REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-9816/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženike, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 9. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete iznos od 11.991,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. kolovoza 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja FG stradao u prometnoj nezgodi dana 22. ožujka 1985. koju je prouzrokovao osiguranik tuženika OG, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake: ZG 349-067 koja je pravomoćnom presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Kz-937/1986 proglašena krivom. Zbog navedenih ozljeda osiguraniku tužitelja je tužitelj rješenjem broj IN 548212 od 24. travnja 1990. priznao pravo na invalidsku mirovinu. Za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2023. s osnova invalidske mirovine ukupno je isplaćen o 19.986,59 eura. Ozljeda iz prometne nesreće iz predmetnog štetnog događaja utjecaja je u omjeru od 60% te iznos od 11.991,95 eura predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju (60% od 19.986,59 eura). Tužitelj se obratio tuženiku dana 14. srpnja 2023. sa zahtjevom za mirno rješenje spora ali ga je tuženik odbio. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 161 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju koji propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete na novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ona osigurana u mirovinskom osiguranju. U istom čl. st. 2 točka 1 je propisano da naknada štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškova koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata te mirovine, bez obzira na to da li je osiguranik ispunio uvjete za ostvarenje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Slijedom toga tužitelja predlaže da sud donese presudu kako je to opisano u izreci ove presude.
2 . U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju sporna primjena Zakona o mirovinskom osiguranju i pravo tužitelja da od tuženika zahtjeva isplatu punog iznosa mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2023. Osiguranik tužitelja je rođen 1936., ispunio je zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu pa bi tužitelj bio u obvezi osiguraniku isplaćivati starosnu mirovinu te tuženik nije u obvezi naknaditi štetu tužitelju koju zahtjeva u ovoj tužbi. Vezano uz odgovornost tuženik navodi da se u ovom predmetu radi o regresnom zahtjevu tužitelja protiv osiguratelja a ne izvornog štetnika. Tužitelj nema svojstvo treće osobe u smislu odredbi ZOO-a te ima pravo na naknadu štete od osoba koja je uzrokovala invalidnost te se o odgovornosti tuženika mora raspravljati u okviru pravila o krivnju, tuženik isto tako navodi da je šteta za tužitelja nastupila isplatom mirovine po rješenju od 5. listopada 2007. te da se na odnos među strankama primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu i to čl. 27. (NN 152/14). Tuženik se poziva na sudsku praksu, osporava visinu tužbenog zahtjeva te tijek zakonskih zateznih kamata, predlaže da sud tužitelja odbije s tužbom i tuženim zahtjevom u cijelosti.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je zapisnik o uviđaju (list 3 do 6 spisa), rješenje tužitelja IN-548212 od 24. travnja 1990. (list 7 do 9 spisa), obračun tužitelja (list 11 spisa), doznake (list 12 do 30 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 31 do 32 spisa), očitovanje tuženika (list 33 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja iz tužbe u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nisu sporni: pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika utvrđena presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Kz- 937/1986 iz prometne nezgode od 22. ožujka 1985. u kojoj prometnoj nezgodi je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede te mu je priznata po rješenju tužitelja ozljeda iz predmetnog štetnog događaja u omjeru od 60%, činjenica da je temeljem rješenja tužitelja broj IN 548212 od 24. travnja 1990. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu.
6. Među strankama je sporno pravno pitanje, koji se zakon primjenjuje: je li onaj u vrijeme nastanka štetnog događaja ili zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja ili koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog iznosa te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
7. Budući da tužitelju, šteta nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, a tužitelj je isplaćivao mirovinu u razdoblju nakon donošenja rješenja IN- 548212 od 24. travnja 1990. godine te u nastavnom razdoblju u ovom predmetu zahtjeva isplatu po istom osnovu za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2023. godine odnosno 60 % od ukupno isplaćenog iznosa, primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete i to čl. 161 i 164 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13).
8. Prema odredbi čl. 161 i odredbe čl. 164 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknadu štete tužitelj ima pravo zahtijevati u taksativno navedenim slučajevima iz odredbe čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju, a prema odredbi čl. 164 tog Zakona izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. U ovoj pravnoj stvari tužitelj to osnovano zahtjeva od tuženika.
9. Sud je mišljenja da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis koji regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret tužitelja te da se u parnicama po tom osnovu primjenjuje materijalno pravo propisano u Zakonu o mirovinskom osiguranju, te da tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na činjenicu da li osiguranik tužitelja ispunio uvjete za ostvarenje starosne ili prijevremene mirovine. Dakle, tužitelj utuženi novčani iznos isplaćuje po osnovu invalidske mirovine trajno te se ne može pretpostaviti da bi osiguranik tužitelja po nekom drugom osnovu ostvarivao prava koja bi se mogla reflektirati u ovom postupku.
10. Dakle, prema odredbi čl. 161 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj od tuženika ima pravo zahtijevati naknadu štete sve dok traje isplata tih davanja a prema odredbi čl. 161 st. 2 točka 1 tog Zakona ima pravo zahtijevati naknadu štete sve dok traje upravo isplata te invalidske mirovine. U konkretnom slučaju, tužitelj trpi štetu svakom isplatom invalidske mirovine, a za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2023. pa nadalje i to u visini od 60 % te mirovine, šteta se obračunava u punim svotama davanja, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 162. st. 2. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13).
11. Visina štete se utvrđuje prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku.
12. Tuženik se neosnovano poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske te ih tumači u korist tuženika te navodi da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu.
13. Odluka u ovoj pravnoj stvari je u skladu sa sudskom praksom u istovjetnim predmetima i to presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3760/2019 od 12. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-742/2017 od 27. lipnja 2018. te presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-1134/2021 od 18. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda ovog suda br. P-5679/2020 od 7. listopada 2021. godine. Predmet tih sporova bila je isplata naknade štete zbog isplate invalidske mirovine istom osiguraniku tužitelja a za razdoblja koja su prethodila razdobljima utuženim u ovom predmetu.
14. Zakon o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari a pokriva period kada je tužitelju nastala štete isplatama osiguraniku (NN 102/19) stupio je na snagu nakon Zakona o obveznom osiguranju u prometu te se za razdoblje od 1. siječnja 2019. primjenjuje upravo Zakon o mirovinskom osiguranju a ne Zakon o obveznom osiguranju u prometu iz razloga što je kasniji Zakon derogirao Zakon o obveznom osiguranju u prometu.
15. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja za utuženo razdoblje iz koje proizlazi da tužitelj zahtjeva u ovom predmetu 60% isplaćenog iznosa. Priloženi obračun tužitelja je vjerodostojna isprava što proizlazi iz odredbe čl. 230 st.1 ZPP a , pa je sud tužitelju dosudio zatraženi iznos s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na isplaćene iznose prema odredbi čl. 165 st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 9. lipnja 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog Suda na Županijski sud.
DNA:
1.pun. tužitelja
2. pun. tuženika
