Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-718/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Predragu Labanu, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika JO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u poslovni broj Pn-145/2021-18 od 29. srpnja 2022. u dijelu pod točkom I. i III. izreke, na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj Pn-145/2021-18 od 29. srpnja 2022., u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Nalaže se tuženiku JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 35.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

II. Preko dosuđenog iznosa od 35.000,00 kn, a do zahtijevanih 50.000,00 kn sa iznosom od 15.000,00 kn i pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev se odbija.

III. Nalaže se tuženiku JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 2.340,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja ove presude do isplate i to u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Tuženik ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u dijelu u kojme je utvrđeno da tužiteljici pripada bilo koji iznos satisfakcije preko priznatog iznosa od 7.500,00 kuna, a koji je tuženik priznao još u odgovoru na tužbu. Tuženik smatra da tužiteljica nije dokazala da bi trpjela psihičke boli, tj povredu prava osobnosti u opsegu, vrsti intenzitetu, te trajanju koji opravdava preostali dosuđeni iznos. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu tuženika kao osnovanu ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno sušenje, podredno da preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 50.000,00 kuna, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) .

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a i na koje se u svojoj žalbi poziva tuženik.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik budući presuda, kako u usvojenom tako i u odbijenom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama pravno relevantnim za zakonito presuđenje.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U žalbenom stadiju nije bilo sporno da je tuženik na štetu tužiteljice počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja, a za koje je pravomoćno suđen, kao niti činjenica da je takvo ponašanje tuženika u uzročno posljedičnoj vezi sa povredom prava osobnosti tužiteljice.

8.1. U žalbenom stadiju postupka je sporna visina dosuđene neimovinske štete preko iznosa od 7.500,00 kuna, obzirom je tuženik još u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev u tom dijelu.

9. Sud prvog stupnja u provedenom postupku analizom provedenih dokaza, primjenom odredbe članka 8. ZPP-a zaključuje da je tužiteljica dokazala da joj je povrijeđeno pravo osobnosti nametljivim ponašanjem tuženika i to, kako je kaznenim presudama utvrđeno u vremenu od studenog 2017. pa do 27. kolovoza 2018. te od 25. listopada 2018. do 19. listopada 2020., a što je po mišljenju i ovog drugostupanjskog suda dug period koji ukazuje na jasnu ustrajnost tuženika u nedopuštenom činjenju kao što i ukazuje na dug period trpljenja na strani tužiteljice koji može rezultirati, fizičkim, duševnim i stradavanjem u socijalnom smislu, odnosno šteti, u odnosu na pravo osobnosti tužiteljice. Pravilno je prvostupanjski sud prihvaćanjem njenog iskaza zaključio da je tužiteljica uslijed nametljivog ponašanja tuženika trpjela strah i tjeskobu zbog radnji tuženika, cijeneći pri tome sve okolnosti slučaja, te joj u smislu odredbi članka 19. i 1100. ZOO-a, dosudio iznos od 35.000,00 kn

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da činjenica da je tuženik pravomoćno kazneno presuđen zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 2. KZ/11 na štetu tužiteljice, sama po sebi ne znači da je na strani tužiteljice nastala i neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti, jer se u zakonskom opisu tog djela navodi da se kod oštećene izazove tjeskoba i strah, no da u prvostupanjskom postupku nije utvrđeno kojeg intenziteta, trajanja i vrste bi bio taj strah i tjeskoba i da li je uopće imao kakve posljedice po psihičko zdravlje tužiteljice. Tuženik ističe da se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti, te da je dosuđen iznos previsok.

11. Točno je da je strah obilježje kaznenog djela za koje je oštećena tužiteljica i radi kojeg dijela je pravomoćno kazneno osuđen tuženik. No, imajući u vidu da je sve to je trajalo gotovo pune tri godine, a što je dug period koji ukazuje na jasnu ustrajnost tuženika u nedopuštenom činjenju kao što i ukazuje na dug period trpljenja na strani tužiteljice koji može rezultirati, fizičkim, duševnim i stradavanjem u socijalnom smislu, odnosno šteti, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ne radi o neznatnoj povredi prava osobnosti kako to neosnovano žalbenim navodima ističe tuženik. Već samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta za koju štetnik odgovara, dok su pretrpljeni bolovi i strah (kao kvalifikatorne okolnosti), izazvani štetnom radnjom, samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih relevantnih okolnosti, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade.

12. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje povreda prava osobnosti kod tužiteljice, primjenom odredbe članka 19. ZOO-a, jer intenzitet radnji tuženika koje je počinio pred tužiteljicom, njenim sinom, roditeljima, prijateljicama, susjedima, bivšim suprugom, dugotrajnim i upornim praćenjem, vrijeđanjem, ne predstavlja neznatnu povredu prava osobnosti, već izazivanje straha zbog budućeg ponašanja i posljedica, a koje okolnosti slučaja opravdavaju dosuđene pravične novčane naknade iz odredbe članka 1100. ZOO-a.

13. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sud postojanje uzročno - posljedične veze između tuženikovog ponašanja za koje je suđen u kaznenim postupcima, sa psihičkim zdravljem tužiteljice, mogao valjano utvrditi isključivim odgovarajućim psihijatrijskim vještačenjem, a koje vještačenje tužiteljica nije predlagala. Naime, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je saslušanjem tužiteljice ( koja je izjavila i da je zatražila i stručnu pomoć psihijatra i uzimala sedative) na pravilan način utvrdio jačinu duševnih boli tužiteljice koji su izazvani nametljivim ponašanjem tuženika, pogotovo imajući u vidu sadržaj, obim i intenzitet nametljivog ponašanja tuženika. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je i bez povedenog medicinskog vještačenja prvostupanjski sud imao dovoljno mjerodavnih dokaza na temelju koji je mogao ocijeniti da je tužiteljica pretrpjela strah odnosno da je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pozivajući se pritom na odredbu članka 19., u vezi s člankom 1100.ZOO-a.

14. To što je tužiteljica u svom iskazu navela situacije koje nemaju veze sa događajima iz kaznenih predmeta je okolnost koju je sud prvog stupnja je cijenio prilikom odbijanja dijela tužbenog zahtijeva tužiteljice.

15. Odredbom članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu ZOO razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

16. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. i stavak 2. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je zbog nametljivog ponašanja tuženika tužiteljica osjećala nespokoj, nemir, napetost, uznemirenost, strah i time je kod nje izazvana nesigurnost i ograničenja u svakodnevnom življenju tužiteljice, a što sve je smanjilo kvalitetu njezinog života, a što se sve negativno reflektiralo i na razinu prava osobnosti koju je ostvarivala prije nastanka štetnog događaja. Navedeno je sud cijenio, uzimajući u obzir i okolnost da je samohrana majka dvoje djece studenske dobi, da su članovi njezine obitelji i njezina rodbina također bili izvrgnuti činima i posljedicama tuženikova nametljivog ponašanja, dob tužiteljice, zdravstveno i obiteljsko stanje, osobni, profesionalni i socijalni status tužiteljice, privatnost njezinog osobnog i obiteljskog života te slobodu .

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2., te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22). Neosnovano tuženik osporava uspjeh tužiteljice u ovom postupku ističući da je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev u iznosu od 7.500,00 kuna. No, kako je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik tijekom postupka nije dostavio i dokaz da je navedeni iznos platio tužiteljici, a zbog tog priznatog dijela, tijekom prvostupanjskog postupka nisu nastali dodatni troškovi, pravilno je utvrdio omjer uspjeha tužiteljice i tuženika obzirom na dosuđeni i postavljeni tužbeni zahtjev. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica uspjela u ovom postupku u omjeru od 70%, a tuženik je stoga uspio u omjeru od 30%. Stoga, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, po mišljenju ovog suda nije bilo realno utvrditi da svaka stranka sama snosi svoje troškove.

19. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš