Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P Ob-510/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Željki Schveibert Golubović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tužene PI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice, radi utvrđenja suvlasništva na osobnom vozilu, nakon glavne rasprave zaključene 4. veljače 2025., održane u nazočnosti tužitelja, tuženice, te punomoćnice tuženice, na ročištu za objavu i uručenje presude 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj SI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] suvlasnik u ½ dijela osobnog vozila marke RENALT CLIO godina proizvodnje 2016, broj šasije: [broj šasije] reg. oznake [registarska oznaka] jer je isti steknut u toku trajanja izvanbračne zajednice života sa tuženom PI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a sada na adresi na adresi [adresa] što je tužena dužna priznati i predati tužitelju suposjed navedenog osobnog vozila kao i jedan ključ od vozila te mu nadoknaditi troškove ovog parničnog postupak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju će Evropska središnja banka primijeniti na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5% poena koja se na taj trošak računa od presuđenja do plateža sve u roku od 15 dana.," kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da tuženoj PI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.500,00 eura (tisućupetso eura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 187,50 eura kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. U cijelosti se odbija prijedlog predlagatelja osiguranja za izdavanje privremene mjere koji glasi:

„ Zabranjuje se tuženoj PI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da otuđi i optereti osobno vozilo marke RENALT CLIO god. proizvodnje 2016., broj šasije: [broj šasije] reg. oznake [registarska oznaka] te se nalaže Policijskoj upravi Koprivničko-križevačkoj,Policijskoj postaji Koprivnica, Trg Eugena Kumičića 18, odjelu za evidenranje registriranih vozila da navedenu mjeru upiše u evidenciju ime da ta mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili pak do drugačije odluke suda.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je u ovosudnom predmetu broj: P Ob-510/2023 podnio tužbu radi priznanja suvlasništva na osobnom automobilu Renault Clio, godine proizvodnje 2016., broj šasije: [broj šasije], jer je isti steknut u toku trajanja izvanbračne zajednice života sa tuženom PI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], a sada na adresi na adresi [adresa] što je tužena dužna priznati i predati tužitelju suposjed navedenog osobnog vozila kao i jedan ključ od vozila. Također predlaže donošenje privremene mjere kojom se zabranjuje tuženoj da otuđi i optereti predmetno osobno vozilo. U tužbi navodi da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od 1. travnja 2019. do 01. svibnja 2023. godine. U toku trajanja izvanbračne zajednice stranke su zajedno kupile osobno vozilo marke RENAULT CLIO god. proizvodnje 2016., reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije:

VF15RSN0A54277399 koji je upisan u vlasništvu tužene. Radi se o rabljenom vozilu koje je kupljeno za 8.800,00 eura. Obzirom na to da tužitelj smatra da je on sa tuženom suvlasnik u utuženom vozilu u 1/2 dijela i da mu ona mora omogućiti suposjed jer sada samo ona i njen novi partner koriste to vozilo pa on podnosi ovu tužbu.

2. U ovom postupku, tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. U pisanom odgovoru na tužbu (list 26-156 spisa), tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti prigovarajući da predmetni automobil nije kupljen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice između stranaka, odnosno da je kupljen na njezinom samom kraju, kad stranke višu nisu bile u dobrim odnosima, te nije kupljen iz novčanih sredstava stečenih u izvanbračnoj zajednici, već iz sredstava kredita koji isključivo i jedino od prvog podizanja kredita i kupnje automobila te nakon prestanka zajednice života otplaćuje tuženica. U odnosu na prijedlog tužitelja radi izdavanja privremene mjere, tuženica se prijedlogu tužitelja, izričito protivi. Navodi da tužitelj svojim prijedlogom nije dokazao postojanje svoje tražbine prema tuženici jer tuženica osnovano osporava da bi predmetni automobil bio zajednička stečevina iz izvanbračne zajednice između stranaka. Ponavlja da je automobil kupila tuženica prije neposrednog prestanka izvanbračne zajednice, kada parnične strane više nisu imale “zajedničku blagajnu”, a osim toga automobil je u cijelosti isplaćen iz sredstava kredita koji je osobno tuženica podigla u tu svrhu i u svrhu prebijanja drugih kredita te ga u cijelosti samostalno otplaćuje. Također, uz navedeni uvjet, tužitelj ničim nije dokazao niti drugi uvjet za određivanje privremene mjere, propisan u čl. 346. Ovršnog zakona, odnosno učinio vjerojatnom opasnost da bi bez izdavanja rješenja o privremenoj mjeri za tužitelja nastala nenadoknadiva šteta ili nasilje, a niti je učinio vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere tuženica spriječila ili znatno otežala ostvarenje tražbine tužitelja, promjenom postojećeg stanja stvari.

4. Na ročištu održanom 14. svibnja 2024. tuženik je predao očitovanje na odgovor na tužbu tužene. U opsežnom podnesku na 35 strane tužitelj uglavnom detaljno opisuje i obrazlaže svoju ljubavnu vezu sa tuženom, svoje viđenje načina na koji su funkcionirali u istoj, njihovu komunikaciju, intimne odnose, financijsku situaciju i razloge prestanka izvanbračne zajednice. Vezano za sam predmet tužbe ponavlja navode iz tužbe i navodi da je kreditom od 15.000,00 eura tuženica podmirila prethodna zaduženja, da je on kupio predmetni auto u Osijeku i platio ga sa računa tuženice, a obzirom da su njemu unazad 14 godina blokirani računi tužena je znala da će vozilo biti upisano kao njezino vlasništvo.

5. Tijekom dokaznog postupka, izvršen je uvid u priležeću dokumentaciju u spisu i to: podaci o vlasništvu vozila PU Koprivničko-Križevačka od 8. studenog 2023. (list 6 spisa), Nalog za isplatu kredita PI (list 31-37 spisa), Porezno rješenje od 16.1.2023. (list 38-39 spisa), Potvrda o sukladnosti pojedinačno pregledanog vozila (list 40-44 spisa), Dokumentacija tuženice izvoda po računu (list 45-156 spisa), Izvješće MUP-a, PP Koprivnica od 31. ožujka 2024. (list 198 spisa), Ispis poruka (list 199-200 spisa), Zapisnik PP Koprivnica od 26.6.2023. (list 201-203 spisa), Medicinska dokumentacija (list 206-209 spisa), fotografije (list 210-221 spisa), FINA-blokada (list 222 spisa), platne liste tužitelja (list 223-225 spisa), ispis poruka i fotografije (list 226-235 spisa), izvješće PP Koprivnica (list 241 spisa), prometi po tekućem računu tuženice (list 247-307 spisa), i zapisnik HZSR PU Koprivnica (list 312- 318 spisa).

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je automobil Renault Clio, godine proizvodnje 2016., broj šasije: [broj šasije] izvanbračna stečevina tužiteljice i tuženika, svakog u ½ dijela.

7. Prema odredbi čl. 35. Obiteljskog zakona ( NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23- dalje: ObZ-a) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina je u smislu odredbe čl.36. st.1. ObZ-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Prema odredbi čl.36. st.3. bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Pojam vlastite imovine bračnih drugova definiran je odredbom čl.39. st.1. ObZ-a prema kojoj imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastitom imovinom smatra se sukladno st.2. ovog članka i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

8. Prema odredi čl. 11. st.1. ObZ-a odredbe obiteljskog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Dok je u stavku 2. određeno da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova 9. Nesporno je da su tužitelj i tužena bivši izvanbračni partneri, čije izvanbračno partnerstvo je počelo u 5 mjesecu 2020. godine, a završilo 7. svibnja 2023. godine. Navedeno proizlazi iz tužbe tužitelja, a što je tužena i potvrdila u svom iskazu na ročištu održanom 4. veljače 2025.

10. Nesporno je da je predmetno vozilo automobil Renault Clio, godina proizvodnje 2016., broj šasije: [broj šasije] kupljeno u ožujka 2023. za iznos od 8.800,00 eura sa računa tuženice. Nesporno je da je tuženica u ožujku uzela kredit od 15.000,00 eura. Sporno je da li je taj iznos od 8.800,00 eura sa kojim je plaćeno vozilo, dio kredita koji je tuženica realizirala u Erste banci d.d. u cjelokupnom iznosu od 15.000,00 eura ili je uzet sa računa tuženice koji su zajednički koristili tužitelj i tuženica.

11. Tužena je predala u spis ugovor o kreditu od 18. ožujka 2023. (l 32-35), otplatni plan kredit (l 36-37) i račun za auto (l 44). Iz koje dokumentacije proizlazi da je tužena uzela kredit 18. ožujka 2023. u iznosu od 15.000,00 eura što tužitelj ne osporava. Sporno je da li je tužena dio iznosa od uzetog kredita (8.800,00 eura) iskoristila za kupnju predmetnog vozila.

12. Na ročištu održanom 4. veljače 2025. provedeno je saslušanje stranka te je tužitelj izjavio da je automobil Renault Clio kupljen u 3. mj 2023. sa zajedničkim sredstvima što je vidljivo sa izvoda prometa po računu gdje je vidljivo da je 27.3.2023. isplaćen iznos od 8.800,00 EUR, AI automobili d.o.o. za kupnju predmetnog auta. Navodi da ne zna točno na koji način je tužena upravljala financijama pred kraj izvanbračne zajednice. Tuženica ga je obavijestila dok je uzela kredit od 15.000,00 EUR, ali ne zna za koju svrhu je uzela kredit. Navodi da ne zna odakle joj novci za kupnju vozila, jer su odmah nakon toga i počeli problemi, upravo iz razloga jer nije htjela dati konkretan odgovor odakle joj novci.

13. Tužena je izjavila da je kupila auto sa novcima od kredita kojeg je uzela u iznosu od 15.000,00 EUR dok je za auto izdvojila 8.800,00 EUR. Kredit je uzela u Erste banci i prva prava rata joj je dospjela na naplatu u 5.mj nakon što je došlo do prekida izvanbračne zajednice. Ostale su joj još 99 rate za otplatiti, a platila je 22 rate. Kupila je auto jer je radila kao gerentodomaćica pa je puno morala putovati, odlaziti na razne lokacije, dok je tužitelj uzeo nakon toga sebi auto Renault Megan. Isplaćen joj je kredit u iznosu od 15.000,00 EUR, od toga je 8.800,00 EUR dala za auto, dok je ostatak novaca uplatila natrag u banku za ostale obveze koje je imala po kreditima.

14. Navode tužene vezano za svrhu uzimanje kredita sud je ocijenio vjerodostojnim jer isto proizlazi i iz priloženog ugovora o kreditu i otplatnog plana. Tužitelj u svom iskazu samo navodi da je auto plaćeni iz zajedničkih sredstava, a da pri tom ne zna iz kojih i još navodi da ne zna točno na koji način je tužena upravljala financijama pred kraj izvanbračne zajednice. A potvrđuje da je tužena uzela kredit od 15.000,00 eura i da je odmah nakon toga kupila predmetno vozilo. Dakle, tužitelj samo navodi da je predmetno vozilo kupljeno sa novcima sa računa tužene koji je bio zajednički račun i za koji ne zna na koji je način tužena trošila novac, ali navodi da zna da auto nije kupljen sa sredstvima dobivenim od kredita iako ne zna odakle joj novci za kupnju vozila.

15. Stoga je sud poklonio vjeru iskazu tužene vezano za svrhu uzimanja kredita, jer isto proizlazi i iz priležeće dokumentacije koja je već navedena, a i životno je i logično što proizlazi i iz iskaza tužene da je prije kupnje vozila jer se radi o većem iznosu novca, uzela kredit upravo za tu svrhu.

16. Nesporno je, što je tužitelj i potvrdio da obroke kredita u cijelosti otplaćuje tužena dok iz otplatnog plana i iskaza tužene proizlazi da je ukupan broj obroka 120, a tužena je do sada otplatila 22 obroka kredita. S tim da je prvi dospio na naplatu u 5 mjesecu 2023. godine. Dakle, nakon prekida izvanbračne zajednice.

17. Slijedom svega navedenog utvrđeno je da vozilo Renault Clio, godina proizvodnje 2016., broj šasije: [broj šasije] ne predstavlja zajedničku stečevinu stranka iz njihove izvanbračne zajednice jer se ne radi o imovini koji su stranke stekle radom za vrijeme trajanje izvanbračne zajednice i ne potječe iz te imovine već je isti kupljen isključivo sredstvima tužene dobivenim po osnovi kredita koji isključivo plaća tužena i to u cijelosti nakon prekida izvanbračne zajednice.

19. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao pod toč. I. izreke presude.

20. Tužitelj je uz tužbu podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere kojom se zabranjuje tuženoj da otuđi i optereti predmetno osobno vozilo.

21. Odredbom članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13. 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

22. Slijedom citiranih zakonskih odredaba proizlazi da je potrebno da su ispunjena dva uvjeta za određivanje privremene mjere i to ponajprije uvjet da predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine.

23. Po stavu suda tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine prema tuženoj. Naime iz navoda iz priložene tužbe, a koja predstavlja jedini dokaz podnesen od strane tužitelja u svrhu dokazivanja postojanja njegove tražbine prema tuženoj, proizlazi da je ista podnesena radi utvrđenja suvlasništva na osobnom vozilo marke Renault Clio jer je isto stečeno za vrijeme trajanje izvanbračne zajednice stranaka.

24. Nadalje, prijedlog je tužitelj/predlagatelj osiguranja podnio radi osiguranja tražbine koja će eventualno nastati u budućnosti, pri čemu tužitelj tu svoju tražbinu temelji jedino na prejudiciranju ovosudne odluke povodom pokrenute parnice protiv tužene.

25. Ujedno se napominje da tužitelj/predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim (nije predložio niti jedan dokaz o tome) da bi bez predložene mjere tužena/protivnica osiguranja spriječila ili znatno otežala naplatu tražbine time što bi promijenila postojeće stanje stvari, ili dokaz o tome da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

26. Kako dakle u konkretnom slučaju tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere tužena spriječiti ili znatno otežati naplatu ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti to je sud odbio prijedlog predlagatelja osiguranja.

27. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. ZPP-a, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023).

28. Sud je tuženiku, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka, priznao trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr.8.1. Tarife od 15. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 14. svibnja 2024. prema Tbr.9.

1. Tarife u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 28. svibnja 2024. prema Tbr.8.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 17. lipnja 2024. prema Tbr.9. 1. Tarife u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 9. srpnja 2024. prema Tbr.9. 1. Tarife u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 4. veljače 2025. prema Tbr.9. 1. Tarife u iznosu od 200,00 eura, PDV u iznosu od 300,00 eura, a što sve ukupno iznosi 1.500,00 eura.

29. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 15. travnja 2024. u iznosu od 50,00 eura jer isti nije bio potreban za vođenje postupka, obzirom da u istom punomoćnica tužene moli odgodu ročišta zbog odlaska na drugo ročište i za zastupanje na ročištu za objavu presude, u iznosu od 100,00 eura obzirom da taj trošak nije bio potreban jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-Oglasni ploči sudova.

U Varaždinu 9. lipnja 2025.

Sutkinja

Željka Schveibert Golubović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Dostaviti:

1. SI, [adresa]

2. PI, [adresa], zastupana po punomoćnici Sonji Dušić-Poljak, odvjetnici iz Koprivnice