Povrv-313/2023-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Branki Šolić u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC.HR d.o.o., Poljička cesta 26, Split, OIB: 16364086764, zastupan po direktoru DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovaj po punomoćniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Splitu protiv tuženika UP, Ulica 6. svibnja 13, Umag, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicama odvjetnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ajna Mujević i Iva Marjanović Dujmović, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 22.svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu dana 06.lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Paić Čerin iz Splita broj Ovrv-327/2021 od 08. srpnja 2022. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 102,60 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 28.07.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Paić Čerin iz Splita , broj Ovrv-327/2021 od 08. srpnja 2022. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 182,40 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 28.07.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 167,25 EUR na ime parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje polugodišnje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Marine Paić Čerin, iz Splita , broj Ovrv-327/2021 od 08. srpnja 2022. godine je tuženoj platiti tužitelju u roku od 8 (osam) dana iznos od 284,52 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate, sve temeljem ovršnog prijedloga ovrhovoditelja, sada tužitelja uz priloženi Račun ovrhovoditelja broj 8710/1/2 od 26.07.2021.

2.Rješenjem ovog suda broj Povrv-80/2022 od 06. rujna 2022., po prigovoru ovršenika (sada tuženika) stavljeno je van snage rješenje o ovrsi, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

3.Imajući u vidu vrijednost predmeta spora, postupak je vođen primjenom pravila čl.457.-467.a Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92., 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) o postupku u sporovima male vrijednosti.

4.1. U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile i to Račun broj 8710/1/2 od 26.07.2021., Ugovor o rezervaciji broj 2021-15342-6 od 15.7.2021., Ugovor o smještaju u turističkim apartmanima br.15342 od 18.12.2020., dopis od 19.7.2021. br.15342, isprava '' Kronologija događaja '', prigovor tuženika tužitelju od 11.kolovoza 2021., Opći uvjeti suradnje od 10.studenog 2014., ispis snimki razgovora i e-mail komunikacije, saslušan je zakonski zastupnik tuženika DP i svjedok MP.

4.2.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi djelomično osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 285,00 EUR na ime ugovorne kazne po ugovoru o smještaju u turističkim apartmanima. Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi platiti ugovornu kaznu u utuženom iznosu. S tim u vezi, valjalo je raspraviti i o zahtjevu tuženika sa smanjenje ugovorne kazne.

6.U prigovoru tuženik je osporio osnovanost potraživanja navodeći da je do overbookinga došlo zbog nenamjernih propusta u organizaciji o čemu da je u najkraćem roku obavijestio tužitelja koji da je uskratio daljnju komunikaciju. Navodi da se radi o tipskom ugovoru čije su odredbe odraz volje samo jedne ugovorne strane, odnosno tužitelja kao i da su odredbe ugovora nejasne i otegotnije za tuženika jer mu nameću više obveza nego drugoj ugovornoj strani, radi čega smatra da se radi o ništetnim odredbama koji uzrokuju očiglednu neravnopravnost na štetu tuženika.

7.1.Zakonski zastupnik tužitelja u iskazu pojasnio je genezu poslovanja sa tuženikom te ukratko opisao način poslovanja. Naime, tužitelj kao agencija za on line rezervaciju turističkih smještaja i iznajmljivač turističkog smještaja surađuju sukladno potpisanom ugovoru pri čemu iznajmljivač određuje koje termine tijekom godine daje agenciji na raspolaganje. Gost rezervira termin preko agencije, agencija o tome obavijesti iznajmljivača te nakon što gost izvrši uplatu, obavještava se iznajmljivač koji je dužan prihvatiti rezervaciju. U odnosu na rezervaciju koja je predmet spora zakonski zastupnik tužitelja naveo je da gost je 14.7.0'21- u 22,40 sati podnio zahtjev za rezervaciju, 15.srpnja.2021. u 00,02 sati isti je potvrdio rezervaciju te izvršio uplatu, a nakon čega je agencija o tome obavijestila tuženika SMS porukom i mailom nakon čega je isti trebao zatvoriti taj termin na drugim prodajnim kanalima. Dana 15.srpnja.2021. u 6,55 sati tuženik kao iznajmljivač da je poslao kako ne prihvaća izdanu – potvrđenu rezervaciju. U daljnjoj komunikaciji, a kako bi izbjegao naplatu ugovorne kazne predviđene za takav slučaj da se osobno uključio u komunikaciju sa MP, ali da je isti odbio suradnju te bio isključiv da neće prihvatiti goste. Na koncu, Agencija da je ipak našla gostima drugi smještaj, međutim da isto utječe loše na imidž Agencije jer gost nije dobio ono što je početno htio i upravo radi izbjegavanja overbookinga odnosno duplih rezervacija da je i, između ostalog i ugovorena ugovorna kazna koja je ekvivalent cijene smještaja nepotvrđene rezervacije što predstavlja cijenu koju bi turist platio u slučaju usluge iznajmljivanja da je došlo do ispunjenja tog ugovora.

7.2.Saslušan kao svjedok MP je naveo da je ugovor sa agencijom potpisao njegov otac, ali da je sve poslove vezano uz iznajmljivanje obavljao on. Prema ugovoru, koji da je bio tipiziran, da je bilo ugovoreno da će tuženik staviti agenciji na raspolaganje određeni smještajni kapacitet za određeni period koji je točno bio ugovoren navedenim ugovorom, a realizacija je takva da gosti rezerviraju smještaj preko agencije, agenciji plaćaju proviziju, a iznajmljivaču ostatak cijene na licu mjesta. Opisujući postupak bukiranja naveo je gost bukira smještaj preko platforme agencije potom agencija u roku od cca 1 dana maksimalno javi tuženiku, a nakon čega onda tuženik zatvori rezervacije na ostalim platformama preko kojih se oglašava za te termine. Što se tiče otkazane rezervacije koja je predmet spora naveo je da je odmah po primitku obavijesti agencije o rezervaciji javio agenciji i obavijestio ih da nisu u mogućnosti prihvatiti te goste iz razloga ili tehničke naravi u apartmanu ili zato što su već bili drugi gosti, navodeći da se zbog proteka vremena ne može točno sjetiti konkretnog razloga. Agencija da ga je povratno obavijestila da ne žele dalje surađivati, pri čemu sam im nudio osiguranje zamjenskog smještaja međutim agencija je zahtijevala izričito da se gosti prime u navedenom terminu za bukiranu smještajnu jedinicu. Istakao je i da je zbog nezadovoljstva poslovnom politikom agencije koju smatra nefleksibilnom izrazio namjeru otkazivanja ugovora i poslovne suradnje.

8.1. Pravni odnos između stranaka iz kojeg je proizašao predmetni spor nastao je temeljem Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br.15342 ( u nastavku Ugovor) , što nije sporno među strankama. Radi navedenog u nastavku se navode mjerodavne ugovorne odredbe.

8.2.Uvodnim odredbama (čl.2. -7.) Ugovora definiran je zajednički interes ugovornih strana u korištenju Iznajmljivačevih smještajnih kapaciteta pri čemu je ugovoreno ovlaštenje iznajmljivača da može nesmetano angažirati svoje kapacitete samostalno sa svojim stalnim gostima ili konkurentskim tvrtkama pod istim uvjetima kao i Agenciji. Korelat ugovorene obveze za drugu stranu je ugovoreno ovlaštenje u korist Agencije da iste usluge kao i iznajmljivaču pruža i za neograničen broj drugih iznajmljivača.

8.3.U općim odredbama sadržana je odredba o pristanku Iznajmljivača da Agencija kreira i pohrani snimku telefonskog razgovora sa Agencijom u svrhu unaprijeđena kvalitete i točnosti pružanja usluge koje snimke se mogu koristiti u sudskom postupku, uz ovlaštenje iznajmljivača da prigovori obradi i traži brisanje snimke.

8.3.U članku 10. sadržana je obveza iznajmljivača da za svo vrijeme trajanja ugovora uvijek pravovremeno ažurira uvid Agencije u stvarno stanje raspoloživosti njegovih smještajnih kapaciteta u realnom vremenu na način da telefonski, fax uređajem, SMS porukom, e-mailom ili putem korisničkog sučelja na Internet stranicama Agencije obavještava Agenciju o svakoj odobrenoj opciji odnosno sklopljenoj rezervaciji koju je realizirao nezavisno od Agencije. Prigovor iznajmljivača da Agencija nije evidentirala njegovu dojavu direktne opcije ili direktno potvrđene rezervacije Agencija će uzeti u razmatranje ako je popraćen točnim vremenom dojave.

8.4.Predmet ugovora definiran je čl.12 i 13. kao zakup iznajmljivačevih kapaciteta u realnom vremenu, istovremeno sa zahtjevom gosta, samo za određenu smještajnu jedinicu u definiranom terminu i uvijek za određenog gosta, pri čemu je izričito naglašeno da Agencija ne jamči za popunjenost iznajmljivačevih kapaciteta niti preuzima ikakvu odgovornost za eventualne nepopunjenosti. Zakup se realizira sklapanjem pojedinačnog ugovora o rezervaciji između Agencije i iznajmljivača za točno određen termine, pri čemu Agencije u svoje ime pregovara i zaključuje ugovore sa trećima (gosti ili subagenti) koji će se smjestiti u smještaj.

8.5.Odredbom člana 14. i 15. reguliran je postupak slanja predračuna i davanje opcije. Naime, Agencija daje gostima samostalno opcije na trenutno raspoložive termine, na što je ovlaštena jedino ako potencijalna rezervacija u cijelosti zadovoljava sve uvjete objavljene na Iznajmljivačevom cjeniku. Dakle, u slučaju potencijalne rezervacije Agencija u svoje ime ispostavlja gostu predračun i poziva ga na plaćanje. Istovremeno obavještava e-mailom i/ili SMS-porukom Iznajmljivača o danoj opciji gostu. Iznajmljivaču nije dano pravo da traži poništaj opcije zbog eventualne direktne rezervacije ili drugog razloga ako je opcija dana u skladu sa njegovim uvjetima iz Cjenika te ako Agencije nije bila pravodobno obaviještena o stanju dostupnosti smještaja.

8.6.Sam Iznajmljivač ima pravo davati opcije i prihvaćati svoje goste, te goste drugih agencija s kojima surađuje, ali isključivo pod uvjetom da u sučelju za iznajmljivače ili u direktnom kontaktu sa Agencijom prethodno provjeri je li traženi termin već, dijelom ili u cijelosti, zauzet ili pod Agencijskom opcijom. Ukoliko ustanovi da traženi termin nije zauzet niti je pod Agencijskom opcijom, Iznajmljivač je slobodan termin staviti pod svoju opciju, ali je i obvezan informirati Agenciju o tome telefonski, e-mailom, SMS porukom ili putem sučelja za iznajmljivače. Iznajmljivač se obvezuje prije davanja opcije svojim direktnim gostima ili drugoj agenciji tu opciju dojaviti Agenciji, te odmah po zaprimljenoj potvrdi dojaviti Agenciji potvrđenu rezervaciju. Ako je zbog nemara Iznajmljivača, odnosno propuštene dojave agenciji opcije/rezervacije koju je Iznajmljivač samostalno odobrio/potvrdio svojim gostima, došlo do “overbookinga”, i to na način da se agencijska rezervacija dijelom ili u cijelosti preklapa s Iznajmljivačevom opcijom/rezervacijom, Iznajmljivač se obvezuje dati prednost agencijskim gostima.

8.7.Člancima 16. i 17. Ugovora propisana je procedura potvrde i prihvata rezervacije. Ako gost potvrdi rezervaciju uplatom Agencija potvrđuje rezervaciju iznajmljivaču na način da mu šalje ugovor o rezervaciji za tog određenog gosta, pri čemu svaka Agencijska potvrda rezervacije u roku dogovorene opcije obvezuje iznajmljivača na bezuvjetan prihvat rezervacije.Za slučaj da iznajmljivač ne bi potvrdio rezervaciju u roku 24 sata smatra će se da ju je odbio u kom slučaju će biti dužan isplatiti ugovornu kaznu zbog nepridržavanja odredbi Ugovora u iznosu ekvivalentnom vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za pripadajući PDV. (čl.18.st.2.).Neželjene situacije tzv. overbookinga je moguće rješavati isključivo na način da agencijski gost dobije zakupljeni smještaj u skladu sa parametrima navedenim na ugovoru o rezervaciji, a da Iznajmljivač svojim direktnim gostima pronađe zamjenski (alternativni) smještaj, za slučaj protivnom ugovorena je ugovorna kazna u visini vrijednosti rezervacije uvećane za PDV.

9. Navedene ugovorne odredbe dakle, reguliraju uvjete suradnje i uspostavljaju stanovite obveze za obje ugovorne strane. Pojednostavljeno rečeno, gosta koji iskaže interes za slobodan termin preko Agencije i uplati traženu rezervaciju iznajmljivač je dužan primiti, osim ako je termin već prethodno zauzet o čemu Agencija mora biti pravodobno obaviještena radi zatvaranja termina. Ugovorena obveza iznajmljivača na prihvat tako opisane rezervacije ne dovodi do ugovorne neravnoteže jer je upravo sama poslovna suradnja ugovorena tako da je iznajmljivač odlučio dati prednost agencijskim gostima, pri čemu je ta obveza ublažena ugovorenim ovlaštenjem iznajmljivača da slobodne termine popuni i '' svojim '' gostima ( direktan booking ili preko drugih platformi), ako o tome pravodobno obavijesti Agenciju. S druge strane, korist koju Agencija ostvaruje u poslovnom odnosu izražena je primarno kroz proviziju za svoje usluge koja je sadržana u cijeni koju gost plaća .Utoliko sud ne nalazi da bi ugovorne odredbe bile opterećene razlogom ništetnosti, osobito dodatno cijeneći navedeno u kontekstu činjenice da predmetni ugovor predstavlja trgovački ugovor putem kojeg obje ugovorne strane ostvaruju svoj određeni poslovni ekonomski interes.

10. Nakon izvedenih dokaza sud je utvrdio sljedeće činjenice koje smatra bitnim radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu :

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o smještaju u turističkim apartmanima br.15342 od 18.prosinca 2020. kojim je tuženik stavio na raspolaganje smještajni kapacitet tužitelju u realnom vremenu i za točno određene goste koji se odluče rezervirati taj smještaj te da je kontakt osoba MP, sin tuženika

- da je gost ŠP rezervirao i uplatio preko tužitelja smještaj kod tuženika za 5 osoba za period od 31.srpnja 2021. do 03.kolovoza 2021.

- da je tužitelj poslao tuženiku Ugovor o rezervaciji broj 2021-15342-6 od 15.srpnja.2021 za navedenog gosta

- da prema ugovoru o rezervaciji broj 2021-15342-6 od 15.srpnja.2021 gost plaća cijenu od 228,00 EUR od čega tužitelju pripada iznos od 68,40 EUR, a tuženiku iznos od 159,60 EUR

- da je tuženik povratno obavijestio tužitelja da ne prihvaća rezervaciju čime je došlo do overbookinga (dupla rezervacija)

- da je tužitelj izdao tuženiku Račun broj 8710/1/2 od 26.07.2021 na iznos od 285,00 EUR na ime ugovorne kazne zbog neprihvaćanja rezervacije gosta ŠP u terminu od 31.srpnja do 03.kolovoza 2021.

11.Ugovorna kazna regulirana je odredbama čl.350-356. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO), a moguće ju je ugovoriti za nenovčane obveze bilo za slučaj neispunjenja ugovorne obveze, bilo za slučaj zakašnjenja ili neurednog ispunjenja ugovora ( čl.350.ZOO). Dakle, primarna svrha instituta ugovorne kazne jest pojačanje jamstva ugovorne discipline, pri čemu same stranke dogovorno određuju visinu ugovorne kazne, uz obligatoran paritet forme ugovoru iz kojeg je nastala obveza na čije se ispunjenje odnosi.

12. Iz prethodno citiranih odredbi ugovora o smještaju ( članci 14. -17.) polazeći od danog prvenstva pri punjenju smještajnih kapaciteta tuženika u korist tužitelja proizlazi da je tuženik obvezan prihvatiti rezervaciju ostvarenu preko tužitelja, uz uvjet da je rezervacija u skladu sa uvjetima iz cjenika tuženika. Za slučaj neispunjenja obveze tuženika za prihvatom odnosno potvrdom rezervacije člankom 18.st.2.ugovorena je ugovorna kazna u iznosu ekvivalentnom vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za PDV.

13.Iz ugovora o rezervaciji br.2021-15342-6 od 15.srpnja 2021. proizlazi da tužitelj zakupljuje smještajni kapacitet tuženika u periodu od 31.srpnja 2021. do 03.kolovoza 2021. za 5 osoba (gost ŠP). Prema Ugovoru o smještaju br.15342 tužitelj je dužan, kad gost potvrdi rezervaciju (izvrši uplatu) o tome obavijestiti tuženika dostavom pojedinačnog ugovora o rezervaciji, a što je tužitelj i učinio za konkretnu rezervaciju. Da je tuženik obaviješten o potvrđenoj rezervaciji ne spori niti svjedok MP, sin tuženika koji je bio kontakt osoba.

14.Kao razlog odbijanja prihvata rezervacije tužitelja svjedok je naveo da bi se najvjerojatnije radilo o overbookingu ili o razlozima tehničke naravi vezane uz apartman. Međutim, iz ispisa snimki razgovora i komunikacije svjedoka i korisničke službe tužitelja proizlazi da je tuženik odbio prihvatiti rezervaciju za gosta ŠP jer su se u smještajnog jedinici nalazili drugi gosti tuženika, što znači da je razlog odbijanja rezervacije overbooking odnosno duple rezervacije.

15.Nadalje, iz iskaza svjedoka ne proizlazi da bi tuženik ranije (prije davanja opcije) obavijestio na jedan od ugovorom predviđenih načina o zauzetosti smještaja za navedeni period. S obzirom na to, imajući u vidu odredbe čl.14. -17. ugovora tuženik kao iznajmljivač bio je dužan prihvatiti potvrđenu rezervaciju tužitelja. Kako je to isti odbio to su ispunjeni uvjeti za primjenu čl.18.st.2. Ugovora koji za slučaj neispunjenja te ugovorne (nenovčane) obveze propisuje plaćanje ugovorne kazne.

16.1.Međutim, pitanje je je li tuženik u obvezi platiti kaznu u ugovorenom iznosu u visini vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećano za PDV. Drugim riječima, za odlučiti je li osnovan zahtjev tuženika za smanjenje ugovorne kazne.

16.2. Odredbom članka 354. ZOO-a propisano je da dužnik ima pravo od suda tražiti smanjenje iznosa ugovorne kazne ako je ona nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze. Dakle, i ako su stranke ugovorile određeni iznos na ime ugovorne kazne sud može taj iznos, po traženju dužnika smanjiti, ako ocijeni da su ispunjeni uvjeti iz čl.354.ZOO-a.

16.3.Poslovni odnos stranaka uspostavljen je ugovorom o smještaju u turističkim apartmanima kao trajniji odnos pri čemu se cilj te suradnje repetitorno ostvaruje realizacijama svakih pojedinih rezervacija.

16.4.Neispunjenje ugovorene obveze prihvata pojedine rezervacije ne predstavlja značajniju ugrozu ostvarenja cilja suradnje, ali može remetiti ostvarenje ugovorne discipline stranaka, radi čega je na koncu i ugovoreno plaćanje kazne zbog neispunjenja te obveze. Polazeći od tog cilja ugovorne kazne nije opravdano da tužitelj za slučaj neispunjenja obveze tuženika ostvari iznos koji višestruko premašuje iznos koji bi ostvario da je tuženik ispunio obvezu. Konkretno, da je tuženik prihvatio predmetnu rezervaciju tužitelj bi ostvario iznos od 68,40 EUR ( prema ugovoru o rezervaciji br.2021-15342-6) odnosno 30 % vrijednosti ostvarene rezervacije.

16.5.S druge strane, tužitelj je na ime ugovorne kazne ispostavio tuženiku račun na iznos od 285,00 EUR u kojem je sadržana vrijednost cijene koju plaća gost 228,00 EUR te iznos PDV-a od 25 %. Dakle, tužitelj u slučaju kada tuženik nije prihvatio rezervaciju zapravo bi ostvario iznos koji je gotovo četiri puta veći od onoga koji bi ostvario da je tuženik uredno ispunio obvezu što jasno ukazuje da je iznos ugovorne kazne nerazmjeran vrijednosti i značaju konkretne obveze na čije ispunjenje se odnosi. U situaciji kad je vrijednost same obveze poprilično manja od iznosa ugovorene ugovorne kazne sama ugovorna kazna gubi svrhu sredstva jačanja i osiguranja ugovorne discipline te dobiva značaj naknade štete, što nije ratio tog instituta. Slijedom navedenog zahtjev tuženika za smanjenje ugovorne kazne sud nalazi osnovanim u osnovi, ali ne i u potraživanoj visini.

16.6.Naime, tuženik je predložio da se ugovorna kazna smanji na iznos koji odgovara iznosu provizije koju bi tužitelj ostvario da je došlo do realizacije predmetne rezervacije. Naime, točno je da bi plaćanjem ugovorne kazne u iznosu ekvivalentom proviziji koju bi tužitelj ostvario realizacijom rezervacije tužitelj bio u istoj ekonomskoj poziciji kao i da je tuženik prihvatio rezervaciju. Međutim, time se tužitelj izlaže dodatnim naporima u pronalasku zamjenskog smještaja kojeg gosti ni ne moraju prihvatiti te na koncu stvara dojam poslovne neozbiljnost što može utjecati na njegov daljnji poslovni rezultat. Utoliko iznos ugovorne kazne bi trebao biti toliki da poticajno djeluje na poštivanje i ispunjenje ugovorne obveze te sud cijeni da bi se obvezivanjem tuženika na plaćanje iznosa ugovorne kazne u vrijednosti od 45 % od vrijednosti rezervacije mogla ostvariti svrha ugovorne kazne u konkretnom slučaju.

16.7.Vrijednost konkretne rezervacije iznosi 228,00 EUR pa kad se uzme u obzir priznatu vrijednost od 45 %, valjalo je ugovornu kaznu smanjiti na iznos od 102,60 EUR te je u tom dijelu održan na snazi platni nalog, dok je u preostalom dijelu platni nalog ukinut te je tužbeni zahtjev odbijen, kako je odlučeno u točki I.i II.izreke presude.

17.Na koncu za napomenuti je da svakako utuženi iznos u dijelu u kojem je tužitelj na ime ugovorne kazne na vrijednost rezervacije zaračunao PDV ( iznos od 57,00EUR) nije osnovan budući ugovorna kazna nije predmet oporezivanja jer se ne radi o isporuci usluga niti robe oporezivih sukladno Zakon o porezu na dodanu vrijednost.

18.1.Odluka o trošku donijeta je imajući u vidu vrijednost predmeta spora te djelomičan uspjeh u sporu, primjenjujući mjerodavno pravo sadržano u odredbama čl.154.st.2. ZPP-a, Tbr.8.1. i 9.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te Uredbe o Tarifi sudski pristojbi.

18.2.Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 04.11.2022, 23.01.2024., 12.05.2025. po 25 bodova svaki, trošak zastupanja na ročištima od 23.04.2024., 04.09.2024., 18.02.2025., 09.05.2025. i 22.05.2025., po 25 bodova po ročištu. Trošak sastava podneska kojim dostavlja čitak ugovor od 14.08.2024.i trošak pristupa na ročište za objavu nije priznat jer ih sud ne cijeni potrebnim za vođenje parnice. Nadalje, priznat je i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR te trošak nagrade javnom bilježniku u iznosu od 24,89 EUR. Kako je tužitelj uspio u sporu za 68 % ( 100% u osnovi i 36% u visini) , to ga pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 297,95 EUR.

18.3.Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora od 22.07.2022. , podneska od 08.12.2022. i 156.05.2025. po 25 bodova svaki, trošak zastupanja na ročištima od 23.04.2024.,04.09.2024.,18.02.2025.,09.05.2025. i 22.05.2025.. po 25 bodova po ročištu, sve uvećano za PDV. Trošak pristupa na ročište za objavu nije priznat jer ga sud ne cijeni potrebnim za vođenje parnice. Priznat je i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR. Kako je tuženik uspio u parnici sa 32 % to ga pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 164,25 EUR.

18.4. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl.154.st.2. ZPP-a valjalo je tuženika obvezati na plaćanje parničnog troška tužitelju u iznosu od 164,25 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude ( čl.151.s.t.3.ZPP-a), kako je i odlučeno u točki III.izreke rješenja.

U Splitu, 06.lipnja 2025.g.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl.354.st.t.3.ZPP-a. (čl.467.ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu. (čl.467.a ZPP).

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis