REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Čazmi
P-55/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sucu Almi Horvatinović kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista FG u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Škaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko i Knežević d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi isplate, dana 9. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''I. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa od 2.558,32 HRK, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos:
74,44 HRK od 18.1.2008
74,21 HRK od 19.2.2008
73,98 HRK od 19.3.2008
73,74 HRK od 17.4.2008
73,56 HRK od 16.5.2008
73,33 HRK od 19.6.2008
73,05 HRK od 23.7.2008
72,81 HRK od 21.8.2008
72,58 HRK od 17.9.2008
72,35 HRK od 22.10.2008
72,11 HRK od 21.11.2008
71,83 HRK od 19.12.2008
71,65 HRK od 23.1.2009
71,37 HRK od 20.2.2009
71,13 HRK od 17.3.2009
114,95 HRK od 23.4.2009
114,53 HRK od 14.5.2009
114,11 HRK od 17.6.2009
113,69 HRK od 14.7.2009
113,27 HRK od 18.8.2009
112,85 HRK od 17.9.2009
112,44 HRK od 15.10.2009
112,02 HRK od 12.11.2009
111,55 HRK od 16.12.2009
111,18 HRK od 14.1.2010
110,71 HRK od 15.2.2010
110,29 HRK od 15.3.2010
109,82 HRK od 15.4.2010
109,36 HRK od 14.5.2010
108,89 HRK od 14.6.2010
108,43 HRK od 23.7.2010
107,96 HRK od 19.8.2010
107,49 HRK od 21.9.2010
78,45 HRK od 25.10.2010
78,08 HRK od 15.11.2010
77,71 HRK od 15.12.2010
77,33 HRK od 18.1.2011
77,01 HRK od 18.2.2011
76,64 HRK od 15.3.2011
76,26 HRK od 14.4.2011
43,12 HRK od 12.5.2011
42,84 HRK od 14.6.2011
42,65 HRK od 15.7.2011
42,42 HRK od 24.8.2011
42,19 HRK od 14.9.2011
4,99 HRK od 14.10.2011
4,94 HRK od 15.11.2011
4,89 HRK od 15.12.2011
4,89 HRK od 13.1.2012
4,80 HRK od 15.2.2012
4,80 HRK od 15.3.2012
4,75 HRK od 13.4.2012
4,71 HRK od 1.5.2012
4,71 HRK od 15.6.2012
4,66 HRK od 13.7.2012
4,61 HRK od 14.8.2012
4,61 HRK od 14.9.2012
4,57 HRK od 15.10.2012
4,52 HRK od 15.11.2012
4,48 HRK od 14.12.2012
4,43 HRK od 15.1.2013
4,38 HRK od 15.2.2013
4,34 HRK od 15.3.2013
4,34HRK od 15.4.2013
4,29 HRK od 15.5.2013
4,24 HRK od 14.6.2013
4,20 HRK od 15.7.2013
4,15 HRK od 14.8.2013
4,15 HRK od 13.9.2013
4,06 HRK od 15.10.2013
4,06 HRK od 15.11.2013
4,01 HRK od 13.12.2013
do isplate po stopi koja se određuje do 30. lipnja 2013. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl.12a. st.2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 isplatiti tužitelju ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) od 61.962,39 HRK, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos:
15,90 HRK od 22.10.2008
1,03 HRK od 21.11.2008
9,75 HRK od 19.12.2008
85,03 HRK od 23.1.2009
101,72 HRK od 20.2.2009
41,87 HRK od 17.3.2009
72,40 HRK od 23.4.2009
66,12 HRK od 14.5.2009
46,68 HRK od17.6.2009
54,47 HRK od 14.7.2009
40,53 HRK od 18.8.2009
45,43 HRK od 17.9.2009
35,64 HRK od 15.10.2009
51,67 HRK od 12.11.2009
46,17 HRK od 16.12.2009
81,69 HRK od 14.1.2010
98,75 HRK od 15.2.2010
95,35 HRK od 15.3.2010
116,89 HRK od 15.4.2010
150,22 HRK od 14.5.2010
157,81 HRK od 14.6.2010
203,73 HRK od 23.7.2010
207,60 HRK od 19.8.2010
264,29 HRK od 21.9.2010
245,71 HRK od 25.10.2010
274,18 HRK od 15.11.2010
318,15 HRK od 15.12.2010
328,73 HRK od 18.1.2011
325,14 HRK od 18.2.2011
320,52 HRK od 15.3.2011
305,33 HRK od 14.4.2011
346,77 HRK od 12.5.2011
432,28 HRK od 14.6.2011
500,60 HRK od 15.7.2011
666,62 HRK od 24.8.2011
456,74 HRK od 14.9.2011
409,94 HRK od 14.10.2011
407,91 HRK od 15.11.2011
413,88 HRK od 15.12.2011
455,08 HRK od 13.1.2012
472,17 HRK od 15.2.2012
459,49 HRK od 15.3.2012
455,02 HRK od 13.4.2012
468,00 HRK od 1.5.2012
477,42 HRK od 15.6.2012
460,08 HRK od 13.7.2012
513,51 HRK od 14.8.2012
426,11 HRK od 14.9.2012
498,11 HRK od 15.10.2012
510,56 HRK od 15.11.2012
501,37 HRK od 14.12.2012
490,93 HRK od 15.1.2013
488,14 HRK od 15.2.2013
483,10 HRK od 15.3.2013
508,46 HRK od 15.4.2013
467,67 HRK od 15.5.2013
465,43 HRK od 14.6.2013
464,69 HRK od 15.7.2013
468,42 HRK od 14.8.2013
478,21 HRK od 13.9.2013
487,30 HRK od 15.10.2013
491,82 HRK od 15.11.2013
509,07 HRK od 13.12.2013
491,68 HRK od 15.1.2014
460,98 HRK od 14.2.2014
468,07 HRK od 14.3.2014
461,40 HRK od 15.4.2014
450,26 HRK od 15.5.2014
451,29 HRK od 13.6.2014
460,61 HRK od 15.7.2014
466,21 HRK od 14.8.2014
468,44 HRK od 15.9.2014
475,11 HRK od 15.10.2014
483,97 HRK od 14.11.2014
486,25 HRK od 15.12.2014
487,60 HRK od 15.1.2015
489,00 HRK od 1.3.2015
1016,78 HRK od 19.3.2015
36293,75 HRK od 20.3.2015
do isplate po stopi koja se određuje do 30. lipnja 2013. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl.12a. st.2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do konačne isplate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako su tužitelj i tuženik dana 23. veljače 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102867277. Predmetnim ugovorom ugovorili su kako će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznosu od 38.238,63 CHF u kunskom protuvrijednosti, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,50 % godišnje te koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika. Pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, protiv ovdje tuženika vođen je postupak za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obzirom da je tuženik sa korisnicima kredita, tako i s tužiteljem, sklapao ugovore u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kojom se mijenja jednostranom odlukom tuženika. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je kako je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovoreno redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Obzirom se o promijeni kamatne stope nije pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da je ništetna. Sukladno čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika te obvezuje u ovom postupku. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. navedena prvostupanjska presuda potvrđena je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u ništetnosti promjenjive kamatne stope. Također je potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Stav o ništetnosti navedenih odredbi potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III- 2547/2015, U-III-2565/2015 , U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Sukladno čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određenih iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Sukladno čl. 1022 st. 2 ZOO, ugovorom o kreditu utvrđuju se iznos te uvjeti davanja, korištenje i vraćanja kredita. Prema tome bitni sastojci svakog ugovora su iznos kredita i ugovorene kamate. Nije dopuštena samostalna promjena bitnih sastojaka ugovora te ugovor koji su sklopili tužitelj i tuženik ne sadrži presudan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Oni su nesporno sklopili ugovor na unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati. Tuženik je transparentno objasnio razloge, pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, odnos sa drugim odredbama ugovora na način da bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, te je tuženik nesavjesnim postupanjem povrijedio zakonske odredbe o zaštiti potrošača i odredbe ZOO. Ugovor nije sadržavao niti kriterij na temelju kojeg bi se temeljem obveze mogao odrediti. O nerazumljivosti navedenih odredbi stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, a navedeni stav je u skladu s Direktivom 93/13-EEZ i presudom Europskog suda pravde poslovni broj C-26/13 . Tuženik je propustio kamatnu stopu vezati uz neku tržišnu vrijednost na koju bi tužitelju kao potrošaču bilo moguće provjeriti opravdanost njezine promjene. Prema tome navedene odredbe o promjenjivosti kamatne stope su nepoštene i ništetne. Tuženik je jednostrano tijekom godina mijenjao u nekoliko navrata kamatnu stopu, odnosno cijenu kredita i visinu tužiteljeve obveze pa je tužitelj platio znatno veće iznose od onih utvrđenih prvim otplatnim planom. Prema Ugovoru o kreditu tužitelj je bio u obvezi plaćati mjesečni anuitet u iznosu od 292,52 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tuženik je temeljem čl. 323 ZOO dužan vratiti tužitelju sve iznose koje je tužitelj preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu te po toj osnovi potražuje iznos od 4.441,41 kunu s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako spori osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare budući se na zahtjev tužitelja ima primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača, u svezi odredbe čl. 230 ZOO. Glede čl. 118 ZPP kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 ovog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, zakonodavac je jasno predvidio da se ima promijeniti trogodišnji zastarni rok. Obzirom da je tužitelj utužio razdoblje od 19. ožujka 2008. do 23. ožujka 2015., a tužba je podnesena 14. lipnja 2019. cjelokupno potraživanje je u zastari budući je prošlo više od tri godine od plaćanja pojedinih anuiteta. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima te je prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope najmanje 15 dana prije nego što se ona počne primjenjivati te dostaviti izmijenjeni otplatni plan što je uredno i činio. Radi izostanka precizne zakonske regulative u postupanju prema tužitelju rukovodio se Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. koja sadrži tzv. sivu listu od 19 ugovornih odredbama koje bi se mogle smatrati nepoštenima no nosu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako ni odredba prema kojoj pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu u slučaju valjanih razloga izvijestiti drugu ugovornu stranu koja može raskinuti ugovor. Kako se ZZP ima tumačiti u skladu s tom direktivom a sukladno odredbi čl. 95 Ustava RH stoga postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim ugovornim odredbama predviđene Direktivom. Tuženik je donio metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata u kojoj su definirani parametar, fiksa marža te razlog promjene kamatnih stopa koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014 i tek od tad je mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovornih obveza sa promjenjivom kamatnom stopom, a što je i učinio. ZIDZPK NN 143/13 je na ovaj ugovorni odnos imao utjecaj i kroz odredbu čl. 11 a st. 5 kojom je potrošačima omogućio izravnu, progresivnu, mjesečnu restituciju kroz prisilno vođenje anuiteta visine bitno niže od početno ugovorene, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23 % godišnje do daljnjega. Ukoliko se iz sadržaja ugovora ukloni način podešavanja visine kamatne stope, ona se više ne može smatrati promjenjivom. U vrijeme zasnivanja ugovora stranke su se jasno očivale da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva a ne fiksna kamatna stopa. Tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor s tuženikom već je to rezultat njegove slobodne volje. Sve da je i na strani tužitelja nastala šteta njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan. Ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope tuženik bio imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,50 %, postojala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita, u tom slučaju tužitelj više ne bi uživao zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3,23 % jer se ona primjenjivala samo na ugovore sa promjenjivom kamatnom stopom i tužitelj ne bi imao pravo na povlašteni anuitet te predlaže sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju koja iznosi 303,26 CHF zajedno sa zateznim kamatama navedenim na iznose navedene odgovoru na tužbu te predlaže da sud izvrši prijeboj.
3. U zajedničkom podnesku od 12. svibnja 2025. tužitelj se odrekao tužbenog zahtjeva. Stranke su se usuglasile da svaka snosi svoje troškove. Stoga je sud bez daljnjeg raspravlja na temelju odredbe čl. 331.a. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP) donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
U Čazmi, 9. lipnja 2025.
Sutkinja:
Alma Horvatinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o njoj odlučuje županijski sud.
Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
3. spis.
Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica – specijalist:
FG
