Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj Pn-337/2021-69
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Boris Gregović i Matteo Manarin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 28. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika RR, odvjetničke vježbenice u Labinu, te objave od 9. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 2.407,50 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
- na iznos od 2.000,00 eura od dana 20. lipnja 2019. pa do isplate,
- na iznos od 407,50 eura od dana 9. lipnja 2025. pa do isplate,
sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 14.182,85 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena",
kao i u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 407,50 eura za razdoblje od 20. lipnja 2019. do uključivo 8. lipnja 2025.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 25. rujna 2018., oko 14.50 sati, stradao kao radnik LEGAC d.o.o. iz Rijeke, Maria Gennaria 35 c, prilikom obavljanja poslova koji su u opisu njegovog radnog mjesta- krovopokrivača. Tužitelj je stradao na privremenom građevinskom radilištu, na adresi [adresa], prilikom sanacije krovišta zgrade na navedenoj adresi i to u trenutku kada je pao sa krovišta građevine ( visine od 14 m) na nadstrešnicu kortila, prošao kroz istu te pao nad pod kortila koji se nalazi na prvom katu. Razlozi ozljeđivanja tužitelja leže u propustima u primjeni mjera zaštite na radu kao i u povećanom riziku posla kod poslodavca te je odgovornost istog, odnosno tuženika kao njegovog radnika. Naime, ne bi trebalo biti sporno da je građevinska djelatnost opasna djelatnost i da za se za štetu proizašlu iz iste radniku odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti, kao i da je Inspekcija rada utvrdila niz propusta u radu tužiteljevog poslodavca Legac d.o.o. vezanih uz primjenu mjera zaštite na radu. Inspektorat rada, Područni ured Rijeka, je tako utvrdio da LEGAC D.O.O. „nije osigurao da sredstva rada i zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike.”, a također nije, "prije početka radova dostavio prijavu gradilišta nadležnom tijelu". Kako LEGAC d.o.o. ima osiguranu odgovornosti iz djelatnosti kod tuženika, neprijeporna je njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari. U konkretnom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede i to: višestruki prijelomi rebara ( od VIII- X) desno, prijelom XII rebra lijevo, prijelom poprečnih nastavaka L2-L4, pneumotoraks desno, natuci trbuha, jetre, žučnjaka i bubrega, prijelom donjeg dijela palčane kosti, prijelom navikularne /skafoidne kosti šake. Zbog težine ozljeda tužitelj je zbrinut u KBC Rijeka gdje mu je pružena stručna liječnička pomoć i gdje je podvrgnut operativnom zahvatu. Tijekom liječenja tužitelj je upućen na fizikalne terapije i medicinsku rehabilitaciju radi poboljšanja zdravstvenog stanja. Sukladno čl. 19. ZOO-a tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime isti ostvaruje pravo na popravljanje nastale, izvanugovorne štete regulirane čl. 1046. uz primjenu čl. 1100. ZOO-a. Pravni temelj zahtjeva tužitelja je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete (čl. 19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a), a navedene fizičke boli, pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenje općeg životnog aktiviteta i naruženja nisu prema ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, one su kriteriji (mjerila) ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz dugi vremenski period tužitelj je trpio bolove, a koji i danas perzistiraju. Neposredno nakon ozljeđivanja tužiteli je trpio jake bolove-min 10 dana, kao i prilikom prvih dana terapija, bolovi su potom bili srednjeg intenziteta da bi nakon dugotrajnog procesa liječenja prešli u bolove koji se danas javljaju u obliku izraženih bolova u lijevom ramenu, kuku i prsnom košu, a što je i razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Kao posljedica traume zaostao je i strah sa trajnim posljedicama. Obzirom na dinamiku štetnog događaja koji je bio vrlo traumatičan za imenovanog tužitelja, kod istog je nakon završenog liječenja zaostao anksiozni pomak i povišena depresivnost, poglavito vezano za posljedice koje osjeća. Kod tužitelja se u trenutku samog štetnog događaja javio izraziti strah za život. Tijekom liječenja tužitelj je trpio neprestani strah za svoje zdravlje. Strah kao trajna posljedica manifestira u obliku čestih nesanica i noćnih mora kao simptoma reakcije na stres te zabrinutost tužitelja za svoje zdravlje radi nemogućnosti bavljenja svim aktivnostima koje je prije smatrao uobičajenim. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će isti imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužitelja su, i nakon završenog liječenja te provedene rehabilitacije, zaostale brojne tegobe koje se manifestiraju u vidu smanjene pokretljivosti i bolova u lijevom ručnom zglobu bolova u leđima i drugo. Nadalje, kod tužitelja je zaostalo naruženje u vidu postoperativnih ožiljaka na lijevom ručnom zglobu i drugo. Obzirom da je sud dužan prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO-a valorizirati činjenice koje sud vezuju na temelju čl. 186. st. 1. ZPP-a i koje predstavljaju pravni temelj tužiteljevog zahtjeva za naknadu povreda prava osobnosti kao neimovinske štete, važno je tužitelja detaljno saslušati radi individualizacije pretrpljenih povreda prava osobnosti. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, tužitelju je nastala imovinska šteta (čl. 1095. ZOO-a), stoga isti od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja i pojačane prehrane. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda, tužitelju je bila potrebita tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju, (tijekom imobilizacije te tijekom oporavka nakon skidanja imobilizacije) i to kao višesatna pomoć članova obitelji nakon otpuštanja iz bolnice, prilikom pratnje na terapije i specijalističke preglede te prilikom obavljanja osnovnih životnih aktivnosti (higijena, prehrana, odijevanje,...) i to 30 dana po 5 sati dnevno, a nakon toga daljnjih 30 dana po dva sata dnevno. S osnova zatražene imovinske štete tuđe pomoći i njege, odnosno visine sata tuđe pomoći i njege, ista se potražuje sukladno sudskoj praksi u visini od 30,00 do 35,00 kn za jedan sat nestručne pomoći tj. u ukupnom iznosu od 7.350,00 kn ( 210 sati X 35,00 kn = 7.350,00 kn). I s osnova troškova puta tužitelj potražuje naknadu, primjenom čl. 223. ZPP-a (slobodna ocjena) od strane Naslovnog suda. Naime, tužitelj je neophodno morao odlaziti na razne specijalističke preglede i terapije zbog čega je bio izložen dodatnim troškovima prijevoza. Tužitelj je imao i troškove liječenja, budući da je morao kupovati lijekove protiv bolova, kreme protiv bolova. Tužitelj uslijed teške traume i proteka vremena nije sačuvao sve račune. Tužitelj je tijekom liječenja morao konzumirati hranu bogatu vitaminima i kalcijem radi boljeg zaraštanja kostiju u razdoblju od min. 2 mjeseca, pa sa osnova pojačane prehrane potražuje iznos od 2.000,00 kn. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata tužitelj ima pravo na potraživanje zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1103. ZOO., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku odnosno od prvog slijedećeg dana. Stoga, tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate od dana 20. lipnja 2019. kada je tuženik zaprimio precizirani odštetni zahtjev. Tužitelj se mirnim putem obraćao tuženiku, međutim isti je neosnovano odbio izvršiti svoju obvezu te isplatiti tužitelju pravičnu novčanu naknadu s navodima kako od svog osiguranika nikada nisu zaprimili izjavu vezanu uz štetni događaj. Stoga tužitelj primjenom odredbe čl. 19. ZOO-a precizira zahtjev za naknadu gore opisane neimovinske i imovinske štete te potražuje kako slijedi: - radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 100.000,00 kn, - na ime imovinske štete koja se potražuje na ime tuđe pomoći i njege 10.000,00 kn, - na ime imovinske štete koja se potražuje na ime troškova puta i liječenja 5.000,00 kn, - na ime imovinske štete koja se potražuje na ime pojačane prehrane 10.000,00 kn. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom će tuženika obvezati da tužitelju naknadi štetu u iznosu 125.000,00 kuna (što sada u valuti euro prema fiksnom tečaju konverzije prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22) iznosi 16.590,35 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2019. do isplate, kao i prouzročeni parnični trošak.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, kako osnov tako i visinu. Ne spori da ima zaključeno osiguranje od odgovornosti tvrtke Legac d.o.o. i to sa svotom osiguranja u iznosu od 150.000,00 kuna, i koji je limit tužiteljeve ukupne eventualne odgovornosti po štetnom događaju. Ističe da je netočno da razlozi ozljeđivanja tužitelja leže u propustima u primjeni mjera zaštite na radu jer je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način te zdravstveno sposoban za poslove zidar – rad na visini, no isti nije koristio radnu opremu. Iz Nalaza inspektorata od 22. listopada 2018. proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo tako da je samoinicijativno odvezao i skinuo sa sebe zaštiti pojas (protiv pada) za rad na visini te u tom trenutku ni na jedan drugi način nije bio osiguran od pada s visine te nakon obavljenog posla s namjerom silaženja s krovišta, da skrati put silaženja s krovišta, tužitelj nije sišao putem ljestvi tj. izlaza na krovište zgrade putem kojeg je i ušao već je sjeo na crijep krovišta, udaljenosti 80 cm od prozora kroz koji nije htio ući. Tada je tužitelju prednji dio cipele lijeve noge zapeo između gurle i oluka krovišta te je isti pao s krovišta zgrade. Tužitelj da je u kritično vrijeme bio i pod utjecajem alkohola. Sukladno članku 67. stavak 1. ZOZO-a ozljedom na radu ne smatra se ozljeda do koje je došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu odnosno pri redovitom obavljanju djelatnosti. Jasno je kako tužitelj nije koristio dužnu pažnju, samoinicijativno je skinuo zaštitni pojas i samovoljno pokušao skratiti put, umjesto da s krovišta siđe putem koji mu je poslodavac osigurao. Predmetna ozljeda posljedica je pada tužitelja za koji je isključivo odgovoran tužitelj, a na isto osiguranik tuženika kao poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći i zbog čega ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu i s obzirom na sve navedeno tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja. Tuženik ne osporava da je tužitelj zadobio ozljede koje navodi no spori da bi kod tužitelja zaostalo naruženje, a ocjene boli i straha i SOŽE smatra previsoko odmjereni. Osporava i imovinsku štetu jer da nije dokazana, a cijena sata pomoći i njege nestručne osobe da iznosi 20 kuna. Troškovi puta i liječenja padaju na teret HZZO-a. Osporava i zahtjev tužitelja s osnova pojačane prehrane. Zbog navedenog, tuženik predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiju kao neosnovani, a tužitelju naloži da tuženiku naknadi troškove prouzročene u ovom postupku.
3. Po provedenom medicinskom vještačenju tužitelj je podneskom od 4. prosinca 2023. (list 283-284) specificirao tužbeni zahtjev tako da je isti snizio i sada potražuje iznos od 13.537,73 eura (102.000,00 kn). Budući da ta radnja predstavlja djelomično povlačenje tužbe kojem se tuženik usprotivio (podnesak od 5. prosinca 2023.), valjalo je donijeti odluku o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u skladu s člankom 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a).
4. Sud je proveo dokaze uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 22. studenoga 2018. (list 9-10 spisa), uputnicu liječničkom povjerenstvu (list 11-12 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 13-14 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 15-37 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 40-48 spisa), zapisnik o izjavi ozlijeđenog radnika PR (list 49-51 spisa), fotografije (list 52-55 spisa), odštetni zahtjev (list 56-58 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 1500- 173630856 i Opće uvjete tuženika za osiguranje imovine (list 83-100 spisa), presliku spisa predmeta Državnog inspektorata o predmetnom događaju (list 106-133 spisa), dokumentaciju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje povodom tužiteljeve prijave ozljede na radu (list 134-159 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 230-254 spisa), saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka ĐR (list 182-184 spisa) i ŠR (list 333-334 spisa), a zamolbenim putem saslušan je svjedok OR (zapisnik o saslušanju priložen listu 259-260 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu Zlatku Periću, zaposleniku Ad Hoc sigurnost j.d.o.o. Rijeka (pisani nalaz 266-276 spisa, iskaz list 211-212 spisa) te medicinsko vještačenje po vještaku dr. Željku Cesarcu (pisani nalaz list 371-386 spisa, pri čemu su se stranke suglasile da se isti ne poziva na usmeno iznošenje nalaza i mišljenja jer na isti nisu imale primjedbi). Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka liječnika koji je izdao svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja na okolnost je li tužitelj bio u stanju shvatiti opasnost neosiguranog sjedenja na rubu krova (predloženo po tuženiku po provedenom vještačenju po vještaku zaštite na radu) jer je tu činjenicu bilo moguće utvrditi na temelju iskaza samog tužitelja.
5. Dakle, predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja kad radnika osiguranika tuženika radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica ozljede na radu, u štetnom događaju koji se dogodio 25. rujna 2018.
6. Na temelju isprava navedenih u odlomku 4. obrazloženja ove presude, čiji sadržaj i autentičnost stranke nisu osporavale, utvrđeno je:
– da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod osiguranika na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme na radnom mjestu krovopokrivač,
– da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za poslove krovopokrivača, na zadacima i poslovima na koje je raspoređen,
– da je tužitelju izdana svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti radnika za poslove određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada,
– da se prema Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 22. listopada 2018. štetni događaj dogodio dana 25. rujna 2018. na privremenom gradilištu u [adresa], prilikom obavljanja poslova djelomičnog popravka krovišta zgrade prema nastaloj šteti; da se predmetna zgrada na kojoj je trebalo obaviti popravak na krovištu sastoji od prizemlja i četiri kata, gdje je visina od prizemlja odnosno prometnice do vrha krovišta zgrade otprilike 20 m, a na prvom katu u središtu zgrade se nalazi otvoreni kortil zgrade; da se oko 14,30 sati radnik ĐR s ljestvama spustio s krovišta zgrade u hodnik zgrade na 4. kat, kako bi mu tužitelj s krovišta zgrade odnosno druge strane (unutarnja voda) krova koja je usmjerena prema unutrašnjosti zgrade ispod koje se nalazi kortil prvog kata, pa kroz prozor na 4. katu zgrade, dodavao materijal koji je ostao kao otpad; u tom trenutku je tužitelj, kad je bio na krovištu zgrade na visini od 14 m od poda kortila na prvom katu zgrade, samoinicijativno odvezao i skinuo sa sebe zaštitni pojas (protiv pada) za rad na visini te u tom trenutku ni na koji način nije bio osiguran od pada s visine te takav nastavio obavljati poslove krovopokrivača i kretati se po krovištu te radniku ĐR s krovišta dodavati materijal i otpad kroz otvoreni prozor na 4. katu; kad je tužitelj radniku ĐR na taj način dodao sav materijal, a nije koristio osobnu zaštitnu opremu za rad na visini niti je na bilo koji način bio osiguran od pada s visine, pokušao je s krovišta sići kroz prozor u hodnik 4. kata zgrade iako je znao da je postojao put za silaženje s krovišta kroz okno na kojem su bile postavljene ljestve za spuštanje na pod 4. kata, te je u trenutku prelaženja s krovišta prema otvorenom prozoru izgubio kontrolu i pao s visine od 14 m na pod kortila u prvom katu zgrade,
– da je prema istom Zapisniku o inspekcijskom nadzoru utvrđeno da poslodavac nije sukladno članku 41. stavak 3. Zakona o zaštiti na radu na mjestu rada osigurao da sredstva rada i zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike, a također da nije sukladno članku 74. stavak 3. Zakona o zaštiti na radu prije početka radova dostavio prijavu gradilišta nadležnom tijelu,
– da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 22. studenoga 2018. tužitelju ozljeda pretrpljena dana 25. rujna 2018. i to prijelom donjeg dijela palčane kosti, višestruki prijelom rebara i prijelom navikularne/skafoidne kosti šake priznata ozljedom na rada.
7. Svjedok ĐR iskazao je u bitnom da je toga dana zajedno s tužiteljem i MR bio upućen na rad radi sanacije krova. Radili su sanaciju crijepa i oluka, s time da je svjedok radio oluk. Inače kada se rade radovi na krovu radnici se osiguraju na način da se jedan konopac postavi na čvrste i fiksne točke, najčešće dimnjake, a tako je bio i ovdje slučaj, zatim se za taj fiksni konopac zaveže i drugi konopac a koji se na drugoj strani zaveže za sigurnosni pojas koji nosi radnik. Taj konopac koji se postavlja između fiksnog konopca i sigurnosnog pojasa je podesive dužine, a na koju će se duzinu postaviti ovisi o točnom mjestu rada na krovu. Kako se ovdje radilo o popravku svjedok je konopac podesio na dužinu da može doseći rub krova, a tužitelj, koji je radio crijep, se vjerojatno kraće zavezao. Što se tiče donošenja i odnošenja materijala i alata mjesto se razlikuje od slučaja do slučaja. Ovdje su ušli kroz krovni prozor ali su materijal dopremili kroz prozor prikazan na fotografiji s lista 54 spisa, koji se nalazio u hodniku na polukatu i to jer su oluci bili takvih dimenzija da ih nije bilo moguće dopremiti putem krovnog prozora. Svi su bili vezani sigurnosnim konopcem cijelo vrijeme dok su radili. Imali su i pauzu za vrijeme rada a tada su sva trojica s krova sišIi kroz krovni prozor. On se nalazio na drugom kraju krova u odnosu na mjesto gdje su popravljali crijep i oluk, a mjesto gdje su popravljali je mjesto prikazano na fotografiji s lista 52 spisa. Na fotografiji s lista 52 spisa vide se i dimnjaci za koje su najprije zavezali konopac, a to su dva viša dimnjaka. Na pauzi su išli na marendu, ali se ne sjeća je li tužitelj nešto popio, ponekad se popije piva ili sok. Kad su se vratili opet su ušli kroz krovni prozor, ponovno su se zavezali konopcima i nastavili raditi. Kad su završili prvo je s krova sišao MR kroz krovni prozor, nakon njega je sišao svjedok, dok je tužitelj ostao na krovu. Naime, bilo je potrebno spustiti preostali materijal i alat i ukloniti sigurnosne konopce. Oni su odlučiti taj materijal spustiti na isti način na koji su ga dopremili i to preko prozora vidljivog na fotografiji na listu 53 spisa. Za vrijeme dok su spuštali materijal odnosno kad su već bili pri kraju svjedok je primio ono što mu tužitelj dao i okrenuo se kako bi to odložio. Tada je čuo kako je tužitelj viknuo i čuo je udarac te se okrenuo i vidio je da je tužitelj pao. Nije vidio trenutak pada, ni način na koji je tužitelj pao. On je očito bio odvezao sigurnosni konopac jer inače ne bi ni pao ali ne zna je li tužitelj konopac odvezao prije nego je svjedoku počeo dodavati materijal ili neposredno prije pada. S obzirom na to da je tužitelj popravljao crijep i da je stoga imao kraće zavezan konopac vjerojatno se morao odvezati da svjedoku može dodavati materijal. Ali mogao je i produžiti konopac tako da može doseći oluk. Inače tužitelj je trebao skinuti pojas nakon spuštanja materijala i alata. Ne zna je li tužitelj pokušao sići na način da s ruba krova od kud je dodavao materijal doskoči kroz prozor gdje je stajao svjedok. On je za silazak mogao koristiti krovni prozor. Između tog prozora i mjesta gdje je tužitelj stajao na rubu krova nema niti metar. Ne zna točno koliko je bio dugačak tužiteljev konopac pa ne zna da li bi mogao dodati alat i da je bio vezan. Uvijek imaju dovoljno konopaca i uvijek su dovoljne duljine i ovdje ih je bilo dovoljno. Tužitelj je mogao koristiti i svjedokov konopac. Krovni prozor kroz koji su ulazili i izlazili nalazio se na drugoj strani krova u odnosu na mjesto gdje su radili i gdje mu je tužitelj dodavao materijal. Da bi tužitelj mogao doći do tog prozora bilo je potrebno da prijeđe cijeli krov odnosno da se najprije popne do vrha i da se spusti do prozora. Radi se o udaljenosti od 15 do 20 metara. U svakom slučaju prilikom silaska se pojas skida a to se najkasnije čini kad se skida onaj fiksni konopac jer tada i tako nema više mjesta za koje bi se pojas prikačio. Pojas se inače skida ne uz rub krova nego kad se popne na sigurnije mjesto. Izvođenje radova nadzire poslovođa, tada je to bio ŠR. Poslovođa inače nije cijelo vrijeme s njima, nego dođe povremeno. Ne sjeća se je li uopće toga dana bio na licu mjesta ali sigurno nije bio u trenutku pada niti kada su završavali s radom odnosno kad mu je tužitelj dodavao materijal i alat.
8. Svjedok ŠR iskazao je da je bio zaposlen u firmi Legac d.o.o. na radnom mjestu voditelja i prokurista. U to vrijeme je bio zaposlen tamo KR, tužitelj, i radio je na poslovima popravka krova zgrade u [adresa]. Svjedok je u to vrijeme bio nadležan za organiziranje poslova. Svakodnevno je dolazio u jutarnjim satima i davao upute radnicima. Uputa radnicima vezana za silazak i dolazak na krov bila je da to čine kroz krovni prozor. Što se tiče obveze nošenja sigurnosnog pojasa svi radnici koji su obavljali prošli su tečaj zaštite na radu i osposobljeni su bili za rad na siguran način te je na njima bila procjena kada skinuti sigurnosni pojas. U trenutku nezgode nije bio na licu mjesta, a o tome kako se nezgoda dogodila saznao je jer je čuo kako taj događaj tužitelj prepričava inspektoru rada. Tužitelj da mu je rekao kako je želio sići s krova prije svih drugih radnika odnosno iznenaditi ih pa je to učinio na način da je s krova pokušao skočiti u prozor kortila. Kasnije su na prozoru u koji je tužitelj pokušao uskočiti našli njegove otiske rukavice. To nije bio predviđen način silaska s krova, tužitelj se nije držao uputa za silazak s krova. U konkretnom slučaju svjedok je dao naloge za izvođenje predmetnih radova na krovu. Svi radnici su imali dostupna osobna zaštitna sredstva. Materijal je na krov trebao dopremiti i nositi s krova kroz krovni prozor. U konkretnom slučaju rado se o manjem popravku pa nije korištena dizalica i nije postavljena skela nego su radnici bili zaštićeni sigurnosnim pojasom. To je uobičajen način rada kod ovakvih manjih popravaka jer osiguranje ne bi priznavalo trošak postavljanja skele za takve sitne popravke. Svi radnici su bili osposobljeni za rad na siguran način i stoga su znali da moraju nositi zaštitni pojas, a i svjedok ih je na to upozoravao s obzirom na učestale inspekcije. Svakoj ekipi osigurano je oko 100 m konopa pa je tužitelj na raspolaganju imao dovoljno konopa. Svako vozilo je moralo biti opremljeno tim konopima, a to svjedok osobno svako jutro provjeri prije nego što krenu na gradilište. S obzirom na materijal koji je trebalo donijeti na krov odnosno spustiti s krova bio je moguć ulazak i silazak te dovoz i odvoz materijala kroz krovni prozor, a kasnije je saznao da su radnici nešto spuštali i kroz prozor. U konkretnom slučaju je inženjer IR, tada zaposlen u firmi Legac d.o.o., procijenio da nije potrebna skela, da se smatralo da je potrebna skela firma ne bi izvodila posao ako ne bi bio odobren trošak postavljanja skele. Zamjena letve može se obaviti na području od oko 1 m2 na krovu. Takvi zahvati su uobičajeni i obavljaju se gotovo svakodnevno i radnici koji su tada radili su to uobičajeno radili. Nije uobičajeno da svjedok kontinuirano tokom cijelog obavljanja posla nadzire radnike.
9. Svjedok OR iskazao je da je vlasnik i direktor društva Legac d.o.o. i šef gradilišta. Zna da se tužitelj, radnik društva Legac d.o.o., ozlijedio na način da je pao s krova ali svjedok nije prisustvovao samom događaju. Kako se radilo o popravku radnici su trebali spustiti materijal s krova ručno. Tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način. Radnici su bili upoznati s organizacijom posla na ovom gradilištu. Radnici su prije započinjanja s radovima odnosno ukoliko bi došlo do promjene u tijeku rada dobili uputu na koji način će sigurno obaviti radnu operaciju. Radnicima su bila dostupna osobna zaštitna sredstva. Tužitelj je koristio osobna zaštitna sredstva. Radnici su bili upoznati s načinom izlaska i ulaska na krov odnosno za isto je bio predviđen krovni prozor, jer se radilo o popravku. Radnici su znali da na krov moraju ulaziti odnosno izlaziti putem krovnog prozora. Kako se radilo o popravku trebao se ručno nositi materijal s krova da isto bude sigurno za radnike. Radnici su bili upućeni s načinom odvoza materijala s krova. Radnicima odnosno tužitelju su bili dostupni zaštitni pojasevi. Ne zna iz kojeg razloga je tužitelj skinuo zaštitni pojas, čak i ne zna da ga je skinuo. Radnici su bili upoznati s činjenicom da za vrijeme rada na visini moraju biti privezani zaštitnim pojasom. Sredstva za rad i zaštitna oprema radnicima su bila dostupna u svakom trenutku.
10. Tužitelj je iskazao da je po zanimanju krovopokrivač. Toga dana upućeni su od strane svog poslodavca u objektu na adresi [adresa] radi sanacije krova. Bilo je troje radnika, tužitelj, MR i ĐR. ŠR je bio poslovođa u to vrijeme. On nije bio nazočan. Prilikom penjanja na krov koristili su krovni prozor i ljestve i to je inače uobičajen način pristupa na krov i silaska s krova. Inače kada se obavljaju radovi na krovu jedan radnik najprije osigura mjesto rada na način da se sigurnosni konopac zaveže za dva dimnjaka nakon čega radnici svoje sigurnosne pojaseve i konopce koji su prikopčani na njih, a dugačke su cca 1 m, prikopčaju na taj zavezani konopac između dva dimnjaka. Ukoliko je potrebno da radnici obavljaju posao na većoj udaljenosti od jednog metra od tog sigurnosnog pojasa, on se malo popusti. Oni su na taj način postupili i u ovom slučaju. Tužitelj je inače osposobljen za rad na siguran način i poznati su mu svi protokoli vezano za rad na visini. Za vrijeme obavljanja radova na sanaciji krova imao je sigurnosni pojas cijelo vrijeme. Osim toga od radne opreme imao je i radno odijelo, cipele i rukavice. Radnici su koristili dnevni odmor u trajanju od 30 minuta, a preostalo vrijeme su radili. Kada su došli s dnevnog odmora ponovno su osigurali mjesto rada kako je to tužitelj prethodno opisao. Tužitelj je za vrijeme pauze marendao jetricu sa žara i popio je jednu pivu od pola litre, nije osjećao nikakve posljedice popijenog alkohola i to nije utjecalo na njegovu radnu sposobnost. Kada su završili sa sanacijom bilo je potrebno preostali građevinski materijal i opremu vratiti, odnosno maknuti s krova. Nisu koristili krovni prozor jer je on bio preuzak. Opremu i materijal nisu niti dopremili na krov kroz krovni prozor jer to nije bilo moguće. Naime, letve koje su koristili duljine su 4 m i one ne bi niti mogle proći kroz prostor između krovnog prozora i plafona. Taj su materijal unijeli kroz isti prozor koji su koristili za iznošenje materijala. Tužitelj je jedini radnik koji je ostao na krovu da bi iznio materijal. Kada je krenuo to činiti vidio je da je njegov konopac prekratak i da zbog njegove kratkoće ne može dosegnuti rub krova pa ga je zato skinuo. Na mjestu rada nije bio dostupan duži konopac. Tada je skinuo i sigurnosni konopac između dva dimnjaka. Njegovi kolege su bili na drugoj strani prozora, u zgradi, i oni su prihvaćali materijal koji im je tužitelj dodavao. Na taj su način uspjeli ukloniti sav materijal. Inače se konopac skida kad su svi poslovi završeni i kada je materijal uklonjen. To je inače uobičajeni protokol i u tom slučaju, odnosno za to razdoblje od skidanja sigurnosnog pojasa do silaska s krova radnik nije ni na koji način osiguran, niti može biti. Tužitelj je odlučio za silazak s krova koristiti isti onaj prozor kroz koji je dodavao materijal svojim kolegama iako je mogao proći kroz krovni prozor. No, tim putem nije sišao jer bi trebao obići cijeli krov, a s obzirom na mjesto gdje se nalazio. Naime, da bi došao do tog krovnog prozora, koji se nalazio na suprotnoj strani od mjesta gdje je sjedio kako bi dodao materijal kolegama, morao se prvo popeti na vrh krova i spustiti do krovnog prozora, a to je put od 15-16 m. I da je imao sigurnosni pojas ne bi ga mogao imati taj cijeli put od 15-16 m. Naime, taj pojas se postavlja u odnosu na mjesto rada, a ne na mjesto ulaska u krov. Kako je već neko vrijeme sjedio na rubu krova za vrijeme dok je dodavao svojim kolegama preostali materijal, ona noga na kojoj je sjedio je bila utrnuta. S drugom nogom je pokušao doseći klupčicu prozora, što je i uspio, a istovremeno se pokušao uhvatiti za oluk iznad prozora. Noga s kojom je dosegao klupčicu mu se okliznula, pa je izgubio ravnotežu i pao. Prilikom pada udarao je u klime, štrikove i sve što se nalazilo na putu do kortila te zgrade. Na putu pada bila je i polikarbonatna konstrukcija sa željeznim rešetkama u koju je također udario, odnosno propao kroz nju. Pao je na leđa s tim da je lijevu ruku podmetnu pod leđa. Kao posljedice tog događaja zadobio je lom 9 rebara, 3 kralješka, ruka mu je bila smrskana, a razbio je i glavu na više mjesta, unutarnji organi, bubrezi i slezena bili su natečeni zbog loma rebara. S mjesta pada iznijeli su ga vatrogasci i predali su ga liječnicima hitne pomoći koji su ga onda odveli u bolnicu. Najprije je bio u jedinici intenzivnog liječenja 4 dana, nakon čega je prebačen na odjel. Nakon ukupno 11 dana mu je operirana ruka, a nakon 16 dana je pušten kući. Kada je došao kući bila mu je potrebna tuđa pomoć koju mu je pružala supruga. Ona ga je oblačila i tuširala i ustvari radila sve za tužitelja prvi period od 20 dana kad je u pravilu ležao. Nakon toga je već bio samostalniji u brizi oko sebe, ali još uvijek ga je ograničavala ruka koja je bila u gipsu ukupno mjesec dana računajući od operacije, a kasnije je imao i šavove daljnjih 15 dana. Nakon uklanjanja šavova je počeo koristiti ruku, ali nije bila u funkciji kao što je bila ranije. Nakon toga je 4-5 mjeseci išao na terapije na Škurinje. Išao je u pravilu autobusom. Morao je koristiti vitamine i pojačanu ishranu. I dan danas koristi kreme protiv bolova. Koristio je lijekove koje mu je liječnik propisao i doplaćivao je razliku od onoga što mu je pokrivalo zdravstveno osiguranje. Vitamine je sam financirao, i to vitamine marke Solgar po cijeni od 400,00 kn pakiranje, a potrošio je 7-8 kutija. Na bolovanju je bio cca 8 mjeseci. Trpio je jake bolove nakon pada i u tijeku liječenja, a bolove trpi i danas, pogotovo kada je promjena vremena. I dalje radi radove na visini, ali puno dalje od ruba objekta radi straha od pada. Osim što mu ruka nije u cijelosti funkcionalna kakva je bila prije, zbog krivo zaraštenog rebra također trpi bolove i nije okretan kao što je nekad bio. Ima i ožiljke od tog događaja. Od HZZO-a nije tražio naknadu za troškove puta i liječenja.
11. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Zlatka Perića proizlazi da je poslodavac Legac d.o.o. ispunio svoju obvezu osposobljvanja radnika za rad na siguran način ozlijeđenog radnika, te je ozlijeđeni radnik stručno i zdravstveno sposoban za obavljanje navedenog posla na radnom mjestu krovopokrivač. Obavljanje radnih postupaka mora se osigurati na način da se njima ne ugrožava sigurnost radnika, a u konkretnom slučaju nije se vodilo dovoljno pozornosti u razradi radnog procesa tj. loša organizacija rada u smislu osiguranja mjesta rada osnovnim i posebnim pravilima zaštite na radu. Dok poslodavac ne nadgleda radnike radnici najčešće ne obavljaju posao sukladno sa pravilima zaštite na radu te se izlažu opasnostima koje mogu imati teške posljedice za radnike. Mjesto rada je neophodno osigurati osnovnim mjerama zaštite na radu (ograde, barijere i sl.) koje sprečavaju mogući pad radnika sa visine. Ono što je pridonijelo ozljedi tj. padu radnika sa visine je to što nisu primijenjena osnovna pravila zaštite na radu pri uklanjanju materijala sa krovišta na način da je navedenu radnu operaciju bilo potrebno organizirati i provoditi na siguran način, a ne kao što su to radnici izvodili spuštajući materijal za njih lakšim, bržim i jednostavnijim načinom što obično radnici i rade ne misleći pri tom na sigurne radne postupke ali i ne prepoznajući rizike koji se pojavljuju u takvim i sličnim situacijama prilikom improvizacije neke radne operacije. Ukoliko nisu bila osigurana osnovna pravila zaštite na radu bilo je potrebno primijeniti posebna pravila zaštite na radu na način da se koristi zaštitni pojas od pada sa visine koji bi sigurno spriječio pad radnika sa visine kao u ovom slučaju. Radnik je morao biti vezan dok je dodavao materijal sa krova, a na fotografiji 1 Zapisnika inspektorata rada Područni ured Rijeka Klasa UP/I 116-02/18- 41/101 br. 524-10-03-02/13-18-04 od 22.10.2018.god. str. spisa 52.) je vidljivo da je radnik imao mogućnosti postavljanja sidrišta za konop (ukoliko je bio dovoljne dužine) oko dimnjaka u neposrednoj blizini mjesta sa kojeg je pao u dubinu. Isto tako je trebao na siguran način sići sa krovišta putem krovnog prozora koji je bio i predviđen za pristup i izlaz sa krova. Prema izjavi tužitelja, kroz isti prozor su i dopremali potreban materijal na krov te je za pretpostaviti da niti u tom trenutku radnik nije bio vezan. Neposredni rukovoditelj je bio dužan prije započinjanja sa radovima i/ili ukoliko je došlo do promjena u tijeku rada, a što je bilo u ovom slučaju, radnicima dati uputu na koji način sigurno obaviti radnu operaciju uklanjanja materijala sa krovišta. Neovisno što su radnici osposobljeni stručno i za rad na siguran način u većini slučajeva radnici ne znaju i ne mogu prepoznati rizike koji mogu dovesti do nastanka ozljeda na radnom mjestu te je upravo iz tih razloga neophodan kontinuirani nadzor osposobljenog neposrednog rukovoditelja i/ili povremeno stručnjaka zaštite na radu koji mogu radnike kontinuirano upozoravati ukoliko rade na nesiguran način čime se sprječavaju nesigurne radne operacije i ozljede na radu. Da je LEGAC d.o.o. tj. neposredni rukovoditelj pregledao mjesto rada te sa radnicima koji obavljaju radnu operaciju popravka krovišta organizirao obavljanje radnog procesa na siguran način (kretanje radnika po krovištu, donos materijala i iznos materijala sa krova itd.) obzirom da se radovi na visini smatraju visoko rizičnim poslovima gdje je potrebno svaki element radnog procesa detaljno planirati te da je poslodavac poduzeo sve mjere zaštite na radu koje se prethodno opisuju kao propusti, vjerojatnost nastanka ovakvog štetnog događaja bila bi minimalna ili gotovo nikakva.
12. Prilikom iznošenja usmenog nalaza vještak Zlatko Perić je naveo kako cijelosti ustraje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na pitanja tužitelja iz podneska od 11. prosinca 2022. (vezano za prijavu privremenog gradilišta) istaknuo je kako se radi o području nadležnosti Državnog inspektorata, a ne zaštite na radu. Ta obveza prijave privremenog gradilišta postoji uvijek kada se radi o radovima na visini. U smislu zaštite na radu kod takvih radova potrebno je da poslodavac osposobi radnike za obavljanje takvih poslova, izvrši procjenu rizika, radnicima osigura osobna zaštitna sredstva te utvrdi dinamiku obavljanja poslova i broj radnika koji će te poslove obavljati. U konkretnom slučaju poslodavac nije organizirao nadzor nad obavljanjem radova i nije utvrdio način obavljanja rada u dijelu spuštanja materijala s krova. Mjesto rada na visini moguće je osigurati postavljanjem zaštitne ograde, ali ako to nije moguće, moguće je rad osigurati na način da se radnicima osigura korištenje sigurosnog pojasa i utvrdi način ulaska i silaska na krov te osigura nadzor nad obavljanjem radova. Nadzor mora vršiti neposredni rukovoditelj ili ovlaštenik poslodavca koji je osposobljen za obavljanje poslova zaštite na radu. Po mogućnosti bi on trebao biti na gradilištu cijelo vrijeme dok se radovi izvode osobito zbog ovako visokorizičnih poslova. A ukoliko nije na licu mjesta mora radnicima dati jasne i detaljne upute o izvođenju radova. U konkretnom slučaju poslodavac je propustio osigurati nadzor nad izvođenjem radova, a u spisu vještak da nije našao podatak da je radnik u ovom slučaju dobio uputu o načinu izvođenja rada od strane neposrednog rukovoditelja. Navod iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 22. listopada 2018. s lista 4. predzadnji pasos odnosi se samo na nalog za obavljanje radova ali ne predstavlja i uputu o načinu izvođenja rada. Po procjeni vještaka niti jedan od radnika za vrijeme dok su vršili uklanjanje materijala s krova nije bio svjestan rizika obavljanja posla na način na koji su to činili. To je očito tako budući su nastavili obavljati posao iako su vidjeli da tužitelj neosiguran zaštitnim pojasom sjedi na rubu krova. Zbog toga što je tužitelj neosiguran pojasom sjeo na rub krova vještak smatra da nije bio svjestan rizika. U konkretnom slučaju radnici su imali mogućnost sići sa krova putem krovnog prozora, a na taj su način mogli i iznijeti materijal s krova. Poslodavac je osigurao zaštitne pojase. Točno je da zdravstveni pregled radnika uključuje provjeru fizičkog i psihičkog stanja, a ova potonja se sastoji kod ispunjavanja psihotestova.
13. Iz ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da se tužitelj ozlijedio za vrijeme obavljanja poslova svog radnog mjesta na mjestu rada na koje je upućen od strane osiguranika tuženika- poslodavca pa tuženik pretrpio štetu na radu.
14. Prema iskazu tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao istinitog jer je životan, logičan te sukladan materijalnoj dokumentaciji i ostalim personalnim dokazima, proizlazi da se nezgoda dogodila kad je tužitelj, prethodno skinuvši sigurnosni konopac, i nakon što je radniku ĐR dodao preostali materijal s krova kroz otvoreni prozor na četvrtom katu, pokušao sići s krovišta na kojem je obavljao svoj radni zadataka doskokom u hodnik kroz isti prozor na četvrtom katu, pri čemu je u trenutku prelaženja s krovišta prema otvorenom prozoru izgubio kontrolu i pao s visine od 14 m na pod kortila u prvom katu zgrade. Upravo takva dinamika događaja proizlazi i iz Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 22. listopada 2018. te iz iskaza svjedoka ĐR, koji, doduše, nije vidio sam trenutak pada tužitelja, ali je tijek događaja do tog trenutka opisao na isti način kao i tužitelj (da je po završetku poslova tužitelj ostao zadnji na krovu i da je svjedoku dodavao materijal s krova kroz prozor na četvrtom katu) pa to pokrepljuje iskaz tužitelja o nastanku događaja. Svjedok nije vidio da je tužitelj odvezao sigurnosni konopac, međutim nedvojbeno je da je tužitelj to učinio, jer da nije do pada ne bi moglo doći jer bi ga konopac spriječio.
15. U pogledu ocjene jesu li u konkretnom slučaju osiguranik tuženika i tužitelj postupali u skladu s pravilima zaštite na radu, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Perića jer je isti dao jasne i razumljive razloge za svoje mišljenje i argumentirano je odgovorio na zadaću suda. Na temelju tog dokaza utvrđeno da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način za obavljanje poslova na kojima je radio, a da je u konkretnom slučaju rad na siguran način trebalo obaviti uz primjenu posebnih pravila zaštite na radu – korištenjem zaštitnog pojasa od pada s visine, kojim je radnik morao biti vezan dok je dodavao materijal s krova, kao i silaskom s krovišta putem krovnog prozora koji je bio i predviđen za pristup i izlaz sa krova, što tužitelj nije učinio, no takvu posljedicu poslodavac je mogao spriječiti da je s radnicima koji obavljaju radnu operaciju popravka krovišta organizirao obavljanje radnog procesa na siguran način (kretanje radnika po krovištu, donos materijala i iznos materijala sa krova itd.) i da je vršio nadzor obavlja li se posao u skladu s pravilima zaštite na radu.
16. Budući da je u ovom slučaju nedvojbeno da je radnik pretrpio štetu na radu, o zahtjevu tužitelja valjalo je odlučiti sukladno odredbi članka 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14., 121/17. i 98/19., dalje ZR-a), prema kojoj za štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac odgovara radniku po općim propisima obveznog prava i odredbi članka 3. stavak 1. točka 14. i članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje ZZR-a), kojima je propisana objektivna odgovornost poslodavca za ozljede na radu i profesionalne bolesti koje radnik pretrpi obavljajući poslove za poslodavca, a koji zakon se kao lex specialis primjenjuje na konkretan slučaj.
17. Odredbom članka 25. ZZR-a propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.
18. Navedenom odredbom propisana je objektivna odgovornost poslodavca koji se može osloboditi odgovornosti samo kao su kumulativno ispunjene obje pretpostavke za oslobođenje odgovornosti: ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe i ako na navedene uzroke poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Stoga u situaciji kad postoji uzročna veza između radnje radnika i štetnog događaja, a ovdje nedvojbeno postoji jer je činjenica da je štetni događaj nastao time što je radnik odabrao nesiguran način silaska s krovišta, pri čemu je izgubio ravnotežu i pao, valja najprije utvrditi je li poslodavac proveo mjere zaštite na radu te je li poslodavac mogao utjecati na uzroke štetnog događaja, te je li njihove posljedice mogao izbjeći, jer ako je tome nije tako, sve da je radnik postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom, to ne bi predstavljao ekskulpacijski razlog u smislu članka 25. stavak 2. ZZR-a.
19. U ovom slučaju sud drži da osiguranik tuženika nije u smislu članka 41. stavak 3. ZZR-a osigurao da se sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi koriste u skladu s pravilima zaštite na radu time što nije vršio nadzor nad izvođenjem radova, kako je to u svom mišljenju naveo vještak zaštite na radu, a što su potvrdili i sam svjedok ŠR, koji je kod osiguranika tuženika u to vrijeme bio nadležan za organiziranje poslova, kao i svjedok ĐR i tužitelj u svojim iskazima, navodeći da neposredni rukovoditelj nije bio prisutan u vrijeme štetnog događaja, pa jasno, nije ni mogao vršiti potreban nadzor. Da je poslodavac to učinio, mogao je upozoriti tužitelja na obvezu nošenja sigurnosnog konopca te obvezu silaska s krova putem krovnog prozora, čime bi izbjegao posljedicu koja je nastupila. Zbog toga ne postoje razlozi za tuženikovo oslobođenje od odgovornosti. Treba reći i to da činjenica što osiguranik tuženika nije prijavio početak radova nije ni u kakvoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem niti po redovnom tijeku stvari dovodi do posljedica koje su u ovom slučaju nastupile pa ta okolnost nema nikakvog utjecaja na odgovornost osiguranika tuženika.
20. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je pridonio nastanku štetnog događaja time što se odlučio na krajnje rizičan i posve nesmotren način silaska s krova za koji nije bilo nikakvog razloga, jer je s krova trebao i mogao sići putem krovnog prozora. Tužitelj, koji je bio osposobljen za rad na siguran način, morao je znati, a i znao je, da je način silaska na koji se odlučio (prelaskom kroz prozor u hodnik četvrtog kata zgrade, bez ikakvog osiguranja od pada s visine) rizičan i opasan i unatoč tome je odlučio sići s krova na taj način, zbog čega nastao štetni događaj, čime je njegov doprinos štetnom događaju ocijenjen omjerom od 75% u smislu članka 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO-a).
21. Nije osnovan prigovor tuženika da je tužiteljev zahtjev u odnosu na njega neosnovan jer da u slučaju da osiguranik tužitelja nije osigurao da sredstva rada i zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača, tada nastupa isključenje iz osiguranja, odnosno ne nastupa obveza tuženika za naknadom štete oštećeniku. Iako je zaista člankom 9. stavkom 1. točka 1. Uvjeta za osiguranje, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju određeno kako osiguranje ne vrijedi za štete koje su nastale kao posljedica postupanja protivno propisima ili pravilima kojima se obavlja djelatnost, odnosno zanimanje kao izvor opasnosti iz police, u ovom slučaju osiguranik tuženika odgovara po kriteriju uzročnosti, a ne krivnje (njegovi su propusti razmotreni samo u okviru možebitnih ekskulpacijskih razloga u smislu članka 25. stavak 2. ZZR-a), a prema polici broj [broj police]- 173630856 ugovoreno je upravo osiguranje takve odgovornosti. Tužitelj u skladu s člankom 965. st. 1. ZOO-a, kao oštećena osoba ima pravo pravo zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpio uslijed događaja za koji je njegov osiguranik odgovoran.
22. Vještak dr. Željko Cesarec je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio u sklopu politraume višestruke ozljede različitih lokalizacija te težine istih. U odnosu na ozljedu grudnog koša se kod primarne obrade na OHBP kvalificira kao serijski prijelom od VIII – X rebra desno ( sa minimalnim prodorom zraka pneumotoraks ) i manjim kontuzijskim žarištima donjeg režnja desnog plućnog krila, prijelom XII rebra lijevo, obostrani pleuralni izljev, više desno ( vidjeti opis MSCT-a ), a temeljem učinjene RTG i MSCT obrade čitavog tijela. Kod navedene obrade podatak o spontanom disanju. Drugi dan na kontrolnom CT-u utvrđen obostrani pleuralni izljev, jače izražen desno, a prema navedenim karakteristikama istog. Pregledom torakalnog kirurga isključi se hematopneumotoraks ( krv i zrak u prsištu ) te preporuči simptomatska terapija. Na kontrolnom CT učinjenom dan prije otpusta iz bolnice utvrdi se još uvijek prisustvo bazalnog pleuralnog izljeva, izraženije desno uz atelektatične promjene plućnog parenhima. Stručno i iskustveno, neuobičajen je daljnji postupak vezan uz ovaj nalaz – nije učinjena niti spirometrija, a niti ev pregled pulmologa ( po raspoloživoj m.d. tužitelj nije utjecao na isto ). Tužitelj je drugi dan 11.10.2018. otpušten u kućnu njegu i prema daljnjoj m.d. nije realiziran niti jedan dodatni kontrolni pregled ili dg obrada. Shodno navedenom, trajne posljedice koje su objektivno male, temelje se na obavljenom kliničkom pregledu za potrebu vještačenja 5 godina po PN i ovoj ozljedi. Iste se sumiraju se kao lagano ograničene respiratorne ekskurzije desne strane, uz auskultatorno lagano oslabljen plućni zvuk desno bazalno, ali bez utvrđenih dijagnostičkih nalaza koji bi govorili za ev smetnje ventilacije restriktivnog tipa ( spirometrija ). Ovim posljedicama treba pridodati i opisanu palpatornu i forsiranu motilitetnu, odnosno respiratornu bolnost. Ozljeda torakolumbalne kralješnice je temeljem primarne dijagnostičke obrade okvalificirana kao prijelom XII torakalnog kralješka ( TH12 ), prijelom poprečnih nastavaka II – IV lumbalnog kralješka ( L2 – L4 ) lijevo. O karakteru iste govori i podatak da nije postavljena indikacija za korištenje ev imobilizacije – ortoze, a koliko je razvidno realizirana je samo simptomatska terapija u sklopu liječenja ostalih ozljeda ( čak i bez primjene procedura fizikalne terapije koje su isključivo po m.d. vezane uz liječenje posljedica ozljede lijevog RC – vidjeti kasnije pojašnjenje ). Po sadašnjoj kliničkoj slici zaostale su male trajne posljedice u vidu ograničenja navedenih kretnji unutar lakog stupnja, uz manju lokalnu i motilitetnu bolnost. Ocjena ovih posljedica dati će se u sklopu cjelokupne ocjene umanjenja SOŽA-e. Ozljeda trbuha – abdomena je već primarnom obradom na OHBP i JIL-u definirana kao laceracija jetre , sa prisustvom slobodne zglobne tekućine oko žučnjaka, a bez pobližih podataka o stanju duodenuma. Na kontrolnom CT-u abdomena 27.09.2018. preciziran je karakter ozljede jetre, a na istom obavljenom 10.10.2018. utvrđena potpuna resorpcija slobodne tekućine u abdomenu, te potpuna regresija laceracije jetre u segmentu 4B, dok se dominantna primarna promjena u segmentu 4A ne precizira. Karakter ozljede nije iziskivao inače često op liječenje, nego je realizirano konzervativno simptomatsko liječenje, uz napomenu da nakon otpusta iz bolnice 11.10.2018. ne priloži niti jedan relevantni m.d. koji bi govorio u prilog ev tegoba i potrebe njihovog liječenja. Za ovu ozljedu vrijedi inače poznato stručno-medicinsko pravilo da karakter ozljede ne determinira i posljedicu iste, jer je prema svim raspoloživim parametrima razvidno da usprkos primarne težine ove ozljede, nisu nastupile nikakve trajne posljedice koje bi mogle utjecati na umanjenje OŽA ( stručno i iskustveno poznata je sposobnost spontane restitucije ozljeda parenhima jetre kod očito manjih trauma – laceracija ). Ozljeda desnog bubrega je primarnom obradom okvalificirana kao traumatska lezija II stupnja. Već kod iste, utvrđeno stanje održane diureze. Karakter ozljede preciziran je u nalazu kontrolnog CT-a 27.09.2018. Pregledom urologa nije postavljena indikacija za aktivno op liječenje što je potvrđeno i dodatnim kontrolnim pregledima od 03.10. i 10.10.2018. I za ovu ozljedu vrijedi pojašnjenje kao i za prethodne, a u smislu daljnjih dg – th postupaka nakon otpusta s bolničkog liječenja. Nakon istog nije realiziran ( odnosno priložen u spisu ) niti jedan relevantni m.d. koji bi govorio u prilog daljnjih tegoba i potrebe dodatnih dg – th postupaka, pa po pitanju trajnih posljedica vrijedi isti zaključak kao i za posljedice ozljede jetre. Ozljeda lijeve podlaktice, odnosno ručnog zgloba je kod primarne obrade okvalificirana i precizirana kao u naslovu nalaza. U hitnoći učinjena zatvorena repozicija uz imobilizaciju. Temeljem kontrolnog CT-a 27.09.2018. postavi se indikacija za op zahvat koji je učinjen 03.10.2018. u vidu osteosinteze distalnog radiusa i skafoidne kosti. Dana 07.11.2018. odstranjen dio OSM i imobilizacija, te započet prolongirani rehabilitacijski postupak u sklopu AFT vezan uz tada značajno kontraktni RC zglob ( prijelom saniran 05.12.2018. ) sve do 22.03.2019. ( uz kontrolne preglede fizijatra u tom periodu ). Nakon navedenog termina spisu ne priloži niti jedan relevantni m.d. koji bi govorio u prilog daljnjeg liječenja posljedica ove ozljede, te se navedeni termin može smatrati i terminom završetka liječenja i definiranja stanja. Po iskazu tužitelja isti je dodatna 2 mjeseca bio na bolovanju, što tumači provedbom kućnih vježbi, a kako je to preporučeno u zadnjem nalazu fizijatra od 22.03.2019. U komparaciji sa ostalim ozljedama i njihovim posljedicama razvidno je da je baš ova ozljeda iziskivala najduže liječenje i ostavila najveće posljedice ( posttraumatski deformitet RC zgloba sa kontrakturom istog u praktički srednjem stupnju - osim radijalne devijacije, značajna redukcija GMS lijeve šake, palpatorna i motilitetna bolnost), a u sklopu niže navedene ukupne ocjene umanjenja SOŽA-e. Shodno iznijetim činjenicama koje se temelje na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu za potrebu vještačenja, zaostale su trajne posljedice koje se dominantno odnose na ozljedu lijevog ručnog zgloba, a manje ozljede grudnog koša i TL kralješnice. Uzimajući u obzir sve opisane posljedice, kod tužitelja je otežano obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života, kako u sferi profesije (krovopokrivač), tako i u užem smislu riječi vezano uz aktivnosti u i oko kućanstva, koji iziskuju nešto duže i jače funkcijsko-fizičko opterećenje, posebno lijevog RC zgloba, a manje ostalih regija sa opisanim posljedicama. Otežano je obavljanje bimanuelnih radnji (inače dešnjak) i aktivnosti koje iziskuju dizanje i prenošenje nešto težih tereta, zadržavanje istih, nagle kretnje, posebno lijevog RC zgloba, potrebu pune GMS lijeve šake, duži boravak u prignutom položaju, duže aktivnosti s potrebom pune respiracije i sl. Opisane sve trajne posljedice utječu na umanjenje SOŽA-e u brojčanom iskazu od cca 18 – 20 % , odnosno tužitelj u tom omjeru mora ulagati pojačane napore pri obavljanju navedenih i sličnih aktivnosti, a u odnosu na stanje prije PN i zadobivenih ozljeda. Vještak je istaknuo da postoji određena divergencija između iskaza tužitelja na ročištu 08.04.2022. vezano uz karakter zadobivenih ozljeda i objektivne stručne m.d. Također postoji i određena razlika u pojedinim nalazima tijekom liječenja, posebno po pitanju funkcijskog statusa RC zgloba a u odnosu na stanje utvrđeno pregledom za potrebu vještačenja punih 5 godina kasnije. Pri ocjeni je vođeno računa o svim relevantnim čimbenicima ( karakter ozljeda, okolnosti liječenje pojedinih ozljeda, sadašnji klinički nalaz, profesija, predmijevajući radni vijek i sl ), kao i o izbjegavanju klasičnog matematičkog zbrajanja ocjena pojedinih posljedica na istoj regiji, kao i ukupnom zbrajanju istih.
23. Vještak je u nalazu dao i sumaciju vezanu uz okolnosti liječenja te navodi kako medicinska dokumentacija vezana uz isto pokriva vremenski period od 6 mjeseci liječenja ozljeda, unutar navedenog perioda realizirano je bolničko liječenje kontinuirano u trajanju od 16 dana neposredno po nezgodi i ozljedama, unutar istog realiziran je 1 zahtijevni i teži op zahvat i to vezano uz ozljedu lijevog ručnog zgloba, korištena je imobilizacija za op ručni zglob punih 6 tjedana, realizirano je ukupno 9 ambulantnih specijalističkih pregleda koji uključuju i odstranjenje K-žice iz operiranog ručnog zgloba, realizirana je izrazito prolongirana fizikalna terapija sa različitim postupcima u ukupnom vremenskom trajanju od praktički 4 mjeseca, a broj radnih dana iste nemoguće je precizirati iz raspoložive m.d., a niti se dobije precizni podatak od samog tužitelja.
24. Karakter ozljeda (dominantno lijevog ručnog zgloba), prema citiranoj medicinskoj dokumentaciji mogao je prouzročiti bolove jakog intenziteta u ukupnom trajanju od cca 8 – 10 dana, vezano uz period po doživljenoj politraumi te kasnije izvedenom op zahvatu. Ocjena se odnosi na kraći dio bolničkog liječenja (obzirom na mogućnost izdašnije analgezije), te dio početne kućne njege. Bolovi srednjeg intenziteta u ukupnom trajanju od 25 – 30 dana, vezani su za kraću neposrednu fazu po ranije navedenom, regresiju posttraumatskih promjena u toraksu i abdomenu, prve prevoje, odstranjenje šavi i kasnije 9K-žice, te početak aktivne mobilizacije ozlijeđenih regija i funkcijskog opterećenja istih, posebno ručnog zgloba. Bolovi slabijeg intenziteta mogli su biti prisutni kroz duži vremenski period, vezani uz nešto kasniju fazu liječenja, početak jačeg opterećenja i funkcijskog angažmana, prvenstveno ručnog zgloba, a manje ostalih ozlijeđenih regija, kao i brojne neugodnosti tijekom liječenja ( RTG, UTZ, CT, imobilizacija i sl ). Isti se mogu sumirati na vremenski period od cca 40 - 50 dana.
25. Primarni strah jačeg intenziteta vezan je prvenstveno uz okolnosti nastanka nezgode i mogao je potrajati unutar 1 sata (pad sa visine od 14 metara). Sekundarni strah jačeg intenziteta mogao je potrajati ukupno cca 4 – 5 dana vezan uz neposrednu reakciju na doživljeni stres, dijagnostičku obradu te spoznaju o težini ozljeda, kao i potrebi op zahvata i postupke oko istog. Sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao je potrajati ukupno cca 12 - 15 dana , kao neposredno produžena reakcija na traumu, doživljeni stres, zadobivene ozljede i citirane okolnosti liječenj. Sekundarni strah slabijeg intenziteta mogao je potrajati ukupno cca 1 – 2 mjeseca, manifestirajući se kao opravdana zabrinutost za krajnje trajne posljedice zadobivenih ozljeda, posebno ručnog zgloba.
26. U odnosu na tuđu pomoć i njegu kroz prvih 16 dana realizirano je bolničko liječenje, kao stručni oblik tuđe pomoći i njege. U vremenskom periodu od cca 4 – 5 tjedana njege koji se odnosi na prvu fazu kućne njege, korištenje imobilizacije, potrebu rasteretnog režima zbog ostalih ozljeda i sl. bila je potrebna tuđa nestručna pomoć kroz 3 – 4 sata dnevno. Ista se odnosi na određene svakodnevne aktivnosti (održavanje higijene, toaleta, oblačenje, obuvanje, odlasci na kontrolne preglede i sl ). U daljnjem vremenskom periodu kroz cca 5 – 6 tjedana potreba tuđe pomoći reducirana na 1 – 2 sata dnevno (obzirom na kasniju fazu liječenja, slobodniji režim i sl.) a za nešto teže i zahtijevnije svakodnevne aktivnosti u i oko kućanstva.
27. Ocjena naruženja odnosi se isključivo na opisane posljedice ozljede lijevog ručnog zgloba i obzirom na sve relevantne parametre (lokalizacija, ekspozicija) predstavlja osnov za naruženje lakog stupnja.
28. Karakter ozljeda i citirane okolnosti liječenja iziskivali su potrebu pojačane – izmijenjene ishrane u vremenskom periodu od cca 5 – 6 tj . Ista se odnosi na neposredne posljedice, prvenstveno ozljede abdomena, odnosno unutarnjih organa, sa poznatim promjenama koje prate ovakva stanja ( gubitak energije, tjelesne težine, brže zamaranje i sl ), a podrazumijeva nešto veću potrebu za korištenjem proteina, roborancija, vitamina i sl u odnosu na stanje zdrave osobe. Prema osobnom iskazu, tužitelj je u vrijeme nezgode i liječenja zadobivenih ozljeda imao dopunsko osiguranje te su troškovi bolničkog i ambulantnog liječenja išli na teret HZZO-a. Što se tiče troškova puta, prva 2 – 3 ambulantna pregleda iziskivali su prijevoz druge osobe od mjesta stanovanja do ustanova pružanja usluga. Kasnija realizacija ambulantne fizioterapije obavljena je po iskazu samog tužitelja na ročištu 08.04.2022. korištenjem sredstava javnog prometa (autobus) na relaciji mjesto stanovanja - DZ Škurinje .
29. Sud je ovakav nalaz prihvatio, jer ga je ocijenio stručnim i objektivnim, pri čemu je vještak argumentirano odgovorio na zadaću te je dao jasne i uvjerljive razloge koji potkrepljuju dano mišljenje, a stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi.
30. Stoga je na temelju vještačenja utvrđeno da je tužitelj kao posljedicu štetnog događaja trpio bolove i strah te duševne boli zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta i naruženja, odnosno štetni mu je događaj prouzročio povredu prava osobnosti u smislu odredbe članka 19. ZOO-a i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, dakle neimovinsku štetu u smislu članka 1046. ZOO-a.
31. Prema članku 1100. stavak 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2. istog članka).
32. S tim u svezi, ocjena je suda da u konkretnom slučaju težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a. Sud je na temelju nalaza vještaka, a prema kriterijima za određivanje novčane naknade, odredio da tužitelju pripada po kriteriju fizičkih bolova 2.700,00 eura jer su po utvrđenju vještaka jaki bolovi kod tužitelja trajali 8-10 dana po ozljeđivanju, bolovi srednjeg intenziteta 25-30 dana te bolovi slabijeg intenziteta 40-50 dana. Po kriteriju pretrpljenog straha sud je tužitelju odmjerio naknadu u iznosu od 1.900,00 eura jer iz nalaza vještaka proizlazi da je kod tužitelja strah primarni strah jakog intenziteta trajao kraće vrijeme (oko 1 sat), a sekundarni strah jakog intenziteta 4-5 dana, strah srednjeg intenziteta 12-15 dana, a strah blagog intenziteta trajao je daljnjih 1 do 2 mjeseca. Prilikom odluke je sud u obzir uzeo jačinu i trajanje bolova te ograničenja u obavljanju svakodnevnih aktivnosti koje je tužitelj trpio zbog bolova. Naime, tužitelj je prema nalazu vještaka bolove trpio kako zbog same politraume tako i zbog nelagodnosti u tijeku liječenja (RTG, UTZ, CT, imobilizacija, prevoji, uklanjanje šavova i 9K žice i sl.) te uslijed regresije posttraumatskih promjena u toraksu i abdomenu, kao i u fazi mobilizacije ozlijeđenih regija i funkcijskog opterećenja istih, posebno ručnog zgloba. Sud je uzeo u obzir i to da su opisane tegobe tužitelja zasigurno ograničavale i onemogućavale u radnjama koje su do tada bile redovno prisutne u njegovom životu. Nadalje, sud je u obzir uzeo i procjenu pretrpljenog straha u vidu brige za ozdravljenje i naročito kao produženu reakciju na stresnu situaciju, jer su nezgoda kakvu je tužitelj doživio (pad s visine 14 metara) i posljedice te nezgode zasigurno izrazito stresan događaj jer je nedvojbeno da se radi o životno ugrožavajućoj situaciji. Što se tiče procjene duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti, vještak je istu brojčano izrazio s 18-20% i to uslijed utvrđenih trajnih posljedica. Vještak je pojasnio da se zaostale trajne posljedice kod tužitelja dominantno odnose na ozljedu lijevog ručnog zgloba, a manje ozljede grudnog koša i kralješnice. Uzimajući u obzir sve opisane posljedice, kod tužitelja je otežano obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života, kako u sferi profesije (krovopokrivač), tako i u užem smislu riječi vezano uz aktivnosti u i oko kućanstva, koji iziskuju nešto duže i jače funkcijsko-fizičko opterećenje, posebno lijevog RC zgloba, a manje ostalih regija sa opisanim posljedicama. Otežano je obavljanje bimanuelnih radnji (inače dešnjak) i aktivnosti koje iziskuju dizanje i prenošenje nešto težih tereta, zadržavanje istih, nagle kretnje, posebno lijevog RC zgloba, potrebu pune GMS lijeve šake, duži boravak u prignutom položaju, duže aktivnosti s potrebom pune respiracije i sl. Opisano po stavu suda opravdava dosuđenje naknade u iznosu od 2.900,00 eura, pri čemu je sud uzeo osobito u obzir okolnost tužiteljevu dob od 45 godina s obzirom na koju će tužitelj duže vrijeme trpjeti navedene posljedice, kao i njegovo zanimanje (krovopokrivač) koje uključuje fizičke napore, a zaostale posljedice će te fizičke napore činiti još intenzivnijim i zahjtevnijim. Stajalište je suda da se naknadom u ovakvom iznosu ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i svrhom kako to propisuje odredba članka 1100. stavak 2. ZOO-a. Vještak je ocijenio da je kod tužitelja zaostalo naruženje lakog stupnja uslijed ožiljka na zglobu, a koje je u ljetnim mjesecima povremeno vidljivo ostalima pa navedeno opravdava dosuđenje naknade u iznosu od 500,00 eura.
33. Uvažavajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe njege i pomoći (ukupno cca 220 sati pomoći po nestručnoj osobi) sud je odredio naknadu u iznosu od 880,00 eura, s tim što je ocjena ovog suda da cijena satnice na tržištu za osobe koje se bave pružanjem takve i slične nestručne pomoći iznosi 4,00 eura, pa je sud slobodnom ocjenom uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio visinu ove naknade.
34. Što se tiče imovinske štete- nastalih troškova prijevoza radi liječenja te troškova pojačane prehane, sud je ovu naknadu odredio po slobodnoj ocjeni uz primjenu odredbe članak 223. ZPP-a, a imajući u vidu da su prema nalazu vještaka prva dva do tri ambulatna pregleda iziskivala prijevoz druge osobe, a kasnija realizacija fizikalne terapije u trajanju od četiri mjeseca obavljena je korištenjem sredstava javnog prijevoza, pri čemu je sud u obzir uzeo na ovom području općepoznati iznos mjesčne putne karte u gradskom prijevozu od oko 45,00 eura pa je tužitelj na troškove puta zasigurno utrošio iznos od 250,00 eura. U nalazu vještaka navedeno je i to da je kod tužitelja postojala potreba za pojačanom ishranom (hrana bogata proteinima i vitaminima) u razdoblju od pet do šest tjedana pa uzimajući u obzir općepoznate cijene mesnih i mliječnih proizvoda kao osnova proteinske prehrane, zatim cijene voća i povrća kao namirnica sa visokim udjelom vitamina te cijene vitaminskih pripravaka, tužitelju je po toj osnovi dosuđen zatraženi iznos od 500,00 eura.
35. Budući da je tužitelj pridonio da šteta nastane u omjeru od 75%, ima pravo na razmjerno sniženu naknadu (članak 1092. stavak 1. ZOO-a), slijedom čega mu je na ime povrede prava osobnosti dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu 2.000,00 eura, a na ime imovinske štete koja uključuje troškove na ime tuđe pomoći i njege, pojačane ishrane te puta i liječenja – naknada u iznosu od 407,50 eura.
36. Na dosuđeni iznos neimovinske štete određena je kamata od 20. lipnja 2019. kao od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva u skladu s odredbom članka 1103. ZOO-a, pri čemu je datum podnošenja tog zahtjeva utvrđen uvidom u odštetni zahtjev tužitelja (list 56-58 spisa).
37. Na dosuđeni iznos nereparirane imovinske štete kamata teče od dana presuđenja. Naime, na naknadu nenovčane imovinske štete, koja nije reparirana, zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude, jer opseg naknade nenovčane imovinske štete može biti poznat tek kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze, odnosno kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu, jer je tek tada, donošenjem prvostupanjske presude, tuženik doznao za opseg svoje obveze kojom je visina naknade određena, pa od tog dana teku zatezne kamate. Tužitelj je, međutim, zateznu kamatu na imovinsku štetu zatražio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa je sukladno gore navedenim razlozima valjalo je odbiti njegov zahtjev u pogledu isplate zatezne kamate na dosuđeni iznos nereparirane imovinske štete za razdoblje od 20. lipnja 2019. do uključivo 8. lipnja 2025.
38. Odluka o kamatama donesena je i primjenom članka 29. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Kamatna stopa određena je u skladu s člankom 29. stavak 2. ZOO-a.
39. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavak 4. ZPP-a. Sud je prilikom ocjene uspjeha u sporu imao u vidu kvalitativan i kvantitativan uspjeh stranaka prema kojem je tužitelj, s obzirom na njegov doprinos šteti, uspio s osnovom u omjeru od 25%, a u pogledu visine 14,51 %, pri čemu je odlučno to što se u konačnici radilo o (djelomično) utemeljenom zahtjevu, koji tužitelji ne bi mogao ostvariti da nije ustao ovom tužbom (na taj način i Europski sud za ljudska prava, predmet K protiv Hrvatske, broj 49083/18, presuda od 18. studenoga 2021.), pa imajući u vidu i taj aspekt ishoda ovog spora, sud smatra da bi obvezivanje tužitelja na plaćanje troškova postupka, koji bi zasigurno premašili dosuđeni iznos naknade štete, u slučaju kad svoje pravo nije mogao drugačije ostvariti, predstavljalo povredu prava na pristup sudu zajamčenog člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - počišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija), kao i povredu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju jer smanjenje dosuđenog iznosa uslijed obveze plaćanja troškova postupka predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva čak i u sporovima između privatnih stranaka (R protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavci 49. - 51.). Stoga je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.
40. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.
U Opatiji 9. lipnja 2025.
Sutkinja:
Ana Župić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
