REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-602/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Marko Krpan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krpan & partneri d.o.o., Zagreb, Boškovićeva 16, OIB: 59365308894, protiv tuženika ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6, OIB: 39598896261, kojeg zastupa Hrvoje Petrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o., Varaždin, Anina ulica 2/III., radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, nakon javne glavne rasprave zaključene 25. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, odvjetnika Marka Purlije, zamjenika punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu tuženika NK i punomoćnika tuženika, dana 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 44.314,16 EUR.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.294,25 EUR u 55 jednakih mjesečnih obroka, s time da svaki obrok dospijeva 15. dana u mjesecu, pri čemu prvi obrok dospijeva 15. dana u onom mjesecu koji slijedi nakon proteka 12 mjeseci od pravomoćnosti predmetne presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.109,39 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.217,83 EUR, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je nad tuženikom vođen predstečajni postupak koji je okončan rješenjem ovog suda, St-1125/2023 od 4. ožujka 2024., o potvrđivanju predstečajnog sporazuma sklopljenog između tuženika kao dužnika i njegovih vjerovnika, koje rješenje je postalo pravomoćno 20. ožujka 2024., a da je tužitelj rješenjem donesenim u okviru tog postupka 19. listopada 2023. upućen na pokretanje predmete parnice, u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrđivanju predstečajnog sporazuma, radi utvrđenja osnovanosti osporene mu tražbine u iznosu od 44.314,16 EUR/333.885,02 kn. Tuženik da je u tom predstečajnom postupku osporio predmetnu tražbinu tužitelja, tvrdeći da ista ne postoji.

2. Tužitelj pojašnjava da se njegova tražbina temelji na usmenom ugovoru o zajmu od 20. siječnja 2020., temeljem kojeg da je uplatio tuženiku iznos od 371.900,00 kn/49.359,61 EUR, što da je vidljivo i iz priložene potvrde o nalogu za plaćanje u korist računa tuženika. S obzirom da je do dana otvaranja predstečajnog postupka tuženik vratio dio primljene pozajmice i to dana 18. prosinca 2020. iznos od 18.014,98 kn, a dana 5. studenog 2021. iznos od 20.000,00 kn, to da mu je ostao dužan vratiti još 333.885,02 kn/44.314,16 EUR, slijeodm čega da je tu tražbinu i prijavio u predstečajnom postupku vođenom nad tuženikom.

3. Stoga tužbenim zahtjevom traži utvrđenje postojanja tražbine prema tuženiku u iznosu od 44.314,16 EUR (tužbeni zahtjev pod I.) te naložiti tuženiku isplatu iznosa od 13.294,25 EUR u 55 jednakih mjesečnih rata, svakog 15-og u mjesecu, s time da prva rata dospijeva 15-og u mjesecu po proteku 12 mjeseci od pravomoćnosti predmetne presude (tužbeni zahtjev pod II.).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi, u bitnom, da s tužiteljem nije nikada sklopio predmetni ugovor o zajmu, niti da je isti naknadno odobrio, već da iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi da je predmetni ugovor s tužiteljem dogovorio OK, zastupnik podružnice BKS Bank AG u Hrvatskoj, bez ovlaštenja za zastupanje tuženika, slijedom čega da se radi o ugovoru na teret trećeg, koji njega ne može obvezivati. Naime, da su se tužitelj i pokojni BK, raniji imatelj poslovnih udjela i direktor u društvu tuženika i Zagrebgradnja d.o.o., otac današnjih nositelja poslovnih udjela i direktora tuženika, Ivana i PK, poznavali, još od kad je tužitelj bio zaposlen u IMEX banci d.d. kao osobni bankar koji je bio nadležan za društvo Zagrebgradnju d.o.o. Međutim, da nakon smrti BK, u 2018., njegovi sirovi nisu imali nikakvog kontakta s tužiteljem, ali da su sva njegova društva, pa tako i tuženik, kao i tužitelj, imali otvorene račune u BKS banci, da da je tuženik naknadno saznao da je očito OK samostalno davao naloge za vršenje transakcija po tim računima. Tužitelj da je obavijestio tuženika da ga je OK tražio da posudi Zagrebgradnji d.o.o. određeni iznos novaca tek tjedan dana prije održavanja ročišta za ispitivanje tražbina u predstečajnom postupku te da je naknadno tuženik utvrdio da je novac tužitelja samo proknjižen kroz njegov račun, bez da je ikada bio tuženiku stavljen na raspolaganje te da je isti dalje proslijeđen na račun subjekta prema koju tuženik i s njime povezane osobe nemaju nikakvih obveza. Istaknuo je da je protiv BKS Bank AG pokrenuo niz sudskih postupaka, između ostalog i po osnovi neovlaštenog vršenja transakcija po računima tuženika i s njime povezanih društava. Također, da nije nikada dao nalog da se u korist računa tužitelja na dane 18. prosinca 2020. i 5. studenog 2021. izvrše plaćanja u ukupnom iznosu od 38.014,98 kn, a niti da su ta plaćanja izvršena sredstvima koja su njemu ikada bila na raspolaganju. Stoga da tuženik ne može biti ništa dužan tužitelju.

5. Tužitelj navodi da se njega ne tiče na koji način su iskorištena novčana sredstva koja je on pozajmio tuženiku. Tvrdi da je BKS Bank AG, putem OK, financirala poslovanje tuženika prije i nakon smrti BK te da je OK kada je dogovarao s tužiteljem sklapanja ugovora o zajmu postupao po nalogu NK. To da potvrđuju i SMS poruke koje je NK poslao tužitelju, au kojima da on potvrđuje postojanje dugovanja prema tužitelju. Osim toga, da je NK obavijestio tužitelja da je spreman potpisati priznanje predmetnog duga, ali da je tužitelj isto smatrao nepotrebnim, s obzirom na dobre odnose s njegovim pokojnim ocem BK. Budući da je tuženik primio uplatu od tužitelja te da je dio pozajmice i vratio, to tužitelj smatra da je tuženik opisanim konkludentnim radnjama odobrio sklapanje Ugovora o zajmu.

6. Tuženik je osporio sve navode tužitelja, ostao kod odgovora na tužbu te istaknuo da je očito BKS Bank AG samostalno zadavala naloge za vršenje transakcija po računima predmetnih klijenata, budući da je najprije zadala nalog za prijenos iznosa od 370.000,00 kn s računa tuženika na račun Zagrebgradnje d.o.o., potom nalog za prijenos istog iznosa s računa Zagrebgradnje d.o.o. na račun Sladović d.o.o., a tek kao zadnji nalog za prijenos iznosa od 371.900,00 kn s računa tužitelja na račun tuženika. Isto tako da niti transakcije navodnog povrata pozajmice nisu vršene redoslijedom kojim su trebale teći po redovnom tijeku stvari. Tvrdi da iz dostavljene SMS korespondencije ne proizlazi da je NK priznao postojanje duga tuženika prema tužitelju po osnovi pozajmice te dostavlja drugu SMS korespondenciju iz koje da proizlazi da kada mu novac nije vraćen, da je tužitelj najprije pokušao kontaktirati OK, a tek kada u tomu nije uspio, da se je obratio NK i obavijestio ga o predmetnoj transakciji.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitani su rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, St-1125/2023 od 19. listopada 2023. (list 5. – 11. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, St-1125/2023-63 od 4. ožujka 2024. s potvrdom pravomoćnosti (list 12. – 23. spisa), prijava tražbine tužitelja s prilozima (list 24. – 36. spisa), ispravak prijave tražbine tužitelja s prilozima (list 37. – 47. spisa), isprave dostavljene uz odgovor na tužbu (list 58. – 60. spisa), tužbe tuženika odnesene protiv BKS Bank AG i ostalih (list 58. - 118. spisa), izvadci o stanju i prometu na računima tužitelja, tuženika, Zagrebgradnje d.o.o. i Sladović d.o.o. (list 119. – 124. spisa), ispis SMS poruka (list 131. – 133. i 141. spisa), dopis BKS Bank AG s prilozima (list 150. – 156. spisa), isprava dostavljena uz podnesak tuženika od 4. listopada 2024. – popis logova (list 160. – 161. spisa), isprave dostavljene uz podnesak tuženika od 8. studenog 2024. (list 168. – 227. spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ŠK (list 234. – 236. spisa) i ČK (list 236. – 238. spisa) te stranaka i to tužitelja (list 254. – 256. spisa) i zastupnika po zakonu tuženika NK (list 256. – 259. spisa).

8. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi osnovani u pogledu glavne stvari.

9. Predmet spora jest utvrđenje postojanja tražbine tužitelja po osnovi povrata zajma, osporene u predstečajnom postupku vođenom nad tuženikom te namirenje te tražbine sukladno uvjetima odobrenog predstečajnog sporazuma.

10. Među strankama je sporno da li su stranke sklopile Ugovor o zajmu temeljem kojeg bi postojala obveza tuženika povrata primljene pozajmice.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ga je u 2020. kontaktirao OK, tadašnji zastupnik po zakonu podružnice BKS Bank AG u Hrvatskoj u svrhu pozajmljivanja novaca Zagrebgradnji, a kako je oko dvadeset godina prije toga BK njemu pomogao izgraditi dom za njegovu obitelj tako što je naložio radnicima Zagrebgradnje da izvrše građevinske radove u vrijednosti od 65.000,00 EUR, bez da su mu ti radovi tada plaćeni, dakle, uz odgodu plaćanja do trenutka u kojem će tužitelj imati dovoljno novaca, to je pristao pozajmiti Zagrebgradnji oko 370.000,00 kn, što je predstavljalo njegovu cjelokupnu ušteđevinu, bez da je tražio sklapanje pisanog ugovora o zajmu.

12. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da su on, pokojni BK i OK bili u prijateljskim odnosima te da je on bio uvjerenja da kada je OK s njim dogovarao davanje pozajmice Zagrebgradnji, da je to činio u ime i za račun ovdje tuženika, s obzirom da je imao saznanja koliko je vremena OK uložio u pomoć poslovanju Zagrebgradnje za života BK.

13. Iz dostavljene SMS korespondencije između NK i tužitelja te iz iskaza stranaka proizlazi da je tužitelj prvi puta kontaktirao NK vezano za povrat predmetnog zajma u 2022. i to najprije u veljači kako bi ga pitao za broj OK, a kada ga nije uspio dobiti, zatražio je sastanak s NK riječima: ''Moram do tebe. Kad si slobodan da dođem? Hitno trebam sjesti s tobom.''

14. Nakon toga je održan sastanak između njih dvoje, za koji tužitelj tvrdi da je na njemu bio prisutan i TK i da je tada NK rekao ''da ništa ne brine, da on stoji iza toga i da ako treba što potpisati, da će on to i potpisati'', dok NK osporava da je na tom sastanku bila prisutna i navedena treća osoba, nije se mogao sjetiti da li je rekao baš da ''on stoji iza toga'', ali kako su tada izvršili uvid u transakcije po računima i utvrdili da na račun tuženika izvršena uplata s računa tužitelja, to da je moguće da je tada smatrao da je tuženik taj iznos dužan vratiti tužitelju, međutim, da su forenzična ispitivanja koja su provedena u 2023. pokazala drugačije.

15. Iz dostavljene SMS korespondencije između tužitelja i NK koja je vođena od ožujka 2022. do srpnja 2022. proizlazi da tužitelj opetovano pita kada će mu dug po osnovi pozajmice biti vraćen, na što NK odgovara da mu je potrebno još vremena, budući da da mu te novce ne može vratiti, jer se tuženik nalazi u teškoj financijskoj situaciji.

16. Iz dostavljenih izvadaka iz prometa po računima tužitelja, tuženika, Zagrebgradnje d.o.o. i Sladović d.o.o., otvorenim u podružnici BKS Bank AG u Hrvatskoj, proizlazi da je 20. siječnja 2020. s računa tužitelja na račun tuženika uplaćen iznos od 371.900,00 kn s naznačenim opisom plaćanja ''Pozajmica'', da je tog istog dana s računa tuženika na račun Zagrebgradnje d.o.o. uplaćen iznos od 370.000,00 kn s opisom plaćanja ''plaćanje po ugovoru'' te da je tog istog dana taj isti iznos prenesen s računa Zagrebgradnje d.o.o. na račun društva Sladović d.o.o. s opisom plaćanja ''plaćanje po ugovoru''.

17. Nadalje, iz daljnjih izvadaka iz prometa po navedenim računima proizlazi da je 18. prosinca 2020. izvršena uplata u iznosu od 18.000,00 kn s računa društva Sladović d.o.o. na račun Zagrebgradnje d.o.o. te potom s računa Zagrebgradnje d.o.o. na račun tuženika i naposljetku s računa tuženika na račun tužitelja uplata iznos od 18.014,98 kn, s opisom plaćanja kod svake od navedenih transakcija ''Plaćanje po ugovoru''.

18. Naposljetku, iz iste vrste isprava proizlazi da je 5. studenog 2021. izvršena uplata u iznosu od 20.000,00 kn s računa društva Sladović d.o.o. na račun Zagrebgradnje d.o.o., potom s računa Zagrebgradnje d.o.o. na račun tuženika te naposljetku s računa tuženika na račun tužitelja, s opisom plaćanja kod svake od navedenih transakcija ''Plaćanje po ugovoru''.

19. Tuženik tvrdi da nije ovlastio OK da u njegovo ime i za njegov račun pregovara i dogovara s tužiteljem sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu, niti da je dao nalog banci da u korist tužitelja izvrši navedene dvije uplate koje tužitelj smatra djelomičnim povratom pozajmice, kao i da mu tužiteljeva novčana sredstva nisu nikada stavljena na raspolaganje, dakle, da se on istima nije koristio, već su ista proslijeđena na račune društava prema kojim on nije imao nikakav dug, slijedom čega nije postojala osnova da on njima nešto uplaćuje, upravo suprotno, da je postojalo potraživanje tuženika prema tim društvima.

20. Iz izvedenih dokaza sud nije mogao izvesti zaključak da je OK imao punomoć za zastupanje tuženika prilikom sklapanja Ugovora o zajmu s tužiteljem, pri čemu je u konkretnom slučaju punomoć mogla biti dana i u usmenom obliku, budući da je i ugovor o zajmu neformalan ugovor (arg. iz čl. 314. ZOO-a), a sve s obzirom da tuženik izričito osporava davanje takve punomoći OK, da o istoj ne postoji nikakav pisani trag, da tužitelj nije prije sklapanja Ugovora o zajmu vodio ikakve pregovore izravno s tuženikom, niti je uopće kontaktirao tuženika prije nego li su protekle dvije godine od navodnog sklapanja Ugovora o zajmu, a samog OK nije bilo moguće saslušati, budući da su se svi (brojni) pozivi koji su mu poslani radi saslušanja vratili sudu s napomenom ''obaviješten, nije podigao pošiljku'' (dakle, dostava poziva je uvijek bila neuredna, slijedom čega svjedoka nije bilo moguće niti prisilno dovesti).

21. Stoga je zaključeno da OK prilikom sklapanja Ugovora o zajmu s tužiteljem nije bio ovlašten zastupati tuženika.

22. Ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri (čl. 312. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO/).

23. Ugovor se može naknadno odobriti od strane neovlašteno zastupanog ne samo izričitom izjavom, već i konkludentnim radnjama, kao što se i izjava volje za sklapanje ugovora može izraziti konkludentnim radnjama.

24. Dolaze u obzir konkludentne radnje iz kojih se može izvesti zaključak da je tuženik pristao biti obveznikom povrata predmetne pozajmice.

25. Ako tuženik, kao neovlašteno zastupani, nije odobrio predmetni ugovor, smatra se da ugovor nije ni sklopljen te bi u tom slučaju tužitelj mogao od OK zahtijevati naknadu štete, ako u trenutku sklapanja ugovora o zajmu nije znao niti je morao znati da OK nema ovlaštenje za sklapanje tog ugovora u ime tuženika (arg. iz č čl. 312. st. 3. i 4. ZOO-a).

26. Iz iskaza svjedokinje ČK proizlazi da je ona bila zaposlena u društvu Zagrebgradnja d.o.o. od 1997. do 2022. na radnom mjestu voditelja računovodstva, da je bila upoznata s prometom po računu društava Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. (tuženika) i Zagrebgradnja d.o.o. koji su bili otvoreni u BKS banci, da je imala Internet bankarstvo i na taj način da je mogla pratiti promet po tim računima, kao i da je isključivo ona bila ovlaštena, po ovlaštenju direktora tih društava, davati naloge banci za vršenje transakcija po računima tih društava. Navela je da je pokojni BK dogovorio je s predstavnicima BKS Bank AG u Austriji te u njihovoj podružnici u Hrvatskoj financiranje projekata Zagrebgradnje d.o.o., a tu informaciju da je ona prenijela njegovim sinovima nakon što su preuzeli navedena društva nakon njegove smrti. Izjavila je da je vidjela konkretnu uplatu izvršenu 20. siječnja 2020. u iznosu od 370.000,00 kn s računa gospodina HK (tužitelja) na račun Zagrebgradnje Vrbani III (tuženika) te potom na račun Zagrebgradnje d.o.o., a s obzirom da njoj nije bilo poznato da bi takva uplata trebala sjesti, da je ona tada kontaktirala nadležnog referenta u BKS banci, koji joj je rekao da će joj naknadno dostaviti dokumentaciju temeljem koje je ta transakcija provedena, međutim, da joj ta dokumentacije nije nikada dostavljena. Navela je da to nije bio jedini puta da su vršene transakcije po računima društva Zagrebgradnja Vrbani III (tuženika) i Zagrebgradnja d.o.o. otvorenima u BKS banci bez njenog naloga, da bi o takvim transakcijama ona uglavnom obavještavala direktora navedenih društava, ali se nije mogla sjetiti da li je to učinila i u odnosu na konkretnu uplatu u iznosu od 370.000,00 kn, međutim, da su ona i direktori navedenih društava smatrali da su te transakcije dio šireg internog financiranja Zagrebgradnje koje je dogovorio pokojni BK te da su vjerovali banci kao instituciji, dakle, da su smatrali da su i te transakcije koje su se provodile bez njenog konkretnog naloga vršile u korist Zagrebgradnje. Transakcija u iznosu od 18.000,00 kn od 18. prosinca 2020. te u iznosu od 20.000,00 kn od 5. studenog 2021. se nije mogla sjetiti, ali nakon što su joj predočeni izvadci prometa po računima kod BKS banke izjavila je da su se te transakcije očito dogodile, ali da su i te transakcije izvršene bez njenog naloga, premda ih je ona, vjerojatno, u vrijeme kada su one izvršene vidjela uvidom u promet po tim računima.

27. Na pitanja suda i punomoćnika stranaka svjedokinja ČK je odgovorila da je ona bila zadužena za vođenje računovodstva i za tuženika te da je u poslovnim knjigama društva Zagrebgradnja Vrbani III (tuženik) knjižila uplatu u iznosu od 370.000,00 kn izvršenu s računa tužitelja kao obvezu u knjigama tuženika, bez naznake temelja te obveze, iz razloga što dokumentaciju o tom temelju nije nikada dobila, dok je u knjigama Zagrebgradnje d.o.o. taj iznos knjižila kao potraživanje prema društvu Sladović d.o.o. Nadalje, navela je da joj direktori tuženika i društva Zagrebgradnja d.o.o., NK i KK, nisu nikada rekli da su dogovorili zajam s tužiteljem na način da bi tuženik ili Zagrebgradnja d.o.o. bili primatelj zajma, a niti da su ovlastili OK da sklopi takav ugovor o zajmu s tužiteljem.

28. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika NK proizlazi da je on kao direktor preuzeo vođenje kako društva tuženika, tako i društva Zagrebgradnja d.o.o., nakon smrti svoga oca BK u 2018. te da mu je tada rečeno od strane OK i ČK da će preko računa Zagrebgradnje biti vršene određene transakcije radi refinanciranja obveza Zagrebgradnje, što je navodno bilo dogovoreno s njegovim pokojnim ocem BK. ČK da je bila osoba od povjerenja njegovog oca i da je jedina bila ovlaštena pratiti promet po tim računima i raspolagati novcem po tim računima. Dakle, da je on vjerovao da ČK prati i kontrolira promet po tim računima i da će ga obavijestiti ako nešto nije u redu. Nije se mogao sjetiti da li ga je ČK ikada obavijestila o konkretnoj transakciji uplate iznosa od 371.900,00 kn s računa tužitelja na račun tuženika, koji iznos, odnosno iznos od 370.000,00 kn je s računa tuženika prenesen na račun Zagrebgradnje d.o.o. Pojasnio je da su u vrijeme kada sam on preuzeo vođenje uprave tuženika i Zagrebgradnje d.o.o. računi tih društava vrlo brzo bili blokirani milijunskim potraživanjima raznih vjerovnika, a sam projekt na Vrbanima da je bio nedovršen, slijedom čega da se je on prvenstveno bavio operativnim poslovanjem navedenih društava i pokušavanjem izvlačenja tih društava iz financijskih problema, koja društva da su imala oko 150 zaposlenika, slijedom čega da mu obujam posla nije dozvoljavao da prati stanje po bankovnim računima društva, već da je to bio posao ČK. Prvi puta da je saznao za uplatu navedenog iznosa s računa tužitelja onda kada ga je tužitelj kontaktirao u 2022. Tvrdio je da je u lipnju 2022. shvatio da ga je OK prevario i da su sve transakcije koje je radio nakon smrti njegova oca upitne te da ih je potrebno provjeriti kako bi se utvrdilo kome su u konačnici novci koji su bili predmet prijenosa služili i za koju svrhu.

29. Na pitanja punomoćnika stranaka odgovorio je da je imovinsko stanje tuženika u 2020. bilo stabilno s obzirom da je tuženik u srpnju 2019. dovršio izgradnju nebodera sa stanovima te je bila u tijeku prodaja tih stanova od koje je tuženik imao stalan priljev na računu, slijedom čega da mu nikakav zajam niti nije bi potreban. Međutim, da nije provjeravao priljev tih novaca od kupaca po računu, već da je to radio odjel računovodstva, na čelu kojeg je da je bila ČK te da je ona pratila te uplate kupaca i iste povezivala s konkretnim ugovorima. Naveo je da je tek u 2022. utvrdio da je ČK predmetnu pozajmicu tužitelja evidentirala u poslovnim knjigama tuženika kao obvezu, da je u tom istom iznosu knjiženo potraživanje tuženika prema Zagrebgradnji d.o.o., kao i potraživanje Zagrebgradnje d.o.o. prema Sladović d.o.o., a forenzičari da su mu rekli da je ona morala na nekakav način evidentirati promet po navedenim bankovnim računima.

30. Iz iskaza svjedokinje ČK i zastupnika po zakonu NK sud je zaključio da su oboje znali da će se u razdoblju koje je uslijedilo nakon smrti ranijeg direktora tuženika, BK, po računima tuženika, ali i Zagrebgradnje d.o.o., odvijati novčane transakcije bez pojedinačnih naloga za plaćanje ČK i NK, dakle, oni su pristali da OK, kao zastupnik podružnice BKS Bank AG u Hrvatskoj, daje naloge za provedbu novčanih transakcija po predmetnim računima, bez potrebe za njihovim pojedinačnim odobrenjem, ali su smatrali da će te novčane transakcije u konačnici služiti namirenju obveza Zagrebgradnje d.o.o. i tuženika.

31. Upitno je da li je pozajmica koju je izvršio tužitelj u korist računa tuženika ikada služila namirenju obveza tuženika ili Zagrebgradnje d.o.o. ili im je na neki drugi način bila korisna.

32. Međutim, s obzirom da je tuženikov direktor dao prethodno načelno odobrenje za vršenje novčanih transakcija po računu tuženika bez njegova pojedinačnog naloga i bez pojedinačnog naloga ČK, kao voditeljice odjela računovodstva tuženika te za to ovlaštene osobe, da iz iskaza ČK proizlazi da je ista pregledom prometa po računu tuženika vidjela da je tada, 20. siječnja 2020., s računa tužitelja na račun tuženika izvršena uplata iznosa od 371.900,00 kn s naznakom opisa plaćanja ''pozajmica'', da bi istog dana gotovo isti iznos od 370.000,00 kn bio uplaćen s računa tuženika na račun Zagrebgradnje d.o.o., čiji je promet po računu, također, ona pratila, a potom s računa Zagrebgradnje na račun društva Sladović d.o.o., da je izjavila da to nije bio jedini puta da su vršene transakcije po računima društva tuženika i Zagrebgradnje d.o.o. otvorenima u BKS banci bez njenog naloga te da bi o takvim transakcijama ona uglavnom obavještavala direktora navedenih društava, to sud zaključuje da je ČK obavijestila direktora tuženika NK i o predmetnoj transakciji.

33. S obzirom da je tužitelj prilikom vršenja uplate u iznosu od 371.900,00 kn na račun tuženika jasno naznačio da se radi o pozajmici te da je ČK tu pozajmicu, iako od banke nije dobila nikakve isprave temeljem kojih je ta uplata izvršena, knjižila u poslovnim knjigama tuženika kao dug prema tužitelju, a potraživanje prema Zagrebgradnji d.o.o., za koje knjiženje sud smatra da je direktor tuženika, NK, znao u vrijeme kada je isto vršeno, a ne tek u 2022., to je time tuženik konkludentno odobrio sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu s tužiteljem.

34. Naime, savjesni gospodarstvenik ako ne želi biti obvezan vratiti novčana sredstva koja su mu uplaćena na njegov bankovni račun pod nazivom ''pozajmica'', je dužan odmah nakon što je utvrdio da je uplata izvršena kontaktirati uplatitelja kako bi razjasnio o čemu se radi ili naložiti banci povrat tog novčanog iznosa na račun uplatitelja, a ako su novci odmah s njegovog računa proslijeđeni na račun druge osobe, dužan je ispitati zašto se po njegovom računu vrše novčane transakcije bez njegova naloga i odobrenja te na bilo koji način dati do znanja uplatitelju da se ne smatra obveznikom povrata te uplate, ali ni u kojem slučaju ne evidentira tu uplatu u svojim poslovnim knjigama kao dug prema uplatitelju.

35. Ne mogu se prihvatiti navodi direktora tuženika NK da je ČK morala nekako knjižiti tu uplatu pa da ju je samo iz tog razloga knjižila kao dug tuženika prema tužitelju, kao što se ne mogu prihvatiti niti njegovi navodi da on nije nikada vršio uvid u promet po računu tuženika otvorenom kod podružnice BKS Banka AG u Hrvatskoj, bilo putem internetske aplikacije bilo putem eventualno dostavljenih izvadaka prometa i stanja po računu.

36. Naime, direktor tuženika NK tvrdi da su u 2018., kada je preuzeo vođenje poslova tuženika i Zagrebgradnje d.o.o., njihovi računi vrlo brzo bili zablokirani milijunskim potraživanjima vjerovnika, da tuženik nije imao gotovih projekata te da su ta društva imala oko 150 zaposlenika, slijedom čega da se je on bavio izvlačenjem tih društava iz financijskih poteškoća te da nije imao vremena pratiti stanje po bankovnim računima tih društava, ali da je u 2020. tuženik bio financijski stabilan, jer se je projekt Vrbani realizirao te su se stanovi počeli prodavati, slijedom čega je tuženik imao stalan priljev novčanih sredstava po svojim računima, međutim, da niti tada nije pratio promet po tim računima.

37. Sud smatra da je direktor tuženika NK primjenom pažnje urednog i savjesnog gospodarstvenika (koju je kao uprava društva morao primjenjivati u vođenju poslova društva) bio dužan periodički provjeravati stanje na računima društva tuženika, osobito u situaciji kada su računi društva u blokadi te su neuvjerljivi navodi da to nije nikada činio, a u svakom slučaju, ako i nije uočio promjenu na računu tuženika na dan 20. siječnja 2020., izvršenu uplatom pozajmice tužitelja, ČK, ga je o istoj svakako obavijestila.

38. S obzirom da nakon što su oni uočili tu uplatu, nitko od strane tuženika nije tužitelju izjavio da se tuženik ne smatra obveznikom vraćanja te pozajmice, jer da nikakva pozajmica nije ugovorena, već je ČK (sud smatra uz znanje direktora NK), knjižila tu pozajmicu kao dug tuženika prema tužitelju, a sve iz razloga što su i ona i NK smatrali da je ista dio šireg financiranja obveza tuženika i Zagrebgradnje d.o.o., to su takvim postupanjem, u ime tuženika, naknadno konkludentno odobrili sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu.

39. Sud nije posebno ocjenjivao iskaz svjedoka ŠK, s obzirom da isti nije imao nikakvih saznanja o odnosu tužitelja i tuženika (o nepostojanju ovlaštenja OK za sklapanje Ugovora o zajmu, o postupanju tuženika nakon provedbe uplate tužitelja, o razgovorima tužitelja i direktora tuženika i sl.).

40. Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće (čl. 499. st. 1. ZOO-a).

41. Ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva (čl. 504. ZOO- a).

42. S obzirom da je u konkretnom slučaju zajam dan 20. siječnja 2020., a da nije ugovoren rok povrata zajma, sud, s obzirom na iznos zajma, smatra da je primjereni rok povrata zajma svakako bilo razdoblje od dvije godine, kada se je tužitelj (u veljači 2022.) po prvi puta obratio direktoru tuženika radi povrata zajma.

43. Stoga bi tuženik bio dužan vratiti tužitelju preostali dio pozajmice u iznosu od 44.314,16 EUR (plaćenih 371.900,00 kn umanjeno za vraćenih 38.014,98 kn jest 333.885,02 kn/44.314,16 EUR), koliko je tužitelj i prijavio po toj osnovi u predstečajnom postupku vođenom nad tuženikom.

44. Prema odredbi čl. 50. st. 3. Stečajnog zakona (Narodne novine, broj: 71/2015., 104/2017., 36/2022., 27/2024., dalje u tekstu: SZ) u parnici koju je pokrenuo vjerovnik osporene tražbine može se zahtijevati utvrđenje tražbine samo na temelju osnove i u iznosu kako je naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu. Uz zahtjev za utvrđenje osnovanosti osporene tražbine za koju ne postoji ovršna isprava vjerovnik može zahtijevati namirenje tražbine u opsegu koji je određen potvrđenim planom restrukturiranja, ako se parnica pokreće nakon potvrde plana restrukturiranja.

45. S obzirom da je predmetna parnica morala biti i jest pokrenuta u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja ovog suda St-1125/2023 od 4. ožujka 2024., kojim je potvrđen predstečajni sporazum između tuženika kao dužnika i njegovih vjerovnika, a koji sadrži navedeni plan restrukturiranja, pravomoćnog 20. ožujka 2024., sve sukladno uputi ovog suda danoj u rješenju St-1125/2023 od 19. listopada 2023., o utvrđenim i osporenim tražbinama, dakle, predmetna parnica jest pokrenuta nakon potvrde plana restrukturiranja, to tužitelj osnovano, pored zahtjeva za utvrđenje osporene tražbine u prijavljenom iznosu od 44.314,16 EUR, postavlja i zahtjev za isplatu onog iznosa koji bi mu pripadao po navedenom predstečajnom sporazumu.

46. Iz rješenja ovog suda, St-1125/2023 od 4. ožujka 2024., proizlazi da je tužiteljeva tražbina razvrstana u grupu vjerovnika čije su tražbine osporene, a koje će se, u slučaju da se u parnici utvrdi njihovo postojanje i naplativost, biti namirene pod jednakim uvjetima kao i vjerovnici utvrđenih neosiguranih tražbina (stavak I. B) izreke navedenog rješenja).

47. Za tražbine neosiguranih vjerovnika određeno je da se otpisuju u omjeru od 70%, a preostalih 30% da će se otplatiti u roku od 55 mjeseci, uz 12 mjeseci počeka, bez kamata, u jednakim mjesečnim ''anuitetima'', počevši od pravomoćnosti rješenja o potvrdi plana restrukturiranja, svakog 15-og u mjesecu (stavak I. A) izreke rješenja ovog suda, St-1125/2023 od 4. ožujka 2024).

48. Konkretno je u odnosu na tražbinu tužitelja u iznosu od 44.314,16 EUR/333.885,02 kn određeno da će se, u slučaju otklanjanja osporavanja, namiriti u djelomičnom iznosu utvrđenom pravomoćnom sudskom odlukom, nakon isteka počeka od 12 mjeseci, računajući od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ta tražbina utvrđena, u 55 jednakih mjesečnih obroka, bez kamata, s dospijećem svakog 15-og u mjesecu, pri čemu će dužnik rezervirati iznose koji će dospjeti za vjerovnike osporenih tražbina do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđivanja tražbine (stavak I. B) točka 7. rješenja ovog suda, St-1125/2023 od 4. ožujka 2024.).

49. S obzirom da je tužiteljeva tražbina utvrđena u prijavljenom iznosu od 44.314,16 EUR, a da se ista ima namiriti kao i vjerovnici osiguranih tražbina čije su se tražbine otpisale u omjeru od 70%, to znači da tužitelj ima pravo na namirenje iznosa od 13.294,25 EUR (30% od 44.314,16 EUR = 13.294,25 EUR), i to u 55 jednakih mjesečnih obroka, bez kamata, s time da svaki obrok dospijeva 15. dana u mjesecu, a prvi obrok dospijeva po proteku 12 mjeseci od pravomoćnosti predmetne presude.

50. Stoga je valjalo prihvatiti oba tužbena zahtjeva, deklaratorni za utvrđenje postojanja tražbine tužitelja rema tuženiku u iznosu od 44.314,16 EUR i kondemnatorni za isplatu dijela te tražbine u iznosu od 13.294,25 EUR u 55 jednakih mjesečnih obroka, s time da svaki obrok dospijeva 15. -og dana u mjesecu, pri čemu prvi obrok dospijeva 15.-og dana u onom mjesecu koji slijedi nakon proteka 12 mjeseci od pravomoćnosti predmetne presude.

51. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu pravo na naknadu troškova parničnog postupka, dok će tuženik svoje troškove morati sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

52. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 44.314,16 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u zahtijevanom iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 28. kolovoza 2024. u zahtijevanom iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 17. rujna 2024. u zahtijevanom iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 10. rujna 2024. u zahtijevanom iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 6. studenog 2024. u zahtijevanom iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 20. siječnja 2025. u zahtijevanom iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 25. travnja 2025. u zahtijevanom iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 244,80 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/ u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 489,59 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno mu pripada 5.109,39 EUR.

53. Ne pripada mu naknada za sastav podnesak od 28. listopada 2024., jer je isti po svom sadržaju bio nepotreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

54. Stoga je preko iznosa od 5.109,39 EUR do zahtijevanog iznosa od 6.327,22 EUR, za iznos od 1.217,83 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

55. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 9. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku