REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu

Šetalište Markantuna Dominisa 4

51280 Rab

Poslovni broj: P-189/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu po sucu dr. sc. Mirella Rodin u pravnoj stvari tužitelja ZAJSEK d. o. o. za poslovanje nekretninama i trgovinu, OIB 22926773578, Kampor 311, 51280 Rab zastupan po punomoćniku Anamarija Križanović, odvjetnici iz Vaić & Dvorničić d.o.o., Rijeka, protiv tuženika AVEX TCF LIMITED, OIB 32216750049, 3 Rd Floor Omar Hodge Building, Wickhams Cay 1, Po Box 362 0, Road Town, radi Ovrhe - spor, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. Travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika te 9. lipnja 2025., kao dana objave

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu pod poslovnim brojem Ovr-73/2020 određena rješenjem o ovrsi od 3. travnja 2020.g. na nekretninama u vlasništvu tužitelja ZAJSEK d.o.o. upisanima u zemljišnoknjižnom odjelu Rab u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe, utvđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem tuženika Avex TCF Limited iz iznosa dobivenog prodajom, sve radi namirenja novčane tražbine tuženika Avex TCF Limited kao ovrhovoditelja u iznosu od 9.810.134,62 kuna (1.302.028,62 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 9.316.192,67 kuna (1.236.471,25 EUR) tekućom od 17. rujna 2019.g. pa do isplate te radi namirenja troškova navedenog ovršnog postupka u iznosu od 97.562,50 kuna (12.948,77 EUR).

2. Nalaže se tuženiku Avex TCF Limited da tužitelju ZAJSEK d.o.o. isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.273,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se za iznos od 12.085,15 EUR zahtjev tuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. veljače 2023. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojoj navodi da je Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, rješenjem od 3. travnja 2020. posl. br. Ovr-73/2020-3, na temelju Sporazuma o hipoteci od 16. kolovoza 2011., odredio ovrhu na njegovim nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tom ovrhom se tražilo namirenje iznosa od 9.810.134,62 kuna sa zateznom kamatom i troškovima postupka, iako je, tvrdi tužitelj, iznos osigurane tražbine iznosio 560.000,00 eura protuvrijednosti u kunama uvećano za ugovorene kamate, naknade i troškove. Tužitelj ističe da založno pravo ne osigurava iznos koji tuženik potražuje u postupku, nego isključivo iznos iz Sporazuma o hipoteci. Dodaje da izvadci iz zemljišnih knjiga jasno pokazuju kako je upisana tražbina isključivo ona iz Sporazuma. Smatra kako tuženik nije ovlašten tražiti naplatu iznosa od 9.810.134,62 kuna temeljem tog Sporazuma, jer isti ne predstavlja valjanu ovršnu ispravu za taj iznos. Napominje da tuženik svoju tražbinu temelji na rješenju o namirenju Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. 15 St-620/17-84 od 30. kolovoza 2019., koje je neosnovano i ne predstavlja ovršnu ispravu, jer je sud bez kontrole, prihvatio jednostrano obračunatu tražbinu tuženika bez financijskog vještačenja. Ističe kako nije jasno na što se odnosi „uvećanje dodatne ugovorne naknade od 61.835,60 EUR“, jer nikakva dodatna ugovorena naknada“ nije osigurana založnim pravom. Tužitelj nadalje tvrdi da nije sudjelovao u tom stečajnom postupku te zbog toga nije mogao isticati prigovore. Ističe kako ovršni sud nije smio prihvatiti tražbinu koja nije osigurana zalogom te da se time povrijedilo načelo zakonitosti. Navodi da je 17. lipnja 2020. izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi, a zaključkom od 26. siječnja 2023. upućen je na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj podnosi ovu tužbu upravo slijedom te upute. Zaključno dodaje da tuženik nije dokazao da je sporna tražbina osnovana ni po osnovi ni po visini, te smatra da ovrha nije zakonita ni dopuštena.

2. Kao dokaze u prilog svojim navodima tužitelj je u spis dostavio: rješenje o ovrsi Ovr-73/2020. uz prijedlog za ovrhu i priloge, žalbu tužitelja od 17. lipnja 2020., izvatke iz zemljišne knjige, izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH od 9. prosinca 2002., zaključak od 26. siječnja 2023.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor dvostruke litispendencije tvrdeći kako je tužitelj 14. srpnja 2021. već podnio identičnu tužbu, a koji predmet se vodi pod posl. br. P-688/2021, a u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, pa predlaže odbaciti tužbu. Dodaje kako tužitelj nije podnio tužbu sukladno zaključku suda, jer je zaključkom posl. br. Ovr- 73/2020-33 od 26. siječnja 2023. tužitelj upućen pokrenuti tužbu protiv tuženika iz razloga da je "tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave". Dodaje kako je tijekom stečajnog postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodio pod brojem St-620/17 tražbina tuženika djelomično umanjena za iznos od 1.487.048,51 kuna, tako da je tuženik prijedlogom za ovrhu tražio namirenje tražbine u iznosu od 9.810.134,62 kuna uvećano za troškove i kamatu. Tužitelj da je u žalbi protiv rješenja isticao kako je podmirio tražbinu u iznosu od 1.487.048,51 kn, a za koji iznos tuženik uopće nije tražio namirenje prijedlogom za ovrhu. U odnosu na navode iz tužbe, ističe kako tražbina tuženika nije ograničena iznosom glavnice utvrđenim Sporazumom o hipoteci (560.000,00 eura u protuvrijednosti kuna), već se tražbina tuženika znatno povećala protekom vremena pripisivanjem kamata, naknada i drugih troškova, upravo zbog toga što potraživanje nije bilo pravovremeno podmireno. U pogledu navoda tužitelja glede neistovjetnosti tražbina i navodnih propusta Trgovačkog suda u Rijeci prilikom ispitivanja i utvrđenja tražbine tuženika, tvrdi kako ne mogu biti predmetom odlučivanja u ovom postupku, jer nisu istaknuti žalbom protiv rješenja o ovrsi, a drugo, da se radi o prigovorima koji ne spadaju pod razlog zbog kojeg je tužitelj upućen pokrenuti parnicu (čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a). Dodaje kako je pravilnost i zakonitost rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-73/2020-3 potvrđena je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ovr-49/2022-2, a što se osobito odnosi na prigovor neistovjetnosti tražbine tužitelja, zasnovan na povredi načela zakonitosti. Dodaje kako tuženik ne temelji svoj prijedlog za ovrhu na rješenju Trgovačkog suda u Rijeci, kao ovršne isprave, već kao pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđen iznos tuženikovog potraživanja, nakon djelomičnog namirenja. Nadalje navodi kako je tužitelj sudjelovao u tom postupku neizravno kao zainteresirana strana na koju odluka ima izravni utjecaj, te da nije imao nikakvih prigovora na utvrđeno potraživanje u tom postupku. Konačno tuženik je prigovorio vrijednosti predmeta spora navodeći kako je ista naznačeno suviše nisko.

4. Tuženik je kao dokaze u spis priložio: tužbu ovdje tužitelja od 14. srpnja 2021., presudu ovog suda posl. br. P-688/2021-16 od 2.12.2022., ispis e-predmeta P- 688-2021 s trenutnim stanjem parnice, prijedlog za ovrhu od 24.2.2020. uz priloge, žalba tužitelja protiv rješenja o ovrsi od 17. lipnja 2020., rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž Ovr-49-2022-2, presuda Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-433-2017-2, presuda Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-1901- 2017-3, rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-5224-2021-2, rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-5216-2015-2, rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-371-2019-3, presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-295-2019-2, presuda Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-1554- 2018-2, presuda Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1245-2017-2.

5. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj je naveo kako je tuženikov prigovor litispendencije neosnovan, jer se predmetna parnica temelji se na različitoj zakonskoj osnovi (čl. 50. st. 1. tč. 9. OZ) u odnosu na raniju (tč. 7. i 11. OZ-a). Tužba da je podnesena sukladno zaključku suda. Ističe kako tužitelj nije sudjelovao u stečajnom postupku St-620/17 u kojem je utvrđena tražbina od 9.810.134,62 kn, pa se njegovi učinci na tužitelja ne mogu odnositi. Jedina važeća ovršna isprava da je Sporazum o hipoteci iz 2011. za iznos od 560.000 EUR, a da tuženik pogrešno poistovjećuje tu tražbinu s onom iz stečaja. Rješenje o ovrsi da nije doneseno temeljem Sporazuma, već tražbine iz stečaja, uključujući stavke kao što je dodatna naknada, koje nisu zalogom osigurane. Nadalje ističe kako tužitelj nije bio stranka niti zainteresirana osoba u stečaju društva MARTINA DIMOVA d.o.o., već zaseban pravni subjekt. U odnosu na prigovor naznačene vrijednosti spora, tužitelj ističe kako je određena pravilno prema tužbenom zahtjevu, jer se ne traži isplata nego proglašenje ovrhe nedopuštenom (npr. ŽS Dubrovnik, Gž 744/2022-22). Dalje navodi kako tuženik nije dokazao iznos namirenja niti priložio vještačenje. Ovrha je pokrenuta za iznos u kunama iako je ugovorena valutna klauzula u EUR, a koji navodi su bili istaknuti i ranije.

6. Tužitelj je uz očitovanje dostavio: presudu ŽS Dubrovnik, Gž - 744/2022-22, Odluku ŽS Sisak, Gž Ovr-119/2020-4.

7. Sud je ocijenio tuženikov prigovor na vrijednost predmeta spora neosnovanim iz razloga što je tužbeni zahtjev deklaratorni, pa je mjerodavna vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), odnosno iznos od 1.500,00 EUR.

8. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvida u naprijed navedenu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis te je na ročištu održanom 24. travnja 2025. izvršio uvid u ovosudni predmet Ovr- 73/2020. Na tom ročištu tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga da sud izvrši uvid u spis Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. St-620/2017.

9. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Uvidom u ovosudni predmet Ovr-73/2020, sud je utvrdio kako je rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-73/2020 doneseno dana 3. travnja 2020. na temelju prijedloga ovdje tuženika na nekretninama ovdje tužitelja na temelju ovršne isprave, Sporazuma o hipoteci potvrđenog dana 16. kolovoza 2011. od strane javnog bilježnika Vesne Pučar, Zagreb, Miramarska 24, pod poslovnim brojem OV-15866/11, radi naplate novčane tražbine ovdje tuženika u iznosu od 9.810.134,62 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 9.316.192,67 kuna, tekućom od 17. rujna 2019. pa sve do isplate, te radi namirenja troškova ovršnog postupka.

11. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. 6 Gž Ovr-49/2022-2 od 15. travnja 2022. sud je utvrdio kako je u odlomku 8. Obrazloženja taj sud naveo da navod ovdje tužitelja da je potraživanje ovrhovoditelja, ovdje tuženika za iznos od 1.487.048,51 kn predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a o kojem ne odlučuje taj sud.

12. Zaključkom od 26. siječnja 2023. ovaj sud je sukladno uputi drugostupanjskog suda uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dana primitka tog zaključka pokrene protiv ovrhovoditelja parnicu radi proglašenja ovrhe Ovr-73/2020 nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona.

13. Prema tome, u ovom postupku je valjalo utvrditi samo osnovanost žalbenog razloga ovdje tužitelja da je rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-73/2020 od 3. travnja 2020. obuhvaćen i iznos od 1.487.048,51 kuna koji je namiren u stečajnom postupku pred Trgovačkim sudom u Rijeci St-620/17.

14. Već u samoj tužbi tužitelj navodi kako je rješenjem o namirenju Trgovačkog suda u Rijeci od 30. kolovoza 2019.g., posl. br. 15 St-620/17-84 utvrđena tražbina tuženika od 10.803.241,18 kuna.

15. Iz obrazloženja prijedloga za ovrhu vidljivo je kako je rješenje o ovrsi posl. br. Ovr- 73/2020 od 3. travnja 2020. doneseno radi prisilne naplate iznosa glavnice od 9.316.192,67 kuna (iznos od 10.803.241,18 kn umanjen za iznos od 1.487.048,51 kn), dok se iznos od 493.941 ,95 kn odnosi na iznos uglavničene kamate na raniju glavnicu od 10.803.241,18 kn za razdoblje od 1.1.2019. do 1.9.2019. Tako da je ovrha određena za ukupno potraživanje od 9.810.134,62 kn.

16. Stoga, prijedlogom za ovrhu tuženika te donesenim rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-73/2020 od 3. travnja 2020. nije obuhvaćeno potraživanje od 1.487.048,51 kn za koje je rješenjem o namirenju Trgovačkog suda u Rijeci od 30. kolovoza 2019.g., posl. br. 15 St-620/17-84 utvrđeno da je tuženik djelomično namiren.

17. Preostale navode iz tužbe, ovaj sud nije ispitivao, budući da iz tih razloga tužitelj nije upućen na pokretanje parnice. Stoga je primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi i odredbe iz čl. 325. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

18. Tuženiku je priznat zatraženi trošak za sastav odgovora na tužbu prema VPS-u od 1.500,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetniku u iznosu od 200,00 EUR (100 bod X 2,00 EUR). Tuženiku nije priznat trošak u preostalom dijelu primjenom navedene Tarife, kao niti za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu, budući da mu takav trošak nije niti nastao.

U Rabu, 9. lipnja 2025.

Sudac

dr. sc. Mirella Rodin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud.