Poslovni broj: 19 Kž-474/2023-4

Poslovni broj: 19 Kž-474/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 274. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-490/2016 od 1. ožujka 2023., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2023.

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba optuženog M. B. te se pobijana presuda ukida i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi M. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 274. st. 1. KZ/11 (sud prvog stupnja pogrešno je naveo brojeve „Narodnih novina“ 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. jer se radi o izmjenama i dopunama KZ/11 koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti su blaže za počinitelja) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude te mu je na temelju istog zakonskog propisa izrečena (ispravno bi trebalo stajati da je optuženik „osuđen“) kazna zatvora u trajanju od jedne godine, s time da je na temelju čl. 56. KZ/11 primijenjena (ispravno bi trebalo stajati: „izrečena“) uvjetna osuda tako da se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1.              Na temelju čl. 77. KZ/11 odlučeno je da se od optuženog M. B. oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelom na način da se utvrđuje da novčani iznos od 90,78 eura / 684,03 kune predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelom opisanim u izreci presude i da je isti imovina Republike Hrvatske te da je optuženik taj iznos dužan uplatiti u proračun Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2.              Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) optuženi M. B. dužan je na ime troškova kaznenog postupka, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, naknaditi ukupni iznos od 83,61 euro, od čega iznos od 17,25 eura na ime podvoznog troška svjedoke, a iznos od 66,36 eura na ime paušalne svote (valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navedene novčane iznose izraziti u kunama).

2.              Protiv te presude je optuženi M. B. putem braniteljice po službenoj dužnosti H. D., odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu „s osnova iz čl. 468. st. 1. t. 11., čl. 469. st. 1. t. 2. i čl. 470. Zakona o kaznenom postupku“, predlažući „donošenje odbijajuće presude, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-556/2023 od 14. kolovoza 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5.              Žalba je osnovana.

6.              Doduše, nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 koju nalazi u proturječnosti razloga o odlučnoj činjenici koji se odnose na oblik krivnje. Naime, prema navodima žalitelja sud prvoga stupnja u obrazloženju pobijane presude ističe da je optuženik, s obzirom na dob i obrazovanje te stanje novčanice, mogao i morao posumnjati u njenu ispravnost, što bi upućivalo na nehajno počinjenje konkretnog kaznenog djela, a sudi ga za izravnu namjeru. Međutim, valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude jasno i nedvosmisleno dao do znanja da je u ovom slučaju našao dokazanim da je optuženik inkriminirano kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, kako mu se i stavlja na teret. Tako u točki 16. obrazloženja osporene presude sud prvog stupnja konstatira: „(...) ovaj sud zaključuje da je okrivljenik imao svijest i volju da je novčanica lažna i da je imao svijest i volju da je stavi u opticaj“, dok u točki 18. ističe: „U odnosu na oblik krivnje, sud smatra kako je okrivljenik postupao s izravnom namjerom prilikom počinjenja kaznenog djela za koje se tereti, dakle bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je nastupanje štetnih posljedica, pa ga stoga sud smatra krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela“.

Stoga žalba optuženika u tome dijelu nije prihvaćena.

7.              Međutim u pravu je optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Svoj stav o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika za inkriminirano kazneno djelo sud prvog stupnja temelji na utvrđenju da je optuženik, imajući u vidu gdje je pronašao predmetnu novčanicu („u staroj kući kada je čistio krov“) te da je ista bila blijeda i izgledala „nekako isprano“, objektivno morao posumnjati u njenu autentičnost. Ocjena je ovoga žalbenog suda da navedeni argumenti za sada nisu dovoljni da bi se s traženom izvjesnošću moglo zaključiti da je optuženik u konkretnom slučaju doista ostvario subjektivno obilježje bića kaznenog djela krivotvorenja novca iz čl. 274. st. 1. KZ/11 za koje se tereti. To poradi toga što činjenica mjesta pronalaska predmetne novčanice u apoenu od 100 USD sama po sebi ne znači da je riječ o krivotvorenoj novčanici, a što se tiče njenog izgleda, valja primijetiti da niti službenik banke – svjedok Z. D. u konačnici nije posumnjao u njenu originalnost, budući da je neprijeporno optuženiku isplatio njenu kunsku protuvrijednost. Istina, imenovani svjedok navodi da se „nije mogao otet dojmu da nešto nije u redu (...) i da je on obavijestio zamjenika voditelja poslovnice I. Č., no u tim dijelovima je spomenuto svjedočenje trebalo ipak pomnije i kritičnije cijeniti, jer postoji objektivna mogućnost da se imenovani svjedok na taj način pokušao opravdati, budući da je optuženiku isplatio kunsku protuvrijednost za predmetnu novčanicu, tim više što sud prvog stupnja nije provjerio navode ovog svjedoka ispitivanjem spomenutog I. Č.. Osim toga ako je sve bilo tako kako opisuje svjedok Z. D., tada se osnovano postavlja pitanje: kako to da je konkretni postupak pokrenut na temelju izvješća F. G. d.o.o., Podružnice Split, a ne poslovnice S. G. G. – Splitske banke na adresi: Š. S. R. 22, gdje je optuženik promijenio predmetnu krivotvorenu novčanicu. Nadalje, žalitelj opravdano primjećuje da nije životno ni logično da osoba koja zna da posjeduje krivotvorenu novčanicu (kako je utvrdio prvostupanjski sud za optuženika) službeniku banke pristane dati osobnu iskaznicu. Po ocjeni ovoga žalbenog suda prema pravilima općeg ljudskog iskustva uistinu nije za očekivati da optuženik, svjestan da ima lažnu novčanicu u apoenu od 100 USD, ode istu zamijeniti u banku, gdje stvarno i objektivno može pretpostaviti mogućnost da će se putem odgovarajućeg uređaja provjeriti njena autentičnost, i da pritom službeniku banke otkriva i svoj identitet. To realno nisu životno i logično očekivani postupci nekoga tko svjesno i voljno namjerava krivotvorenu novčanicu staviti u optjecaj kao pravu. Naposljetku ne treba izgubiti iz vida činjenicu da se  konkretnom slučaju, prema izvještaju o vještačenju (list 7 spisa predmeta), radilo o dobrom tipu krivotvorine, a o čemu je prvostupanjski sud također trebao povesti računa i uzeti u razmatranje prilikom ocjene je li optuženik ostvario subjektivno obilježje kaznenog djela za koje se tereti.

8.              Slijedom naprijed iznijetih razloga ovaj je drugostupanjski sud prihvatio žalbu optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08 donio odluku kao u izreci ovog rješenja.

9.              U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja izvest će sve do sada provedene dokaze, ispitat će u svojstvu svjedoka I. Č. na okolnosti konkretnog slučaja, a po potrebi će izvesti i druge dokaze, te će na temelju savjesne i brižljive ocjene cjelokupnog dokaznog materijala, pri čemu će se s većom dozom kritičnosti osvrnuti na iskaz svjedoka Z. D., pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice i zatim donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku za koju će izložiti valjano i uvjerljivo obrazložene razloge u smislu čl. 459. st. 5. ZKP/08.

U Varaždinu 23. kolovoza 2023.