnom njegom uz izvođenje medicinsko – tehničkih zahvata" (listovi 40 do 42 spisa).
35. Uz raspoloživu medicinsku dokumentaciju za mldb. tužitelja sud je odredio i proveo multidisciplinarno medicinsko vještačenje koje je povjereno Medicinskom fakultetu u Rijeci Povjerenstvu za medicinska vještačenja, uključivo i dopunsko, pri čemu je spomenutom vještaku stavljena na raspolaganje preslika kompletnog spisa ovog suda pod poslovnim brojem Pn-91/2019, Karton pacijenta za mldb. tužitelja ED, OIB [osobni identifikacijski broj] (Kompletan u računalnom ispisu, dijelom izvornik rukom pisan), Otpusno pismo s nadnevkom od 29. lipnja 2012. godine KBC-a Split Klinike za dječje bolesti, Specijalistički nalaz OB Šibensko-kninske županije Odjela kirurgije s nadnevkom od 20. srpnja 2012. godine, Specijalistički nalaz OB Šibensko- kninske županije s nadnevkom Odjela ortopedije od dana 27. srpnja 2012. godine, Specijalistički nalaz OB Šibensko-kninske županije s nadnevkom od 29. kolovoza 2012. godine, Specijalistički nalaz KBC Split Odsjeka za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i traumatologiju s nadnevkom od 28. rujna 2012. godine, Specijalistički nalaz OB Šibensko-kninske županije Odjela Pedijatrije s nadnevkom od 29. rujna 2012. godine, Laboratorijski nalaz Biokemijskog hematološkog laboratorija OB Šibensko-kninske županije s nadnevkom od 07. listopada 2012.godine, Specijalistički nalaz OB Šibensko-kninske županije s nadnevkom od 07. listopada 2012. godine, Specijalistički nalaz OB Šibensko-kninske županije s nadnevkom od 31. listopada 2012. godine, Specijalistički nalaz KBC Split s nadnevkom od 06. studenog 2012. godine, Specijalistički nalaz KBC Split s nadnevkom od 12. prosinca 2012. godine, Specijalistički nalaz OB Šibensko-kninske županije s nadnevkom od 15. prosinca 2012. godine, Specijalistički nalaz KBC-a Split s nadnevkom od 31. siječnja 2013.
XIV Pn-91/2019
godine, Specijalistički nalaz OB Šibensko-kninske županije s nadnevcima 19. i 26. veljače 2013. godine, Specijalistički nalaz KBC-a Split, Klinike za dječje bolesti, Neurološke ambulante s nadnevkom od 13. ožujka 2013. godine, Specijalistički nalazi KBC Split s nadnevcima od 21. ožujka i 30. travnja 2013. godine te 14. siječnja 2014. godine, Specijalistički nalaz OB Šibensko-kninske županije Odjela pedijatrije s nadnevkom od 01. ožujka 2014. godine, Nalaz i mišljenje Prvostupanjskog tijela vještačenja Centra za socijalnu skrb u Šibeniku s nadnevkom od 11. ožujka 2014. godine, Specijalistički nalazi OB Šibensko-kninske županije s nadnevkom od 02. listopada 2014. godine i 19. ožujka 2015. godine, Medicinsko izvješće Vienna private clinic Milessi Center s nadnevkom od 28. listopada 2015. godine (u izvorniku na engleskom i prijevodu na hrvatski jezik), Specijalistički nalazi OB Šibensko-kninske županije s nadnevcima od 20. prosinca 2015. godine, 12. siječnja i 29. ožujka 2016. godine, Nalaz i mišljenje zavoda za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenja, Područnog ureda Split s nadnevkom od 19. travnja 2016. godine, Specijalistički nalazi OB Šibensko-kninske županije s nadnevkom od 31. siječnja (dva), 07. i 14. veljače, te 12. travnja 2019. godine, Nalaz i ultrazvučne snimke (19. veljače 2013. godine), Nalaz specijalističke pedijatrijske ordinacije OB Šibensko-kninske županije s nadnevkom od 17. srpnja 2012. godine, kao i specijalistički nalaz od dana **.**.2012., dr. JD dr. med., otpusno pismo OB Šibensko-kninske za LD za razdoblje od 16. svibnja do 19. svibnja 2012. godine, specijalistički nalaz od dana **.**.2012., EDN dr. med., specijalistički nalaz od dana 18. svibnja 2012. godine.
35.1. Ujedno je sud odredio dopunsko vještačenje, koje je po ocijeni ovog suda bilo potrebito radi razjašnjenja pitanja na koja vještak nije izvorno ponudio decidirane odgovore danim pisanim nalazom i mišljenjem dana 06. travnja 2023. godine te usmenim iskazom doc. dr. sc. Marka Klarića dr. med. dana 21. rujna 2023. godine, koji je kao specijalist ginekologije i opstetricije i uži specijalist ginekološke onkologije, zajedno s prof. dr. sc. GD dr. med. specijalistom sudske medicine, u ime vještaka Medicinskog fakulteta u Rijeci Povjerenstva za medicinska vještačenja, obavio potrebito vještačenje, te bio pozvan prezentirati isto sudu, s nalogom da se organizira pregled majke mldb. ED, HD, što je i učinjeno, nakon čega je određeni vještak dana 06. prosinca 2024. godine dao pisani dopunski nalaz i mišljenje, a doc. dr. sc. Marko Klarić dr. med. opetovano i svoj usmeni iskaz na ročištu glavne rasprave dana 07. travnja 2025. godine.
36. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja (pisani nalaz i mišljenje od dana 06. travnja 2023. godine na listovima 89 do 94 spisa, dopune pisanog nalaza i mišljenja od 06. prosinca 2024. godine na listovima 129 do 135 spisa, te iskaza doc. dr. sc. Marka Klarića dr. med. danih 21. rujna 2023. godine i 07. travnja 2025. godine) utvrđeno je da je majka mldb. tužitelja istog rodila 16. svibnja 2012. godine kao treće dijete, primljena je u rađaonicu zbog spontano započetog poroda, trudnoća je bila terminska, u 40. tjednu, kako je treći porod uredno napredovao, a plod je bio u stavu glavicom, vođen je vaginalno. Pri samom kraju drugog porodnog doba, nakon poroda glavice nastupila je distocija ramena („shoutder dystocia"), te je nakon oslobađanja ramena porođeno dijete (mldb. tužitelj) porođajne mase 4.800 g, duljine
XIV Pn-91/2019
53 cm, Apgar ocjena 7 u prvoj i 10 u 5 minuti. Po porodu, nakon pregleda djeteta, primijećena je ozljeda lijevog pleksusa brahijalisa.
36.1. Kod mldb. tužitelja klinički je potvrđena kompletna pareza lijevog pleksusa brahijalisa„ a elektromioneurografijom je dokazano traumatsko oštećenje korjenova lijevog brahijalnog pleksusa, na RTG snimci lijevog ramena i nadlaktice nije bilo znakova traumi koštanih struktura, UZ mozga je bio u granicama normale, tijekom obrade ultrazvučnim pregledom abdomena, CT-om i MR-om nađeni hematom desnog bubrega kasnije se povukao bez posljedica, a isti nema poveznicu s utuženim neurološkim oštećenjem mldb. tužitelja. UZ srca je pokazao manji L-D shunt na atrijskoj razini odgovarajući otvorenom foramenu ovale (otvor u srcu fetusa), a bez hemodinamskog značenja. Mldb. tužitelj je otpušten iz KBC-a Split s dijagnozom potpune pareze lijevog pleksusa brahijalisa te preporučenom odgovarajućom fizikalnom terapijom. Od tada redovito provode vježbe 4 X tjedno, uključivo s vježbama kod kuće, iz dokumentacije se vidi da redovito odlazi na kontrole dječjeg fizijatra, dječjeg neurologa i ortopeda. Provodi se terapija po I i po Š.
36.1.2. Unatoč provedenoj terapiji tijekom 2013. i 2014. godine klinički nalaz lijeve ruke je nepromijenjen, iz priloženih nalaza se vidi se da je lijeva ruka mldb. tužitelja i dalje u kontrakturi, aducirana i pronirana, flektiranih prstiju šake.
37. Kako nije došlo do oporavka funkcije lijeve ruke, u listopadu 2015. godine mldb. ED odlazi na pregled u Millesi centar u Beču, privatnu kliniku za kirurgiju perifernih živaca. Medicinski tim navedene klinike predlaže plan liječenja koji se sastoji od tri odvojena operacijska zahvata u kombinaciji s terapijom Botoxa i fizikalnom terapijom. S navedenim planom liječenja suglasni su i ortopedi u RH-a, ali opisani zahvat ipak nije učinjen (bio je predviđen trošak prvog operativnog zahvata u iznosu od 18.000,00 eura), a po dokumentaciji iz spisa vidljivo da je prva iduća kontrola specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije i ortopeda učinjena 2019, godine, kada je razvidno da i dalje perzistira teška pareza lijevog pleksusa brahijalisa. Na zadnjem nalazu fizijatra opisuje se da je lijeva ruka kraća od desne 5 cm, lijeva lopatica je elevirana, muskulatura lijevog ramenog obruča i lijeve ruke je hipotrofična, aktivne kretnje ruke ne izvodi, pasivne samo polovično i dalje se propisuju vježbe i fizikalna terapija.
38. U pisanom mišljenju od 06. travnja 2023. godine vještak naglašava da je distocija ramena hitno stanje u opstetriciji koje nastaje zbog zapinjanja ramena u porođajnom kanalu nakon što je glavica već porođena. Takvo stanje zahtjeva hitno zbrinjavanje u vidu oslobađanja ramena djeteta i brzog dovršenja poroda, jer u suprotnom može doći do trajnih posljedica zbog asfiksije i oštećenja središnjeg živčanog sustava pa i smrti ploda. Ramena se oslobađaju raznim hvatovima i zbog svega navedenog, posebno zbog brzine kojom treba reagirati bez odgode, ozljede poput pareze brahijalnog pleksusa ili prijeloma ključne kosti su vrlo česte u takvim situacijama. Sama distocija ramena je rijetka i javlja se u 0.5-1% svih vaginalnih poroda (H, Đ, P. Epidemiology of shoulder dystocia. J. Gynecol. Obstet. Biol. Reprod 44, 1234—1247, 2015). Nema sigurnih metoda kojima se ista može predvidjeti. Rizični čimbenici za distociju ramena su dijabetes majke, pretilost majke, XIV Pn-91/2019
velika porođajna težina djeteta, produljeno ili jako brzo drugo porodno doba, indukcija poroda, operativno vaginalno dovršavanje poroda (vakuum ekstrakcija). Međutim, niti jedan od navedenih čimbenika nije sam po sebi značajan, te se 50-75% slučajeva distocije ramena pojavljuje u odsutnosti svih navedenih rizičnih čimbenika. Stoga se i u literaturi smatra da je distocija ramena ipak nepredvidivo stanje (ACOG Committee on Obstetric Practice. ACOG practice bulletin number 40: Shoulder dystocia. Obstet Gynecol. 100, 1045—1050, 2002). Najnovija velika prospektivna studija je pokazala da nema adekvatnog prediktivnog modela za distociju ramena (Č, C, J, G, T, Z & O. Predictors of shoulder dystocia at the time of operative vagina/ delivery: a prospective cohort study. Scientifc Reports, 13:2658, 2023). Kad se dogodi slučaj distocije ramena, morbiditet za dijete je vrlo visok, a jedna od češćih ozljeda je upravo oštećenje brahijalnog pleksusa. Vještak je napomenuo da se distocija ramena javlja u 70% slučajeva u prvorotkinja i puno je rjeđa kod više rotkinja.
39. U izvornom pisanom nalazu i mišljenju vještak zaključuje da se u konkretnom slučaju distocija ramena mldb. tužitelja nije mogla predvidjeti, a bez obzira na veću porođajnu težinu (4800g) nije bilo indikacija za dovršenje trudnoće carskim rezom. Kod mldb. tužitelja je došlo do ozljede lijevog brahijalnog pleksusa čije su posljedice trajne, ali da se isto oštećenje ne može smatrati posljedicom nemara ili liječničke pogreške nego mogućom komplikacijom poroda.
40. U svom usmenom iskazu dana 21. rujna 2023. godine doc. dr. sc. Marko Klarić dr. med. pojašnjavajući hitnost staja distorcije ramena djeteta u porodništvu, te učestalost iste, javlja se iznimno rijetko, kod svega jedan do dva posto svih vaginalnih poroda, te objašnjavajući da se radi o situaciji kada nakon poroda glavice, rame djeteta zapne u koštanom dijelu porođajnog kanala. Pri normalnom porodu u stavu glavicom, prvo se porađa glavica djeteta koja je ujedno i najveći dio djetetova tijela, a nakon poroda glavice porađaju se ramena djeteta nakon čega ostatak tijela koji je puno manjih dimenzija te se brzo spontano porađa. Pri tome prvo se porađa prednje rame djeteta, to može biti i lijevo i desno rame ovisno o rotaciji i namještaju djeteta, a nakon toga stražnje rame. Kako je glavica dio djeteta koji ima najveći promjer, porod najčešće ne napreduje upravo zbog zastoja u porodu glavice, a jednom kada se glavica porodi, u otprilike 98,99% slučajeva nema više zastoja u porodu, jer su ostali dijelovi tijela po obimu znatno manji.
40.1. Naglasio je da se rijetko dogodi da nakon poroda glavice, prednje ili stražnje rame djeteta zapne u porođajnom kanalu, jer su manjeg obima od glavice djeteta. Razlozi zbog kojih do toga dolazi ne mogu se točno utvrditi, a u konkretnom slučaju iz medicinske dokumentacije nije bilo razvidno da li je prilikom poroda mldb. tužitelja došlo do zapinjanja prednjeg ili stražnjeg ramena istog, pače, niti činjenica da je kod mldb. tužitelja nastala pareza na lijevoj ruci, ne implicira zaključak da li je došlo do zapinjanja "prednjeg ili stražnjeg ramena" mldb. tužitelja, to posebice, jer se iz medicinske dokumentacije ne vidi namještaj djeteta, odnosno, kakva je bila rotacija istog prilikom samog poroda, a što se kod "uobičajenog poroda" i ne konstatira.
40.1.2. Vještak je pojasnio, prilikom poroda u situacijama kada se dogodi "zapinjanje
XIV Pn-91/2019
ramena djeteta" postoji više zahvata kako se ta situacija rješava i oslobađaju ramena, a neki od tih zahvata su: urez međice, suprapubični pritisak koji se vrši na način da porodničar izvede pritisak rukom – šakom suprapubično u nastojanju da oslobodi prednje rame, Mc Robertsonov manevar kojim se pokušava ublažiti kut porođajnog kanala s ciljem da se oslobode ramena, koji manevar se vrši na način da se obje noge rodilje postavljaju u maksimalnoj antefleksiji prema trupu kako bi se postigao povoljniji kut porođajnog kanala i time olakšao porod ramena, vještak je napomenuo da se iz medicinske dokumentacije u konkretnom slučaju ne može utvrditi je li i ako jeste koji je od navedenih načina "oslobađanja ramena mldb. tužitelja" učinjen u konkretnom porodu.
41. Vještak je posebno istaknuo da ukoliko ne uspiju opisani načini oslobađanja ramena djeteta koje je "zapelo", porodničar onda nastoji unutarnjim kretnjama osloboditi ramena, a to znači da porodničar doslovno svojom rukom ulazi u porođajni kanal i pokušava osloboditi rame koje je zapelo. Što god da porodničar napravi, mora to napraviti u roku od tri minute, jer u suprotnom dolazi do oštećenja središnjeg živčanog sustava djeteta, budući da nakon poroda glavice djeteta s tijelom koje je još u porođajnom kanalu ili u zdjelici, dijete nije u mogućnosti slobodno disati, a u većini slučajeva protok kroz pupkovinu je prekinut, drugim riječima dijete nema opskrbu kisikom. Naglasio je da iz medicinske dokumentacije koja mu je bila dostupna nije mogao utvrditi da li je u konkretnom slučaju porod izvršen na netom opisani način korištenjem unutarnjih metoda oslobađanja ramena, koja metoda da je najagresivnija za samo dijete. Vještak također nije mogao prilikom davanja iskaza dana 21. rujna 2023. godine decidirano odgovoriti da li je u konkretnom slučaju majci mldb. tužitelja izvršen urez međice, dodajući da se sve metode oslobađanja ramena djeteta koje je zapelo vrše određenim redoslijedom, od one najjednostavnije prema "agresivnijim" metodama, a upravo je urez međice ona najjednostavnija metoda koju bi trebalo prvu učiniti, dodajući da ukoliko urez međice nije izvršen, sve ostale metode koje bi se primjenjivale znatno su otežane.
42. Posebno je doc. dr. sc. Marko Klarić dr. med. naglasio da ukoliko se u konkretnom slučaju prilikom poroda mldb. tužitelja, s obzirom na nastalu situaciju "zapinjanja ramena", nije poštivao redoslijed metoda za oslobađanje istog, nego se odmah pristupilo metodi unutarnjeg oslobađanja ramena (bez da se prethodno učinio urez međice, te suprapublični pritisak i Mc Robertsonov manevar), to bi značilo da navedena situacija nije rješavana po pravilima struke.
42.1. Vještak je istaknuo da unos, tj. opis samog poroda i primjena bilo koje od opisanih metoda u situaciji kakva je bila konkretna, tj. kod poroda gdje glavica djeteta bila porođena, a došlo do zapinjanja ramena, ovisi "od kuće do kuće", tj. naveo je da neke bolnice detaljno opisuju nastalu situaciju, a neke bolnice ne opisuju nastalu situaciju, u konkretnom slučaju nastala situacija nije bila opisana, tj. nije razvidno iz medicinske dokumentacije koji su zahvati učinjeni, ali je dodao da neovisno o tome što "svaka kuća" na svoj način opisuje je li i koja je metoda primijenjena u situaciji kakva je bila i u konkretnom slučaju, svaki od liječnika bez obzira na to u kojoj "kući" radi svaku od opisanih metoda obavlja na jednak način prema pravilima struke kako su propisane i definirane za tu metodu, te ukoliko nije poštivan redoslijed koji je
XIV Pn-91/2019
jasno definiran protokolom rješavanja distocije ramena, mogla se povećati šansa da dođe do ozljede djeteta, tj. da nastane posljedica kakva je u konkretnom slučaju i nastala.
43. Pojašnjavajući metodu izvođenja unutarnjeg oslobađanja ramena kod djeteta čiji porod je započeo, glavica se porodila, a ramena zapela, vještak je naveo da porodničar ulazi prstima svoje šake u porođajni kanal i nastoji osloboditi rame koje je zapelo, pri tome u ekstremnim slučajevima dolazi i do "namjernog prijeloma ključne kosti djeteta" da bi se rame porodilo, u konkretnom slučaju nije bilo takvog prijeloma.
44. Istaknuo je da je mldb. tužitelj s porođajnom masom od 4.800,00 grama, duljine 53,00 cm prema uobičajenim pravilima struke bio veliko dijete, ali da sama težina djeteta, pa makar i utvrđena ultrazvučno, nije indikacija za provođenje carskog reza ili za dovršenje poroda carskim rezom, kao što situacije kada je plod u stavu glavicom, a to je u 97% slučajeva, ultrazvučna procjena veličine djeteta ne utječe na odluku o načinu dovršenja poroda.
45. Upravo zbog toga što vještak nije mogao sa sigurnošću prilikom davanja iskaza dana 21. rujna 2023. godine kazati da li u medicinskoj dokumentaciji o porodu mldb. tužitelja postoji zapis o eventualno izvršenoj epiziotomiji (urezu međice) majke mldb. tužitelja pri utuženom porodu, ali je bilo moguće, ako postoji ožiljak iza tog zahvata, utvrditi da li je isti zahvat učinjen unatrag "tri mjeseca ili deset godina", te budući bi pristupanje oslobađanju ramena mldb. tužitelja bez učinjene epiziotomije, impliciralo zaključak o tome da se konkretna situacija nije rješavala po pravilima struke, posebice jer je vještak naveo da majka mldb. tužitelja prije davanja pisanog nalaza i mišljenja dana 06. travnja 2023. godine nije ginekološki pregledana, a takvim pregledom iste bi moglo utvrditi je li kod majke mldb. tužitelja ikada učinjen zahvat epiziotomije, odnosno, kakva je struktura njezine zdjelice, tj. tim pregledom bi se moglo isključiti da je "zdjelica sužena", postojanje kakve zdjelice bi impliciralo i neke druge zaključke u konkretnom slučaju u svezi sa dovršenjem poroda carskim rezom, sud naložio vještaku dopunsko očitovanje uz eventualni pregled majke mldb. tužitelja, to sve jer su odgovori ta pitanja mogla dovesti u pitanje generalni zaključak vještaka o tome mogu li se predmetne ozljede mldb. tužitelja smatrati posljedicom nemara ili liječničke pogreške ili su moguća komplikacija u porodu.
46. U dopunskom pisanom nalazu i mišljenju od 06. prosinca 2024. godine vještak medicinske struke je ustvrdio da postoje medicinski i stručno prihvaćeni standardi izvođenja poroda odnosno načina dovršenja poroda ovisno o zdravstvenom stanju majke, ploda ili oboje. U konkretnom slučaju postavilo se pitanje veličine ploda ili eventualne sužene zdjelice majke odnosno postojanja nerazmjera glavice djeteta i zdjelice majke (kefalopelvina disproporcija), a prema utvrđenom stanju nije bilo indikacije za dovršenje poroda carskim rezom, to i pored činjenice da je mldb. tužitelj bio dijete veće porođajne mase (4.800g), majci istog to je bio treći porod, u prethodna dva je također vaginalnim putem rađala djecu velíke porođajne mase. Ginekološkim pregledom majke mldb. tužitelja utvrđeno je da ista nema suženu zdjelicu, što krijepi i činjenica da je glavica mldb. tužitelja uspješno porođena (kod prevelikog djeteta ili sužene zdjelice, glavica se ne može poroditi, jer je ista najveći
XIV Pn-91/2019
dio djeteta).
47. Porod mldb. tužitelja izveden je vaginalnim putem, a do trenutka poroda glavice, porod je napredovao uredno uz poštivanje pravila struke. Nakon poroda glavice djeteta došlo je do zapinjanja ramena (distocije ramena) te je pozvan liječnik koji je unutarnjim zahvatom oslobodio ramena i porodio dijete, ali prilikom poroda majke mldb tužitelja bilo je odstupanja od propisanih procedura nakon nastupa distocije ramena, precizno, liječnik pri porodu nije pokušao s vanjskim zahvatima oslobađanja ramena (Mc Robertsonov manevar, suprapubični pritisak, urez međice) nego je odmah pristupio unutarnjem oslobađanju ramena djeteta, pri čemu su zdravstvene poteškoće nastale mldb. tužitelja u takvoj situaciji uzročno posljedično povezane s komplikacijom poroda – distocijom ramena koja se javlja rijetko, u 2% poroda. U 20% takvih poroda nastaju zdravstvene poteškoće koje su prisutne u mldb. tužitelja, a koje se mogu kvalificirati kao oštećenje, tjelesno i duševno, što je po MKB-IO sustavu poremećaj brahijalnog pleksusa (paresis plexus brachialis lat. sin. gradus gravis), šifra G54, s tim da liječenje mldb tužitelja i dalje traje, jer je iz posljednjih dostupnih nalaza u spisu predmeta razvidna propisana fizikalna terapija i vježbe.
47.1. Na način obrazložen u točki 47. vještak medicinske struke je otklonio prvotni zaključak izvornog nalaza i mišljenja o tome da se oštećenje zdravlja mldb. tužitelja nastalo utužene prigode ne može smatrati posljedicom nemara ili liječničke pogreške, nego mogućom komplikacijom poroda.
47.2. Stanje mldb tužitelja je perzistirajuće i trajno, tj. kod mldb. tužitelja su nastale zdravstvene posljedice koje impliciraju trajno ograničenje životnih aktivnosti istog promatrano u odnosu na osobe u dobi i sa „društvenim perspektivama" kakve mldb. tužitelja. Lijeva ruka mldb. tužitelja je kraća od desne 5 cm, nemoguće su aktivne kretnje istom, a pasivne su ograničene. Sve to trajno i teško ograničava mldb. tužitelja u svim aktivnostima u usporedbi sa osobama iste dobi (osobna higijena, oblačenje, hranjenje, bavljenje sportom itd,) te će isto biti slučaj s kasnijim aktivnostima u životu (vožnja automobila, profesionalna aktivnost), pače, isti trpi trajne fizičke bolove slabijeg intenziteta povezane s fizikalnom terapijom koja mu je i dalje potrebna, trpi trajni sekundarni strah srednjeg intenziteta, a vezano za njegova ograničenja životnih aktivnosti sada i u budućnosti, konačno mldb tužitelj ima trajnu naruženost jakog stupnja (kraća ruka, atrofična muskulatura lijeve ruke) jasno vidljivu svim trećim osobama.
48. Suviše, dopunskim pisanim nalazom i mišljenjem je istaknuto da je prilikom poroda mldb. tužitelja došlo do dijastaze simfize (prekomjerno razdvajanja spoja dviju pubičnih kostiju u prednjem dijelu zdjelice) kod majke (dokazano RTG snimkom nakon poroda), a takvo stanje je moguća komplikacija trudnoće i poroda i nije striktno povezana s distocijom ramena ploda. Radi se o komplikaciji koja nastaje i u porodima koji su protekli potpuno uredno, kada dolazi do razdvajanja spoja između desne i lijeve pubične kosti, a što je potaknuto povišenim razinama određenih hormona (progesterona) u trudnoći i mehaničkim pritiskom za vrijeme samog poroda. Najčešće, a tako je i u konkretnom slučaju, stanje prolazi i ne ostavlja trajne posljedice niti ih majka mldb. tužitelja ima.
XIV Pn-91/2019
49. U iskazu na ročištu dana 07. travnja 2025. godine doc. dr. sc. Marko Klarić dr. med. je naglasio da je obzirom na potpunu parezu lijevog pleksusa brahijalisa te činjenicu da je lijeva ruka mldb. tužitelja pet centimetara kraća, bez mogućnosti aktivnih kretnji i sa 50% smanjenih pasivnih kretnji, teškom atrofijom muskulature, tj. da je lijeva ruka istog praktičko bez funkcije, moguće zaključivati da kod mldb. tužitelja postoji 70%-tni invaliditet.
50. Pojašnjavajući "dobra kliničku praksu" vještak je naglasio da bi liječnik opstetičar morao obaviti prvi pregled kod prijema rodilje u rađaonicu kako bi procijenio osnove vezane za porod, tj. opisao opstetrični nalaz (koja je vodeća čest, otvorenost ušća, angažiranost vođenja česti), odnosno da bi utvrdio da se radi o urednom fiziološkom porodu. U daljnjem tijeku, ukoliko je porod fiziološki, nadzor nad rodiljom i sam izgon djeteta može obaviti medicinska sestra primalja uz prisutnost liječnika opstetičara, a u konkretnom slučaju do trenutka zapinjanja ramena liječnik opstetičar nije bio nazočan samom početku poroda majke mldb. tužitelja, isti porod je započela i do trenutka "zapinjanja ramena" mldb. tužitelja vodila primalja, a majka mldb. tužitelja nije bila ginekološki pregledana kod prijema u rađaonicu.
50.1. Vještak je naveo da je postupanje opisano u točki 50. "dobra hrvatska praksa", zakonom ista situacija nije uređena, a kada se porod obavlja u zdravstvenoj ustanovi (rodilišta u bolnicama) za porod je odgovoran isključivo liječnik opstetičar koji i snosi odgovornost za ukupan porod i ishod poroda, što predmnijeva da isti mora biti prisutan u rađaonici za vrijeme poroda, a s obzirom na konkretnu situaciju, te postupke koje je u toj situaciji, po pravilima struke i smjernicama svih vodećih stručnih perinatoloških društava, trebao izvesti nazočni liječnik opstetičar prije poduzimanja unutarnjeg zahvata radi oslobođenja zapelog djetetovog ramena, takav porod se nije mogao izvesti uz "preskakanje" Mc Robertsonovog manevra, suprapubičnog pritiska i epiziotomije, koji koraci u konkretnom slučaju nisu izvedeni, a baš je distorcija ramena takva rijetka situacija za koju su stručna društva napisala konkretan protokol koji olakšava rješavanje iste, što u biti obvezuje da se isti protokol poštuje, uključujući redoslijed zahvata od najmanje invazivnih do invazivnijih i rizičnijih.
51. Vještak je naglasio da se u konkretnom slučaju iz oskudno napisane i raspoložive medicinske dokumentacije ne može utvrditi koliko je vremena prošlo od trenutka dok je porod majke mldb. tužitelja, koji je započela i vodila primalja, došao u fazu zapinjanja ramena, tj. do onog trenutka kada je isti porod preuzeo liječnik opsetitčar, jer o tom vremenu ne postoje podatci u medicinskoj dokumentaciji, a pojasnio je da protok vremena uz neobavljanje svih "predviđenih koraka poroda" u takvoj situaciji može izravno utjecati na ishod samog poroda i stanje djeteta.
52. Susljedno svemu, nedvojbeno je, po ocjeni ovog suda, da djelatnik tužene, dr. med. ĐD (sud je prihvatio navode iskaza majke mldb. tužitelja TD da je upravo potonji obavio predmetni porod, što tužena nije ni osporavala), na obrazloženi način, u konkretnoj situaciji, kao liječnik opstetičar prilikom poroda mldb. tužitelja nije poštivao "dobru kliničku praksu" (nije obavio prvi pregled kod prijema rodilje – majke mldb. tužitelja u rađaonicu radi procijene osnova vezanih za porod)
XIV Pn-91/2019
nastavno, nije poštivao svoju obvezu opstetičara da bude nazočan u rađaonici od početka poroda majke mldb. tužitelja, te konačno, nije poštivao pravila struke, protokole i smjernice vodećih stručnih perinatoloških društava o koracima postupanja u situaciji „zapinjanja ramena“, kakvo se dogodilo kod mldb. tužitelja, prilikom poroda (urez međice majke, Mc Robertsonov manevar, suprapubični pritisak), već je nakon dolaska u rađaonicu, po pozivu jedne od primalja koje su utuženi porod započele samostalno, pristupio neposrednom izvođenju „unutarnjeg zahvata“, time prouzročio zdravstvene poteškoće mldb. tužitelju koje su posljedično povezane s nastalom komplikacijom poroda – distocijom ramena koja se može kvalificirati kao tjelesno i duševno oštećenje, po MKB-10 sustavu opisano kao poremećaj brahijalnog pleksusa (paresis plexus brachialis lat. sin. gradus gravis), sa šifrom G54, dakle, da je, postupajući na opisani način uzrokovao predmetnu štetu mldb. tužitelju, time tako i da postoji odgovornost tužene sukladno odredbi stavka 1. članka 1061. ZOO-a kojom je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, što tužena za svog zaposlenika u konkretnom slučaju nije učinila.
53. Ovdje treba naglasiti i činjenicu da je dopunom predmetnog vještačenja utvrđeno da je kod majke mldb. tužitelja nađen samo ožiljak ljevostrane medio lateralne epiziotomije koja je učinjena tijekom prvog poroda iste 2009. godine (o tome postoje anamnestički podaci), što dodatno krijepi utvrđenje ovog suda da takav zahvat nije učinjen prilikom utuženog poroda, dakle, u konačnici i utvrđenje o ne postupanju zaposlenika tužene dr. med. ĐD sukladno ranije obrazloženim protokolima u konkretnoj situaciji.
54. Sve obrazloženo, uvažavajući utvrđene okolnosti (odlučne činjenice) konkretnog slučaja, krijepi ocjenu da iste opravdavaju dosudu utuženog iznosa mldb. tužitelju, posebice pri tom s ocjenom da je predmetno oštećenje zdravlja mldb. tužitelja prouzročilo 70%-tnu invalidnost istog, da mu je lijeva ruka pet centimetara kraća od desne, da je bez mogućnosti aktivnih kretnji i sa 50% smanjenih pasivnih kretnji s lijevom rukom, sve uz postojanje teške atrofije muskulature, tj. da je lijeva ruka mldb. tužitelja ED praktičko bez funkcije, da je takvo stanje bez bitne mogućnosti poboljšanja, dakle, da se radi o takvom zdravstvenom stanju koje trajno i teško ograničava mldb. tužitelja u svim njegovim budućim životnim aktivnostima od najjednostavnijih kod održavanja osobne higijene, samostalnog oblačenja i hranjenja (držanja pribora za jelo), preko ograničavanja mogućnosti uključivanja u društveni život u najrazličitijim segmentima od bavljenja sportom, vožnje bicikla ili automobila, ograničenja u odabiru profesionalne aktivnosti sa isključenjem takvih poslova kod kojih je potrebna puna tjelesna sprema, uz činjenicu da će mldb. tužitelj trajno trpjeti fizičke bolove slabijeg intenziteta povezane s fizikalnom terapijom koja mu je i dalje potrebna, te da isti trpi trajni sekundarni strah srednjeg intenziteta, vezano za ograničenja njegovih životnih aktivnosti, pa posebice i jer mldb. tužitelj ima trajnu naruženost jakog stupnja (kraća ruka, atrofična muskulatura lijeve ruke) jasno vidljivu trećim osobama u svim životnim situacijama, konačno, jer mldb. tužitelj ED u trenutku donošenja ove presude ima tek trinaest godina, te će se sa opisanim zdravstvenim stanjem (problemima), ma kako, na koji način i koliko ih bude mogao
XIV Pn-91/2019
odrastanjem „apstrahirati ili racionalizirati“ u svakodnevnom životu, suočavati bar još šezdesetak godina (prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku prosječni životni vijek u Republici Hrvatskoj je 77 godina), to je pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu predmetne neimovinske štete u smislu odredbe stavka 2. članka 1100. ZOO-a, uvažavajući značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu ima služiti predmetna naknada, sud, uvažavajući i ranije citirane propise (točke 17. i 17.1. ovog obrazloženja), utvrdio mldb. tužitelju pravičnu novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 40.000,00 eura, smatrajući isti iznos primjerenim pretrpljenoj predmetnoj neimovinskoj šteti istog.
55. Na iznos dosuđene naknade mldb. tužitelju je obistinjena i zakonska zatezna kamata od dana donošenja ove presude do konačne isplate, to utemeljeno na odredbama stavka 2. članka 29. ZOO-a.
56. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1., te člancima 155. i 164. ZPP-a, a mldb. tužitelju koji je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 200.000,00 kuna ili 26.544,56 eura po fiksnom tečaju Hrvatske narodne banke od 7,53450 kuna za 1,00 euro, te 40.000,00 eura po preinačenoj tužbi od dana 11. veljače 2025. godine, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav tužbe od 250,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 14. studenog 2019. godine, 05. veljače, 11. ožujka i 18. lipnja 2020. godine, te 21. rujna 2023. godine i 11. veljače 2025. godine, ukupno 1.500,00 bodova, za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku na ročištu dana 07. travnja 2025. godine 500,00 bodova, za pristupe na ročišta na dane 23. rujna 2022. godine i 16. svibnja 2023. godine ukupno 125,00 bodova (2X62,50 bodova), te za sastave obrazloženih podnesaka od 11. svibnja 2023. godine, 13. siječnja i 11. veljače 2025. godine, ukupno 750,00 bodova, sveukupno 2.875,00 bodova, sve sukladno te Tbr. 9. stavka 1. i 5., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23, dalje: Tarifa) ili u novcu 5.750,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još za sudsku pristojbu ukupno 758,38 eura (za tužbu 311,90 eura i presudu 446,48 eura) to po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18), kao i trošak uplaćenog predujma u ukupnom iznosu od 3.454,70 eura, sveukupno 9.963,08 eura koliko je mldb. tužitelju dosuđeno troška, a tuženiku naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Šibeniku, dana 09. lipnja 2025. godine
S U D A C
Mirko Veleglavac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Stranka nezadovoljna ovom presudom i rješenjem može protiv istih izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili prijemu pisanog otpravka istih ovisno o urednosti dostave za ročište objave odluke. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DN-a:
Po zapisniku o objavi strankama.
