Poslovni broj: 19 Kž-247/2023-5

 

Poslovni broj: 19 Kž-247/2023-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 129/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: 40 K-245/2020 od 16. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog I. Š. i potvrđuje pobijana presuda suda prvoga stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 544. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) stavljen izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: 40 K-245/2020 od 31. prosinca 2020., a zatim je optuženi I. Š. proglašen  krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 na način i pod okolnostima opisanim u točki II izreke te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa (ispravno bi trebalo stajati: na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, s time da mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku kušnje od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1.              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom I. Š. se u slučaju da mu uvjetna osuda bude opozvana u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode, zadržavanja od 22. lipnja 2020. u 16,15 sati do 23. lipnja 2020.

 

1.2.              Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećena I. Š. je upućena da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parničnom postupku. 

 

1.3.              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 8. ZKP/08, odnosno paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu 66,36 eura / 500,00 kuna, trošak pristupa svjedokinje I. Š. u iznosu od 26,81 euro / 202,00 kune i nužni izdaci oštećenice  u iznosu od 107,25 eura / 808,00 kuna, padaju na teret optuženog I. Š., koji ih je dužan podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske koji je preciziran u točki VIII izreke pobijane presude.

 

2.              Protiv te presude je optuženi I. Š. putem branitelja D. P., odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik „oslobodi od kaznene odgovornosti“.

 

3.              U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je osporilo optuženikovu žalbenu argumentaciju i predložilo da županijski sud predmetnu žalbu odbije.

 

4.              Optuženik i njegov branitelj nisu se očitovali na odgovor na žalbu državnog odvjetnika.

 

5.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-288/2023 od 14. travnja 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.

 

6.              Žalba nije osnovana.

 

7.              Budući da se prvostupanjska presuda ne pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj je žalbeni sud istu najprije ispitao u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

 

8.              Osporavajući presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u bitnome prigovara da je taj sud nekritički prihvatio navode oštećenice koji nisu pouzdani niti točni, smatra da je oštećenica zlouporabila pravo i inscenirala konkretni kazneni postupak iz osvete i povrijeđene sujete zbog optuženikove poruke koju je 16. lipnja 2020. objavio na facebook profilu, a u kojoj je spočitao oštećenici zanemarivanje zajedničkog djeteta, upozorava na činjenicu da je oštećenica predmetnu prijavu protiv njega podnijela tek 22. lipnja 2020., dakle, nakon objavljene spomenute poruke, te konačno da inkriminirani navod uopće nije ustrašio oštećenicu i da optuženik ništa od toga nije napravio niti je želio napraviti.

 

9.              Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetne inkriminacije, pri čemu je sa svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koje optuženik žalbom nije doveo u razboritu sumnju.

 

9.1.              Sud prvog stupnja je s pravom poklonio vjeru iskazu oštećene I. Š., optuženikove supruge, budući da je ona ostala dosljedna i decidirana u tvrdnji da joj je optuženik kritične zgode, kada je odlazila na službeni put u D. L., zaprijetio riječima: „Ako odeš u Liku, nećeš se imati gdje vratiti, minirat ću kuću.“ U prilog vjerodostojnosti njenog svjedočenja govore i nepobitne indicije da su odnosi između supružnika (optuženika i oštećenice) već dulje vrijeme bili narušeni i da je optuženik očito bio nezadovoljan oštećeničinim postupcima, posebice u odnosu na zajedničkog sina, koje nezadovoljstvo je izrazio i u naprijed spomenutoj poruci objavljenoj na facebook profilu, a koja je precizirana u točki 8. obrazloženja pobijane presude. U toj poruci optuženik, između ostaloga, predbacuje oštećenici njezin odlazak u Liku (D. L.). Sve ove nesporne okolnosti logično se i životno uklapaju u verziju inkriminiranog događaja koji je opisala oštećenica i stoga ju je sud prvoga stupnja, kao što je rečeno, opravdano prihvatio kao uvjerljivu i istinitu.

 

9.2.              Nadalje valja ukazati žalitelju da je kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. KZ/11 kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja, što znači da je ono ostvareno kad radnja počinitelja djela u objektivnom smislu predstavlja ozbiljnu prijetnju, neovisno o tome kakav je učinak prouzročila kod osobe kojoj je prijetnja upućena, tj. je li se ona doista zbog toga ustrašila ili uznemirila, te isto tako neovisno o tome je li počinitelj svoju prijetnju zaista namjeravao ostvariti. Nema pak nikakve dvojbe da inkriminirane riječi, koje je optuženik kritične zgode uputio oštećenici, po svim objektivnim kriterijima i mjerilima predstavljaju ozbiljnu prijetnju u smislu nanošenja zla oštećenici eksplozijom, pri čemu je irelevantno čije je vlasništvo kuća koju je optuženik zaprijetio minirati i da li bi se u to vrijeme oštećenica nalazila u toj kući ili ne.

 

9.3.              Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.

 

10.              Također se ne može uvažiti predmetna žalba zbog povrede kaznenog zakona. Naime, neprihvatljivo je pravno stajalište žalitelja da konkretna inkriminacija nije kazneno djelo, odnosno da ono u ovom slučaju ne postoji, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu. Naprotiv, činjenični opis djela koji je prvostupanjski sud osnovano našao dokazanim sadržava u sebi sva bitna obilježja bića kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 i to u objektivnom i subjektivnom smislu.

 

10.1.              Ispitujući pobijanu presudu u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je u svemu ispravno primijenio materijalno kazneno pravo.

 

11.              Postupajući u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/08 ovaj je žalbeni sud ispitao osporenu presudu i u pogledu odluke o kaznenopravnoj sankciji, pri čemu je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju valjane ocjene olakotnih okolnosti na strani optuženika u vidu njegove dosadašnje neosuđivanosti i očinstva nad jednim malodobnim djetetom, dok otegotne okolnosti nije našao, pravilno postupio kada je optuženika za konkretno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, što je ujedno najmanja mjera kazne propisana za ovo kazneno djelo, uz istodobnu primjenu uvjetne osude s vremenom provjeravanja od dvije godine, jer je i po uvjerenju ovoga žalbenog suda takva kaznena sankcija u svakom pogledu primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.

 

12.              Slijedom svega izloženog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 donijeti odluku kao u izreci ove presude.

 

 

U Varaždinu 23. kolovoza 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Igor Pavlic