REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj : P-1754/2018-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji toga suda Mirni Veža kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po pun Nikoli Juriću odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ad1 ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad 2 ČŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ad 3 NŠH OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po pun Goranu Katura, odvjetniku u Splitu, nakon glavne i javne rasprave održane 25. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika ad 1-ad 3, na ročištu za objavu 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Splitu Ovr-5535/16 od 13. ožujka 2017.

2. Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknade tužitelju parnični troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi propisanoj odredbama čl. 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženicima ad 1, ad 2, ad 3 iznos od 3.443,75 eur-a na ime parničnog troška, dok je za više zatraženo, preko iznosa od 3.443,75 eur-a pa do iznosa od 4.500,00 eur-a, dakle za iznos od 1.056,25 eur-a ( 4.500,00 – 3.443,75) zahtjev odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom podnesenom 5. travnja 2018. tužitelj je ustao protiv tuženika ad 1,ad 2 i ad3 po uputi suda iz rješenja ovog suda posl.br: Ovr-5535/16 od 16. veljače 2018. da u roku 15 dana pokrene postupak protiv tuženika ( ovrhovoditelja) , radi proglašenja ovrhe posl.br. Ovr- 5535/16 od 13. ožujka 2017, nedopuštenom.

1.1. Narativom tužbe isti je tako naveo da smatra kako je predmetna ovrha nedopuštena jer da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju nepotpune ovršne isprave .Naime iz rješenja o nasljeđivanu na koje su se pozvali tuženici proizlazi da je predmetno potraživanje utemeljeno na presudi Općinskog suda u Splitu i njezinog ispravka od 24. listopada 2024. posl.br. Pnš-662/12 pravomoćna 25. veljače 2016. U izreci rješenja o ovrsi na kojim je određena predmetna ovrha da se ne spominje ispravak te presude niti da e rješenje o ispravku priloženo prijedlogu za ovrhu . Ispravak presude da je sastavni i neodvojivi dio presude i jedino s ispravkom presuda može proizvoditi pravne učinke odnosno koristiti se u pravnom prometu i tako prisilno se provesti u ovršnom postupku. Tužitelj da ne raspolaže tim rješenjem o ispravku niti da je isto zaprimio pa dovodi u sumnju da bi isto bilo i pravomoćno, nadalje tužitelj ustraje u prigovoru prijeboja svoje tražbine koju on ima naspram prednika tuženika.

2. Odgovorom na tužbu od 5. lipnja 2018. tuženici ad 1-ad 3 osporili su tužbene navode u bitnom istaknuli da prigovaraju niskoj vrijednosti predmeta spora od 11.000,00 kn jer da se ovrha provodi radi naplate iznosa od 271.000,00 kn sa zzk, pa da ukupna tražbina u ovrsi iznosi 470.084,49 kn. Nadalje ističu kako je ovršna isprava u skladu s člankom 36. stavak 2 Ovršnog zakona („Narodne novine br: 112/12.,25/13., 93/14., 55/16., 73/17 dalje OZ-a), osporili su prigovor prijeboja pozivom na odredbu članka 50. stavak 1. OZ-a, ističući i da je ovršnom ispravom pravomoćnom presudom prigovor radi prijeboja odbijen a koja presuda e potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu od 25. veljače 2016. Istaknuo u tom dijelu i prigovor presuđene stvari i prigovor prekluzije. Nadalje istaknuto je i se ne radi o razlozima iz članka 50. stavak 1. točka 9 OZ-a, o kojima je dopušteno raspravljanje u ovoj parnici. Tijekom postupka tuženici su istaknuli i to da bi tužbeni zahtjev bio osnovan u ovoj parnici koja je specifična, žalbeni razlozi moraju egzistirati u trenutku podnošenja žalbe i u trenutku podnošenja tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Takva parnica može se podnijeti samo zbog točno određenih žalbenih razloga i u parnici se samo raspravlja jesu li ti žalbeni razlozi osnovani. U konkretnom slučaju tužitelji su upućeni u parnici zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1 t. 9. Ovršenog zakona, a koji se u bitom odnose na nove činjenice koje su nastupile nakon pravomoćnosti ovršne isprave, a tužitelji u svojoj tužbi iznose skroz promašene razloge koje se ne tiču ovog žalbenog osnova.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem: rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-5535/16 od 16. veljače 2018., rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž Ovr- 734/17 od 21. prosinca 2017., presude Općinskog suda u Splitu posl.br.: Pnš-662/12 od 24. listopada 2014. pravomoćno 25. veljače 2016., rješenja Općinskog suda u Splitu posl.br. Pnš-662/12 od 24. listopada 2014 kojim se ispravlja presuda, presude Županijskog suda u Splitu posl.br. Gžp- 114/15 od 25. veljače 2016., pregledao i pročitao predmet Ovr- 5535/16 te pregledao i pročitao spis predmeta P- 3638/2023 (ranije Pnš- 662/2012).

4. Nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica ovaj sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenim ovrha na novčanim sredstvima određena rješenjem Općinskog suda u Splitu, OVR- 5535/2016 od 13. ožujka 2017.

6. Tu je prvo za kazati kako je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi pravnih lijekova u ovršnom postupku, i to samo kada ovršni sud u ovršnom postupku uputi ovršenika na parnicu što je konkretno sud utvrdio uvidom u ovršni spis Ovr- 5535/2016 ovo u smislu postojanje takve pretpostavke i u konkretnom slučaju, slijedom čega je tužba ocijenjena kao dopuštena.

7. Među parničnim strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da su tuženici kao ovrhovoditelji podnijeli prvotno zahtjev za izravnu naplatu potom i prijedlog za ovrhu radi namirenja novčane tražbine na temelju ovršne isprave, presude Općinskog suda u Splitu Pnš- 662/12 i da je sud rješenjem odredio ovrhu pod posl.br. Ovr- 5535/16 od 13. ožujka 2017 ,

-da je u ovršnom predmetu rješenjem suda od 16. veljače 2018., zbog žalbenog razloga iz članka 50. st. 1. t. 9. OZ-a tužitelj odnosno ovršenik upućen u parnicu koja je pokrenuta predmetnom tužbom.

8. U ovom postupku među strankama je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za proglašenje ovrhe ovog suda posl.br. OVR- 5535/16 od 13. ožujka 2017. nedopuštenom pozivom na naprijed navedeni žalbeni razlog.

9. Uvidom u ovršni predmet ovog suda koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr- 5535/16, po prijedlogu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, ŠŠ, ČŠ i NŠH, protiv NŠ, u kojem postupku je podnesen prijedlog FINA-i za izravnu naplatu, te je ista izdala potvrdu o nemogućnosti provedbe zatražene ovrhe, te je sud rješenjem o ovrsi Ovr-5536/20015 od 13. ožujka 2017. odredio predloženu ovrhu, na isto je izjavljena žalba, te je rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž Ovr-734/2017 od 21. prosinca 2017. odbijena ovršenikova žalba, potvrđeno rješenje o ovrsi, osim u odnosu na žalbeni razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9 za koji je tužitelj- ovršenik rješenjem prvostupanjskog suda od 16. veljače 2017. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10. Čitanjem predmeta posl.br. : P-3638/23 , ranije Pnš 662/2012 Općinskog suda u Splitu po tužbi od 11. prosinca 2006. utvrđuje se da je tužitelj GŠ protiv tuženika NŠ, parnicu pokrenuo radi isplate iznosa od 200.000,00 kn na ime vrijednosti otuđenog i uništenog broda „Tina“- brod Sunce tijekom dokaznog postupka saslušani su svjedoci UŠ, DŠ, JŠ, SŠ , ŽŠ, NŠHA, TŠ; provedeno je vještačenje; izrađen je nalaz i mišljenje od 8.10.2013.; prvostupanjska presuda donesena je 24. listopada 2014. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i obvezan tuženik na isplatu 271.000,00 kn sa zzk uz predaju u posjed drvenog trupa broda, odbijeno je traženje na ime zzk na iznos glavnice od 11.12.2006 do 23.10.2014.; rješenjem suda od 24. listopada 2014. izvršen je ispravak presude u pogledu uvoda na način da je umjesto riječi "radi naknade štete" ima ispravno stajati "radi predaje stvari i naknade štete" koji ispravak je uredno uručen punomoćnicima stranaka pa tako i punomoćniku ovdje naznačenog tužitelja dana 28. listopada 2014; presudom Županijskog suda u Splitu Gžp 114/15 od 25. veljače 2016., potvrđena je prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem tog istog suda, te je po izjavljenoj reviziji rješenjem VSRH Rev-x-380/2016 od 28. veljače 2023. ukinuo presude Županijskog suda u Splitu, Općinskog suda u Splitu, odnosno ispravak te presude u točkama 1,3 i 4 te presude i predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu koji je svojim rješenjem od 16. studenog 2023 utvrdio prekid postupka zbog smrti tužitelja i pozvao nasljednike ovdje naznačene tuženike preuzeti postupak .

11. Tu je za kazati, da rješenje o ispravku presude nije meritorna odluka već procesno rješenje u situaciji kad su ispunjene zakonom propisane pretpostavke. Odredbom članka 342. st. 1. ZPP-a, propisano je da će pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, ispravit sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća, u svako doba. Kako se ispravak presude u predmetu Pnš-662/2012 odnosi na oznaku iz preambule i to vrste postupka, u okolnostima konkretnog slučaja, očito je da ispravak rješenja ne predstavlja nikakvo novo rješenje kojim bi na drugačiji način bilo utvrđeno pravo stranaka na način da bi se zahvaćalo u pravomoćno utvrđena prava istih određena pravomoćnom presudom ovdje ovršnom ispravom. Kod takvog stanja stvari nije u pravu tužitelj ovdje ovršenik da ovršna isprava kao takva to nije. Pravomoćna presuda u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi ispravno je ocijenjena valjanom ovršnom ispravom.

12. Dodatno je za kazati i to da je tužba radi proglašenja ovrhe vezana ne samo rokovima naznačenim zaključkom (rješenjem ) kojem se ovršenik upućuje u parnicu, već i da je parnični sud u postupku preispitivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, usmjeren samo u odnosu na razloge u odnosu na koje je ovršenik upućen u parnicu.

13. Ocjenjujući sve provedene dokaze posebno i u njihovoj ukupnosti, sud je stajališta da tužitelj nije dokazao da su ispunjeni neki od razloga iz članka 50 stavak 1. t.7,9,10 i 11. OZ-a.

14. U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 dalje: OZ), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu.

15. Prema odredbi članka 52. stavak 3. OZ-a, ako ovršenik izjavi žalbu iz razloga iz članka 50. stavak 1. t. 7. , 9. ,10., 11. OZ-a, a ovrhovoditelj ospori osnovanost tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

16. U konkretnom slučaju radi se o parnici na koju je upućen ovršenik rješenjem ovršnog suda, zbog žalbenog razloga iz članka 50. st.1. t. 9. OZ-a, radi isticanja prigovora prijeboja odnosno tvrdnje da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka . U ovoj parnici sud je, dakle, ovlašten ispitivati samo žalbene navode zbog kojih je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. OZ-a, odnosno, sud je vezan samo razlozima zbog kojih je žalba protiv rješenja o ovrsi izjavljena.

17. Imajući u vidu prethodno iznesene okolnosti, konkretno, prigovor prijeboja nije osnovano nađen kao žalbeni razlog iz članka 50 st. 1. 9, OZ-a zbog kojeg bi ovrha bila nedopuštenom. Spisu priložene isprave tako ne dokazuju ni da ukoliko je i postojao nekakav dug prema tužitelju, da bi isti temeljem jednostrane izjave o kompenzaciji nakon ispunjenja zakonskih uvjeta prijeboja iz članka 196. i 197. Zakona o obveznim odnosima, prijeboj već nastao, te da bi na taj način prestala tražbina tužitelja prema tuženicima što da bi posljedično u navedenom postupku rezultiralo utvrđenjem da je predmetna ovrha nedopuštena. Pri tom je i za istaknuti da ni iz činjeničnog supstrata predmetne tužbe ne bi proizlazio da tužitelj prigovor prijeboja temelji na bitno različitim postavkama od onog prigovora radi prijeboja o kojem je već ranije raspravljeno u parnici koja je prethodila ovršnom postupku ( Pnš-662/12) odnosno iz koje proizlazi ovršna isprava i koji je kao takav pravomoćno odbijen.

17.1. Dakle, protivno tužiteljevom poimanju, navodi se kako je prijeboj način prestanka obveznog odnosa kod kojeg se međusobne tražbine stranaka ukidaju međusobnim obračunavanjem: obračunava se tražbina odnosa iz jednog obveznog odnosa s tražbinom iz drugog obveznog odnosa pa je za institut prijeboja bitno da se prebijaju tražbine s tražbinama iz barem dva obvezno pravna odnosa, a koje ne moraju imati istu pravnu osnovu, niti tražbine moraju biti iste vrijednosti, niti moraju nastati u isto vrijeme. Kod prijeboja ne dolazi do faktičnog ispunjenja obveze, niti se one zamjenjuju s nekom drugom, već dolazi do međusobnog obračunavanja - prebijanja tražbina između istog vjerovnika i dužnika, tj. kad između istih osoba istodobno postoje međusobne tražbine, gdje je dužnik iz jednog odnosa postao u drugom odnosu vjerovnik svog vjerovnika iz prvog obveznog odnosa, pa da ne dođe do nepotrebnog i skupljeg faktičnog ispunjenja međusobnih postojećih obveza, strane tih odnosa svoje tražbine obračunavaju (prebijaju). Stoga, dodati je i da u smislu odredbe članka 196. u svezi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) za utvrditi je da spisu ne prileži izjava o prijeboju prema kojoj bi dužnik imao pravo izvršiti prijeboj tražbine koju ima prema vjerovniku s onim što ovaj potražuje od njega, odnosno da su obje tražbine kompenzibilne i dospjele.

18. Zbog navedenog odbijen je nepotreban dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, ovo pozivom na članak 10. ZPP-a. Dodati je, da je stranačko saslušanje supsidijarni dokaz a ovaj sud na raspolaganju je već imao preostale izvedene dokaze i to materijalnu dokumentaciju iz spisa predmeta, koju je ocijenio i potom odlučio kao u izreci.

19. Naposljetku je i za kazati da tužitelj koji je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, može postupajući sukladno toj odluci iz ovršnog postupka, podnijeti tužbu radi nedopuštenosti ovrhe, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, čak i u situaciji ako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena Odnosno, donošenjem rješenja o obustavi ovrhe ili rješenja da je ovrha dovršena, ne prestaje pravni interes za vođenjem parničnog postupka za proglašenjem ovrhe nedopuštenom (istovrsno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1012/2020 od 22. prosinca 2020.).

19.1. Također je za kazati kako ni činjenica što je naknadno Vrhovni sud RH 28. veljače 2023. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžp 114/15 od 25. veljače 2016. i presudu Općinskog suda u Splitu posl.br. Pns-662/12 od 24. listopada 2014. ispravljenu rješenjem istog suda posl.br. Pnš-662/12 od 24. listopada 2014 u t I,II i IV izreke te predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, ne mijenja odluku suda u ovom postupku prvo iz razloga što se ovrha ne preispituje pozivom na žalbeni razlog u ovom postupku iz članka 50. st.1 t. 3 ZPP-a, ali i budući da je za odluku u ovom predmetu mjerodavno stanje na dan pokretanja ovršnog postupka, odnosno da je rješenje o ovrsi u predmetu Ovr- 5535/16 od 16. veljače 2018, doneseno na temelju ovršne i pravomoćne presude Pnš- 662/2012, a što je konkretno takvim i utvrđeno.

20. Iz svega navedenog razvidno je da je sud u ovom parničnom postupku utvrdio da je predmetna ovrha određena na temelju valjane ovršne isprave, a da tužitelj tijekom postupka nije dokazao tvrdnje o nedopuštenosti predmetne ovrhe.

21. Stoga je sud nakon savjesne i brižljive ocjene spisu svakog priloženog materijalnog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj svezi, te temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi članka 7. st. 1., članka 8. i članka 219. st.1 ZPP-a, odlučio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja sve kao u izreci presude. Zbog navedenog ostale prigovore tuženika sud nije našao potrebnim posebno obrazlagati.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i odredbi članka 155. ZPP-a u svezi s člankom 164 stavak 1. i 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23- u nastavku teksta OT),

22.1. Prvenstveno je za kazati da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu tražbinu, već na nenovčanu tražbinu. Pravilnom primjenom članka 40. stavak 2. ZPP-a, a obzirom da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, dakle, tužba ovdje ima karakteristike deklaratorne procesne tužbe trebalo je prihvatiti kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora (dalje v.p.s.) koju je tužitelj u tužbi naznačio u visini od 11.000,00 kn. No u situaciji kad je odgovorom na istu tuženik prigovorio v.p.s.-u ,a isto na ročištu 24. rujna 2020. takav prigovor prihvatio tužitelj kao osnovan te sam povisio v.p.s, dakle među strankama je nesporno da je vps sada 101.000,00 kn odnosno 13.413,015 eur-a (eur službena valuta Republike Hrvatske ), takvim ga prihvaća i ovaj sud ovo obzirom na suglasno izjašnjenje parničnih stranaka prema kojem svaka radnja iznosi 250 bodova pa je tuženicima ad 1-ad 3 koji su uspjeli 100% u ovom postupku, a zastupani su po punomoćniku iz redova odvjetnika, priznat trošak:

- sastava podnesaka od 5. lipnja 2018. kojim daju odgovor na tužbu, 250 bodova (Tbr. 8. toč.1. OT);

- zastupanje na ročištima održanim 24. rujna 2020., 3. veljače 2021, i 25. travnja 2025 od po 250 b ( Tbr 9 t 1 u svezi s Tbr 7 t 1 OT), dok za ročište 17.studenog 2020 pripada 125 b ( Tbr 9 t 3 OT ), za ročište 7. svibnja 2021., 62,50 b (Tbr.9. toč. 5.OT), što iznosi 1.187,50 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 eur-a ( Tbr 54 OT) iznosi 2.375,00 eur-a, uvećano za povišenje tarifnih stavki za drugu i svaku slijedeću osobu za 10% ( Tbr 40 OT), odnosno sveukupno 20% ( 475,00 eur-a), te pripadajući PDV od 25 % (593,75 eur-a), iznosi 3.443,75 eur-a, dok je za više zatraženo, zahtjev kao neosnovan odbijen jer nije popisan prema naprijed citiranim odredbama Zakona i OT-a .

22.2. Odluka o zateznoj kamati koja teče na trošak od presuđenja do isplate je izostala jer sud pazi na određeni zahtjev stranke sukladno članku 164 stavak 1.i. 2 ZPP-a, a isti kao takav nije postavljen.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Trogiru 9. lipnja 2025.

Sutkinja

Mirna Veža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje jedan od nadležnih županijskih sudova. Žalba se podnosi putem e- komunikacije (članak 106 a stavak 5 ZPP-a) odnosno pisano, putem ovog suda, u tri primjeraka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženicima ad1-ad3 po punomoćniku

- u spis