REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-499/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362, zastupan po punomoćniku Dean Ilijevski, odvjetnik iz Labina, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 9. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB 52848403362 da isplati tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 iznos od 10.451,94 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 08.08.2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 3.125,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 09.05.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da se dana 15.07.2007. u Rijeci u tunelu Škurinje II dogodila prometna nezgoda u kojoj je osiguranik tužitelja NM zadobio teške tjelesne ozljede. Predmetnu nezgodu da je prouzročio osiguranik tuženika SM koji je upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] a koje je u trenutku prometne nezgode kod pravnog prednika tuženika imao sklopljenu policu obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pod brojem 210003284440. Nadalje ističe kako je rješenjem tužitelja od 23.07.2009. osiguraniku tužitelja kod kojeg je zbog ozljede izvan rada dakle, ove prometne nezgode nastala opća nesposobnost za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu sa danom 09.04.2009. a koju tužitelj isplaćuje redovito i danas. Tvrdi kako je tuženik tužitelju namirio tražbine za prethodna razdoblja koja šteta je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine. Tužitelj navodi kako mu nastaje daljnja šteta jer mirovinu i dalje isplaćuje pa od tuženika potražuje iznos od 10.451,94 eura za razdoblje od 01.09.2021. do 30.04.2024. godine. Ističe kako se obraćao tuženiku vansudskim putem za naplatom navedenog iznosa no tuženik da je to odbio platiti pa predlaže da se njegov zahtjev usvoji i da mu se naknadi trošak parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju niti nastanak štetnog događaja kao i odgovornost svog osiguranika za prometnu nezgodu. Međutim tuženik tvrdi kako nije u obavezi tužitelju platiti utuženi iznos jer smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te tvrdi da tuženik može odgovarati tužitelju samo za razmjerni iznos mirovine čiju visinu tužitelj nije dokazao. Smatra da nije u obavezi tužitelju isplatiti potpunu štetu sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju jer u konkretnom slučaju valja primijeniti poseban propis točnije ZOOP. Također osporava visinu tužbenog zahtjeva jer iz priloženih dokaza nije vidljivo kome je tužitelj vršio isplate mirovine, kada i koje iznose. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pročitan je zapisnik o očevidu, rješenje tužitelja od 23.07.2009., izvršen je uvid u podatke o isplaćenim invalidskim mirovinama, pročitana je banka podataka doznačenih mirovinskih primanja, pročitan je van sudski zahtjev za isplatom sa povratnicom, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Galprom d.o.o.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Između parničnih stranaka nije sporno:

-da se dana 15.07.2007. dogodila prometna nezgoda u Rijeci u tunelu Škurinje II,

- da su u toj prometnoj nezgodi sudjelovali osiguranik tuženika SM kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] i OM kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka],

- da je u osobnom automobilu kojim je upravljala OM kao putnik na stražnjem sjedalu iza vozača sjedio NM, osiguranik tužitelja koji je u toj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne ozljede opasne po život,

- da je u trenutku prometne nezgode osiguranik tuženika imao sa tuženikom zaključenu policu od automobilske odgovornosti broj 210003284440, slijedom čega nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da je NM uslijed posljedica prometne nezgode zadobio teške tjelesne ozljede,

- da mu je zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi rješenjem HZMO- a od 23.07.2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda koje su nastale izvan rada, a izazvale su opću nesposobnost za rad u visini od 864,90 kuna počevši od 09.04.2009. a umjesto koje mu je određena isplata najniže mirovine u iznosu od 1.675,20 kuna,

- da je za predmetnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika

6.Između stranaka je sporno da li u konkretnom slučaju na utuženo potraživanje valja primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji zakoni su bili na snazi u vrijeme kada je šteta nastala.

7. O tom pravnom pitanju sudovi su tijekom godina donosili različite odluke. Po mišljenju ovoga suda na sporni odnos stranaka imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05 dalje ZOOP).

8. Člankom 27. navedenog zakona propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz st.1 ovog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obavezno zdravstveno osiguranje.“

9. Prema ocjeni ovoga suda, a prema čl.27.st.1. ZOOP tuženik je obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika

– stvarnog štetnika.

Na isti način odlučio je i Vrhovni sud u odlukama Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Revd-1227/2021 od 12.04.2021., Rev 909/2021 od 08.09.2021., Revd 949/2021 od 16.03.2021., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev- 2320/2015 od 21.05.2019., Revd-1148/2021 od 24.03.2021.

10. Kada se radi o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine (kao u predmetnom slučaju) kako je to određeno st.2 i 3 čl.27 ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za razdoblje od 01.09.2021. do 30.04.2024. godine.

11.U pravcu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Bojani Galinac – Galprom d.o.o. Tužitelj prihvaća matematičke izračune vještaka no smatra da treba primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik je nalaz i mišljenje prihvatio bez primjedbi.

12.Sud je nalaz vještaka prihvatio kao stručan i objektivan izrađen u cijelosti po pravilima struke. U nalazu nema kontradiktornosti ili nedostataka koji bi kod suda dovele do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja.

13.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da bi visina invalidske mirovine na koju bi ostvario pravo NM u slučaju da je uzrok iste bila ozljeda na radu na dan 09.04.2009. iznosila 1.672,69 kuna, a prema slijedećem izračunu:

- najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi (od 1992. do 2008.) iznose 0,4880

- mirovinski staž 40 godina

- polazni faktor 1,00

- osobni bodovi iznose 19,5200 prema izračunu / 0,4880x40x1,00

- mirovinski faktor / opća nesposobnost za rad / 1,00

- aktualna vrijednost mirovine na dan 09.04.2009. iznosi 57,59 kuna

Slijedom navedenog proizlazi visina invalidske mirovine kojoj je uzrok ozljeda na radu = osobni bodovi x mirovinski faktor x aktualna vrijednost mirovine = 19,5200 x 1,00 x 57,59 = 1.124,16 kuna i uvećana za dodatak po stopi od 22,6% iznosi 1.672,69 kuna odnosno na dan 01.09.2021. ta mirovina iznosi 227,00 eura / 19,52 x 1,00 x 9,49 eura = 185,25 eura x 122,60 % = 227,00 eura.

14. Obzirom da je tako utvrđena mirovina niža od najniže mirovine za isplatu se određuje najniža a koja prema odlukama za jednu godinu staža mjesečno iznosi kako slijedi:

- za razdoblje od 01.09.2021. do 31.12.2021. najniža mirovina mjesečno iznosi 379,60 eura,

- za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. najniža mirovina mjesečno iznosi 388,40 eura,

- za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. najniža mirovina mjesečno iznosi 412,40 eura,

- za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. najniža mirovina mjesečno iznosi 447,60 eura,

- za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. najniža mirovina mjesečno iznosi 485,20 eura,

- za razdoblje od 01.01.2024. do 30.04.2024. najniža mirovina mjesečno iznosi 505,60 eura,

15. Sud je dakle utvrdio da je tužitelj NM svom osiguraniku na ime invalidske mirovine za razdoblje od 01.09.2021. do 30.04.2024. isplatio ukupan iznos od 10.451,96 eura; no u slučaju da je uzrok iste bila ozljeda na radu, tužitelj je prema mišljenju suda bio u obavezi isplatiti invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 13.942,40 eura a kako je to prikazano u tabeli broj 3. strana 56 vještačkog nalaza.

16. U skladu sa utvrđenim izračunima sud je utvrdio da bi tužitelj na ime invalidske mirovine koja bi bila posljedica ozljede na radu za razdoblje od 01.09.2021. do 30.04.2024. bio u obavezi ČM isplatiti iznos veći za 3.490,44 eura u odnosu na invalidsku mirovinu koju aktualno isplaćuje iz čega proizlazi da primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a nema štete za tužitelja.

17. Prema ocjeni suda sukladno odredbi čl.27.st.1. ZOOP-a tuženik je obavezan zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika stvarnog štetnika.

No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine kako je to određeno čl.27.st.2 i 3 ZOOP obaveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, pa je primjenom navedenog propisa sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

18. Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovara na tužbu, sastava jednog pisanog podnesaka i pristup na tri ročišta za glavnu raspravu u sveukupnom iznosu od 1250 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2 eura i PDV- od 25 % tuženiku je na ime troška dosuđen iznos od 3.125,00 EUR.

U Puli, 9. lipnja 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju osobno

2. tuženiku po punomoćniku