Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-805/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Barbara Glavaš Štefanac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupana po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem poslovni broj P-1906/2020-31 od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem poslovni broj P-1906/2020-31 od 28. veljače 2024. u točkama 1./I, II, III, IV izreke i dijela točke 1./V izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.079,36 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 28. veljače 2024. pa do isplate i to zateznu kamatu po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječjnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja ja ne snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište relevantna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Djelomično se prihvaća žalba tužene te se preinačuje citirana presuda u preostalom dijelu točke 1./V izreke u odnosu na preostali dosuđeni iznos parničnih troškova u iznosu od 1.377,80 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na način da se odbija zahtjev tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.359,80 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja 28. veljače 2024. pa do isplate.

III Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1./I, II, i III izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe koji je sadržan u čl. 2. Ugovora o kreditu od 19. studenog 2007., a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod brojem OV-26872/2007 od 22. studenog 2007. koji glasi: “Banka odobrava korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 84.700,00 CHF prema srednjem tečaju CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita i to pod niže navedenim uvjetima“ , te nadalje dio odredbe sadržan u čl. 3. toč. 2. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: “Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria–Bank d.d. na dan plaćanja“.

2. Nadalje je utvrđeno da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe koji je sadržan u čl. 4. toč. 3. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: “Kredit se otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 467,72 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja".

3. U točki 1./IV izreke naloženo je tuženoj da tužitelju po osnovi ništetnosti dijela odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 21.550,91 eur sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate, pobliže opisanih u navedenoj točki izreke.

4. U točki 1./V izreke naloženo je tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.439,16 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja 28. veljače 2024. pa do isplate.

5. U točki 2./I i II. izreke odbijen je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka citirani Ugovor koji je zaključen između stranaka i koji je ovjeren kod javnog bilježnika te da se naloži tuženoj da tužitelju nadoknadi i troškove parničnog postupka.

6. U točki 3. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 6. toč. 2. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan, u skladu s promijenjenom kamatnom stopom“.

7. Isto tako točkom 4., 5. 6. i 7. izreke odbijeni su djelovi tužbenih zahtjeva tužitelja kojim je tražio utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 22. toč. 3. citiranog Ugovora u dijelu koji glasi: "Potpisom na ovom ugovoru Korisnik kredita, založni dužnik i sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria–Bank d.d. odredbe i tarife Odluke o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria–Bank d.d. kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe– Adria-bank d.d. te druge opće akte iste banke sa svim izmjenama i dopunama koje budu donesene u vrijeme postojanja tražbine tužene iz predmetnog ugovora“.

8. Nadalje je u točki 5. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 6. toč. 1. citiranog Ugovora u dijelu koji glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci banke o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugih akata banke“.

9. Nadalje u točki 6. odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 3. toč. 1. citiranog Ugovora koji glasi: "Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete“.

10. Točkom 7. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja da se naloži tuženoj da isplati tužitelju na ime preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 2.790,89 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

11. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva koja je izvršena podneskom tužitelja od 26. rujna 2021. kojim je istaknut stupnjeviti tužbeni zahtjev sukladno čl. 188. st. 2. ZPP-a.

12. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te da se naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka i troškove žalbenog postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

13. Odgovor na žalbu nije podnesen.

14. Žalba tužene je djelomično osnovana.

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao korisnika kredita koji je zaključen između stranaka 19. studenog 2007. da se utvrde kao ništetne odredbe čl. 2., čl. 3. toč. 2., čl. 4. toč. 3. i čl. 3. toč. 1. Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF kao i promjenjiva kamatna stopa te utvrđenje ništetnosti citiranog ugovora u cijelosti u prvopostavljenom tužbenom zahtjevu te restitucijski zahtjev radi isplate temeljem ništetnih odredbi.

16. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

17. Neosnovani su žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni iskazima danima u postupku i priležećim ispravama.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna i da je sud pogrešno utvrdio da tužena nije na transparentan način tužitelju objasnila značenje valutne klauzule i odnos s drugim odredbama na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze i da su potrošačima objašnjene sve značajke ugovora kao i mogućnost sklapanja ugovora u različitim valutama, te da se je tužena kao dobar gospodarstvenik držala u svom redovnom postupanju. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilo primijenio odredbe čl. 96., 97., 100., 101., 102. i 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07 – dalje ZZP) kada je utvrdio saslušanjem tužitelja čiji je iskaz u cijelosti prihvaćen kao vjerodostojan i koji je potvrdio tvrdnje iznijete u tužbi da s tuženom nije pregovarao o uvjetima kreditiranja niti je bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF te je saslušanjem svjedokinje AK djelatnice tužene utvrđeno da se ne sjeća tužitelja niti sklapanja ugovora o kreditu, ali da je načelno svakoj stranci ponudila sve opcije koje su postojale vezane za valutu, da su objasnili što znači promjenjiva kamatna stopa te da je banka u ponudi imala i kredite u eurima te da ona strankama nije nudila druge kredite već da su stranke same izabrale koji će kredit izabrati.

19. Stoga je sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje utvrđujući da je tužena povrijedila prava i interese tužitelja kao potrošača jer je koristila nepoštene ugovorne odredbe u odnosu na valutnu klauzulu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja odredba je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer tužitelja nije obavijestila koji parametri mogu utjecati na promjenu tečaja CHF, te je nadalje utvrdio da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne i uočljive, ali nisu bile razumljive jer od djelatnika tužene nije informiran o rizicima koje prihvaća sklapanjem takvog ugovora. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 97., 100., 101., 102. i 140. ZZP-a kada je utvrdio da su navedene odredbe nepoštene i ništetne te stoga sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) obvezao tuženu da tužitelju vrati iznose koje je platio temeljem te ništetne odredbe jer da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

20. Sud prvog stupnja je pravilo primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 1115. ZOO-a kada je utvrdio da je tužena nepoštena u svom postupanju prilikom zaključivanja spornog ugovora u vezi ugovorene valutne klauzule i kada je obvezan na isplatu iznosa od 21.550,91 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja, jer je pravilno utvrđeno da je tužena povrijedila interese i prava potrošača kada je u tom potrošačkom ugovoru o kreditu koristila nepoštenu ugovornu odredbu.

21. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je neosnovan istaknuti prigovor zastare u odnosu na isplatu iznosa s osnove ništetnosti valutne klauzule jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio pozivajući se na Objedinjeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 1. ožujka 2022. da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO-a i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe te da stoga zastara počinje teći od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a tužba je podnesena 23. travnja 2020., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka.

22. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja neosnovano odbio prijedlog da se sasluša javni bilježnik na okolnosti sklapanja ugovora o kreditu iz čijeg iskaza bi se mogla utvrditi prava volja stranaka jer je sud prvog stupnja pravilno odbio prijedlog da se sasluša javni bilježnik jer se saslušanjem javnog bilježnika ne bi mogle utvrditi relevantne činjenice o tome da li se o spornoj odredbi pregovaralo.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer da nije obrazložio zašto je odbio sve prigovore tužene na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka i da nije saslušan vještak. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio nalaz vještaka kao i njegov iskaz jer smatra da je nalaz vjerodostojan kao i iskaz navedenog vještaka koji je izračunao preplatu zbog rasta tečaja CHF za sporno razdoblje u iznosu od 21.550,91 eur pri čemu je utvrdio da nije bilo negativne razlike tečaja, pa je stoga pravilno primijenio materijalno pravo o obvezi vraćanja iznosa nakon što se primi nešto s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, te pravilno u tom pravcu primijenio odredbu čl. 1111. st. 3. ZOO-a.

24. S obzirom na izloženo tuženoj nije onemogućeno raspravljanje pred sudom jer je sud prvog stupnja proveo sve dokaze koje je tužena predložila, a koji su relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a na iskaz vještaka tužena nije imala primjedbi.

25. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da je tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, jer da se u ovom postupku ne radi o naknadi štete već o tražbini stečenog bez osnove, jer kod zahtjeva za isplatu pravni interes se ne ispituje.

26. Nisu osnovani žalbeni navodi tužene da sud u ovom postupku nije utvrdio iz kojih razloga su ništetne i nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, a temeljem kojih bi tužitelj imao pravo na isplatu jer da prema načelu transparentnosti koje je sadržano u čl. 85. ZZP-a prema kojoj ugovor mora biti u pisanom obliku i njegove odredbe moraju biti napisane jasno i moraju biti razumljive i uočljive, time da potrošač može iz njih na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

27. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužena nije informirala tužitelja o rizičnosti valutne klauzule u CHF niti koji parametri mogu utjecati na promjenu tečaja CHF, te da odredba o valutnoj klauzuli za tužitelja nije bila razumljiva jer tužitelj nije bio upoznat sa rizikom uzimanja kredita s valutnom klauzulom u CHF jer od strane djelatnika banke nije informiran o rizicima koje prihvaća sklapanjem takvog ugovora. Pravilno je stoga utvrđeno da je tužitelj doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženu kao trgovca jer su odredbe koje su utvrđene ništetom bile takve da nisu omogućivale tužitelju procjenu niti približno kako će tečaj CHF se kretati, pa stoga pravilno utvrđuje da takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca suprotno načelima obveznog prava.

28. Ostali žalbeni navodi tužene koji se tiču ugovorene promjenjive kamatne stope nisu relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja u točki 5. izreke da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 6. toč. 1. spornog kredita u dijelu u kojem je ugovoreno da je tužena ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci banke o kamatnim stopama ili drugog akta banke i da se s tog osnova isplati tužitelju iznos od 2.790,89 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

29. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a kada je utvrdio da je tužena nesavjesni stjecatelj, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužena bila nepošteni stjecatelj u dijelu kada je ugovorena valutna klauzula te da je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja navedenih iznosa, jer banke kao trgovci su bili svjesni rizika prema koristima kredita ugovarajući valutnu klauzulu, a da o tome potrošače nisu upozorili o mogućnosti promjene vrijednosti te valute, a što je utvrđeno i u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača.

30. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tužene da je sud prvog stupnja pogrešno dosudio parnični trošak iako je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, međutim nije uzeo u obzir da uspjeh tužene u ovom postupku iznosi 30,74%, a uspjeh tužitelja uzimajući u obzir uspjeh u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva 69,26% pa kada se ta dva iznosa odbiju, tužitelj je uspio u ovom postupku sa 38,52%.

31. Troškovi koje je sud prvog stupnja dosudio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) pravilno su odmjereni i iznose ukupno 2.187,50 bodova u odnosu na zastupanje odvjetnika uključujući i troškove PDV-a tako da bi tužitelju pripadalo ukupno 4.375,00 eura te uključujući i troškove sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 13,27 eura i na presudu u iznosu od 289,87 eura, odnosno ukupno 303,14 eura trošak bi iznosio 4.678,14 eura. Od tog ukupnog troška trebalo dosuditi 38,52% što iznosi 1.802,02 eura, a troškovi vještačenja su trebali biti priznati u cijelosti u iznosu od 199,09 eura, tako da je tužitelju trebalo priznati parnični trošak u iznosu od 2.079,36 eura pa je u tom pravcu presuda suda prvog stupnja u točki 1./V izreke potvrđena za iznos od 2.079,36 eura, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.375,80 eura odbijen kao neosnovan, te je stoga presuda u tom dijelu za taj iznos preinačena.

32. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I i II izreke.

33. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u točki 2./I i II izreke te u točkama 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

34. Tuženoj nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, jer nije uspjela u žalbenom postupku osim u odnosu na sporedni dio u odnosu na dio dosuđenih troškova parničnog postupka, pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić