Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-570/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R  J  E  Š  E  N J  E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stjepanu Širić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika CF iz [adresa] Republike 43, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Sandri Dkaralić, odvjetniku iz Vukovara, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: Povrv- 420/2019. od 31. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku broj: Povrv-420/2019. od 31. srpnja 2024. potvrđuju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Povrv-420/2019. od 31. srpnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 37.730,41 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci, te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 7.500,00 EUR-a, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijen.

Rješenjem je odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere zabranom tuženiku da raspolaže novčanom tražbinom prema Simental-commerce d.o.o. po osnovi presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, te da se istom zabrani da tuženiku isplati taj novčani iznos.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda i rješenje preinače i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 37.730,41 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a na ime troškova zastupanja kao njegov punomoćnik odvjetnik u predmetima kod Trgovačkog suda u Osijeku i Općinskog suda u Osijeku.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio primjenom odredbe članka 221a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) o teretu dokazivanja jer da tužitelj nije dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

8. Tužitelj je naime, kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave odnosno tri računa od 18. ožujka 2019. a javni bilježnik rješenjem o ovrsi broj: Ovrv-667/2019. od 2. travnja 2019. odredio predloženu ovrhu.

9. Tuženik je međutim kao ovršenik protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika podnio prigovor tvrdeći da računi koje je tužitelj dostavio nisu ispunjavali pretpostavke za određivanje ovrhe kao i da je za sve što ga je tužitelj zastupao odradio kao mesar ili na drugi način, pa da ništa ne duguje te je zbog toga postupak nastavljen kao u parnici.

10. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio jer je utvrdio da tužitelj kao punomoćnik odvjetnik jeste zastupao tuženika u predmetima Općinskog suda u Osijeku broj: P-446/2018. i Ps-7/2016., te u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku broj: P-91/2018. ali da su ga osim njega kao punomoćnici odvjetnici zastupali u tim predmetima i mnogi drugi odvjetnici, a da je tužitelj u priloženim računima naveo samo ukupni iznos čiju naplatu zahtijeva, dok nema specifikacije računa odnosno navedenih radnji za koje zahtijeva plaćanje na ime zastupanja, a to se nije moglo zaključiti niti iz iskaza tužitelja koje je i kada te u kojem iznosu radnje zastupanja za tuženika obavio i prema kojoj Tarifi.

11. Račun ili faktura je svaka isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava isporučena dobra i obavljene usluge bez obzira kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu a prema odredbi članka 63. Općeg poreznog zakona definiran je minimalni sadržaj fakture za gotovinski promet.

12. Protivno žalbenim navodima tužitelj niti u jednom računu nije naveo za koje radnje zahtijeva trošak ako ih je obavio a to se nije moglo utvrditi niti iz njegovog iskaza jer je samo općenito kratko iskazao da je tuženiku nakon što mu je on otkazao punomoć izdao račune za zastupanje.

13. Tuženik je iskazao da nije ništa dužan tužitelju jer zastupanje nije mogao platiti, pa su se dogovorili da će mu odraditi na ime zastupanja po potrebi fizičke poslove što je i odrađivao kao klanje budući je bio mesar, kao i neke druge poslove koji su mu trebali.

Iz iskaza svjedoka AF proizlazi da kada se radilo kod tužitelja bilo je desetak ljudi, a na svinjokolji je bio i tuženik tri ili četiri puta, a bio je i u šumi kao i nešto vezano za neki plac.

Svjedok TF također je iskazao da je dolazio kod tužitelja za vrijeme klanja i pomagao, a da je tu bio i mesar CF, znači tuženik koji je po struci bio mesar, a svjedok je još oko pet puta pomagao i u nekim poljoprivrednim poslovima. Konačno i sam tužitelj je iskazao da tuženiku nije platio to što mu je radio ali da mu je onda besplatno odradio neke radnje kao sastavio ugovor o doživotnom uzdržavanju i davao pravne savjete izvan ovih predmeta a da nije postojao dogovor da ga zastupa a on to odrađuje.

14. Slijedom izloženog i prema mišljenju ovoga suda tužitelj nije dokazao niti osnov niti visinu za naplatu troškova zastupanja u predmetima kod prvostupanjskog suda, kao niti kod Trgovačkog suda u Osijeku, pa je prvostupanjski sud i prema mišljenju ovoga suda primjenom odredbe o teretu dokazivanja trebao tužbeni zahtjev odbiti.

15. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku a odluka je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

16. Kako je odbio tužbeni zahtjev, sud je odbio i zahtjev tužitelja za određivanjem privremene mjere zabranom tuženiku da raspolaže svojom novčanom tražbinom prema Simental-commerce d.o.o. jer tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema tuženiku u iznosu od 37.730,41 EUR-a.

17. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a presudu i rješenje prvostupanjskog suda potvrditi.

Vukovar, 9. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin