REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-225/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Marijanu Muža, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici, odvjetnici Nadi Milić iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 23. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja te punomoćnice tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku, 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 39.816,84 € sa osnova ulaganja u zemljište zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamata tekućim od dana podnošenja ove protutužbe pa do isplate po stopi koja se određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućim polugodištu uvećano za tri postotna poena u roku od 15 dana;

2. Nalaže se DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.954,21 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja ove protutužbe pa do isplate po stopi koja se određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućim polugodištu uvećano za tri postotna poena u roku od 15 dana."

II. Određuje se tužiteljima da tuženiku naknade troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 22.638,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da se prijepor između stranaka u pogledu zemljišta nalazi u činjenici da je tuženik nakon stjecanja predmetne nekretnine odbijao naknaditi II. tužitelju iznos ulaganja na predmetnoj nekretnini u visini od 300.000,00 kn koje radove je II. tužitelj izvršio na zemljištu tuženika.

1.1. Prilikom stjecanja predmetne nekretnine, II. tužitelj i tuženik su bili u međusobnom poslovnom odnosu temeljem kojeg je tuženik stekao predmetnu nekretninu, u naravi oranicu posredstvom II. tužitelja pod povoljnim financijskim uvjetima, a što je bio rezultat njihove ukupne poslovne suradnje koja je uključivala i obvezu tuženika kao ortaka u poslovnom projektu II. tužitelja, vezano uz poslovanje lokala II. tužitelja "Ice bar" koji se nalazi na otoku Pagu na temelju kojeg je tuženik preuzeti obvezu sudjelovanja u investiranju dobiti i eventualnom gubitku koji bi isti mogao ostvariti.

1.2. U odnosu na samu nekretninu zemljišta, tuženik je bio dužan naknaditi ulaganja koja je II. tužitelj u njegovo ime i za račun izvršio na predmetnoj nekretnini, a čija vrijednost se procjenjuje na 300.000,00 kn. Radovi su uključivali prenamjenu oranice u parkirališno mjesto što je sve o svom trošku učinio II. tužitelj te je postojeću oranicu pretvorio u sadašnju nekretninu koja je predmet najma trećih osoba.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, osnov i visinu potraživanja. Tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

2.1. Nadalje, navodi da je sklopljen ugovor o zakupu građevinskog zemljišta od 11. svibnja 2017. kojim je II. tužitelju omogućeno korištenje nekretnine bez naknade za određeno vrijeme, a sve kako bi tuženik financijski pomogao tužiteljima kako bi razriješili međusobne odnose. Tuženik im je omogućio da stječu prihod i da pritom snose minimalne troškove.

2.2. U odnosu na nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] koje su građevinska zemljišta, uređena kao parkirališta, tuženik i II. tužitelj su ranije u odnosu na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Črnkovec 11. svibnja 2017. sklopili ugovor o zakupu građevinskog zemljišta na određeno vrijeme, a koji je prestao protekom vremena na koji je sklopljen. Predmetni ugovor je nekretnina za ugovoreno razdoblje dana na korištenje bez naknade.

2.3. Tijekom trajanja tog ugovornog odnosa, tuženik je stekao vlasništvo i nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je kupio kao uređene nekretnine, uređene za korištenje u svrhu parkirališta.

2.4. Nakon što je ugovor o zakupu građevinskog zemljišta od 11. svibnja 2017. istekao 1.. studenoga 2017., tuženik i II. tužitelj su usmeno sklopili novi ugovor o zakupu svih opisanih i navedenih nekretnina s početkom od 1. studenoga 2017. i to na način da iznos zakupnine u periodu od 1. studenoga do 30. travnja iznosi 1.200,00 eura u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja, a u periodu od 1. svibnja do 31. listopada iznosi 1.500,00 eura u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja.

2.5. I., II. i III. tužitelji nisu prilikom niti jedne kupoprodaje nekretnina koje su predmet ovog postupka sudjelovali bilo kakvim novčanim sredstvima, niti su postavljali bilo kakve uvjete .

2.6. Uz postojanje dugova glede osnovnih životnih potreba I. i II. tužitelja, nije razvidno kakva je to ulaganja platio II. tužitelj na nekretninama k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u ime i za tuženikov račun kako je to navedeno u tužbi, a koje opisuje u iznosu od 300.000,00 kn te na osnovu kojih dogovora ugovora i računa je to učinio.

2.7. II. tužitelj od osnivanja poslovne suradnje, a potom i u sporazumima kojima se odgađalo plaćanje dugovanja, nikada nije potraživao bilo kakav iznos od tuženika, a pogotovo ne ulaganja u nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].

2.8. Nadalje, pisanom potvrdom ovjerenom kod javnog bilježnika od 27. srpnja 2018. pod poslovnim brojem OV-7459/2018, II. tužitelj je izričito potvrdio da nema, niti će imati bilo kakvih potraživanja prema tuženiku, koja bi nastala na ulaganja na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2.9. Sukladno naprijed navedeno, tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, predlaže da se isti odbaci, podredno odbije u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cijeli predmet, u ugovor o zakupu građevinskog zemljišta (list 14-15 spisa), priloženu dokumentaciju (list 28-50 spisa te list 91-103 spisa), saslušani su kao stranke u postupku II. tužitelj HN te tuženik DN te u svojstvu svjedoka EN, izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. Jure Galića, dipl.ing. građevinarstva od 10.11.2024. (list 125-130 spisa), na ročištu održanom 23. travnja 2025. saslušan je stalni sudski vještak mr.sc. Jure Galić, dipl.ing. građevinarstva.

4. Nakon procjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14: dalje ZPP), sud smatra da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificirani podneskom od 23. prosinca 2022. u cijelosti neosnovani.

5. Uvidom o ugovor o zakupu građevinskog zemljišta od 11. svibnja 2017. ovjerenom od strane javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa] zaključen između DN kao zakupodavca te HN kao zakupnika (list 14-15 spisa), utvrđeno je da ugovorne strane člankom 1. Ugovora, suglasno utvrđuju da je zakupodavac vlasnik nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica kod kuće u [adresa] površine 517 čhv upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je člankom 2. Ugovora određeno da ugovorne strane su suglasne da zakupodavac predaje zakupniku nekretninu opisanu u čl. 1. Ugovora u zakup bez naknade s postojećom infrastrukturom i u stanju da je zakupnik može normalno upotrebljavati.

6. II. tužitelj HN je iskazao da je tijekom 2016. putem oglasa Njuškalo pronašao povoljno zemljište u Selnici Šćitarjevskoj na prodaji te je o tome obavijestio DN koji je kupio to zemljište po cijeni od 28.000,00 eura. Tijekom 2017. DN mu je dao na korištenje to zemljište u najam bez plaćanja zakupnine na 6 mjeseci, odnosno bez naknade koje zemljište je bilo neuporabljivo, te je trebalo skidati humus i sloj i nasipavati zemljište da bi se teren poravnao. Nakon toga je tijekom 2017. iznajmio zemljište te je potpisao dokument da se odriče prava potraživanja ulaganja u zemljište, a istovremeno su potpisali dokument o utvrđenim međusobnim odnosima. Tada je njegova supruga EN potpisala kupoprodajni ugovor o prodaji stana s DN te je u tijeku postupak poništenja navedenog ugovora u predmetu P-23/2021. Nakon toga su potpisali dokument o plaćanju najamnine 1.200,00 eura za vrijeme zime, a ljeti 1.500,00 eura mjesečno. Kasnije je tuženik DN otišao u rent-a car te tražio da rent-a car plaća za uređeno zemljište 11.000,00 kuna mjesečno. Nakon toga je DN tijekom 2020. pokrenuo postupka osiguranja dokaza na terenu u predmetu R1-22/2020 te je povukao navedeni prijedlog te je htio to zemljište iznajmiti nekoj drugoj osobi, da bi kasnije to zemljište prodao tako da DN više nije vlasnik tog zemljišta.

7. Tuženik DN je iskazao da je točno da je HN putem oglasa Njuškalo pronašao u Selnici Šćitarjevskoj zemlju koja je navodno bila po povoljnoj cijeni te je cijena zemljišta bila 20.000,00 eura, koje su trebalo zajedno kupiti, ali budući da Kiseljak financijski nije mogao, tuženik navodi da je on sam kupio to zemljište tijekom 2016. kada je postao vlasnik istog. Kasnije ga je Kiseljak tražio da mu iznajmi to zemljište u ožujku 2017. kada je pokrenuo posao autopraone te mu je zemljište trebalo za parkiranje automobila. Navedeno zemljište iznajmio je Kiseljaku na rok od 8 mjeseci kako bi Kiseljak mogao raditi poslove u autopraoni te na taj način tuženom vratiti ranija dugovanja te da mu zbog toga neće naplaćivati najam tog zemljišta, te je stoga smatrao da nema prema Kiseljaku nikakve obveze s osnove njegovog ulaganja i uređivanja tog zemljišta, a što je navedeno i u ugovoru o zakupu građevinskog zemljišta. Navodi da drugu česticu koja je veća je kupio od gospođe SN u listopadu 2017., a do trenutka dok nije kupio to zemljište, HN je bio u najmu te čestice te njegove čestice koju je prvu kupio, te je također HN bio upoznat s činjenicom da DN kupuje česticu od gospođe SN. Ističe da u bilo kojem trenutku nisu ga obavijestili, niti Kiseljak, niti gđa. SN da bi on trebao imati bilo kakva dugovanja radi uređenja zemljišta. Također, navodi da je umjesto HN platio gđi. SN radi korištenje tog zemljišta umjesto HN iznos od 2.500,00 eura za razdoblje od lipnja do studenoga 2017.. Kada je kupio to drugo zemljište rekao je Kiseljaku da mu ne može više davati u najam to zemljište besplatno, već da mu treba početi plaćati najamninu i to za zimski period za sve zemljište iznos od 1.200,00 eura te za ljetni period iznos od 1.500,00 eura.

8. Svjedok EN (supruga tuženika) je iskazala da joj je poznato što je predmet ovog spora, navodeći da s G njen suprug ima više sporova. Nadalje, navodi da je njen suprug tijekom 2016. jednu nekretninu u Selnici Šćitarjevskoj površine od 1800 m² od fizičke osobe te da je tijekom 2017. HN tražio od njenog supruga da mu da u najam to zemljište radi potrebe njegovog poslovanja, da je u svibnju 2017. sklopljen ugovor o najmu između DN i HN, da je DN dao tu nekretninu u najam HN bez naknade te da je HN bio u posjedu predmetne nekretnine od 1. ožujka 2017.. Također, iskazuje da je tijekom 2016. DN pozajmio određenu svotu novca HN, odnosno GN te zbog navedenih okolnosti ,došlo je do sklapanja predugovora u svibnju 2017. u kojem je bilo navedeno do kada može bez naknade koristiti nekretninu te da se išlo u tom smjeru da ne dođe do realizacije ugovora u vezi kupoprodaje stana, već da Kiseljak isplati dug DN u određenom roku, odnosno do 11. mjeseca 2017., ali Kiseljak nije ispoštovao navedeni dogovor te nije vratio dug zbog čega su krenuli u realizaciju kupoprodajnog ugovora o prodaji stana koji je bio u vlasništvu GN. Nadalje, navodi da je na toj nekretnini u [adresa] HN izvršio preinake, ali ne zna je li imao dopuštenje za izvršenje tih preinaka na nekretnini koje je radio zbog svojeg poslovanja, a da DN, odnosno tuženik nije imao nikakve koristi od toga te je bilo rečeno da kada prestane ugovor o najmu, Kiseljak može sve što se može prenijeti s nekretnine uzeti sebi i odvesti s te nekretnine te da je DN na taj način HN dao do znanja da ne prihvaća nikakva ulaganja, ni preinake na toj nekretnini, dodajući da je njen suprug DN u prosincu 2017. kupio drugu polovicu te nekretnine radi povećanja posjeda te da dok je bio prijašnji vlasnik te druge polovice nekretnine, HN je također izvršio preinake na toj nekretnini. Kasnije je cijelu tu nekretninu njen suprug prodao trećoj osobi, ali šljunak koji je bio nasut na tu nekretninu nije povisio vrijednost nekretnine, već naprotiv snizio vrijednost iste, budući da se u tom dijelu radi poslovna zgrada te će se raditi iskopi te će se nasuti šljunak najvjerojatnije morati ukloniti. Ističe da je HN u svakom trenutku mogao odvesti šljunak s nekretnine te da mu je njen suprug DN to dozvolio.

9. Sud iskaze II. tužitelja HN te tuženika DN i svjedokinje EN u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite budući da isti imaju neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku, osim dio iskaza II. tužitelja koji je u suprotnosti s iskazom tuženika, saslušane svjedokinje te ostalim provedenim materijalnim dokazima (nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke, dipl. ing. Jure Galića), sud u tom dijelu smatra isti neistinit i nevjerodostojan.

10. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. Jure Galića, dipl.ing. građevinarstva, utvrđeno je da je navedeni vještak u svojem mišljenju iskazao da nakon proučenog kompletnog stanja spisa te izvršenog uviđaja na licu mjesta daje sljedeće mišljenje:

- za vještaka je nesporno da su na predmetnoj nekretnini, a vezano na zadatak vještačenja, izvedeni radovi uređenja i planiranja terena, koje je vještak prikazao kroz točku II.

- s druge strane, kada se govori o trošku navedenih radova, Vještak je mišljenja da se troškovi uklanjanja humusa te nasipavanja materijala u prvoj fazi (period korištenja od strane Tuženika) mogu kompenzirati sa cijenom samog humusa, odnosno kao naknada za odlaganje neopasnog građevinskog otpada. Posebno je važno naglasiti ne postoje nikakvi računi, otpremnice, niti atesti za ugrađeni materijal a riječ je o vrlo velikoj površini (preko 3.000 m2) što dodatno potvrđuje navode vještaka.

Zaključno:

- vještak smatra da su troškovi uklanjanja humusa kompenzirani sa samim materijalom te da se trošak navoženja, zbijanja i planiranja prvog sloja (do PP podloge za tlo) može kompenzirati naknadom za dozvolu za odlaganje ranije opisanog materijala (neopasni građevinski otpad) na predmetnoj lokaciji.

10.1. Na ročištu održanom 23. travnja 2025. stalni sudski vještak mr.sc. Jure Galić, dipl.ing. je iskazao da u potpunosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na prigovore iz podneska tužitelja od 12. ožujka 2025. navodi da bi se predmetna parcela uredila da je potrebno izvršiti neki rad. Za svaki izvršeni rad potrebno je izvoditelju ili platiti u novcu ili provesti kompenzaciju na neki drugi način. U predmetnom slučaju ne postoje nikakvi dokazi o plaćanju sredstva za izvršeni rad, niti postoje dokazi o mjestu i načini odlaganja uklonjenih humusa, a radi se o količini od 900 kubika, odnosno 90 kamiona humusa. Jednako kako postoji trošak rada, isto tako postoji i tržišna vrijednost humusa kao materijala koji je tražen na tržištu, a koji je negdje deponiran. Također, vještak je iskazao da je tijekom očevida utvrđeno da je ranija situacija bila takva na terenu da je predmetna parcela bila zatravljena livada, te da je vidljivo da se provode radovi na izgradnji hale, te da je došlo do zasipavanja, odnosno nasipavanja određene vrste materijala (građevinski otpad). Nadalje je iskazao da je moguće procijeniti vrijednost predmetnih radova uz uvjet kada bi se točno definirale granice parcele što na očevidu nije bilo moguće, budući da bi zbog toga trebao sudjelovati vještak geodetske struke na očevidu kako bi odredio položaj, površinu i veličinu parcele.

11. Sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. Jure Galića, dipl.ing. građevinarstva u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i valjan budući je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe.

12. Sukladno vještačkom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka mr.sc. Jure Galića, dipl.ing. građevinarstva, nedvojbeno proizlazi da tužitelji nemaju nikakva potraživanja s osnova uređivanja i nasipavanja nekretnine u Selnici Šćitarjevskoj prema tuženom, budući da je vještak zaključno istaknuo da smatra da su troškovi ulaganja humusa kompenzirani sa samim materijalom, a i tužitelj HN dajući svoj iskaz iskazao da je tijekom 2017. iznajmio zemljište te potpisao dokument da se odriče prava potraživanja na ime ulaganja u zemljište, kao i iskaza tuženika DN proizlazi da tužitelji nemaju nikakva potraživanja prema tuženiku s osnova ulaganja i uređivanja navedenog zemljišta u Selnici Šćitarjevskoj, budući da je bio dogovor između tužitelja i tuženika da će tuženik iznajmiti tužitelju zemljište na 8 mjeseci i to bez naknade kako bi tužitelj počeo s radom autopraone, a što je navedeno i u ugovoru o zakupu građevinskog zemljišta tako da je tuženik smatrao da nema prema tužitelju nikakve obveze po osnovi ulaganja i obnove tog zemljišta.

13. Iz provedenog postupka proizlazi kako tužitelji nemaju nikakvu pravnu ili ugovornu osnovu potraživati utuženi iznos i u slučaju da su doista imali bilo kakve materijalne izdatke i ulaganja u predmetnu nekretninu. Tužitelji nisu valjanim dokazima (računima, ugovorom s izvođačima i slično) dokazali da bi uopće imali troškove, kako to navode u tužbi.

13.1. Također, sukladno provedenom postupku proizlazi kako tužiteljima ne pripadaju nikakvi novčani iznosi s osnove navodnih ulaganja u predmetnu nekretninu, a sukladno ugovornoj odredbi članka 5. Ugovora o zakupu građevinskog zemljišta od 11. svibnja 2017. gdje je navedeno da se zakupnik obvezuje s 1. studenim 2017. zakupodavcu vratiti nekretninu u isključivi posjed zajedno sa svim poboljšicama koje je zakupnik u ugovoreno vrijeme učinio, te uz to treba imati u vidu činjenicu da tužitelji tijekom postupka ničime nisu dokazali da bi imali bilo kakve izdatke po navedenoj osnovi što nedvojbeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. Jure Galića, dipl.ing. građevinarstva, iz čega nedvojbeno proizlazi da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti te je slijedom navedenog odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem odredbe čl.154. st.1. i čl. 155. ZPP-a, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te sukladno priloženom troškovniku tuženika. Sud je tuženiku priznao sljedeće troškove parničnog postupka: sastav odgovora na protutužbu od 16.4.2020. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na ročište 5.5.2022. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na ročište 8.9.2022. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na ročište 3.10.2022. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 18.10.2022. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na ročište 14.12.2022. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 2.2.2023. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 8.3.2023. u iznosu od 50,00 eura, pristup na ročište 27.6.2023. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 7.11.2023. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na ročište 21.11.2023. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 21.12.2023. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na ročište 7.2.2024. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 19.2.2024. u iznosu od 1.000,00 eura, sastav podneska od 18.3.2024. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na očevid 18.10.2024. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na ročište 13.3.2025. u iznosu od 1.000,00 eura, pristup na ročište 23.4.2025. u iznosu od 1.000,00 eura što ukupno iznosi 17.050,00 eura uz PDV 25% odnosno 4.262,50 eura što iznosi 21.312,50 eura, pristojba na odgovor na tužbu u iznosu od 663,00 eura, pristojba na presudu u iznosu od 663,00 eura tako da sveukupni troškovi paničnog postupka iznose 22.638,50 eura, a kako je to odlučeno u točki II. izreke presude.

Velika Gorica, 6. lipnja 2025.

Sudac:

Marijan Muža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.