REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-848/2014-117.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marija Maričević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 8. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Maričević, odvjetnice i punomoćnika tuženika Ivice Ćosića, odvjetnika, dana 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. da isplati tužitelju GJ iznos od 12.267,13 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2014. do isplate, kao i da mu isplati zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 19.908,42 EUR od 11. ožujka 2014. do 18. svibnja 2017., sve po stopi od dospijeća do 31. srpnja 2015. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 26.657,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. listopada 2013. do isplate, zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 12.267,13 EUR od 18. listopada 2013. do 10. ožujka 2014. te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 19.908,42 EUR od 18. listopada 2013. do 10. ožujka 2014., kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 29. travnja 2011. stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila u naselju Rešetari, kao vozač motocikla, a do nezgode je došlo zbog oduzimanja prednosti vozilima koja se kreću ulicom s prednošću prolaska, vozača RJ koji je pod utjecajem alkohola upravljao automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], osiguranom kod tuženika, kojom prilikom je isti dolaskom na raskrižje i skrećući ulijevo, a da pritom nije propustio tužitelja koji se kretao ravno zadržavajući svoj smjer kretanja te je prednjim dijelom svog vozila udario u motocikl kojim je upravljao tužitelj. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja potražuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 7.2.2023.., a prema sljedećim kriterijima:

- za pretrpljene fizičke bolove

3.981,68 EUR

- za pretrpljeni strah

2.986,26 EUR

- za pretrpljene duševne bolove zbog

smanjenja životnih aktivnosti

59.725,26 EUR

- za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti

5.972,53 EUR

- za tuđu pomoć i njegu

875,97 EUR

odnosno sveukupno iznos od 73.541,70 EUR. Priznaje svoju suodgovornost zbog nenošenja zaštitne kacige u omjeru od 20%, pa potražuje iznos od 58.833,37 EUR Navodi da je tuženik dana 18. svibnja 2017. isplatio nesporni iznos od 19.908,42 EUR (=150.000,00 kn) pa konačno potražuje iznos od 38.924,95 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 18.10.2023. do isplate, zakonsku zateznu kamatu na nesporno plaćeni iznos od 19.908,42 EUR od 18.10.2023. do 18.5.2017., uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja jer je tužitelj upravljao motociklom koji nije bio osvijetljen pa ga osiguranik tuženika nije niti mogao uočiti. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti tužitelja jer je upravljao motociklom pod utjecajem alkohola, krećući se brzinom većom od dozvoljene i bez korištenja sigurnosne kacige. Osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu (list 5-7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8-39, 58-59, 114-158 spisa), odštetni zahtjev (list 40 spisa), toksikološko vještačenje (list 46-47 spisa), vještačenje žarulje (list 48-50 spisa), prometno vještačenje (list 51-57 spisa), izvješće privatnog detektiva (list 70-83 spisa), potvrdu HZMO od 25.9.2015. (list 165 spisa), priručnik o medicinskom vještačenju nematerijalne/neimovinske štete (list 202 spisa), orijentacijske medicinske tablice za procjenu smanjenja životne aktivnosti (list 206-207 spisa), fotografije tužitelja (list 213-216, 479- 481 spisa), ispis iz e-predmeta za spis K-507/2012 (list 225-226 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Kž-7/17 od 24.1.2017. (list 497-500 spisa), presudu Općinskog suda u Rijeci podl. broj K-507/2012 od 5.4.2016. (list 501-510 spisa), saslušan je tužitelj (list 59-61, 238-239 spisa), svjedok RJ (list 167-168 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Žarku Rašiću, kirurgu i dr. GJV, neurologu (list 173-181 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Branimiru Cerovskom, oftalmologu (list 185-186 spisa), saslušani su vještaci dr. Branimir Cerovski, dr. Žarko Rašić i dr. GJV (list 220-229, 416-418, 482-483 spisa), pregledan je video zapis na ročištu 23.3.2017. (list 220, 240 spisa), provedeno je kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Davoru Mayeru, specijalistu sudske medicine i TJ, dipl. ing. (list 291-293, 296-297 spisa), saslušan je vještak dr. Davor Mayer (list 406-407 spisa), obnovljeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, dipl. ing. (list 424- 430 spisa), saslušan je vještak Igor Jakoplić, dipl. ing. (list 453-455 spisa), provedeno je toksikološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Biserki Riha, mr. ph. (list 470-473 spisa) te je pročitan spis Općinskog suda u Rijeci posl. broj K-507/12.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svjedoka NJ za koju je dostava poziva na naznačenoj adresi bila neuspješna te mu je raspravnim rješenjem od 5. studenog 2015., kao i rješenjem od 9. prosinca 20254. naloženo dostaviti točnu adresu predloženog svjedoka. Podneskom od 20. siječnja 2025. tuženik je obavijestio sud da raspolaže samo adresom svjedoka u tužbu pa je rješenjem od 5. ožujka 2025. temeljem čl. 226. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) određen rok do 7. svibnja 2025. do kojeg će se čekati sa izvođenjem navedenog dokaza.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, dok je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, da li postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja i nastaloj šteti zbog nenošenja zaštitne kacige te osnova i visina tužbenog zahtjeva te da li je tražbina na ime isplate zakonskih zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos zastarjela.

7. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika za zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 19.908,42 EUR od 18.10.2013. do 18.5.2017. ističe se da je takav zahtjev tužitelj u ovom postupku postavio već na ročištu 1. lipnja 2017. Sama činjenica da isto ne navodi u podnesku od 29. lipnja 2020. ne znači da je svoj tužbeni zahtjev za navedeni iznos povukao, a budući povlačenje tužbe mora biti izričito, a što u konkretnom slučaju nije bilo jer je podneskom od 29. lipnja 2020. tužitelj uskladio svoj tužbeni zahtjev na ime daljnje neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u skladu sa u promijenjenim Orijentacijskim kriterijima. Stoga je istaknuti prigovor zastare tuženika neosnovan.

8. U odnosu na istaknuti prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ističe se sljedeće: zastara predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, najvažnijeg jamstva prava na pravično suđenje propisanog čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97, u daljnjem tekstu: Konvencija), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14. u daljnjem tekstu: Ustav) bez čijeg ostvarenja nema ostvarenja nijednog drugog jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, nego i pravo na "rješavanje" spora od strane suda (tako i u odluci Ustavnog suda broj: U-III-2466/2017, te odlukama Europskog suda za ljudska prava Smolić protiv Hrvatske i Šimecki protiv Hrvatske). Pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno i podvrgnuto je ograničenjima države koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Ta ograničenja, međutim, neće biti spojiva s pravom na pravično suđenje ako ne teže legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti. Europski sud za ljudska prava je utvrdio da rokovi zastare imaju više važnih svrha, a to je osigurati pravnu sigurnost i konačnost, zaštititi moguće tuženike od zastarjelih potraživanja koja bi možda bilo teško osporiti i spriječiti nepravdu koja bi mogla nastati kad bi sudovi bili prisiljeni odlučivati o događajima koji su se zbili u dalekoj prošlosti na temelju dokaza koji bi možda postali nepouzdanima i nepotpunima zbog proteka vremena (Vujnović protiv Hrvatske, § 92.; Nijemčević protiv Hrvatske, § 40.,; Vrbica protiv Hrvatske, br. 32540/05, § 66., i Stubbings i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, § 51.). Međutim, da bi primjena rokova zastare bila u skladu s čl. 6. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava zastarni rok kojeg treba primijeniti mora biti predvidiv s obzirom na mjerodavno pravo, sudsku praksu i konkretne okolnosti pojedinog predmeta (Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-3538/2018, Europski sud za ljudska prava u predmetima Osu protiv Italije, § 35.; Vrbica protiv Hrvatske, § 72. i Nijemčević protiv Hrvatske, § 41.).

9. Nadalje, u presudi Vugdelija protiv Hrvatske, § 20. Europski sud za ljudska prava navodi da hrvatska procesna pravila u svezi preinake tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva imaju legitiman cilj ostvarenja pravne sigurnosti i učinkovitog djelovanja pravosudnog sustava. Pritom ona moraju biti primijenjena na način koji je razmjeran tom cilju.

10. Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske su samo okvir koji treba omogućiti ujednačenu primjenu prava i ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, međutim isti tužiteljima daju određene smjernice za postavljanje tužbenih zahtjeva te time i predvidivu primjenu mjerodavnog prava. Međutim, ne može se smatrati razumnim zahtijevati da je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe (11.3.2014.) mogao tražiti naknadu štete u visini koju je Vrhovni sud Republike Hrvastke naknadno odredio jer to nije znao niti je mogao znati za nešto što će u budućnosti biti u primjeni. Visina naknade štete u ovim situacijama se mogla stvarno utvrditi tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo novo pravno shvaćanje, a tužitelj ni na koji način nije mogao predvidjeti da će se po proteku daljnjih godina trajanja postupka odnosno 2020. isti kriteriji na navedeni način izmijeniti. Tužitelj je upravo u skladu s izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (br. Su-IV 47/2020-5) preinačio svoj zahtjev, pa bi primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavljalo za tužitelja nepredvidiv način primjene toga roka jer je važenje prethodnih orijentacijskih kriterija predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi ih premašivao do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih kriterija iz 2020. Dakle, primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete preinačen nakon izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete stoga predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja iz kojeg razloga ovaj sud istaknuti prigovor zastare tuženika smatra neosnovanim.

11. Uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci posl. broj K-507/12 utvrđeno je da je presudom od 5. travnja 2016. koja je postala pravomoćna 24. siječnja 2017. okrivljenik RJ proglašen krivim što je dana 29. travnja 2011. oko 00.55 sati, u [adresa], upravljao osobnim vozilom marke "Škoda Suberb" reg. oznake i broja [registarska oznaka] ulicom 128 brigade HV, iz smjera državne ceste br. 304 u smjeru [adresa] protivno odredbi članaka 199. stavak 2. i članka 57. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pri koncentraciji od 1,04 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, pristajući da time ugrozi sigurnost ostalih sudionika u prometu, pa uslijed alkoholom oslabljene kritičnosti i vozačkih sposobnosti pri dolasku na raskrižje s ulicama Rešetari i Pilepčići te prilikom skretanja svojim vozilom u lijevo u ulicu Pilepčići, nije propustio motocikl marke Derbi reg. oznake i broja [registarska oznaka] kojim je iz suprotnog smjera krećući se svojim kolničkom trakom upravljao GJ, pri čemu je prednjim desnim dijelom vozila udario u prednji dio motocikla uslijed kojeg udarca je oštećenik glavom i tijelom udario u prednji dio vjetrobranskog stakla i pritom zadobio prijelom lubanje i kosti lica, traumatski endem mozga i difuznu ozljedu mozga, prijelom podlaktice nespecificiranog dijela, traumatsko subduralno i epiduralno krvarenje, koje ozlijede su teške naravi, dakle, kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće, opisano i kažnjivo po članku 272. stavak 1.

Kaznenog zakona.

12. Temeljem čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Međutim, kako je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne, to je sud u ovom postupku ovlašten ispitivati, s obzirom na istaknuti prigovor tuženika, postoji li doprinos tužitelja za nastanak štetnog događaja, kao i nastale posljedice s obzirom na nenošenje kacige.

13. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku TJ, dipl. ing., koje je obnovljeno po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, dipl. ing. te su saslušani tužitelj i svjedok RJ.

14. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka TJ, dipl. ing., proizlazi da je usporedbom oštećenja na vozilu i motociklu utvrdio da je motocikl svojim prednjim dijelom udario u prednji više desni dio osobnog vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika. Postavljanjem vozila i motocikla u sudarni položaj, simulacijom sudara dobivene su sljedeće brzine u trenutku sudara: brzina osobnog automobila 22,48 km/h i brzina motocikla i 54,22 km/h. U trenutku sudara došlo je do promjene brzina motocikla tužitelja od oko 74,25 km/h, što znači da je na tijelu tužitelja djelovala sila gravitacije oko 21 G.

15. Rješenjem od 16. svibnja 2022. određena je temeljem odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a obnova prometnog vještačenja jer je podneskom od 8. prosinca 2020. tuženik istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje vještaka TJ, koji više nije stalni sudski vještak pa se nedostatci vještačenja istaknuti od tuženika ne mogu otkloniti saslušanjem vještaka.

16. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing., proizlazi da je do nezgode je došlo na nepravilnom četverokrakom raskrižju kroz koje je kolnik Ulice 128. brigade definiran kao cesta s prednošću prolaska položen od sjeverozapada prema jugoistoku, gledano u smjeru kretanja tužitelja na motociklu DERBI reg. oznake [registarska oznaka] prije nezgode. Osobno vozilo osiguranika tuženika ŠKODA reg. oznake [registarska oznaka] je raskrižju prilazilo iz smjera jugoistoka s namjerom skretanja u raskrižju u lijevo prema jugozapadu. Brzina kretnja osobnog vozila osiguranika tuženika je u trenutku sudara iznosila oko 27 km/h, a neposredno prije sudara se vozilo kretalo podjednakom brzinom. Sudarna brzina tužitelja na motociklu je iznosila oko 50 km/h, a neposredno prije sudara se tužitelj mogao kretati bilo kojom brzinom u području između sudarne brzine i 61 km/h. Relativna sudarna brzina između vozila je iznosila oko 73 km/h. Tijelo tužitelja je pri srazu s osobnim vozilom bilo udareno brzinom od oko 33 km/h, da bi nakon kontakta s osobnim vozilom pri daljnjem kretanju prema mjestu pada i smirivanja imalo brzinu od oko 40 km/h. Prema prometno tehničkim kriterijima uzrok nezgode je radnja skretanja vozila osiguranika tuženika ŠKODA u raskrižju ulijevo bez da je prije toga propustio tužitelja na motociklu koji se kroz raskrižje kretao ravno po pravcu po kolniku ceste s prednošću prolaska. Motocikl je mogao pravovremeno uočiti ako je na motociklu bilo uključeno kratko svijetlo. U slučaju da se tužitelj kretao bez uključenog putnog svijetla (kratkog ili dugog), sudar je za osiguranika tuženika bio neizbježiv. U slučaju da je tužitelj u konkretnoj situaciji reagirao kočenjem kao vozač s prosječnim psihofizičkim sposobnostima, tada je za reakciju imao na raspolaganju duljinu puta od 21,4 metara, a na toj udaljenosti bi uspio kočenjem izbjeći sudar pri prethodnom kretanju svim brzinama u rasponu od 0 km/h do 42,5 km/h. U slučaju da tužitelj u konkretnoj situaciji zbog smanjenih psihofizičkih sposobnosti nije reagirao kočenjem, tada je za reakciju imao na raspolaganju duljinu puta od 22,2 metra, a na toj udaljenosti bi uspio kočenjem izbjeći sudar pri prethodnom kretanju svim brzinama u rasponu od 0 km/h do 43,5 km/h.

17. Saslušan na ročištu 7. travnja 2024. radi očitovanja na prigovore stranaka vještak je iskazao da motocikl u slučaju kretanja s isključenim prednjim svjetlima nikako nije mogao biti uočljiv za osiguranika tuženika jer na prednjoj strani nema nikakvih reflektirajućih površina, a prednji far je proziran. Eventualno svjetlucanje svjetlijih dijelova nikako ne bi bilo dovoljno za uočavanje. Ako bi uvažili da se sukladno prometnim okolnostima osiguranik tuženika neposredno prije nezgode kretao s uključenim dugim svjetlima, tada je mogao uočiti nailazak tužitelja čak i na neosvijetljenom motociklu. Pregledom javno dostupnih fotografija mjesta nezgode na današnji dan uočio je da je u međuvremenu raskrižje izvedeno kao kružni tok tako da pristup mjestu nezgode ne bi bio svrsishodan. Ukoliko bi pretpostavili da je na osobnom vozilu osiguranika tuženika pri nailasku na mjesto nezgode bilo uključeno dugo svjetlo, tada je vozač imao osiguranu vidljivost ispred sebe od najmanje 100 metara što mu je bilo dovoljno da uoči nailazak tužitelja čak i s neosvijetljenim motociklom. Na daljnji upit odgovara kako je u zapisniku prometne policije navedeno da 4 rasvjetna tijela nisu bila u funkciji. Tehnički nije prihvatljivo da bi tužitelj u trenutku uočavanja opasnosti, oko 1,3 sekunde prije sudara poduzimao kočenje smanjenog intenziteta, već je trebao reagirati odlučno. Iskusniji motociklisti postižu maksimalnu silu kočenja bez da dovode kotače u blokirano stanje budući naglim kočenjem postoji veliki rizik od destabilizacije i pada, pa to u pravilu izbjegavaju. U slučaju ovakvog kočenja također ne zaostaju vidljivi tragovi na kolniku. Kao što je naveo u nalazu i mišljenju, tehnički je moguće da je tužitelj kočio na taj način, a tehnički je moguće i da tužitelj uopće nije poduzeo radnju kočenja. U odnosu na prigovore tuženika odgovara da je vještačenje vještaka TJ izrazito proturječno vještačenju vještaka Radolovića jer je vještak Radolović utvrdio relativnu brzinu sudara u rasponu 90-95 km/h, a vještak TJ od 74 km/h. Njegovo vještačenje je vrlo slično vještačenju kolege TJ. On je utvrdio relativnu sudarnu brzinu od 73 km/h, a same sudarne brzine za manje od 10% odstupaju u odnosu na vještaka TJ. Vještak TJ nije utvrđivao kompletnu dinamiku odvijanja nezgode, a iz njegovih parametara bi proizašli slični zaključci kao u njegovom nalazu. Proizlazila bi brzina izbjegavanja sudara od 44 km/h za slučaj da je tužitelj uspio poduzeti kočenje prije sudara. U slučaju da nije uspio poduzeti kočenje brzina izbjegavanja bi iznosila 45,5 km/h. U spisu su priložene vrlo loše fotografije prometne policije, oštećenja se loše raspoznaju, a za utvrđivanje međusobnog omjera sudarnih brzina sudionika je jako važno uzeti u obzir daljine i smjerove odbačaja vozila nakon sraza. Zbog navedenog je eventualno došlo do manjeg, po njemu nebitnog odstupanja između sudarnih brzina utvrđenih po njemu i kolegi TJ.

18. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića i to stoga što smatra da su je isti dan stručno i obrazloženo, a u skladu sa pravilima struke i prometne znanosti, a svojim usmenim očitovanjem vještak je u cijelosti detaljno i obrazloženo otklonio prigovore stranaka. Stoga je dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog prometnog vještačenja odbijen.

19. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ne može ni na koji način iskazivati po okolnostima pod kojima se nesreća dogodila jer se ne sjeća niti nesreće niti bilo čega prije nesreće. U trenutku prometne nezgode nije imao kacigu. Motor je bio nov i takav da na njemu nije bilo potrebno posebno paliti svjetla nego bi se upalila kad se upalio motor. Samo mjesto nezgode je osvijetljeno jer se tamo nalazi ulične lampe.

20. Iz iskaza svjedoka RJ proizlazi da je sudjelovao u predmetnoj nezgodi kao vozač osobnog automobila. Nezgoda se dogodila negdje oko ponoći. Te večeri vraćao se kući penjući se uz brdo. Kada je na jednom raskrižju želio skrenuti lijevo osjetio je da je netko udario u njega i to je bio vozač motocikla koji se kretao iz njemu suprotnog smjera. Nezgoda se dogodila taman prije nego što je započeo radnju skretanja. Bio je mrak, tmurno vrijeme i ništa se nije vidjelo, a tužitelj se vozio na motociklu bez upaljenog svjetla i bio je sav u crnom tako da ga nije uočio. Ne zna u čijoj kolničkoj traci se dogodila nezgoda jer je bio mrak i nije vidio tužitelja prije nezgode, a dovezao se iznimno velikom brzinom. U vrijeme nezgode bio je pod utjecajem alkohola. Na mjestu nezgode nije bilo ulične rasvjete. Rasvjete nije bilo na cijeloj toj uzbrdici niti na raskršću. Nakon nezgode tužitelj nije bio pri svijesti, ležao je na cesti, a on mu je sa nekim ljudima sa strane pružao prvu pomoć. Tamo su nakon nezgode došli neki ljudi, no nitko mu od njih nije rekao da je vidio nezgodu. Zvao je policiju i prvu pomoć. Sjeća se da je policija uzimala izjave od osoba koje su bile tamo, ali ne zna njihova imena. Na tom mjestu ograničenje brzine je 40 km/h.

21. Sud nije posebno cijenio iskaz tužitelja jer je isti iskazivao da se ne sjeća niti nesreće niti bilo čega prije nesreće, a ne vjeruje iskazu svjedoka RJ budući smatra da njegov iskaz isključivo usmjeren ka otklanjanju svoje odgovornosti za nastanak ovog štetnog događaja. Naime, svjedok je iskazivao da raskrižje nije bilo osvijetljeno i da je sve bilo u mraku, dok suprotno proizlazi iz zapisnika o očevidu u kojem je navedeno da je javna rasvjeta do raskrižja bila upaljena, ali da lampe na 4 stupa jedna do druge s lijeve strane kolnika do raskrižja nisu bile ispravne. Iz navedenog proizlazi da je raskrižje bilo osvijetljeno javnom rasvjetom koja je na određenim mjestima bila neispravna, a ne u potpunom mraku kao što je to iskazivao svjedok.

22. Ovaj sud ne vjeruje niti iskazu svjedoka da motocikl nije bio osvijetljen. Iz zapisnika o očevidu razvidno da je prednje svjetlo motocikla pronađeno izvan kolnika s lijeve strane na udaljenosti od unaprijed 14,60 m te od lijevog ruba kolnika ulijevo za 6,00 m, a žarulja prednjeg svjetla motocikla je također pronađena izvan kolnika s lijeve strane na udaljenosti od unaprijed 10,70 m te od lijevog ruba kolnika ulijevo za 3,40 m, dakle na različitim mjestima, iz čega proizlazi iz da je prilikom sudara motocikla kojim je upravljao tužitelj i osobnog vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika došlo do razbijanja prednjeg svjetla motocikla i odbacivanja istog te žarulje svjetla izvan kolnika. Iz vještačenja predmetne žarulje provedene u kaznenom postupku proizlazi da nedostaju obje žarne niti žarulje pa ista nije pogodna za vještačenje odnosno za utvrđivanje da li su bile u užarenom ili hladnom stanju u trenutku prometne nesreće, a što upravo potvrđuje činjenicu da je došlo do razbijanja prednjeg svjetla motocikla. Tužitelj je iskazivao da se radi o modelu motocikla na kojem se svjetlo pali automatski, a što je ovom sudu životno, logično i uvjerljivo te tuženik nije dokazao suprotno. Temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pritom pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

23. Stoga ovaj sud utvrđuje da je motocikl tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osvijetljen pa ne postoji doprinos na strani tužitelja nastanku štetnog događaja u smislu upravljanja motornim vozilom koje nije bilo adekvatno osvijetljeno budući iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je radnja skretanja vozila osiguranika tuženika ŠKODA u raskrižju u lijevo bez da je prije toga propustio tužitelja na motociklu koji se kroz raskrižje kretao ravno po pravcu po kolniku ceste s prednošću prolaska, a kojeg je mogao pravovremeno uočiti ako je na motociklu bilo uključeno kratko svjetlo. Nadalje, tužitelj se za svoj smjer kretanja kretao brzinom od oko 50 km/h što je u granicama dozvoljene brzine kretanja.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa Biserke Riha, mr. ph. proizlazi da je tužitelj GJ u trenutku vađenja krvi i uzimanju uzorka mokraće imao utvrđenu koncentraciju u krvi od 1,18 g/kg a u mokraći 1,49 g/kg etilnog alkohola. U trenutku vađenja krvi i uzimanja uzorka mokraće etilni alkohol je bio u fazi izlučivanja iz organizma jer je u mokraći utvrđena veća koncentracija etilnog alkohola nego u krvi. Takav nalaz omogućuje retrogradno preračunavanje koncentracije etilnog alkohola u krvi u trenutku događaja na način da se za svakih sat vremena (60 minuta) od događaja pa do vađenja krvi dodaje 0,10 g/kg etilnog alkohola na utvrđenu koncentraciju u krvi u trenutku vađenja krvi. U dostavljenom sudskom spisu nedostaju obrasci AUK- 1 i AUK-2 iz kojih bi bilo vidljivo uz vrijeme događaja i vrijeme vađenja uzorka krvi pa da se izvrši preračunavanje u trenutku događaja. Vještak Centara za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" imajući te obrasce iz kojih su vidljiva ta vremena, izvršio je izračun na način da je izmjerenoj koncentraciji etilnog alkohola u krvi u trenutku vađenja krvi ( 1,18 g/kg) dodao 0,08 g/kg iz čega proizlazi da je u trenutku događaja koncentracija etilnog alkohola u krvi iznosila 1,26 g/kg te da je od događaja do vađenja uzorka krvi prošlo oko 40 minuta. Dakle, tužitelj GJ u trenutku prometne nesreće bio je pod utjecajem alkohola (pripit) te mu je vozačka sposobnost bila smanjena. Većina ljudi pri toj koncentraciji relativno je nesposobna za sigurnu vožnju. Pripito stanje je stanje u kojem se u krvi nalazi od 0,51 g/kg etilnog alkohola do 1,50 g/kg. Vozač pod utjecajem alkohola postaje nekritičan, slobodniji u ponašanju i povećava mu se lažno samopouzdanje i precjenjivanje svojih vozačkih vještina, sposobnosti i svijest su u velikom raskoraku, što je izuzetno opasno. Već sa 0,5 g/kg etilnog alkohola u krvi gubi se kontinuitet misli, narušava koordinacija pokreta, produljuje se vrijeme reakcije, javljaju se problemi s percepcijom, oštrinom vida i prostornom orijentacijom. Akomodacija – adaptacija oka na promjenu intenziteta svjetlosti se produljuje. U oštrom i jasnom centralnom vidnom polju trijezni vozač istodobno percipira jasno 7 do 8 podražaja – informacija koji mu omogućuju sigurnu vožnju (cesta, oznake, znakovi, vozila, pješaci…). Kod koncentracije od 1,00 g/kg etilnog alkohola u krvi smanjuje se oštrina vida te vozači slabije uočavaju udaljenost između 2 predmeta, smanjuje se vidni kut te ne vidi vozilo koje mu dolazi sa strane, produžena je psihička sekunda, odnosno reakcijsko vrijeme koje kod trijeznih vozača iznosi prosječno 0,75 sekundi, naginju i brzoj vožnji.

25. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Biserke Riha i to stoga što smatra da su je isti dan stručno i obrazloženo, a u skladu sa pravilima struke i toksikološke znanosti, a niti stranke nisu imale prigovore na isto.

26. Iako je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola, isto nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa dinamikom nastanka prometne nezgode, u budući je do iste došlo upravo iz razloga jer je osiguranik tuženika skretao ulijevo i oduzeo prednost tužitelju koji se svojim motociklom kretao ravno. Stoga niti iz ove osnove ovaj sud ne nalazi doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera proizlazi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao vozač motocikla koji je prednjim dijelom naletio na prednji više desni dio osobnog vozila koje mu je skretanjem ulijevo iz suprotnog smjera presjeklo putanju. Pri dinamici odigravanja prometne nezgode kakva je utvrđena prometnim dijelom vještačenja došlo je u trenutku sudara do naglog polijetanja tijela tužitelja prema naprijed, približno u smjeru dotadašnjeg kretanja motocikla. Uslijed tog polijetanja, tijelo tužitelja se odvojilo od motocikla, udarilo u prednji desni dio osobnog vozila, preletjelo preko istog te nakon leta kroz zrak palo na kolnik ispred mjesta sudara promatrano u smjeru kretanja motocikla (mjesto traga krvi na kolniku). Promatranjem zadobivenih ozljeda u kontekstu dinamike nesreće i utvrđenih materijalnih tragova proizlazi da tužitelj u trenutku nesreće na glavi nije imao zaštitnu kacigu te je u rečenom kretanju udario glavom o čvrstu prepreku, najvjerojatnije o vjetrobransko staklo, pri čemu su nastale opsežne ozljede glave. Da je tužitelj u trenutku udara glavom o prepreku na glavi imao zaštitnu kacigu, ona bi amortizirala silu udara o prepreku pa bi ukupan opseg ozljede glave bio manji. Konkretno, očekivano bi izostali prijelomi lubanje (uključujući i prijelom klinaste kosti koji je uzročno poveziv sa sljepoćom na lijevo oko) i s njima vezano krvarenje izvan tvrde moždane ovojnice te žarišna nagnječenja mozga (koja su bila locirana upravo u dijelovima mozga ispod mjesta prijeloma), dok bi krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice, krvarenje u meke moždane ovojnice i difuzna aksonksa ozljeda mozga mogli nastati i unatoč nošenju kacige.

28. Saslušan na ročištu 17. veljače 2022. radi očitovanja na prigovore tužitelja vještak je iskazao da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Pri ocjeni mogućnosti nastanka ozljeda uzeo je u obzir i integralnu i poluotvorenu tzv. (JET) kacigu, tako da se njegovi zaključci o izbježivosti ozljeda odnose na oba ova tipa kacige. Nabrajanje pojedinih segmenata kinematike tijela tužitelja u nesreći, sadržano u podnesku, je već obuhvaćeno njegovim nalazom i mišljenom i upravo je u njemu protumačio kinematiku (način gibanja tijela). U odnosu na tvrdnju citiranu iz neurološkog vještačenja, a koja se odnosi na uzrok gubitka vida na lijevo oko, već je u nalazu i mišljenju naveo kako je sljepoća na lijevo oka posljedica koštanih ozljeda tj. prijeloma jer su isti bili locirani i u predjelu vidnog puta. Sljepoća dakle nije posljedica epiduralnog niti subepiduralnog krvarenja niti difuzne aksonske ozljede mozga. Prijelom klinaste kosti kao i svih drugih susjednih kosti lubanje specificirane u njegovom nalazu nastale su mehanizmom udarca u čvrstu prepreku, ali zbog nenošenja kacige, i to kako je već naveo bez obzira na tip kacige. Na upit jesu li ostvareni uvjeti za nastanak krvarenja izvan tvrde moždane ovojnice i žarišnih nagnječenja mozga neovisno o uporabi kacige odgovara da nisu. Naime, kao što je naveo u nalazu i mišljenju ove su ozljede posljedice prijeloma kostiju lubanje, a ovih prijeloma ne bi bilo u slučaju nošenja kacige. Na upit jesu li krvarenje izvan tvrde moždane ovojnice i žarišna nagnječenja mozga povezani sa sljepoćom navodi da je o uzroku sljepoće maloprije odgovorio pa ukratko ponavlja odgovor da nisu. Na upit jesu li krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice u meke moždane ovojnice i difuzna aksonska ozljeda povezane sa sljepoćom odgovara da nisu. Na upit tužitelja o pojedinim posljedicama ozljeđivanja se u nalazu nije bavio, daljnje razjašnjavanje tih pitanja je u domeni neurološke struke. Načelno može reći da je postkontuzijski sindrom moguća posljedica difuzne aksonske ozljede mozga, u odnosu na posttraumatsku epilepsiju može reći da epilepsija ima različitih pa promatrajući ozljede zadobivene u događaju je moguće da je epilepsija posljedica prijeloma i žarišnih ozljeda mozga (zbog zaostajanja ožiljka u području neurokirurške intervencije), ali dopušta i mogućnost posttraumatske epilepsije primjerice zbog oštećenja u tzv. korpusu kalozumu mozga koja su također bila prisutna kod tužitelja. Na daljnji upit da li su ostvareni uvjeti za nastanak svih trajnih posljedica ozljeđivanja neovisno o uporabi kacige odgovara da nisu. Na daljnji upit mogu li ozljede u vidu epiduralnog krvarenja (krvarenje izvan tvrde moždane ovojnice) i žarišna nagnječenja mozga (kontuzije) nastati isključivo uz prijelom lubanje odgovara da epiduralno krvarenje nastaje posljedično prijelomom lubanje, a žarišne kontuzije mozga mogu nastati uz prijelom, ali i bez prijeloma. Radi se o općenitom odgovoru dok u konkretnom slučaju su ove ozljede činile jednu cjelinu prema mehanizmu nastanka (epiduralno krvarenje, prijelom i kontuzije). Na daljnji upit da li kaciga otvorenog tipa pokriva klinastu kost odgovara da je najveći dio klinaste kosti nemoguće pokriti bilo kojom kacigom s obzirom da se ona nalazi na tzv. bazi lubanje, a onaj manji dio koji je na svodu lubanje i koji je prikazan na sličici nazvanoj "lobanjske kosti" je pokriven kacigom bez obzira na njezin tip. Za ozljedu glave tužitelja bio je dostatan jedan snažan udar glavom i to lijevim dijelom svoda lubanje o čvrstu prepreku. Središte tog udara bilo je u područje lijeve tjemene kosti od kojeg područja su se prijelomne pukotine širile prema čeono, sljepoočno i na bazu lubanje. Nema elemenata koji bi govorili u prilog tezi da bi ozljede nastale višekratnim udarcima glavom. Sve ozljede se mogu podvesti pod jedan udarac u glavu. Ne može se isključiti da je u kretanju tijela tužitelja bilo još nekog kontakta s preprekom pored ovog jednog intenzivnog koji je rezultirao ozljedama, ali u tom slučaju ovi hipotetski dodatni kontakti glave s preprekom nisu ostavili tragove ozljeđivanja.

29. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Davora Mayera i to stoga što smatra da su je isti dan stručno i obrazloženo, a u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, a na temelju utvrđenja prometnog vještaka TJ, dipl. ing. koji u bitnome ne odstupa od vještačenja prometnog vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing, a svojim usmenim očitovanjem vještak je u cijelosti detaljno i obrazloženo otklonio prigovore tužitelja.

30. Temeljem navedenog sudskomedicinskog vještačenja ovaj sud utvrđuje, a s obzirom na opseg zadobivenih ozljeda koje bi bile izbjegnute da je tužitelj nosio zaštitnu kacigu, doprinos tužitelja nastanku štete u smislu čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) u omjeru od 45%

31. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, kirurgu, dr. GJV, neurologu i dr. Branimiru Cerovskom, oftalmologu.

32. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio slijedeće ozljede: nagnječenje mozga; nakupljanje krvi između kosti i tvrde moždane ovojnice u lijevoj tjemenoj regiji; nakupljanje krvi između kosti i tvrde moždane ovojnice u lijevoj čeonoj regiji; krvarenje između meke moždane ovojnice i mozga; višekomadni prijelom lijeve tjemene kosti; prijelom lijeve sljepoočne kosti; višekomadni prijelom lijeve čeone kosti; prijelom krila klinasta kosti; prijelom čunjaste kosti lijevo i oštećenje ligamentarnog aparata, uz instabilitet lijevog koljena. Zadobio je tešku kraniocerebralnu ozljedu, uz ozljedu u području lijevog ručnog zgloba (prijelom čunjaste kosti) te natučenje lijevog koljena uz klinički manifestnu izrazitu nestabilnost. Nakon štetnog događaja 29.4.2011. je hospitaliziran u KBC Rijeka gdje liječen do 23.5.2011. Po prijemu je postavljen sustav za mjerenje intrakraniskog tlaka i drenažu likvora, učinjena je dekompresijska kraniotomija na lijevo uz evakuaciju i drenažu hematoma. Obzirom je bio na respiratoru učinjena je traheostomija. Tijekom bolničkog liječenja u više navrata je učinjena MSCT mozga, radi epileptičkih napada uvedena je odgovarajuća terapija. Po stabilizaciji stanja premještanje na odjel u dijelu gdje je boravio do 9.6.2011. Premješten je na rehabilitaciju u [adresa] gdje boravio do 22.9.2011. Kranioplastika je učinjena 6.3.2012. Dalje je pod kontrolom psihijatra i neurologa. Učinio je kontrolni MR koji pokazuje multiplost postkontuzijskih promjena mozgovine posebice frontobazalno i temporoapikalno lijevo gliozno malatične prezentacije. Liječi se radi epileptičnih ataka. Kod tužitelja je u predmetnom štetnom događaju došlo do oštećenja tjelesnog duševnog zdravlja. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 6 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 20 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 90 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životne aktivnosti. Tzv. primarni strah tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja nije bio prisutan. Sekundarni strah tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih mogućih posljedica i mogućih komplikacija za javio se kasnije jer je tužitelj bio u komi te na mehaničkoj ventilaciji. Strah jačeg intenziteta stajao je kumulativno 4 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 10 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 45 dana. Kasni povremeni oscilirajući strah trajao je kumulativno 3 mjeseca. Uvažavajući dob tužitelja koji je rođen 1993., njegovo zanimanje (učenik, trenutno ne pohađa školu, nije zaposlen) i eventualne specifične interese (navodi da se prije štetnog događaja bavio veslanjem) ili potrebe koje su postojale prije ozljeđivanja, predmetno oštećenje zdravlja utjecalo je na njegov svakodnevni život i kvalitetu života s neurološkog i kirurškog aspekta koji se ogleda u posljedicama kraniocerebralne ozljede, blago izraženoj slabosti lijeve strane tijela, razvoju posttraumatske epilepsije, ograničene pokretljivosti lijevog ručnog zgloba u terminalnim pokretima te izraženom instabilitetu lijevog koljena. Tužitelj ne vidi na lijevo oko. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio kraniocerebralnu ozljedu - prijelom kostiju lubanje s lijeve strane, nagnječenje mozga uz posljedična oštećenja moždanog tkiva verificirana na magnetnoj rezonanci, uz posljedični postkontuzijski sindrom i posljedičnu posttraumatsku epilepsiju, uz blažu spastičnu lijevostranu hemiparezu što je s neurološkog aspekta dovelo do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 40%. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeti su u obzir i podaci iz zdravstvenog kartona tužitelja, kao i podaci o njegovom školovanju prije predmetnog štetnog događaja. Prijelom čunjaste kosti (prijelom u području lijevog ručnog zgloba) doveo je do smanjenja životnih aktivnosti od 3% što se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog ručnog zgloba u lakom stupnju. Ozljeda lijevog koljena sa izraženim instabilitet tom kod tužitelja trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 15%. Sljepoću na lijevo oko ocijenit će vještak oftalmolog. Ukupno realno smanjenje životnih aktivnosti iznosi s kirurškog - neurološkog aspekta 50%. Nakon predmetnog štetnog događaja, odnosno napuštanja stacionarne rehabilitacije u [adresa] 22.9.2011. tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 3 sata dnevno, zatim 90 dana po 2 sata dnevno, te još 90 dana po 1 sat dnevno u vidu dodatne brige za ozlijeđenu mladu osobu, pratnja liječniku i slično. Opisani ožiljci u području glave u kosmatom dijelu koji su vidljivi jer postoji manjak kose u području ožiljaka predstavlja naruženje srednjeg stupnja. Ožiljci na glavi su vidljivi kada tužitelj ne nosi kapu. Ožiljci na lijevoj šaci predstavljaju naruženje lakog stupnja koji jedva vidljivom tj. vidljivi su ožiljci kada se intenzivno iz blizine promatra lijeva šaka.

33. Tužitelj je u predmetnom događaju prema medicinskoj dokumentaciji zadobio sljepoću lijevog oka. Predmetno oštećenje zdravlja utjecalo je na tužiteljev svakodnevni život i kvalitetu života jer je potpuno izgubio vid na lijevo oko, opisane sljepoće lijevog oka umanjile su njegovo tjelesno i duševno zdravlje za 30%. Zaostalo je naruženje srednjeg stupnja (otklon lijevog oka prema van, proširena zjenica lijevog oka) uočljivo na socijalnoj udaljenosti.

34. Saslušan na ročištu 23. ožujka 2017. radi očitovanja na prigovore stranaka vještak dr. Cerovski iskazao je u odnosu na prigovore tuženika zašto je ocjena veća od 25% ukoliko je naznačeno za gubitak vida na jednom oku u orijentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti iz 2013. da tuženik točno navodi da je u istim tablicama za gubitak vida predviđeni postotak od 25% i također da je on u tim tablicama naveden kao konzultant na projektu. Ovim prigodom ističe propust u tablicama. Naime, prema tablicama smanjenje vida za svaku desetinu smanjenja vidne oštrine predviđeno je 2,5% to znači ako ispitanik ne vidi najveći znak na tabli za ispitivanje vida da to iznosi 25%. Omaška ili propust u tablicama sastoji se u tome što nije data preporuka za ocjenu vida koji je nešto manji od 1/10 odnosno od najvećeg znaka na tabli, ali je mnogo bolji od sljepoće to znači da je jednako ocijenjeno za vid 0,09 kao i za potpunu sljepoću. Uspoređujući ove tablice sa tablicama prof. G i suradnika iz 2004. vidi se da u knjizi prof. G je predviđen također i postotak za potpunu sljepoću. U toj knjizi je za jedan red predviđeno 3,3% međutim za potpunu sljepoću je predviđeno 40% i time je pokriveno opisano područje od vida 0,09 do potpune sljepoće, Kod tužitelja se radi o potpunoj sljepoći lijevoga oka i iz tog razloga se nije u cijelosti rukovodio orijentacijskim tablicama. Sam naziv orijentacijske tablice ukazuje da se ne radi o obaveznim tablicama nego samo o orijentaciji koja može poslužiti vještaku u proceduri vještačenja. Teoretski je moguće da kod pojedine osobe prema njezinom stvarnom stanju bude i manja ocjena od one predviđene orijentacijskim tablicama. Nakon što je pogledao fotografije i video zapis na kojem tužitelj obavlja poslove odgovara da tehnički uz odgovarajući namještaj tijela i glave sa strane vidnoga sustava tužitelj bi mogao izvršavati opisane radnje uz rizik ozljede preostalog oka s obzirom da na snimci nije zapazio da tužitelj nosi zaštitne naočale. Vještaci dr. Rašić i dr. MJ nakon što su pregledali video zapis i fotografije na kojem tužitelj obavlja poslove navode da su naveli da kao posljedica štetnog događaja je zaostala ograničena pokretljivost lijevog ručnog zgloba u lakom stupnju te sa takvom posljedicom može obavljati posao koji je vidljiv na video snimci i fotografijama, ali u kraćem vremenskom intervalu. Što se tiče ozljede lijevog koljena sa opisanim instabilitetom navode da takav posao ne može obavljati jer je iz fotografije i video snimke vidljivo da stoji na podlozi koje nije ravna, koja je prepuna šuta, izrazito nepravilna i sa nestabilnosti koljena ne bi mogao na odgovarajući način obavljati posao vidljiv na video zapisu odnosno fotografijama. S neurološkog stajališta obzirom na postkontuzijski sindrom i blažu spastičnu lijevostranu oduzetost tužitelj bi mogao kraće vrijeme obavljati fizičke poslove, međutim, obzirom da posttraumatsku epilepsiju i činjenicu da se radi o operaciji glave tužitelj ne bi smio obavljati poslove koji su vidljivi na fotografijama i video zapisu obzirom da postoji mogućnost da ugrozi sebe i okolinu ukoliko bi došlo do epileptičkog napada. Vezano uz prigovor da vještačenjem nije obuhvaćena ocjena naruženja zaostajanja kuta usne u mimici odgovaraju da se radi o lijevostranoj kranijalnoj odnosno o oduzetosti facijalnog živca u sklopu oduzetosti lijeve strane tijela u blažem obliku radi se o istom neurološkom deficitu koji je cijenjen u krajnjem smanjenju životnih aktivnosti. Na pitanje da li je na dostavljenim fotografijama vidljiva asimetričnost lubanje tužitelja te predstavlja li to naruženje i u kojem stupnju odgovaraju da su ukupno sve promjene na lubanji sa ožiljcima ocijenili kao naruženje srednjeg stupnja jer je kod tužitelja nakon prvog operacijskog zahvata na lubanji učinjen novi kada je rekonstruirana kost lubanje. Uvijek kada se ugrađuje umjetna kost postoji određena asimetrija koja se pojačava i sa samim ožiljcima i ožiljci daju još veći izgled asimetrije nego što objektivno postoji kada se ugradi umjetna kost. Ukupno naruženje izgleda glave ožiljka u području vrata te manjih ožiljka na lijevoj šaci predstavlja naruženje srednjeg stupnja. Kod tužitelja postoji blaga asimetrija uslijed ugradnje umjetne kosti no dominantni su opisani ožiljci. Blaga lijevostrana oduzetost lica i udova ocijenjena u trajnom smanjenju životne aktivnosti. Ta oduzetost je vrlo blaga i gotovo uopće nije vidljiva trećim osobama. U pisanom nalazu i mišljenju su naveli da lijevi usni kut zaostaje u mimici. Kada bi iskazali da navedeno dovodi do naruženja tada bi u sklopu svih ostalog promjena naruženje ostalo u istoj ocjeni da se radi o naruženju sveukupno srednjeg stupnja. Ozljede lijeve noge očituju se u ozljedi ligametalnog aparata lijevog koljena uz instabilitet istog. Instabilitet koljena je navedeno da postoje klinički znakovi prednje i stražnje nestabilnosti uz iskazan pomak goljenične kosti za oko 15mm što predstavlja trajno oštećenje zdravlja koje onemogućuje ozljeđenika koji ima takvu ozljedu u radnjama koje može obavljati osoba bez takove ozljede, a to je otežano izvođenje čučnjeva, otežano klečanje, otežano penjanje po stepenicama, otežano gibanje po neravnom terenu kao i po skliskim površinama. Nepridržavanje uputa uobičajenim životnim aktivnostima može dovesti do daljnjih oštećenja koljenih struktura. Osoba kod koje postoji ovakav oblik instabiliteta između ostalog nema niti čvrsto uporište u ozlijeđenoj nozi odnosno ozlijeđenom koljenu, a kod određenih radnji u ovom slučaju udaranja maljem o zid uz rušenje zida teoretski takva osoba ne bi mogla na odgovarajući način izvršiti takve radnje odnosno mogla bi izvršiti takve radnje u vrlo kratkom vremenskom periodu. Znači mora postojati čvrsto uporište u obje noge prilikom udaranja malja tj. čekića o čvrsti zid. Klinički pregled tužitelja bio je pred više od godinu dana od davanja iskaza, trajao je oko sat vremena po kirurgu i neurologu, uzeli su izrazito iscrpnu anamnezu uz heteroanamnezu što znači da je otac nadopunjavao navode tužitelja, a također u razjašnjenu određenih životnih situacija kontaktirana je majka tužitelja mobitelom tijekom kliničkog pregleda. Oba roditelja su izjavili kao i sam tužitelj da je uglavnom kod kuće da gleda tv program, da gleda crtiće, da vrlo rijetko čita, da ne izlazi van. Također su uzeli anamnezu o upravljanju motornim vozilima i naveli su sve tegobe na koje se tijekom pregleda tužitelj žalio. Njihov nalaz i mišljenje dan je na temelju tako dobivenih podataka od strane tužitelja, oca i majke kao i kliničkog pregleda. Nisu imali nikakve druge podatke o aktivnostima tužitelja, a nekoliko puta su ga upitali da li nešto radi na što su uvijek dobili negativan odgovor. Instabilitet koljena utvrđen je jedinim mogućim načinom, a to je klinički pregled sa jasnim opisom da postoji nestabilnost i prednja i stražnja i opis po jednom autoru R nestabilnost sa tri plusa. Na pitanje bi li ocjena instabiliteta bila jednaka da su prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja imali na uvid ove fotografije i video zapis odgovaraju da bi za ručni zglob ostala ista, a za koljeno bi se korigirala da bi se smanjenje životnih aktivnosti umanjilo sa 15% na 12% tj. umanjenje bi bilo za 20%. Kod tužitelja se radi o instabilitetu na granici između srednjeg i teškog instabiliteta jer ima prednji i stražnji instabilitet dok nema pobočne instabilitete. Maksimalni stupanj životnih aktivnosti za instabilitet teškog stupnja dakle gdje postoji puknuće srednjeg i stražnjeg ligamenta te pobočnih ligamenata je od 20-25%. Kod takvog stupnja smanjenja životnih aktivnosti potrebno je stalno nošenje ortoze. Dr. MJ dalje iskazuje da je u svom nalazu i mišljenju cijenila neurološke posljedice štetnog događaja. Kod tužitelja je zaostao psihoorganski sindrom. O pobrojenoj simptomatologiji iz kruga psihoorganskog sindroma odgovara da su zaostale posljedice koje se reflektiraju na psihičko zdravlje tužitelja. Te posljedice se nalaze u ocjeni ukupnog smanjenja životne aktivnosti kao posljedični postkontuzijski odnosno psihoorganski sindrom. U odnosu na premorbidnu anamnezu sa psihijatrijske strane iz kartona tužitelja je vidljivo da je tužitelj i ranije bio tretiran po psihijatru logopedu liječen u dnevnoj bolnici, a radi poremećaja ponašanja i prilagodbe da je učinio obradu u tom smislu kao i da je uzimao lijekove. U odnosu na pitanje da li premorbidna anamneza utječe na psihoorganski sindrom nakon ozljeđivanja odgovara da je tužitelj bio rizičnog ponašanja i kao takav medimekatozno tretiran prije štetnog događaja i osjetljiv na stres koju je donijela ozljeda mozga stoga su posljedice u smislu psihoorganskog sindroma bile jednim dijelom nadovezane na premorbidno stanje. Podaci iz medicinskog kartona su uzeti u obzir pri ocjeni trajnog smanjenja živote aktivnosti te bi ocjena bila veća da se nije radilo o prethodnim psihijatrijskim promjenama. Na pitanje smatraju li potrebnim izvođenje vještačenje po specijalistu psihijatru odgovara da su u postkontuzijskom sindromu uzete u obzir osim neuroloških i psihijatrijske smetnje te ukoliko se vještači po vještaku psihijatru potrebno je korigirati ocjenu postkontuziskog sindroma odnosno umanjiti za posljedice psihoorganskog sindroma što konkretno znači da su u našem nalazu i mišljenju taj sindrom cijenili sa 20% od čega 5% neurološke simptomatologije, a 15% psihijatrijske simptomatologiju. Na daljnje pitanje na koji način su utvrđivane posljedice štetnog događaja i domene psihološko psihijatrijske odgovara da je u obzir uzeta medicinska dokumentacija iz spisa, iskaz tužitelja i njegovog oca, neurološki pregled koji je obuhvaćao čitanje, pisanje, ispunjavanje jednostavnog inicijalnog testa koji govori o promjeni kognitivnih sposobnosti tzv. mini mental score. U obzir je uzeta dokumentacija koja se odnosila na ista stanja prije štetnog događaja. Tužitelj je nakon štetnog događaja u jednom navratu pregledan kod psihijatra koji navodi identične tegobe i promjene osobnosti kakve su konstatirane i na pregledu u sklopu vještačenja. Na daljnje pitanje odgovara kako postaje i detaljniji testovi za procjenu kognitivnog deficita na koje tužitelja nije upućivan te vještaci daju na uvid mini mental test koji je tužitelj ispunio i na koji se potpisao. Na pitanje da li bi pisani nalaz i mišljenje bio isti u dijelu neuroloških i psihijatrijskih posljedica da su u trenutku izrade tog nalaza imali na uvid fotografije i video zapis ogovara da obzirom da bi smanjila ukupnu ocjenu smanjenja životnih aktivnosti za 2%, a obzirom na blagu lijevu oduzetost koja je cijenjena sa 10% te bi od tih 10% umanjila za 20% dok za ostale ocjene, tj. za postkontuzijski sindrom i epilepsiju ne bih mijenjala ocjenu. Vještaci kirurg i neurolog navode kako je u njihovom pisanom nalazu i mišljenju ocjena smanjenja životnih aktivnosti tužitelja objedinjena na 50%, a ukoliko se uzmu fotografije i video zapis tada bi ta objedinjena ocjena bila 48%. Sve ocjene moguće je objediniti jednom ocjenom od 68% i pri tome nije provedeno aritmetičko zbrajanje. Ta ocjena odgovara ukupnom realnom smanjenju životnih aktivnosti tužitelja. Ukoliko se u obzir uzmu danas pregledane fotografije i video zapis tada bi objedinjena ocjena smanjenja životnih aktivnosti tužitelja bila 65%. Nadalje vještaci navode da je suština objedinjavanja organskih oštećenja različitih sustava je u tome da sveukupno smanjenje životnih aktivnosti ide do 100% iz tog razloga se ne provodi puko aritmetičko zbrajanja nego objedinjavanje čime se upravo sprečava to da ocjena prelazi 100%. Iako se oftalmološke i kirurške posljedice u konkretnom slučaju ne preklapaju iskazali su pojedine postotke kada bi se radilo o pojedinačnim ozljedama i posljedicama takvih ozljeda, a u konačnici su dali ukupno realno smanjenje životnih aktivnosti jer nesporno kod tužitelja postoje i preostale životne aktivnosti. Osoba se uvijek gleda kao jedna cjelina te sve različite posljedice zajednički utječu na funkcioniranje te osobe te se u svakodnevnom funkcioniranju te posljedice preklapaju jer npr. oštećenje vida utječe na kretanje, a i samo kretanje može biti uvjetovano vidom. Na pitanje da li posljedice na jednom organskom sustavu otežavaju posljedice koje postoje na drugom organskom sustavu odgovaraju da je takva situacija naravno moguća i da osjetilni sustavi i oštećenje lokomotornog sustava npr. međuzono djeluju jedno na drugo u otežavajućem smislu te su potrebne u rehabilitaciji razne prilagodbe da bi preostala određena razina funkcionalne aktivnosti. Vještaci objedinjuju i ocjenu naruženja kao naruženje srednjeg stupnja uočljivo drugima prilikom pogleda tužitelja.

35. Saslušani na ročištu 5. srpnja 2022. vještaci su iskazali da na pitanje u kojem obujmu je kod tužitelja bila umanjena životna aktivnost tijekom perioda prije stabilizacije zdravstvenog stanja navode da je na navedeno pitanje je moguće odgovoriti da je ono bilo od 100% neposredno nakon štetnog događaja pa se smanjivalo do stabilizacije stanja kada su ga procijenili sa kirurško i neurološkog gledišta sa 50% smanjenja životne aktivnosti. Npr. neposredno nakon štetnog događaja GCS je bio 6, primljen je u jedinici intenzivnog liječenja te u tom trenutku možemo govoriti od 100% smanjenu životnih aktivnosti. Dakle smanjenje životnih aktivnosti varira tijekom liječenja odnosno stabilizacije stanja ozljeđenika. Uzimajući u obzir zadobivene ozljede, tijek liječenja obično smatra da nakon ozljede mozga dolazi do stabilizacije 2 godine nakon štetnog događaja tj. mogu navesti da je nakon kontrole neurologa 12.6.2013. došlo do stabilizacije stanja. Nakon bolničkog liječenja koje je bilo na Klinici za neurokirurgiju od 5.3. do 9.3.2012. kada je učinjena kranioplastika pokrivanja defekta lubanje nakon učinjenog operacijskog zahvata nakon predmetnog štetnog događaja je negdje polovica tijeka liječenja te je tu negdje smanjenje životne aktivnosti sa kirurškog i neurološkog aspekta iznosi 60-65%. Način govora, izražavanja i oduzetosti je cijenjen između ostalog u smanjenju životnih aktivnosti. Što se tiče bježanja oko tužitelja to naruženje je ocijenjeno u primarnom oftalmaloškom nalazu i mišljenju. U pisanom nalazu i mišljenju ožiljci su opisani u nalazu i mišljenju u dijelu kirurškog nalaza, a zaostalost u mimici, u dijelu neurološkog nalaza te kao što je iskazno kao smanjenje životne aktivnosti s neurološkog aspekta. Kod tužitelja je učinjen operacijski zahvat rekonstrukcija lubanje nakon godine dana, nakon toga postoju ožiljci, ali prema kliničkom nalazu nema deformitet lubanje. Prema postojećoj medicinskoj dokumentaciji te kliničkom pregledu sa kirurškog i neurološkog aspekta nije mu potrebna trajna tuđa pomoć. Na daljnje pitanja uzroka sljepoće treba reći da je tužitelj u štetnom događaju zadobio opsežna oštećenja lubanje i mozga. Takva ozljede mogu dovesti do značajnog oštećenja vida. Opis neurologa kod prijema tužitelja 29.4.2011. pokazuje da je lijeva zjenica široka i areflektična to znači da ne reagira na osvjetljenje i također neurolog opisuje da ima dojam da tužitelj prati pogledom desnim okom, to ukazuje da je potpuna sljepoća lijevog oka posljedica ozljede ispod hijazme (križišća vidnih živaca) što znači i upućuje da se ozljeda dogodila na lijevom vidnom živcu periferno. Dakle radi se o izdvojenoj ozljedi vidnog živca u vrijeme traumatiziranja tako da te posljedice nisu izravno povezane sa ozljedama mozga. Manje je vjerojatno da je krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice izravan uzrok sljepoće lijevoga oka. Izvjesno je da se radi o izravnoj ozljedi vidnog živca na svom putu periferno ispod križišča do očne jabučice. Kod ovog teškog traumatiziranja sa lomovima u području lubanje moguća je izravna ozljeda vidnoga živca, a jednim dijelom moguća je i neizravna ozljeda vidnog živca u smislu edema vidnog živca u optičkom kanalu, a što je sve posljedica predmetnog ozljeđivanja, a mogući mehanizam ozljeđivanja je direktna ozljeda živca bilo ulomkom frakture ili slično odnosno razvojem edema vidnog živca. Na daljnji upit odgovaraju da je krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice, krvarenje u meke moždane ovojnice i difuzna aksozonska ozljeda mozga manje vjerojatni uzrok sljepoće, prema opisu stanja lijevog oka od strane neurologa. Krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice, krvarenje u meku moždanu ovojnicu i difuzna aksozonska ozljeda mozga su povezani s postkontuzijskim sindromom, posttraumatskom epilepsijom i spastičnom ljevostranom hemiparezom. U odnosu na upit da li su sve trajne posljedice koje su vještaci utvrdili u svom nalazu i mišljenju mogle zaostati bez obzira na prijelom lubanje navode da su navedene posljedice mogle nastati bez obzira na prijelom kostiju lubanje mada su u pisanom nalazu i mišljenju cijenili s određenim postotkom i posljedicu zadobivenog prijeloma više kostiju lubanja. U njihovom pisanom nalazu i mišljenju su ocijenili smanjenje životne aktivnosti sa ukupno realno 50% sa kirurško i neurološkog aspekta, a stanje po prijelomu lubanje mogu ocijeniti sa 5% od procijenjenih 50% dakle sa 2,5% da je stanje po prijelomu lubanje sudjelovalo u ukupnom realnom smanjenju životne aktivnosti sa kirurško i neurološkog aspekta. Uvijek je od utjecaja na konačnu posljedicu nakon ozljeđivanja sama težina ozljeđivanja odnosno sila koja djeluje na određeni organ. Izvršili su uvid u zapise zdravstvenog kartona tužitelja prije štetnog događaja, a što je navedeno u pisanom nalazu i mišljenju odnosno sa su izvršili uvid u zdravstveni karton tužitelja za vremensko razdoblje od 19.05.1993., dakle 18 godina unatrag od predmetnog štetnog događaja. Vidljivo je iz zdravstvenog kartona da je išao kod logopeda, kod psihijatra te da ima određene smetnje u ponašanju te su to kod izrade nalaza i mišljenja uzeli u obzir.

36. Saslušan na ročištu 7. studenog 2024. dr. Rašić je iskazao da je nakon neposrednog uvida u glavu tužitelja vidljiv ranije opisani polulučni ožiljak, a također u području lijeve slijepoočne regije postoji blago udubljenje kosti lubanje koji je posljedica operativnog zahvata koji je učinjen kod tužitelja, dakle radi se o asimetriji samog izgleda glave odnosno kosti lubanje. Sveukupno to je naruženje srednjeg stupnja, koje je vidljivo stalno kada se gleda tužitelj i kada je ošišan vrlo kratko. Ukupno naruženje bi bilo srednjeg stupnja koje je vidljivo stalno u socijalnom kontaktu, inače naruženje teškog stupnja se određuje kada postoji unakaženje odnosno stanje koja izaziva izrazitu nelagodu kod osobe koja gleda u oštećenu osobu, npr. amputacija ruke, noge, izraziti deformiteti kostiju lubanje i lica i sl. Kada bi tužitelj imao dužu kosu tada bi teoretski vidljivi deformitet bio nešto manje izražen jer bi bio pokriven kosom no opisani polulučni ožiljak postao bi značajnije jače izražen kada bi imao dužu kosu jer bi ožiljak bio bez kose. Dr. MJ iskazala je da verbalni izričaj tužitelja i mimika lica ne utječe na njegovo naruženje jer je na pregledu vještaka 2016. tužitelj govorio, čitao i pisao i u nalazu vještaka je to opisano kao neurološki deficit u koje spada mimika lica, a koja je dio oduzetosti lijeve strane koja je cijenjena u smanjenju životne aktivnosti, a također su cijenjene i smetnje govora stoga je i ocjena iznosila 40% s neurološke strane. Po pitanju govora navodi da tužitelj u kolokvijalnom razgovoru ne odaje jasni dojam oštećenja pa stoga niti ne nalazi naruženja. U kolokvijalnom govoru od strane tužitelja u komunikaciji s nestručnom osobom moglo bi se raditi o karakterološkoj osobini. Uvidom u zdravstveni karton naišla je na liječene po logopedu daleko prije štetnog događaja od 1997. stoga može zaključiti da su izvjesne smetnje verbalne komunikacije postojale i prije štetnog događaja. Dr. Cerovski iskazuje da je sa oftalmološkog motrišta vidljivo kod tužitelja anizokorija odnosno proširena zjenica lijevo i pozicija lijeve očne jabučice više u divergensu što je procijenio u pisanom nalazu i mišljenju kao naruženje srednjeg stupnja obzirom je uočljivo na socijalnoj udaljenosti. Vještaci suglasno iskazuju da je objedinjena ocjena smanjenja životne aktivnosti nije donesena matematičkim zbrajanjem pojedinih postotaka već objedinjenom ukupnom realnom ocjenom smanjenja životnih aktivnosti obzorom bi matematičkim zbrajanje dovelo do većeg postotka smanjenja životnih aktivnosti.

37. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Žarka Rašića, dr. GJV i dr. Branimira Cerovskog, i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a svojim detaljnim višestrukim usmenim očitovanjima vještaci su u cijelosti detaljno i obrazloženo otklonili prigovore stranaka.

38. U odnosu na posljedice ozljeđivanja iz iskaza tužitelja proizlazi da kao posljedicu nezgode i dan danas osjeća veliku bol u rukama i nogama pogotovu kod promjene vremena, a ponekad ga zna boljeti i glava. Na lijevo oko ništa ne vidi. Također je kao posljedicu nezgode obolio i od epilepsije, a epileptični napadaji se uglavnom događaju noću. Njegov se život nakon nezgode bitno promijenio jer više ne može gotovo ništa obavljati dulje vrijeme. Može se nečim baviti oko 2 sata i nakon toga više ne. Nakon nezgode ne bavi se nikakvim sportom. Uzima i lijekove za epilepsiju po dvije tablete dnevno. Prije ove nezgode nije sudjelovao u nikakvom sudaru. Nakon nezgode ne vozi niti motocikl niti automobil te nikada nije položio vozački ispit za vozača B kategorije. Prije prometne nezgode školovao se za vozača, no nakon nezgode je morao napustiti tu školu te nije više išao ni u drugu školu. Nije volio ići u školu pa su ga izbacili iz srednje škole zbog ponašanja nakon čega je upisao ZET-ovu školu za vozače u Buzetu koja traje 4 godine. U trenutku nezgode bio je na prvoj godini. Tome se želio ozbiljno posvetiti i završiti tu školu, a škola iz koje su ga izbacili je bila za vodoinstalatere u Rijeci. Odlazio je kod logopeda. I dalje odlazi na liječničke kontrole. Svoje dane provodi boraveći vani sa društvom, znaju ići saditi krumpir, raditi u vrtu. Ne prima nikakvu naknadu na ime tjelesnog oštećenja ili invalidnine. Plaća dopunsko zdravstveno osiguranje. Kad se vratio iz bolnice bila mu je potrebna pomoć roditelja. Pomagali su mu oko svega jer ništa nije mogao. Nakon nezgode potrebna mu je i dalje pomoć roditelja i djeda posebno zbog epileptičnih napada. Majka kuha i brine se o njemu. Prije nezgode znao je sam pripremiti jaja i slične obroke no to više ne može. I prije nezgode je majka kuhala ručak i večeru, a on doručak, a sada si može sam napraviti sendvič. Najviše mu je neugodno zbog ožiljka na glavi, oka i vrata te kada ga pitaju što je to. Nema djevojku.

39. Dopunski saslušan na ročištu 1. lipnja 2017. tužitelj je iskazao da kada mu se prezentiranju fotografije s lista 211-218 spisa navodi da ne zna kada su te fotografije snimljene. On je na tim fotografijama, ali ne zna tko ga je fotografirao. Misli da je obavljao radove u Križišću, ali nije siguran. Te radove je obavljao nakon nezgode, ali je samo pomagao. Konkretno je malo sam nosio stvari i malo je rušio zid. Ne može drugo raditi, najviše sat, dva do tri sata je nema snage tako da pomaže u radovima možda dva do tri puta mjesečno, uvijek istom čovjeku kojem je nadimak " T", a misli da se zove N. Zadnji puta je pomagao na gradilištu u siječnju te godine, a zna pomagati i svome ocu u vrtu tako da čupa travu. Doktori su mu rekli kako ne smije pretjerivati. Za radove za koje je pomagao " M" nije dobio nikakvu naknadu. U nezgodi mu je stradalo koljeno, a u ožujku ove godine je operirao koljeno. Nakon operacije koljena nije išao na rehabilitaciju. Tata mu je rekao da ga liječnici ne žele primiti zbog epilepsije. Vozačku dozvolu za motor dobio je prije nezgode, prije punoljetnosti.

40. Sud vjeruje iskazu tužitelja jer je isti logičan, životan, uvjerljiv i u skladu sa ostalim provedenim dokazima u spisu.

41. Sud je izvršio neposredni uvid u naruženje tužitelja te je utvrđeno da tužitelj na glavi ima polukružni ožiljak veličine oko 20 cm, a debljine 5 mm, te na desnoj strani glave pravocrtni ožiljak duljine 5 cm, a debljine oko 3 mm. Tužitelju lijevo oko bježi u stranu i lijevi dio glave je asimetričan u odnosu na desni dio glave.

42. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja i saslušanja tužitelja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

43. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

44. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 3.000,00 EUR.

45. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 2.900,00 EUR.

46. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen opseg pojačanih napora u omjeru od 68%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 59.725,26 EUR.

47. Cijeneći nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen stupanj naruženja, a u koji je sud i neposredno izvršio uvid, kao i činjenicu da se navedeno naruženje očituje u vidu vrlo vidljivih ožiljaka na glavi, bježanja lijevog oka i asimetrije glave, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 5.000,00 EUR.

48. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripao iznos od 70.625,26 EUR.

49. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (330 sati) te kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18 i 120/21) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2024. ("Narodne novine" br. 125/23) koja iznosi 840,00 EUR bruto, iznosila 5,19 EUR, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 875,97 EUR.

50. Tužitelju bi sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete pripao iznos od 71.501,23 EUR, međutim uzimajući u obzir njegov doprinos u omjeru od 45%, tužitelju bi pripao iznos od 32.175,55 EUR. Uzimajući u obzir nesporno uplaćeni iznos od 19.908,42 EUR, tužitelju je dosuđen daljnji iznos od 12.267,13 EUR.

51. Tužitelj ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba čl. 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući se u konkretnom slučaju radi o lex specialis koji se primjenjuje na ovaj pravni odnos to tužitelj temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP-a ima pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva. Spisu na listu 40 prileži odštetni zahtjev datiran 20.6.2011., međutim uz isti nije dostavljen dokaz kada ga je tuženik primio, niti spisu prileži odgovor tuženika na odštetni zahtjev iz kojeg bi se moglo nedvojbeno zaključiti da je tuženik takav zahtjev zaprimio. Stoga su tužitelju zakonske zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu dosuđene od dana podnošenja tužbe odnosno od 11. ožujka 2014. do isplate. Stopa zakonske zatezne kamate određena je temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.

52. U odnosu na protivljenje tuženika tijeku kamate na neimovinsku štetu od podnošenja tužbe na preinačeni tužbeni zahtjev ističe se da je tužitelj podneskom od 29. lipnja 2020. specificirao visinu tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja i u skladu sa izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Sukladno čl. 191. st. 2. ZPP-a tuženik se ne može protiviti preinaci tužbe kojom tužitelj zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe iz iste činjenične osnove zahtijeva drugu novčanu svotu. Pritom se ističe da su Orijentacijski kriteriji samo okvir koji treba omogućiti ujednačenu primjenu prava i ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. Stoga ovaj sud ne smatra da navedena preinaka tužbe utječe na tijek zateznih kamata budući je ista činjenična osnova zahtjeva. Naime, što se tiče tijeka zatezne kamate sukladno čl. 1103. ZOO-a odlučan je dan podnošenja tužbe ili odštetnog zahtjeva, s obzirom na to da je za početak tijeka zatezne kamate bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičnog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom. Stoga, kada tužitelj temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa, on time nije promijenio istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužitelj ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak, jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije. U tom smislu nije važna odredba čl. 191. st. 1. ZPP-a, koja povišenje tužbenog zahtjeva tretira kao preinačenje tužbe, jer je njeno značenje samo procesne naravi i ima svrhu da takvu dispoziciju tužitelja podvrgne pravilima iz čl. 191. st. 2. ZPP-a. Stoga je tužitelju zatezna kamata na neimovinsku štetu dosuđena od dana podnošenja tužbe odnosno od 11. ožujka 2014. do isplate.

53. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

54. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a. Naime, tužitelj je u osnovi uspio u omjeru od 55%, a u visini u omjeru od 32% pa su obje stranke uspjele u približno jednakim dijelovima te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

55. Utuženi iznosi preračunati su u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/2022).

56. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.