REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-29/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Edvine Draguzet Suevich, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika KJ, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i optuženika KJ podnesenoj putem branitelja Dine Španjola Varenina, odvjetnika iz Rijeke podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-834/2022-24 od 11. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i optuženika KJ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-834/2022-24 od 11. listopada 2023. optuženik HJ oglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

1.1. Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 optuženiku KJ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 21. travnja 2022. do 23. travnja 2022.

1.2. Temeljem odredbe čl. 55. st. 1. i 3. KZ/11 optuženiku KJ se izrečena kazna zatvora zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje s 2 sata rada.

1.3. Temeljem odredbe čl. 55. st. 7. KZ/11 ako se optuženik HJ u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv ne bude mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

1.4. Temeljem odredbe čl. 55. st. 8. KZ/11 ako optuženik HJ svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u određenom roku, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

1.5. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1., st. 2. t 1. i t. 6., te st. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik HJ je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura/2.260,35 kuna, te trošak svjedoka EJ u iznosu od 10,00 eura/75,34 kuna.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog odluke o kaznenoj sankciji navodeći da rad za opće dobro na slobodu predstavlja preblagu sankciju i da ne odgovara stupnju kaznene odgovornosti optuženika i društvenoj opasnosti od ovakvih i sličnih kaznenih djela predloživši da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u primjerenom trajanju.

2.1. Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi optuženik HJ putem branitelja Dina Španjola Varenina, odvjetnika iz Rijeke zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i preinači u oslobađajuću odnosno da se ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-33/2024-3 od 22. siječnja 2024. vratilo spis.

5. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i optuženika KJ nisu osnovane.

6. Žalitelj optuženik HJ smatra da je presuda neadekvatno obrazložena te da prvostupanjski sud nije cijenio razlike u iskazima optuženikove supruge kao ni razlikama između iskaza oštećene i svjedokinje ĐJ vezano uz trenutak kada je optuženik oštećenu uhvatio za vrat. Uz to da prvostupanjski sud nije analizirao iskaz svjedoka KJV u dovoljnoj mjeri i nije dao razloge zašto ne poklanja vjeru iskazu tog svjedoka koji je dao pred sudom.

7. Suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno interpretirao iskaze svjedoka, te u dovoljnoj mjeri obrazložio te dao valjane razloge vezano uz ocjenu istih. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, a način ocjene izvedenih dokaza i činjenice koje je utvrdio na osnovu toga predstavlja žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Iskaz svjedoka HJV prvostupanjski sud je pravilno citirao. On je ispitan u Policijskoj postaji Crikvenica po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, te da je različito iskazivao u odnosu na raspravu.

9. Svjedok EJV navodi da ga je majka poslala da ide vidjeti što se događa nakon što je čula svađu između KJ i VJ, pa je dolaskom na parkiralište zatekao KJ kojeg su držale supruga i majka dok je bio sav ljut, a VJ se dizala sa poda i sjela u auto u kojem je bila njezina prijateljica NJ a nakon toga je i HJ sjeo u auto te se udaljio. U navedenom nekontradiktornom iskazu svjedok ĐJV potvrdio je da je čuo kako je optuženik HJ VJ izgovara riječi da će je ubiti odrobijati, nazivajući je kurvom i droljom, ali da nije vidio da bi je HJ rukama uhvatio za vrat. Iz kasnijeg razgovora je saznao da je nakon predmetnog događaja ona otišla na hitnu pomoć i da ju je tom prilikom HJ davio. Zbog narušenosti odnosa da je VJ u stalnom strahu od napada optuženika.

10. Navedeni iskaz je svjedok EJV na raspravi izmijenio navodeći da optuženik HJ to nije rekao i da je sve to na policiji već bilo pripremljeno. Potvrdio je da se on potpisao na stranicama zapisnika, ali da nije čitao što je potpisao. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio i naznačio da je u cilju ocjene iskaza svjedoka HJV sa rasprave saslušao policijske službenice koje su sudjelovale u dokaznoj radnji ispitivanja svjedoka HJV i to VJV i PJ. Svjedokinja VJV koja je radnji prisustvovala u svojstvu policijskog istražitelja prisjetila se da svjedok nije želio iskazivati i da mu nije bilo drago što je pozvan kao svjedok. Na početku ispitivanja iznijela je sva upozorenja svjedoka te ga pozvala da iznese sve što mu je poznato te je dio iskaza sam iznio, a dio iskazivao kroz pitanja. Navedeni iskaz izdiktirala je u zapisnik kako bi svjedok čuo što se u zapisnik unosi. Na kraju diktata pitan je da li želi da mu se zapisnik pročita te da neovisno o toga da li to svjedok hoće ili ne, ona prolazi kroz zapisnik sa strankom, iz razloga kako se u zapisniku ne bi nešto krivo navelo. Tom prilikom ona svjedoku nije ništa sugerirala te se sjeća samo da je nevoljko dao izjavu i pitao može li se ikako izuzeti od svjedočenja. Zapisnik nije bio unaprijed pripremljen. Svjedokinja PJ potvrdila je da zapisnik nije bio unaprijed pripremljen te objasnila da ona zapisuje ono što joj se diktira, a kolega koji vodi predmet još jednom prođe kroz zapisnik sa strankama radi kontrole.

11. Iako je EJV na raspravi odstupio od nekontradiktornog iskaza kojeg je dao u ranijem tijeku postupka na policiji, razlozi za takvo odstupanje koje je dao na raspravi su u suprotnosti s iskazima policijskih djelatnika VJV i PJ koje su provele radnju ispitivanja, te je prvostupanjski sud valjano ocijenio iskaz HJV. Presuda se ne temelji u pretežitom dijelu na iskazu koji je EJV dao u nekontradiktornom postupku budući je činjenice prvostupanjski sud utvrdio temeljem iskaza EJ i VJ kao i medicinske dokumentacije za oštećenu VJ.

12. Prvostupanjski sud je cijenio okolnost da je VJ dana 21. travnja 2022. podnijela kaznenu prijavu te da je u nalazu Zavoda za hitnu medicinu naznačeno da je toga dana kada je pregledana u 20,27 sati utvrđeno crvenilo u području vrata i ogrebotina dužine 2cm na kažiprstu desne ruke. Crvenilo područja vrata vidljivo je i na priloženoj fotodokumentaciji list 21-23 spisa i fotodokumentaciji na CD mediju. Da je optuženik oštećenoj prijetio sud utvrđuje temeljem iskaza oštećene VJ koja je navela da je predmetne prilike rekao da je odrobijao jednog, bio u zatvoru i da će je ubiti i da je to ponavljao više puta pri tom da ju je vrijeđao riječima kurvo debela, te ju uhvatio rukama za vrat, stišćući ju i daveći. Da se uspjela izvući iz njegovog hvata kada se između njih pripriječila njegova supruga, a nakon čega je pobjegla i sjela u auto u kojem je sjedila EJ. Prvostupanjski sud valjano cijeni njezin iskaz vjerodostojnim i istinitim obzirom je detaljno iskazivala sukladno priloženoj materijalnoj dokumentaciji vezano uz crvenilo koje je medicinskim pregledom registrirano a vidljivo i na fotografijama. Uz to je i svjedokinja DJ suglasno potvrdila da je optuženik rekao prijeteće riječi vrijeđao i fizički nasrnuo na oštećenu u čemu ga je spriječila supruga koja ga je smirivala i zadržavala rukama. Svjedokinja DJ je suglasno kao i žrtva navela da je optuženik rekao "ubit ću te, odrobijati ću te" i da je to ponavljao nekoliko puta. Uz to cijenio je da iskaz oštećene i svjedokinje DJ djelomično potvrđuje i svjedok ĐJV koji je dao iskaz u prethodnom postupku time da otklanja iskaz tog svjedoka kojeg je izmijenio na glavnoj raspravi da bi zapisnik bio unaprijed pripremljen. Za to je dao odgovarajuće obrazloženje kao što je to već naprijed istaknuto obzirom je saslušao svjedokinje VJV i PJ.

13. Žalitelj optuženik HJ smatra da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaz svjedokinje UJ i TJ koje su negirale da bi optuženik fizički nasrnuo na oštećenu, te pogrešnom smatra ocjenu prvostupanjskog suda da se radi o pristranim svjedocima jer je jedna supruga, a druga majka optuženika KJ. Prvostupanjski sud se nije rukovodio samo stupnjem krvnog srodstva pri ocjeni njihovih iskaza već je cijenio da se radi o iskazima koji su suprotni iskazu oštećene VJ i EJ, a koje prihvaća obzirom na medicinsku dokumentaciju. Cijenio je nedosljednosti u iskazu TJ jer je prvo rekla da je stala između VJ i optuženika, a naknadno je rekla da za to nije bilo potrebe. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je stala između njih kako bi spriječila daljnji napad optuženika KJ kao što su iskazivali oštećena i svjedokinja DJ, kao i ĐJV u prvom iskazu.

14. Svjedokinja DJ i oštećena VJ suglasno opisuju da je optuženik HJ uhvatio žrtvu za vrat, a medicinska dokumentacija potvrđuje da je žrtva imala crvenilo u području vrata. Okolnost koju ističe žalitelj, a vezano uz razliku da li je optuženik uhvatio za vrat oštećenu čim joj je prišao ili kada je oštećena već bježala obzirom na okolnost da je oštećena zadobila crvenilo u predjelu vrata ne dovodi u pitanje pravilnost izvedenih dokaza i ne predstavlja bitnu razliku u iskazu jer obje opisuju kako je supruga optuženika smirivala i zadržavala.

15. U prilog vjerodostojnosti iskaza oštećene prvostupanjski sud analizira i iskaz svjedokinje NJV koja je naknadno stigla na mjesto događaja, a koja ima saznanja temeljem onog što joj je oštećena navela; da je optuženik HJ napao, uhvatio za vrat i vrijeđao te okolnosti koje je osobno opazila da je VJ - oštećena bila uznemirena. Stoga je prvostupanjski sud valjano analizirao sve izvedene dokaze kao i obranu optuženika koji je u prvom ispitivanju potvrdio da je oštećenoj izrekao prijeteće riječi "ubit ću te" (u trenutku kada mu je spomenula njegovu trudnu suprugu). Naknadno izmijenjenu obranu optuženika da je to rekao samo kako bi izbjegao istražni zatvor, prvostupanjski sud otklanja jer cijeni da nije logično da bi netko potvrdio da je drugom izrekao prijeteće riječi kada to doista ne bi učinio. Stoga primjedbe žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno analizirao i ocijenio izvedene dokaze nisu prihvatljive.

16. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne i sporne činjenice na osnovu svestrane analize izvedenih dokaza. Osnovano utvrđuje da je optuženik HJ zbog nesuglasica oko ograde se verbalno sa oštećenicom sukobio i fizički nasrnuo na nju govoreći da je jednog odrobijao i bio u zatvoru te da će je ubiti te da ju je hvatao rukama za vrat, a da ga je supruga TJ uspjela fizički razdvojiti pa je žrtva pobjegla i sjela u automobil. Valjano prvostupanjski sud utvrđuje da navedene riječi optuženika KJ koje je izgovarao žrtvi da će je usmrtiti uz radnje koje je potom poduzeo stišćući je za vrat predstavljaju ozbiljnu prijetnju kojom je optuženik stavio žrtvi u izgled da će je lišiti života, te u radnjama optuženika KJ utvrdio sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

17. Budući da je optuženik HJ žalbu podnio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja vezano uz sankciju sud je ispitao presudu i u tom dijelu, te je razmotrio i žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci vezano za sankciju te utvrdio da su obje žalbe u tom dijelu neosnovane.

18. Za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 zakonom je zapriječena kazna zatvora do 3 godine. Prvostupanjski sud je optuženika KJ osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a koju je zamijenio temeljem čl. 55. st. 1. i 3. KZ/11 radom za opće dobro na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje sa 2 sata rada. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je optuženiku KJ kao olakotno cijenio da je otac malodobnog djeteta, a otegotnim osuđivanost.

19. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci smatra da nije bilo mjesta zamjeni kazne radom za opće dobro obzirom da je optuženik HJ višestruko osuđivana osoba za kaznena djela s elementima nasilja te da je takva sankcija preblaga i ne odgovara stupnju kaznene odgovornosti i društvene opasnosti.

20. Iako je kriminalna količina, kao što to ističe žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci znatna obzirom da je uz verbalne prijetnje optuženik HJ žrtvu hvatao rukama za vrat, te da ga je od žrtve odvojila supruga, da je optuženik HJ djelo počinio s izravnom namjerom o otegotnoj okolnosti da je optuženik osuđivan sud je u dovoljnoj mjeri vodio računa obzirom na visinu izrečene kazne zatvora od 10 mjeseci.

21. Prema izvatku iz KE optuženik HJ je prije počinjenja kaznenog djela osuđivan presudama Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-270/2016 od 10. listopada 2016., pravomoćna 12. prosinca 2016. i poslovni broj K-813/17 od 13. listopada 2019., pravomoćna 11. prosinca 2019. time da su istima bile mu izrečene uvjetne osude pa ne postoji zapreka izricanja rada za opće dobro. Iako je optuženik HJ osuđen zbog kaznenih djela s elementima nasilja presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-175/2019, na koju se žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci poziva, ona je pravomoćna 23. studenog 2022., tj. nakon počinjenja kaznenog djela za koje mu se sada sudi (2022.godine), a njome mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro.

22. Prema zaključku Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednicima Kaznenih odjela svih županijskih sudova održanog 29. studenog 2021. izričaj iz čl. 55. st. 2. KZ/11 koji ograničava mogućnost izricanja rada za opće dobro već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem 6 mjeseci valja tumači kao raniju osudu na kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci koja nije uvjetovana odnosno koja nije zamijenjena radom za opće dobro.

23. U situaciji ukoliko optuženik ne odradi rad za opće dobro u određenom mu roku sud će odmah donijeti odluku kojom se određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Stoga je izrečena sankcija primjerena i zadovoljiti će zahtjeve individualne, ali i generalne prevencije.

24. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

25. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 9. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Iztok Krbec