1

Poslovni broj: 4 Kžzd-60/2023-6

Poslovni broj: 4 Kžzd-60/2023-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S., zbog kaznenih djela iz čl. 158. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/1.2, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kzd-100/2022-55 od 2. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2023.,

r i j e š i o   j e

U povodu žalbe optuženog D. S., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda optuženi D. S. proglašen je krivim za ukupno šest kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta pod toč. 1.) za dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ/11, pod toč. 2.) za dva kaznena djela upoznavanja djece s pornografijom iz čl. 165. st. 1. KZ/11 te pod toč. 3.) za dva kaznena djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz čl. 160. st. 1. KZ/11. Za navedena kaznena djela optuženiku su temeljem čl. 51. st. 1. KZ/11 najprije utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene L. Ž. iz toč. 1.) izreke presude, na temelju čl. 158. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od četiri godine, za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene M. M. iz toč. 1.) izreke presude, na temelju čl. 158. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od četiri godine,  za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene L. Ž. iz toč. 2.) izreke presude, na temelju čl. 165. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene  M. M. iz toč. 2.) izreke presude, na temelju čl. 165. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene L. Ž. iz toč. 3.) izreke presude, na temelju čl. 160. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene M. M. iz toč. 3.) izreke presude, na temelju čl. 160. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, nakon čega je optuženi D. S. na temelju čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

1.2.              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom D. S. se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to period od 15. listopada 2021. do 17. listopada 2021. Protiv optuženika je, nakon izricanja presude, s obzirom na visinu izrečene jedinstvene kazne zatvora, određen tzv. obligatorni istražni zatvor iz čl. 123. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08). No, s obzirom na ukidanje prvostupanjske presude, ovaj sud drugog stupnja nije se bavio pitanjem provedenog uračunavanja vremena koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru u pobijanoj presudi.

1.3.              Na temelju čl. 69. st. 1. i 3. KZ/11 optuženom D. S. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati najdulje tri godine.

1.4.              Na temelju čl. 148. st. 6.ZKP/08 optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja.

2.              Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici, odvjetnici I. K. zbog povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.              Na žalbu nije podnesen odgovor.

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5.              Stranka koja je podnijela žalbu nije zatražila održavanje drugostupanjske sjednice u prisutnosti stranaka, a ovo vijeće ne nalazi da bi prisutnost stranaka sjednici, u smislu čl. 475. st. 1. (druga rečenica) ZKP/08, bila korisna za razjašnjenje stvari.

6.              Žalba optuženika dala je povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, kakvim ispitivanjem je utvrđeno ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

6.1.              Iako žalitelj naznačuje da se žali i zbog povrede odredaba kaznenog postupka, istu pobliže ne određuje, a s obzirom na sadržaj žalbe za zaključiti je da se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.              Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrđeno je da se ista temelji na nezakonitim dokazima – iskazu svjedokinje S. I. koji predstavlja prenošenje sadržaja obavijesnih izjava djece žrtava L. Ž. i M. M. i zapisnicima o izvršenom očevidu na terenu CZSS D. M. od 15. listopada 2021. u obitelji djeteta L. Ž. i M. M.. Prvostupanjski sud je na raspravi od 31. siječnja 2023. pročitao spomenute zapisnike CZSS D. M., a na raspravi od 27. travnja 2023. i iskaz svjedokinje S. I. koju je ispitao policijski istražitelj 28. prosinca 2021. Prema sadržaju iskaza svjedokinje (listovi 108-114) i prema sadržaju zapisnika (listovi 22-28) proizlazi da je očevidu socijalne radnice prisustvovala policijska službenica PP Donji M. za maloljetničku delinkvenciju M. Z.. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je djecu žrtve L. Ž. i M. M. tijekom "obavijesnog razgovora" ispitivala policijska službenica. Na više se mjesta u iskazu svjedokinje spominje sintagma "Na upit policijske službenice iskazuje..." i to u pogledu izjava djece o inkriminiranom ponašanju optuženika. Navedeno upućuje da je poduzeta radnja "terenskog očevida" u stvari predstavljala radnju obavijesnog ispitivanja djece žrtava od strane policije, uz prisustvo stručne osobe iz Centra za socijalnu skrb, pa zapisnici o očevidu predstavljaju prikupljanje obavijesti od građana u smislu čl. 208. ZKP/08. Potvrda ovog zaključka posebno proizlazi iz sadržaja izvješća policijskog službenika od 16. listopada 2021. (list 37) u kojem policijska službenica M. Z. navodi kako je obavila obavijesni razgovor s djecom žrtvama u prisutnosti imenovane svjedokinje, kao predstavnice CZSS D. M.. Prenošenje tih obavijesti, pri čemu je vidljiva očita podudarnost sadržaja zapisnika o očevidu i iskaza svjedokinje, u iskaz svjedokinje je posredno prenošenje obavijesnih izjava koje su policiji dali građani u sudski spis. Ovo postupanje protivno je odredbi čl. 86. st. 3. ZKP/08 jer se niti posredno u spis ne može, kao dokaz, unositi sadržaj obavijesnih izjava građana. Navedeni su dokazi izvedeni na raspravi, ali se i pobijana presuda temelji na istima (toč. 3., toč. 13., 13.1., 13.2., 14., 21., 25.) pa valja zaključiti da je ispunjena pretpostavka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 da se presuda temelji na tom dokazu.

              Ne radi se o ispitivanju kao svjedoka stručne osobe o saznanjima koje je ista dobila od djece žrtava, jer je ta saznanja svjedokinja I. dobila obavljajući radnju obavijesnog razgovora zajedno s policijskom službenicom PP Donji Miholjac. S obzirom na sadržaj iskaza svjedokinje i sadržaj zapisnika o očevidu, ne da se razlučiti koji dio iskaza i zapisnika predstavlja prenošenje saznanja službene osobe (svjedokinje), a koji dio obavijesni razgovor koji je s djecom vodila policijska službenica.

Čitanjem integralnog sadržaja iskaza ove svjedokinje u njezin iskaz unijet je sadržaj obavijesnih razgovora sa L. Ž. i M. M. što ne može biti sastavnim dijelom iskaza svjedoka i čime se na zaobilazan način u kazneni postupak uvodi sadržaj obavijesnih izjava protivno čl. 86. u vezi čl. 208. ZKP/08. Naprotiv, odredba čl. 86. ZKP/08 nalaže izdvajanje obavijesti koje su policiji dali građani iz spisa, pa i posredovanjem službene osobe, koje ne mogu biti sastavnim dijelom spisa, pa niti na zaobilazan način ispitivanjem službene osobe o sadržaju obavijesti koje je prikupio policijski službenik tijekom izvida kaznenih djela. Isto se odnosi i na zapisnike o očevidu od 15. listopada 2021., koji uostalom i nisu dokaz u kaznenom postupku, jer je dokaz o radnji službene osobe njezin iskaz. Time što su ovi dokazi izvedeni na raspravi i na istima se zasniva pobijana presuda, to se pobijana presuda zasniva na nezakonitim dokazima u smislu čl. 10. st. 2. toč. 4. u vezi čl. 86. i čl. 208. ZKP/08, čime je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

Sve navedeno odnosi se i na dio iskaza svjedokinje D. C. koja u svojem iskazu prepričava sadržaj obavijesnog razgovora policijske službenice sa svojom kćeri Manuelom, te na čijem iskazu se također temelji pobijana presuda.

8.              U smislu čl. 487. st. 4. ZKP/08 daje se ocjena žalbenih navoda iz žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Za sada, žalitelj dovodi u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje vremena počinjenja kaznenih djela, sadržaja radnji i učestalosti ponavljanja radnji kaznenog djela. Naime, svi ispitani svjedoci iskazuju neodređeno o vremenu počinjenja kaznenih djela, spominje se jedan događaj u kojem je optuženik dirao po tijelu žrtvu L. Ž.. U pogledu kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od 15 godina, žrtva L. Ž. to ne spominje u svojem iskazu, svjedok A. Ž., baka žrtve, govori da joj je L. rekla kako se optuženik pred žrtvom počeo skidati, pa je ona pobjegla, dok svjedoci Z. i S. Ž., roditelji žrtve ovaj postupak optuženika ne opisuju u svojim iskazima. Postoji i razlika u pogledu opisa dijelova tijela po kojima je optuženik dirao L. Ž.; žrtva opisuje diranje po prednjoj strani natkoljenice, grudima ispod majice i stražnjici preko odjeće; svjedokinja A. Ž. spominje da je vidjela da optuženik gladi žrtvu po natkoljenici, a da joj je žrtva rekla da ju je optuženik pokušao uhvatiti za grudi; S. Ž. iskazuje da joj je kćer rekla da ju je optuženik jednom dirao po spolovilu, da je o tome pitala bivšeg supruga koji je potvrdio da je to isto čuo od kćeri, ali da to nije vidio; svjedok Z. Ž. iskazuje da nije vidio, da mu je L. rekla da je nju i M. pipao, ali bez posebnih detalja. U pogledu pokazivanja pornografskog sadržaja žrtva L. Ž. je iskazala da joj je optuženik jednom pokazao časopis s golim ženama i muškarcima, što potvrđuju svjedoci A. Ž. i Z. Ž., da im je L. ispričala da joj je optuženik pokazivao časopis s golim ženama.

              Žrtva svjedok M. M. i svjedok D. C., njezina majka, opovrgavaju da bi se dogodilo bilo što neprimjereno od strane optuženika prema žrtvi.

              Kada se usporedi sadržaj iskaza svjedoka međusobno i sa činjeničnim opisom kaznenih djela, vidljivo je da ne postoji poklapanje dokaza i činjeničnog opisa kaznenih djela u pogledu vremenskog određenja razdoblja činjenja kaznenih djela, kao i u pogledu učestalosti ponavljanja radnji počinjenja kaznenih djela. Stoga je, za sada, u pravu žalitelj kada osporava ove odlučne i važne činjenice. Kod toga svakako valja uzeti u obzir i pitanje nezakonitosti dijela dokaza na kojima se zasniva utvrđenje o optuženikovom počinjenju kaznenih djela, a koje dokaze nije dopušteno koristiti kod utvrđivanja činjeničnog stanja.

              Stoga, u ponovljenom suđenju valja pridati dostatnu pažnju sadržaju izvedenih dokaza, utvrditi da li izvedeni dokazi potvrđuju tezu državnog odvjetništva o vremenu počinjenja kaznenih djela, učestalosti ponavljanja i točnom načinu počinjenja kaznenih djela. Osim toga, potrebnu pozornost valja pridati i pitanjima o kakvom se pornografskom sadržaju radilo, sve obzirom na zakonsku definiciju pornografije iz čl. 165. st. 3. KZ/11, o čemu ipak nisu dani dostatni razlozi u pobijanoj presudi. Nadalje, u pogledu pitanja kaznenog djela iz čl. 160. st. 1. KZ/11 valja prema sadržaju raspoloživih dokaza utvrditi koju je spolnu radnju namijenjenu zadovoljavanju vlastite pohote poduzeo optuženik.

9.              S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, u povodu žalbe optuženika po službenoj dužnosti ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom suđenju, nakon odluke o (ne)zakonitosti iskaza svjedokinje I. te zapisnika o očevidu i dijela iskaza svjedokinje D. C., na što je ukazano ovim rješenjem, sud prvog stupnja će ponovno izvesti sve već izvedene dokaze, kao i druge dokaze za čijim izvođenjem se ukaže potreba, po potrebi će ponovno ispitati svjedokinje S. I. i D. C., ako postoji dio saznanja koje svjedokinje crpe iz razgovora s djecom žrtvama, a koji se mogu odvojiti od sadržaja obavijesnog, policijskog, ispitivanja djece žrtava, razmotriti potrebu i na odgovarajući način otkloniti nedosljednosti i proturječja u iskazima svjedoka, na koja je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu.

U Varaždinu 23. kolovoza 2023.