Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-152/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, 8341 Paldau u Republici Austriji, Paldau 40, OIB: 25376204437, zastupanog po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr- 303/2025-2 od 3. veljače 2025., 9. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovršenika, ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-303/2025-2 od 3. veljače 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku o troškovima postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim je rješenjem odbijen ovršenikov prijedlog radi odgode ovrhe koja je na nekretnini zk.č.br. 249/6 od 2710 m[2] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-142/2012 od 23. travnja 2012. i to na temelju ovršne isprave – ugovora o jednokratnom kreditu i jamstvu br. računa 542.746 od 11. rujna 2008. i očitovanja solemniziranog po javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba 23. rujna 2008. pod brojem OU-886/2006.
2. To se rješenje temelji na zaključku suda prvog stupnja da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. To stoga što je ocijenio da činjenica da ovrhovoditelj nema sjedište u [adresa] ne znači sama za sebe to da u Republici Hrvatskoj nema imovine iz koje bi ovršenik mogao relativno lako nadoknaditi štetu koja mu može nastati prodajom nekretnine u situaciji ako se ovrha nakon dosude nekretnine kupcu proglasi nedopuštenom.
3. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenik iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje:
ZPP, koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. tog Zakona, u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3.i 4. tog Zakona i u skladu s člankom 19. stavkom 1. Ovršnog zakona, "Narodne novine" br. 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005., 67/2008., 139/2010. i 154/2011., dalje: OZ/1996 koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 369. stavkom 1. Ovršnog zakona, "Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.). Predlaže da se pobijano rješenje preinači “sukladno žalbenim navodima” te naknade ovršeniku troškovi postupka zajedno s pripadajućim kamatama. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.
4. Ovrhovoditelj je u očitovanju na žalbu predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje tvrdeći da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje nenadoknadive ili teško nadoknadive štete kao kumulativne pretpostavke za odgodu ovrhe propisane člankom 61. stavkom 1. OZ/1996.
5. Žalba je osnovana.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrha određena radi ostvarenja tražbine iz ugovora o potrošačkom kreditu s međunarodnim obilježjem s obzirom na to da je ovrhovoditelj pravna osoba registrirana u inozemstvu. Iz stanja spisa također proizlazi da je tužba ovršenika kao potrošača pravomoćno odbijena te da nije u tijeku postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o potrošačkom kreditu s međunarodnim obilježjem na temelju kojeg je određena ovrha. U tim okolnostima, posebna odredba članka 19.k. "Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016. o 128/2022., dalje: ZPK) nije primjenjiva ratione materiae. Zbog toga se osnovanost prijedloga za odgodu ovrhe ima procjenjivati u skladu s općim pretpostavkama za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika propisanih člankom 61. OZ/1996.
7. Imajući na umu da nema spora o tome da je ovršenik podnio tužbu iz članka 48. OZ/1996 na koju ga je uputio prvostupanjski sud, za ocjenu prijedloga za odgodu ovrhe odlučno je ocijeniti je li ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe na nekretnini pretrpio teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu. Zaključak suda prvog stupnja o tome da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastajanje takve štete temelji se na činjenici da to što ovrhovoditelj nema sjedište na području Republike Hrvatske ne isključuje samo za sebe to da ima imovinu u Republici Hrvatskoj. Iz razloga koje je naveo prvostupanjski sud proizlazi: (i) da je ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe tvrdio da opasnost od nastanka teško nadoknadive štete proizlazi samo iz činjenice da je ovrhovoditelj strana pravna osoba, (ii) da postoji mogućnost da unatoč tomu što je riječ o stranoj pravnoj osobi ta osoba ima imovinu na području Republike Hrvatske i (iii) da ovršenik nije dokazao da te imovine nema.
8. Navedeni su razlozi nedostatni i proturječni ispravama u spisu. Najprije, ovršenik nije tvrdio da opasnost od nastanaka barem teško nadoknadive štete proizlazi samo iz činjenice što je ovrhovoditelj strana pravna osoba, nego je u svom prijedlogu za odgodu tvrdio da ovrhovoditelj nema imovine iz koje bi se ovršenik mogao jednostavno naplatiti u državi svog domicila. Osim toga, iako je ovršenik tvrdio da ostvarenje njegove eventualne tražbine (u slučaju provedbe nedopuštene ovrhe) u inozemstvu pretpostavlja samo za sebe (barem) teško nadoknadivu štetu, sud prvog stupnja tu tvrdnju nije ocijenio. Zbog toga se pobijano rješenje zasad ne može ispitati pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019 pa je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavkom 1. OZ/1996 uvažena žalba ovršenika, ukinuto je pobijano rješenje i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje o prijedlogu za odgodu ovrhe.
9. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja brižljivo ispitati značaj okolnosti zbog kojih ovršenik tvrdi da mu gubitkom nekretnine provedbom nedopuštene ovrhe prijeti šteta koju ću od ovrhovoditelja barem teško nadoknaditi. Pritom će, pod pretpostavkom da ocijeni odlučnim ovršenikove tvrdnje o tome da ovrhovoditelj nema imovine u državi domicila potrošača iz koje bi potrošač mogao naknaditi tu štetu, voditi računa o tome da te tvrdnje ovrhovoditelj nije tijekom postupka doveo u pitanje.
U Varaždinu 9. lipnja 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić