Poslovni broj: 8 Gž-469/2023-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. OIB: …, iz V. L., …, zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženika M. Z. OIB: …, iz Z., …, (boravište: V., …), zastupanog po punomoćnici M. M. J. C., odvjetnici iz Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-305/2022-67 od 1 ožujka 2023., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika M. Z. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-305/2022-67 od 1 ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju naknadu štete u iznosu 62.319,99 eura / 469.550,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

- 61.948,37 eura / 466.750,00 kuna od 19. siječnja 2017. do isplate,

- 371,62 eura / 2.800,00 kuna od 1. ožujka 2023. do isplate i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 10.335,78 eura / 77.874,93 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer izreka presude nije u skladu sa izvedenim dokazima kao niti s obrazloženjem. Nepravilno je utvrđeno da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja navodeći kako je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja napominjući kako je osoba vještaka navedena u rješenju od 10. veljače 2022. bila Ž. M., a ne M. tako da to nisu istovjetne osobe. Osoba koja je vještačila tuženika u kaznenom postupku u kojem je osuđen na zatvorsku kaznu ne može biti objektivna u donošenju nalaza i mišljenja u ovom postupku. Vještak nije argumentirao iz kojeg razloga smatra da je nesporno da je u vrijeme štetnog događaja tuženik bio sposoban za rasuđivanje. Tuženik je hrvatski branitelj, HRVI i osoba koja je 1991. bila zarobljena i odvedena u logor M., ima izuzetno težak oblik PTSP-a i iz njegovog iskaza proizlazi da se štetnog događaja ne sjeća. Evidentno je dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 1050. Zakona o obveznim odnosima. Može se naglasiti da se tuženik u stanje prolazne nesposobnosti za rasuđivanje nije doveo svojom krivnjom već da je navedeno rezultat poremećaja strukture ličnosti kao posljedica ratnih trauma u kombinaciji sa prijevarnim ponašanjem tužitelja. Navedeno je rezultiralo sumanutošću i dovelo do štetnog događaja. Nadalje, što se tiče visine pravične novčane naknade koju je prvostupanjski sud odredio ističe se da nije naveo kojim se kriterijima rukovodio prilikom određivanja novčanog iznosa ekvivalentnog nalaza i mišljenja vještva provedenih u predmetnom postupku. Postotak od 63 % na trajne posljedice nikako ne može biti ekvivalent u iznosu od 425.550,00 kn (56.480,19 EUR). Visina vidova štete u obrazloženju pobijane presude izražena je u kunama umjesto u eurima bez da je naveden tečaj konverzije, posebice ne prema kriterijima koji su mjerodavni u trenutku štetnog događaja pa i u trenutku pokretanja ovog postupka. Naime, prema kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske navedeni stupanj utvrđenih trajnih posljedica zbog umanjenja životne aktivnosti trebao je biti manje odmjeren s time da je isto tako i tuđa pomoć i njega previsoko određena i neargumentirana obzirom da se tužitelj oporavio, da živi sam, vozi bicikl i ima vlastita primanja. U ovom kontekstu isto se tako navodi da nikako nije ispravan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik ničime nije bio izazvan od strane tužitelja obzirom da iz njegovog iskaza proizlazi da je tužitelj kroz njihovo dugogodišnje poznanstvo izigrao njegovo pa i povjerenje njegovih poznanika te mu slagao preko nekoliko puta što je posljedično kod tužitelja dovelo do stanja prolazne nesposobnosti za rasuđivanje. Odluka o troškovima postupka pogrešno je određena posljedično meritornoj odluci. Slijedom navedenog predlaže se prihvatiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te pretrpljenu imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege.

7. Prvostupanjski sud je pobijanom odlukom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja obvezujući tuženika da tužitelju isplati na ime naknade štete ukupni iznos od 69.319,99 EUR (469.550.00 kn) koju odluku temelji na utvrđenjima:

- da je Županijski sud u Zagrebu u predmetu poslovni broj K-213/10 donio presudu 1. travnja 2011. kojom je tuženika proglasio krivim zbog kaznena djela ubojstva u pokušaju, a na štetu tužitelja, u kojeg je ispalio četiri metka, od kojih su tri pogodila tužitelja te da je tuženik osuđen na kazne zatvora u trajanju od tri godine uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja s time što je navedena presuda preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-480/11 od 6. srpnja 2011. u pogledu odluke o kazni na način da je tuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine,

- da iz vještačenja po vještaku specijalisti neuropsihijatru prim.dr.sc. Ž. M. slijedi da je tuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, ali da je ta ubrojivost bila bitno reducirana zbog njegove strukture ličnosti i psihičkih poteškoća koje je imao, kao i drugih okolnosti. Takav zaključak da otklanja sumnju da je tuženik u trenutku štetnog događaja bio nesposoban za rasuđivanje zbog mentalnih ili intelektualnih oštećenja. Također, nije nađeno elemenata koji bi govorili da je bio u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje,

- da iz medicinskog vještačenja po vještacima prim.dr.sc. P. P., prim.dr. G. M. i prim.mr.sc. J. K. slijedi da je tužitelj zadobio prostrijelne rane lica, lijevog prsišta i desne glutealne regije, prijelom desnog maksilarnog sinusa, desne orbite, nosnih kostiju i zigomatičnih lukova obostrano, višeiverni prijelom desne sljepoočne kosti, krv i zrak unutar lijeve plućne naramenice, krv unutar desne plućne maramice, natučenje lijevog plućnog krila, prijelom VII. i XII. rebra lijevo, strano tijelo u L3 kralješku, višeiverni prijelom desne crijevne kosti i parezu desne glasnice. Nadalje da je provedeno dugotrajno liječenje po kirurgu, ORL i maksilofacijalnom kirurgu, neurologu, oftalmologu, fizijatru i psihijatru te višekratna fizikalna terapija. Nakon završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja kod tužitelja su zaostale subjektivne tegobe uz opisani kirurški, ORL i psihijatrijski klinički status. S ORL motrišta tužitelj je zadobio posljedice u vidu otežanog disanja na nos, sekrecije iz nosa i postnazalno, te zbog pareze desne glasnice ima česte napade kašlja. Kao posljedica upalnih promjena vezanih uz deformaciju nosne pregrade i akustičnu traumu ima smetnje sluha i uslijed toga otežane komunikacije. Također na psihičkom planu razvio je simptomatiku elemenata PTSP-a. Osim toga na koži desne strane nosa nalazi se ožiljak dužine oko 3 cm (posttraumatski ožiljak ulazne rane), na koži vrata u medijalnoj liniji nalazi se ožiljak nakon traheotomije dužine oko 4 cm te postoji utrnulost desnog obraza. Slijedom izloženog tužitelj da je pretrpio bol jačeg intenziteta od 5 dana, srednjeg intenziteta od 30 dana i slabijeg intenziteta od 2 mjeseca, primarni strah da je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je 3 dana, srednje jakog intenziteta 2 tjedna i slabijeg intenziteta 12 tjedana. Tjelesne ozljede smanjile su životnu aktivnost tužitelja s kirurškog motrišta za 30%, s ORL motrišta za 15% i s psihijatrijskog motrišta za 3%, odnosno ukupno za 45%. Naruženost u vidu opisanih ožiljaka predstavljaju naruženost u blažem stupnju koja je uvijek vidljiva. Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega 4 tjedna po 4 sata dnevno i slijedeća 2 tjedna po 2 sata dnevno,

- da iz vještačenja po specijalistici oftalmologinje dr. S. M. slijedi da se kod tužitelja radi o sveukupnom vrlo teškom oštećenju vidne funkcije desnog oka bez mogućnosti oporavka što predstavlja umanjenje životne aktivnosti za 25% te

- da je konačno mišljenje svih vještaka da sveukupno smanjenje životnih aktivnosti usuglašeno i objedinjeno s kirurškog, otorinolaringološkog, psihijatrijskog i oftalmološkog motrišta iznosi 63%.

8. Temeljem gornjih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da niti iz jednog dokaza provedenog u postupku ne proizlazi da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja odnosno da bi svojim ponašanjem ili postupanjem izazvao tuženika, zatim smatrajući da ne postoje okolnosti iz čl. 1050. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO) zaključuje da je u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO tuženik u cijelosti odgovoran naknaditi štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju 14. lipnja 2010. Ujedno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO) tako da tužitelju pripada pravo primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO na naknadu pravične novčane naknade neimovinske štete odnosno primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO pravo na naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege s time što su tužitelju na iznos neimovinske štete dosuđene zakonske zatezne kamate počev od dana podnošenja tužbe (čl. 1103. ZOO), a na dosuđeni iznos imovinske štete zakonska zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude (čl. 1086. ZOO).

9. I u ovoj fazi postupka ostala je sporna odgovornost tuženika za štetu koju je prouzročio tužitelju koju odgovornost tuženik dovodi u pitanje tvrdnjom da je štetu prouzročio u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje u koje stanje nije dospio svojom krivnjom, zatim doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno i potpuno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Naime, odredbom čl. 1050. st. 1. ZOO na koju žalitelj posebno upire, određeno je da osoba koja zbog mentalnog ili intelektualnog oštećenja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovara za štetu što ju drugome prouzroči, s time što je u st. 2. tog članka propisano da tko drugom prouzroči štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, osim ako dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje, s time što ako je u to stanje dospio tuđom krivnjom, za štetu će odgovarati onaj koji ga je u to stanje doveo (st. 3.).

11.1. Radi utvrđivanja osnovanosti prigovora tuženika odnosno postojanja razloga iz odredbe čl. 1050. ZOO zbog kojih tuženik ne bi odgovarao za štetu prvostupanjski sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku specijalistu neuropsihijatru prim. dr. sc. Željku Mariniću koji je sačinio nalaz i mišljenje temeljem uvida u spis, medicinske dokumentacije, vlastite opservacije i neuropsihijatrijske obrade (psihijatrijski intervju i pregled tuženika učinjen 28. rujna 2022.) nakon čega je dano mišljenje i zaključak.

11.2. Tako iz zaključka proizlazi da je tuženik u inkriminirano vrijeme bio ubrojiv, ali da je ta ubrojivost bila bitno reducirana zbog njegove strukture ličnosti i psihičkih poteškoća koje je imao, kao i ostalih okolnosti koje su navedene pri procjeni. Prema tome navedeni zaključak da otklanja sumnju da je tuženik bio u trenutku štetnog događaja nesposoban za rasuđivanje zbog mentalnih ili intelektualnih oštećenja. Isto tako nije nađeno elemenata koji bi govorili da je bio tada u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje. Proizlazi da je tuženik stavio na uvid i noviju medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na njegove psihičke poteškoće dg: trajne promjene ličnosti nakon post reumatskog stresnog poremećaja, a tome je sukladna i ordinirana psihofarmakološka terapija, no odlasci na kontrolne preglede nisu redoviti, kao niti cjelovito uzimanje prepisane terapije. Obrada za potrebe vještačenja, kao niti sada dostupna medicinska dokumentacija ne ukazuje da je kod ispitanika bilo ranije, ali niti sada, prisutna produkcija sumanutih misli ili sadržaja, kao niti pojavnost halucinatornih doživljaja, a što bi bili valjani pokazatelji njegovog odmaka od realiteta i krivog doživljaja sebe i zbivanja u okolini, kao i promijenjenog uvida u uzročno-posljedične veze svakodnevice, a što bi onda potvrđivalo postojanje aktualne psihotične epizode ili razvoj endogenog psihotičnog procesa.

11.3. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. sc. Ž. M. dan je stručno, jasno i obrazloženo, u njegovom mišljenju ne nalazi se proturječnosti ili nedostataka, a niti je uočena osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, ovo posebno kada se uzme u obzir i sadržaj prigovora tuženika na nalaz i mišljenje imenovanog vještaka u kojem se tek paušalno navodi da je dan subjektivno te da se s istim ne slaže dodajući kako tuženik nije bio ubrojiv u vrijeme počinjena kaznenog djela niti je bio sposoban za rasuđivanje, štoviše da se počinjenja kaznenog djela uopće ne sjeća.

11.4. Sada izneseni navodi da vještak nije argumentirao iz kojeg razloga smatra da je u vrijeme štetnog događaja tuženik bio sposoban za rasuđivanje ne dovode u pitanje stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja imenovanog vještaka, a niti zaključak prvostupanjskog suda koji se temelji na nalazu i mišljenju vještaka M.. Naime, potrebnim se nalazi ukazati da činjenica što je imenovani vještak izveo dokaz vještačenjem u kaznenom postupku sama po sebi ne znači da vještak nije objektivan. Osim toga iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku specijalisti neuropsihijatru dr. sc. Ž. M. (očitom omaškom u pisanju stoji Ž. M.) te pozvao stranke očitovati se o osobi vještaka s upozorenjem da će se u protivnom smatrati da nemaju primjedbi na određenog vještaka. U konkretnom slučaju tuženik se niti nije očitovao o osobi vještaka, a niti ga u tome opravdava činjenica što je u navedenom rješenju ime vještaka Ž. M. navedeno kao M. jer navedeno ne opravdava tvrdnju tuženika da bi se radilo o različitim osobama vještaka pa da bi to bio razlog ne prigovaranja.

11.5. Nadalje, bitnim se nalazi ukazati da prema odluci kaznenog suda tuženik kao optuženik nije uspio s navedenim prigovorima tvrdeći a također je tvrdio da je u vrijeme počinjenja djela bio neubrojiv te pozivajući se na dijagnozu PTSP-a uslijed čega da je ostvario invaliditet od 80%. Naime, prilikom vještačenja i tada je psihijatrijski vještak naveo da je prilikom vještačenja uzeo u obzir reviziju invaliditeta tuženika, tada optuženika, kojom mu je priznat invaliditet od 80%, a kao vodeća dijagnoza je PTSP uz ostale traume koje je preživio prilikom boravka u logoru što je honorirano prilikom izrade zaključka u psihijatrijskom vještačenju ali nije nađeno elemenata potpune neubrojivosti (l.s.487 kaznenog predmeta koji se nalazi u privitku spisa).

11.6. Dakle, kako je otklonjena sumnja da je tuženik bio u trenutku štetnog događaja nesposoban za rasuđivanje zbog mentalnih ili intelektualnih oštećenja, kao i sumnja da je tada bio u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje neosnovanim se nalaze suprotni žalbeni navodi tj. da bi po odredbi čl. 1050. ZOO tuženik bio oslobođen odgovornosti za štetu što ju je prouzročio tužitelju.

12. U pogledu sporne činjenice doprinosa tužitelja nastanku štete navesti je da žalbeni navodi nisu s uspjehom doveli u pitanje zaključak prvostupanjskog suda u svezi s tim, te je žalitelju odgovoriti da je prvostupanjski sud odredio izvesti dokaz saslušanjem tuženika, međutim izvođenju tog dokaza tuženik nije pristupio, a niti je opravdao svoj izostanak, a s druge strane u sadržaju presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-480/11-4 od 6. srpnja 2011. istaknuto je da u provedenom postupku nije utvrđeno da bi oštećenik (ovdje tužitelj) varao optuženika, (ovdje tuženika), i tako doprinio njegovim financijskim problemima, već da je optuženik naprosto u osobi oštećenika vidio svojevrsnu projekciju razloga svoje teške materijalne situacije, što opovrgava žalbene navode kako je tužitelj kroz njihovo dugogodišnje poznanstvo izigrao njegovo (tuženikovo) pa i povjerenje njegovih poznanika te mu slagao preko nekoliko puta, posljedično kod tuženika (očito pogrešno navedeno tužitelja) dovelo do stanja prolazne nesposobnosti za rasuđivanje.

13. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje u svezi visine štete i to temeljem medicinskog vještačenja po vještacima prim. dr. sc. P. P., prim. dr. G. M. i prim. mr. sc. J. K. koji su u nalazima i mišljenjima opisali zadobivene ozljede opisane pod toč. 7. alineja 3. obrazloženja ove odluke radi čega je provedeno dugotrajno liječenje po kirurgu, ORL i maksilofacialnom kirurgu, neurologu, oftalmologu, fizijataru i psihijatru te višekratna fizikalna terapija, a nakon završetka liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja kog tužitelja su zaostale posljedice (otežano disanje na nos, sekrecija iz nosa i postnazalno, česti napadi kašlja, smetnje sluha, otežana komunikacija, elementi PTSP-a, ožiljci na nosu i vratu, utrnulost desnog obraza) tako da žalbeni navodi kako se tužitelj oporavio nisu doveli u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja.

13.1. Iz nalaza i mišljenja imenovanih vještaka (l.s. 130-134) slijedi utvrđenje da između štetnog događaja i ozljeda kao i njihovih posljedica i razvoja psihičkog poremećaja postoji izravno uzročno posljedična veza i da je kod tužitelja došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja i to prema mjerilima težine pretrpljene fizičke boli, duševne boli i straha slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kako u pogledu visine pravične novčane naknade nije navedeno kojim se kriterijima rukovodio prvostupanjski sud prilikom određivanja novčanog iznosa ekvivalentnog nalazima i mišljenjima vještaka.

14. Žalba posebno upire na utvrđeni postotak od 63% trajnih posljedica koje su umanjile opću životu aktivnost tužitelja u svezi s čime je navesti da je osim navedenog vještačenja provedeno i vještačenje po specijalistici oftalmologije dr. S. M. koja je u svom nalazu i mišljenju navela da se kod tužitelja radi o sveukupnom vrlo teškom oštećenju vidne funkcije desnog oka bez mogućnosti oporavka što predstavlja umanjenje životne aktivnosti za 25% tako da je u konačnici mišljenje svih vještaka (kirurškog motrišta 30%, ORL motrišta 15% i psihijatrijskog omotrišta 3%) da sveukupno smanjenje životnih aktivnosti iznosi 63 %, s time što iz spisa predmeta slijedi da na navedene nalaze i mišljenja tuženik nije imao prigovora ni primjedbi kojima bi ukazivao na eventualne nedostatke pa je i po ocjeni ovog suda vještačenje po vještacima prim. dr. sc. P. P., prim. dr. G. M., prim. mr. sc. J. K. i prim. dr. sc. S. M. izneseno točno, potpuno i objektivno, sukladno propisima o vještačenju.

15. Pravilno je, dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta na ime koje mu pripada pravo na naknadu pravične novčane naknade primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO odnosno pravilno je u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i cilju kojem služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. U pogledu visine štete žalba posebno upire na onu za umanjenje opće životne aktivnosti, a suprotno žalbenim navodima postotak od 63% ekvivalentan je iznosu od 425.550,00 kn. I po ocjeni ovog suda, polazeći od sadržaja odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kao i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. (dalje: Orijentacijski kriteriji) odnosno promjene istih s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojoj se mijenjaju Orijentacijski kriteriji na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kn) povećavaju za 50% te se imaju primijeniti i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO - pravilno je prvostupanjski sud odmjerio pravičnu novčanu naknadu u navedenom iznosu budući da prema promijenjenim Orijentacijskim kriterijima pravična novčana naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti preko 60% za svakih 10 % iznosi 67.500,00 kn, a u konkretnom slučaju postotak smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja iznosi 63%, pa nisu osnovani žalbeni navodi da je prema kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za navedeni stupanj utvrđenih trajnih posljedica, po tom mjerilu, naknada trebala biti manje odmjerena.

17. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da je naknada za tuđu pomoć i njegu previsoko određena i neargumentirana jer da se tužitelj oporavio, da živi sam, vozi bicikl i ima vlastita primanja, a ovo stoga jer temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. med. P., dr. med. K. i dr. med. M. slijedi kako je tužitelju pružena tuđa pomoć po otpustu sa rehabilitacije i to od strane ukućana u razdoblju od četiri tjedna – četiri sata, potom tijekom naredna dva tjedna – dva sata, na što tuženik nije imao prigovora niti primjedbi, tako da je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud uzimajući u obzir cijenu primjerenu mjesnim prilikama u kojima živi tužitelj za jedan sat tuđe pomoći i njege priznao tužitelju iznos od 20,00 kn, primjenjujući odredbu čl. 223. ZPP u svezi čl. 1095. st. 1. ZOO, ukupno dosudio iznos od 2.800,00 kn na ime naknade imovinske štete.

18. Kako, dakle, žalbeni navodi tuženika nisu s uspjehom doveli u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu odgovornosti tuženika, doprinosa nastanku štetnog događaja i visine pravične novčane naknade koja je po svim navedenim mjerilima utvrđena i odmjerena sukladno odredbi čl. 1110. st. 2. ZOO i Orijentacijskim kriterijima, to je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 466.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom primjenom odredbe čl. 1103. ZOO, odnosno na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude po čl. 1086. ZOO.

18.1. Žalitelju je odgovoriti i to da činjenica što je prvostupanjski sud visinu po mjerilima štete u obrazloženju pobijane presude izrazio u kunama umjesto u eurima, ne dovode u pitanje zakonitost prvostupanjske presude kraj činjenice da je prvostupanjski sud sukladno čl. 48. u vezi čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju Eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22), u izreci pobijane presude iskazao dosuđene novčane iznose dvojno, u eurima i kunama, a suprotno žalbenim navodima, u toč. 36. obrazloženja se pozvao na primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450.

19. Odluka o trošku kojom je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 10.335,78 EUR / 77.874,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja odluke pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi 155. ZPP.

20. Slijedom svega navedenog kako ovaj sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

U Zadru 23. kolovoza 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.