REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-1151/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER SIGMA j.d.o.o. OIB: 95024223996, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv tuženika UniCredit Leasing Croatia d.o.o. OIB: 18736141210, Zagreb, Samoborska cesta 145, kojeg zastupa punomoćnik ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. travnja 2025. godine u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 06. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I/ Utvrđuje se da je u Ugovoru o operativnom leasingu broj 01838/RK od 21. srpnja 2008. godine koji su zaključili tuženik, kao davatelj leasinga, i PANTHY VANJA, kao primatelj leasinga, na iznos 45.826,86 CHF radi korištenja vozila RENATUL Laguna BERLINE 2.0 DCI ništetna djelomično odredba koja glasi:
"6.1. Kalkulacija leasing obroka se mijenja ovisno o promjeni refinanciranja davatelja leasing na tržištu novca."
kao i djelomično odredba koja glasi:
"17.1. Usklađivanje visine jamčevine, iznosa leasing obroka ili drugih plaćanja iz ugovora o leasingu uslijed promjene uvjeta refinanciranja."
II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o operativnom leasingu broj 01838/RK od 21. srpnja 2008. godine koji su zaključili tuženik, kao davatelj leasinga, i PANTHY VANJA, kao primatelj leasinga, na iznos 45.826,86 CHF radi korištenja vozila RENATUL Laguna BERLINE 2.0 DCI u preostalom dijelu njegovog sadržaja.
III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjevi tužitelja koji glasi:
" Nalaže se tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 1.837,81 € uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01.siječnja 2023. godine, a od 01.siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena
počev od 22.07.2008. godine pa do isplate na iznos 108,68 €
počev od 12.08.2008. godine pa do isplate na iznos 22,37 €
počev od 09.09.2008. godine pa do isplate na iznos 22,38 €
počev od 10.10.2008. godine pa do isplate na iznos 22,82 €
počev od 12.11.2008. godine pa do isplate na iznos 25,27 €
počev od 09.12.2008. godine pa do isplate na iznos 23,99 €
počev od 13.01.2009. godine pa do isplate na iznos 24,75 €
počev od 10.02.2009. godine pa do isplate na iznos 24,70 €
počev od 10.03.2009. godine pa do isplate na iznos 24,99 €
počev od 08.04.2009. godine pa do isplate na iznos 24,59 €
počev od 12.05.2009. godine pa do isplate na iznos 24,57 €
počev od 19.05.2009. godine pa do isplate na iznos 0,81 €
počev od 20.06.2009. godine pa do isplate na iznos 24,24 €
počev od 02.07.2009. godine pa do isplate na iznos 0,10 €
počev od 09.07.2009. godine pa do isplate na iznos 23,98 €
počev od 12.08.2009. godine pa do isplate na iznos 24,36 €
počev od 11.09.2009. godine pa do isplate na iznos 24,57 €
počev od 07.10.2009. godine pa do isplate na iznos 24,29 €
počev od 11.11.2009. godine pa do isplate na iznos 24,19 €
počev od 11.11.2009. godine pa do isplate na iznos 3,44 €
počev od 11.11.2009. godine pa do isplate na iznos 7,51 €
počev od 10.12.2009. godine pa do isplate na iznos 24,23 €
počev od 14.01.2010. godine pa do isplate na iznos 24,58 €
počev od 10.02.2010. godine pa do isplate na iznos 24,90 €
počev od 10.03.2010. godine pa do isplate na iznos 24,66 €
počev od 10.04.2010. godine pa do isplate na iznos 25,26 €
počev od 12.05.2010. godine pa do isplate na iznos 24,87 €
počev od 10.06.2010. godine pa do isplate na iznos 25,11 €
počev od 08.07.2010. godine pa do isplate na iznos 26,72 €
počev od 11.08.2010. godine pa do isplate na iznos 26,34 €
počev od 10.09.2010. godine pa do isplate na iznos 27,63 €
počev od 13.10.2010. godine pa do isplate na iznos 26,90 €
počev od 29.10.2010. godine pa do isplate na iznos 5,88 €
počev od 11.11.2020. godine pa do isplate na iznos 26,30 €
počev od 10.12.2010. godine pa do isplate na iznos 28,11 €
počev od 12.01.2011. godine pa do isplate na iznos 28,98 €
počev od 15.02.2011. godine pa do isplate na iznos 28,25 €
počev od 10.03.2011. godine pa do isplate na iznos 28,40 €
počev od 15.03.2011. godine pa do isplate na iznos 8,49 €
počev od 12.04.2011. godine pa do isplate na iznos 27,97 €
počev od 10.05.2011. godine pa do isplate na iznos 28,12 €
počev od 11.06.2011. godine pa do isplate na iznos 29,78 €
počev od 12.07.2011. godine pa do isplate na iznos 30,12 €
počev od 12.07.2011. godine pa do isplate na iznos 0,09 €
počev od 27.08.2011. godine pa do isplate na iznos 32,75 €
počev od 07.09.2011. godine pa do isplate na iznos 0,18 €
počev od 07.10.2011. godine pa do isplate na iznos 31,99 €
počev od 13.10.2011. godine pa do isplate na iznos 0,27 €
počev od 09.11.2011. godine pa do isplate na iznos 30,72 €
počev od 09.11.2011. godine pa do isplate na iznos 5,88 €
počev od 29.11.2011. godine pa do isplate na iznos 0,25 €
počev od 30.12.2011. godine pa do isplate na iznos 39,82 €
počev od 30.12.2011. godine pa do isplate na iznos 19,44 €
počev od 10.01.2012. godine pa do isplate na iznos 0,36 €
počev od 10.01.2012. godine pa do isplate na iznos 0,20 €
počev od 10.01.2012. godine pa do isplate na iznos 0,43 €
počev od 25.02.2012. godine pa do isplate na iznos 31,20 €
počev od 25.02.2012. godine pa do isplate na iznos 0,46 €
počev od 06.03.2012. godine pa do isplate na iznos 0,47 €
počev od 29.03.2012. godine pa do isplate na iznos 31,67 €
počev od 29.03.2012. godine pa do isplate na iznos 0,46 €
počev od 14.04.2012. godine pa do isplate na iznos 0,49 €
počev od 04.05.2012. godine pa do isplate na iznos 32,10 €
počev od 15.05.2012. godine pa do isplate na iznos 0,58 €
počev od 28.06.2012. godine pa do isplate na iznos 0,02 €
počev od 28.06.2012. godine pa do isplate na iznos 0,66 €
počev od 30.06.2012. godine pa do isplate na iznos 32,00 €
počev od 17.07.2012. godine pa do isplate na iznos 0,14 €
počev od 30.08.2012. godine pa do isplate na iznos 0,78 €
počev od 30.08.2012. godine pa do isplate na iznos 31,92 €
počev od 30.08.2012. godine pa do isplate na iznos 31,92 €
počev od 04.09.2012. godine pa do isplate na iznos 31,92 €
počev od 21.09.2012. godine pa do isplate na iznos 0,57 €
počev od 17.10.2012. godine pa do isplate na iznos 32,06 €
počev od 26.10.2012. godine pa do isplate na iznos 0,70 €
počev od 20.11.2012. godine pa do isplate na iznos 5,97 €
počev od 23.12.2012. godine pa do isplate na iznos 31,36 €
počev od 23.12.2012. godine pa do isplate na iznos 1,44 €
počev od 25.12.2012. godine pa do isplate na iznos 32,02 €
počev od 02.02.2013. godine pa do isplate na iznos 64,14 €
počev od 07.03.2013. godine pa do isplate na iznos 30,73 €
počev od 11.04.2013. godine pa do isplate na iznos 0,15 €
počev od 11.04.2013. godine pa do isplate na iznos 31,15 €
počev od 06.06.2013. godine pa do isplate na iznos 0,59 €
počev od 06.06.2013. godine pa do isplate na iznos 30,04 €
počev od 06.06.2013. godine pa do isplate na iznos 30,04 €
počev od 20.07.2013. godine pa do isplate na iznos 93,23 €
počev od 23.07.2013. godine pa do isplate na iznos 5,14 €
počev od 26.07.2013. godine pa do isplate na iznos 0,70 €
počev od 26.07.2013. godine pa do isplate na iznos 0,38 €.".
V/ Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troška parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 €.
VI/ Odbija se djelomično tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 € kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 28. svibnja 2024. godine podnio tužbu u kojoj u kratkom navodi kako su tuženik i AŽ sklopili Ugovor o operativnom leasingu broj 01838/RK od 21. srpnja 2008. godine sa Općim uvjetima ukupne vrijednosti naknade 45.826,86 CHF i objekta leasinga vozilo, RENATUL Laguna BERLINE 2.0 DCI. Ugovorom o cesiji broj UCL003 je cedent PANTHY VANJA ustupio/je tužitelju jednu dvadestinu (1/20) novčane tražbine radi stjecanja bez pravnog osnova (restitucije na temelju ništetnosti). iz Ugovor o operativnom leasingu. Navodi kako je ništetan Ugovor o operativnom leasingu broj 01838/RK od 21. srpnja 2008. godine iz čijeg sadržaja proizlazi da je ugovorena promjenjiva naknada u slučaju uvođenja novih poreza, davanja, pristojbi ili promjene uvjeta refinanciranja, donošenja odluka nadležnih tijela ali nije bio određen promjenjivi parametar odnosno nije bila određena struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi pa je činidba neodređena i neodrediva niti je u smislu članka 272. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu: ZOO), određena treća osoba koja bi određivala promjenu iznosa ukupne naknade, a ukupna naknada te pojedini iznos naknade koji se plaća određeni broj puta je po članku 36. stavak 1. točka 6. i 7. Zakona o leasingu bitni sadržaju ugovora o operativnom leasingu, radi čega je Ugovor o operativnom leasingu ništetan po članku 270. i 322. ZOO-a bez kojeg ovaj ne može opstati. Navodi kako je nesporno u smislu članka 324. stavak 1. ZOO, da su ugovorne stranke smatrale promjenjivu naknadu bitnim uvjetom i odlučujućom pobudom odnosno motivom za sklapanje ugovora međutim način na koji su suugovaratelji uredili ugovorni odnos sa promjenjivom naknadom je neodređen i neodrediv radi čega je cijeli Ugovor o operativnom leasingu ništetan. Istaknuo je da ugovaranje promjenjive naknade ne dovodi do neravnopravnosti u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača i ne ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora u smislu članka 296. stavak 1. ZOO te predstavlja i legitimni interes davatelja leasinga, ali način na koji su suugovaratelji su uredili ugovorni odnos sa promjenjivom naknadom je neodređen i neodrediv radi čega je radi Ugovor o operativnom leasingu je ništetan. Ujedno kako je činidba iz Ugovora o operativnom leasingu neodređena i neodrediva, tako je ugovor protivan članku 36. stavak 3.i 4. Zakona o leasingu tj. nije napisan na razumljiv način, pa je ništetan po članku 322. ZOO. FŽ je po Ugovor o operativnom leasingu platio ukupno iznos od 276.940,03 kn odnosno 36.756,26 €. Obzirom je Ugovor o operativnom leasingu ništetan, a Ugovorom o cesiji je AŽ ustupio uz naknadu tužitelju jednu dvadesetinu (1/20) novčane tražbine radi stjecanja bez pravnog osnova (restitucije ne temelju ništetnosti), to tužitelj ima tražbinu prema tuženiku u iznosu od 1.837,81 €. Navodi kako je tuženik nepošten stjecatelj jer je dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) pa je tako dužan vratiti stečeni iznos po članku 323. ZOO te platiti i zakonske zatezne kamate.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev te je učinio nespornim da je sklopljen ranije navedeni Ugovor o operativnom leasingu između tuženika i FŽ, no osporio je osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći kako tužitelj nije dokazao status potrošača prednika tužitelja, slijedom čega spori aktivnu legitimaciju. Također navodi da se predmetna tražbina nije mogla prenijeti ugovorom o cesiji jer da je ona strogo osobne naravi koja pripada potrošaču odnosno korisniku leasinga pa nisu prenosiva, sve sukladno čl. 80. ZOO-a. Nadalje, navodi kako je dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope te da je temeljno načelo obveznog prava sloboda ugovaranja iz čl. 2. ZOO-a prema kojemu sudionici u prometu slobodno uređuju obveze odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Ugovaranje odredbe o promjenjivosti kamatne stope nije zabranjeno niti jednim propisom. Člankom 26. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, određeno je da stopa kamata između trgovaca, odnosno trgovaca i osoba javnog prava ne može biti viša od stope zatezne kamate uvećane za polovinu te stope. Tuženik je prilikom donošenja odluka o promjenama kamatnih stopa u cijelosti postupio sukladno odredbama ranije navedenim ograničenjima. Napominje da je ugovoru sklopljen temeljem ponude koja je sastavni dio ugovora te je jasno navedeno u njoj kako je iznos kamatne stope naveden iznos od 9,9900%. Dakle, primatelj leasinga je izričito bio upoznat s kamatnom stopom temeljem koje je utvrđen iznos leasing rate. Tuženik je tužitelju tijekom trajanja njihovog ugovornog odnosa usklađivao kamatnu stopu sukladno kretanju LIBOR-a te je uzimajući u obzir te promjene vršio korekciju kamatne stope koju je primatelj leasinga bio u obvezi platiti kao dio leasing rate. Prilikom korekcije kamatne stope, tuženik je primatelju leasinga na računu jasno naznačio sljedeće: „Slijedom promjene Vašeg ugovorenog kamatnog indeksa na financijskom tržištu, izvršili smo usklađenje/promjenu leasing obroka“, na što prednik tužitelja nikad nije imao primjedbi. Dodatno ukazuje na odredbu čl. 1112. st. 1. ZOO-a te navodi kako su uredno vršena plaćanja ugovora, pa se stoga ističe da nema niti pravo na povrat eventualno preplaćenih iznosa. Nadalje, napominje kako sukladno čl. 17.1. Općih uvjeta za usklađivanje visine jamčevine, iznosa leasinga obroka ili drugih plaćanja iz ugovora o leasingu uslijed promjene valutnih tečajeva, promjene valute plaćanje, uvjeta refinanciranja, kamatne stope ne smatraju se izmjenom ili dopunom ugovora i za takva usklađivanja nije potrebna suglasnost primatelja leasinga. Tuženik je upravo sukladno tim ugovornim uvjetima postupao i usklađivao kamatnu stopu pa tako i ratu koju je prednik tužitelja bio dužan otplaćivati. Dodatno je istaknuo kako je kamatna stopa za vrijeme trajanja ugovornog odnosa bila niža u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 9,99%, a što je vidljivo iz pregleda promjena kamatnih stopa pa je tuženik zapravo postupao in favorem primatelja leasinga (prednika tužitelja). U odnosu na rješenje HANFA-e kojim je naloženo tuženiku da otkloni određene nepravilnosti, naveo je kako je postupio sukladno tome i korisnicima čiji zahtjevi nisu bili u zastari izvršio isplatu. Postojanje tog rješenja ne znači da je tužbeni zahtjev osnovan. Spori da bi postojala neodređenosti činidbe Ugovora o leasingu jer je ugovorena kamata bila određena (9,99 % godišnje), a osim toga u trenutku ugovaranja i leasing naknada (obrok) je bila određena te je iznosila 620,64 CHF (bez PDV). Naime, možebitna i eventualna ništetnost pojedinih odredbi ugovora, a što tuženik u cijelosti osporava da bi bio slučaj u konkretnom predmetu, ne može nikako povlačiti ništetnost i samog ugovora te se poziva na odredbe čl. 59. ZZP-a i čl. 342. ZOO-a. Nadalje, istaknuo je prigovor zastare i smatra da se primjenjuje zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a pa smatra da sva potraživanja tužitelja plaćena od strane prednika tužitelja prije 28. svibnja 2019. godine su u zastari.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo kako ne tvrdi da bi predmetni Ugovor o operativnom leasingu bio potrošački ugovor, već tvrdio da prava volja stranaka, odlučujuća pobuda te uvjet sklapanja ugovora bila promjenjiva naknada za leasing osobito na strani tuženika jer inače ugovor ne bi bio zaključen. Međutim da je ugovorna odredba o promjenjivoj naknadi kako su je suugovaratelji naznačili nedovoljno određeno, precizno i utvrđeno čime je činidba ugovora neodrediva i neodređena pa je ugovor o leasingu ništetna sukladno čl. 324. st. 1. ZOO-a. Također je napomeno kako pojam LIBOR uopće nije opće poznata činjenica u smislu čl. 221. st. 3. i 4. ZPP-a te tuženik ne navodi tko je treća osoba koja određuje LIBOR u smislu čl. 272. ZOO-a te da ne postoji jednoznačna definicija tog pojma.
4. Tijekom postupka tužitelj je u ovaj predmet podnio prijedloga radi pokretanja oglednog spora i to u odnosu na dva pitanja:“ A) je li ništetna odredba ugovora o (operativnom, financijskom) leasingu u kojima je ugovorena promjenjivost naknade tako određena u općim uvjetima, a nije bio određen (jedan ili više) promjenjivi parametar odnosno i/ili nije bila određena struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom - trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja niti referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj promjenjivi parametar , te postoje li objektivni i/ili provjerljivi kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar? B) je li ništetan ugovor o (operativnom, financijskom) leasingu u kojima je ugovorena promjenjivost naknade koja je bila odlučujuća pobuda i uvjet za sklapanje ugovora za davatelja leasinga obzirom je tako odredio u svojim općim uvjetima, a nije bio određen (jedan ili više) promjenjivi parametar odnosno i/ili nije bila određena struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom - trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja niti referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj promjenjivi parametar , te postoje li objektivni i/ili provjerljivi kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar?“.
5. Poziva se na Savjetodavno mišljenje sudaca Trgovačkog suda u Varaždinu da je potrebno podnijeti prijedlog za pokretanje oglednog postupka sa pitanjima: "Je li ništetna odredba ugovora (o kreditu) u kojem je naknada odnosno iznos koji dužnik (korisnik kredita) glavnicu i/ili kamate treba vratiti/platiti vezan za kupovni/ srednji/ prodajni tečaj koji određuje vjerovnik (kreditor) na dan korištenja/ vraćanja/plaćanja; Je li ugovor (o kreditu) ništetan kada je ništetna odredba ugovora (o kreditu) u kojem naknadu odnosno iznos glavnice i/ili kamata koji dužnik (korisnik kredita) treba vratiti vezan za kupovni/ srednji/ prodajni tečaj koji određuje vjerovnik (kreditor) na dan korištenja/ vraćanja/plaćanja; Je li ništetna odredba ugovora o kreditu kad je kamata promjenjiva, a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi); Je li ugovor o kreditu ništetan kad je kamata promjenjiva, a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi)." Napominje kako se isto odnosi na ugovore o kreditu, no smatra da se pitanje trebaju postaviti i u odnosu na ugovore o leasingu. Također je naveo kako je tijekom 2020. i 2021. godine u Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga provela nadzor nad tzv. leasing društvima – davateljima leasinga te utvrdila brojne nepravilnosti. Rješenjem Hrvatske agencija za nadzor financijskih usluga u postupku posrednog nadzora pokrenutom po službenoj dužnosti nad poslovanjem tuženika klasa: UP/I 973-06/21-01/03 urbroj: 326-01-50-52- 521-21-14 od 22. travnja 2021., naloženo je tuženiku radi otklanjanja utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti obavijestiti o aktivnostima poduzetima prema svima primateljima leasinga kojima nije izvršio povrat pogrešno obračunatih kamata/leasing obroka, a čije su ugovorne obveze neosnovano i netransparentno jednostrano izmijenjene.
6. Tuženik se protivio pokretanju oglednog postupka jer smatra da nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje istog. Smatra da pitanje koje tužitelj postavlja mora biti važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da tužitelj nije dostavio praksu iz koje bi bilo razvidno da postoji različita sudska praksa drugostupanjskih sudova i VSRH, a također u odnosu na postavljena pitanja navodi da nisu primjenjiva za ogledni postupak.
7. Na ročištu dana 23.01.2025. tužitelj je pojasnio kako smatra da postavljena pitanju bi bila podesna za ogledni postupak jer da su ugovori o leasingu česti u praksi da je VTS RH u odnosu na ta pitanja zauzima različita stajališta pa smatra bi bilo potrebno pokrenuti ogledni postupak, pozivajući se na postupak Gop-4/2024.
8. U odnosu na prijedlog tužitelja za pokretanje oglednog postupka radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, valja ukazati da, po shvaćanju ovog suda, u skladu s odredbama Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP) kojima je navedeni institut uređen, stranke imaju pravo predložiti pokretanje oglednog postupka sudu pred kojim se postupak u kojem pokretanje oglednog postupka vodi, međutim takav prijedlog sud ne obvezuje niti je o njemu dužan odlučiti, a poglavito ne rješenjem na koje bi stranke imale pravo na žalbu. Tek ako, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, sud sazna za postojanje postupaka koji ispunjavaju uvjete za pokretanje oglednog spora, zatražiti će od predsjednika suda sazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka (čl. 502.k ZPP-a). Naime, ovdje valja napomenuti kako Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku ostvaruje svoju ulogu propisanu odredbom čl. 119. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", pročišćeni tekst, broj 85/10) time što osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i to: u postupku po reviziji kao pravnom lijeku, koju stranke mogu podnijeti protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije (čl. 382. st. 1. ZPP), odnosno koju iznimno mogu podnijeti protiv presude donesene u drugom stupnju i bez dopuštenja Vrhovnog suda RH (čl. 382.a. st. 1. ZPP), u oglednom postupku radi rješenja pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, kojeg može predložiti sud prvog stupnja nakon održavanja pripremnog ročišta i sjednice sudskog odjela, ako je na sudu podnesen veći broj tužbi u sličnim sporovima ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava (čl. 502.k. st. 1. ZPP).
9. Prema shvaćanju ovog suda ustavna uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kako je koncipirana odredbama ZPP, se prvenstveno ostvaruje u postupcima po reviziji stranaka, nakon što je već donesena odluka u prvom i drugom stupnju. Samo iznimno se ta ustavna uloga ostvaruje u oglednom postupku kao svojevrsnom „skokovitom“ institutu, po dopuštenju vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske na prijedlog prvostupanjskog suda, ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 502.k. st. 1. ZPP.
10. Ogledni postupak ima svrhu omogućiti da se u situaciji koja je uzrokovala pokretanje velikog broja parnica prevenira dugotrajno odlučivanje u tri stupnja, tako da se već u ranoj fazi postupka pred prvostupanjskim sudom omogući da Vrhovni sud Republike Hrvatske riješi pravno pitanje u temama od javnog interesa, i time otkloni dileme oko tumačenja zakona, a ujedno i spriječi priljev velikog broja žalbi i revizija.
11. Sud je uvidom u rješenje VSRH Gop-4/2024 od 18. veljače 2025. utvrdio da je VSRH odbio prijedlog Trgovačkog suda u Varaždinu za pokretanje oglednog postupka navodeći nisu ostvarene pretpostavke za pokretanje oglednog postupka jer da su pitanja postavljena na preopćenit način koji, prema ocjeni revizijskog suda, ne predstavlja valjanu osnovu za donošenje odluke bi mogla osigurati jedinstvenu primjenu prava. To je osobito važno zbog vezujućeg učinka pravnog shvaćanja Vrhovnog suda donesenog u povodu pokrenutog i okončanog oglednog postupka koji se sastoji u tome da su nižestupanjski sudovi vezani tim shvaćanjem u skladu s odredbom članka 502.n ZPP. Općenitost pitanja naznačenih u prijedlogu za pokretanje oglednog postupka razvidna je iz činjenice što u njima nije navedeno na koje se pravne odnose referiraju ugovori o kreditu, je li riječ o potrošačkim ili trgovačkim ugovorima. S tim u vezi nisu naznačena ni svojstva stranaka iz ugovora o kreditu (fizička ili pravna osoba, fizička osoba u svojstvu potrošača, fizička osoba koja nema svojstvo potrošača, pravna osoba kao trgovac, pravna osoba kao cesionar i sl.). Također pitanja ne ukazuju ni u kojoj su valuti zaključeni ugovori o kreditu na koje se odnose naznačena pravna pitanja, ni na koji način je ugovorena kamatna stopa. Naprijed navedeno upućuje da činjenično stanje na temelju kojeg se u postupcima odlučuje nije u bitnom nesporno, već će biti predmetom utvrđivanja u postupcima. U takvim se okolnostima ne može ocijeniti da se uopće radi o sličnim (istovrsnim) sporovima u smislu odredbe članka 502.j ZPP.
12. Također valja napomenuti kako je pred ovim sudom već donesena pravomoćna presuda (p-1029/23) koja se tiče slične činjenične osnove, a koja odluka je potvrđena od strane VTS RH (Pž-3152/22), a također je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije s pitanjem: 1/ Je li činidba određena ili odrediva u ugovorima (o operativnom leasingu) kojima je ugovorena promjenjivost naknade, a nije bio određen (jedan ili više) promjenjivi parametar odnosno i/ili nije bila određena struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom - trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja niti referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj promjenjivi parametar, te postoje li objektivni i/ili provjerljivi kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar? 2/ je li ugovor o (operativnom) leasingu napisan na razumljiv i pregledan način kada sadrži ništetne odredbe odnosno je li ništetan ugovor o leasingu koji nije napisan na razumljiv i pregledan način. 3/ Postoji li ovlaštenje suda svojom odlukom (presudom) - intervenirati u ugovorni odnos –- na način da izmijeni pravu volju stranka, bitni uvjet, odlučujuću i dopuštenu pobudu kod sklapanja ugovora koja nije suprotna prisilnim propisima ili moralu društva - da bi ga održao utvrđujući pojedine odredbe ništetnim što tužitelj nije tražio umjesto cijelog oglasio ništetnim? 4/ Na kome je teret dokazivanja da bitni uvjet, odlučujuća i dopuštena pobuda kod sklapanja nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen – na suugovaratelju koji je sastavljao (adhezijski) ugovor koji uključuje opće uvjete i tražio unaprijed prihvaćanje takvog ugovora – koji je pred sudom priznao da ugovor koji ima takav sadržaj je uobičajeni način njegovog poslovanja ili drugom suugovaratelju koji je pristao na unaprijed sastavljen ugovor i opće uvjete ? 5/ Smatra li se bitnim sastojkom ugovora po volji stranaka i onaj sastojak (koji inače po prirodi pravnog posla to nije) od kojega makar i jedna ugovorna stranka čini zavisnim sklapanje samog ugovora. 6/ Jesu li (osim suda) stranke i/ili umješač ovlašteni predlagatelji pokretanja oglednog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske odnosno postoji li ovlaštenje prvostupanjskog suda - da prijedlog stranke (umješača) za pokretanje oglednog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske - odbaci ili odbije ili uopće o tome ne odluči ili uopće ne dostavi Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje?“. VSRH je odbio prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na ranije navedena pitanja (Revd-4089/2024), navodeći kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
13. Slijedom svega navedenog ovaj sud smatra kako u ovom slučaju ogledni postupak nije svrsishodan (tako i u odluka VSRH Gop-1/2020, Gop-2/2020), a posebice obzirom da se radi o preopćenitim pitanjima.
14. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to ugovor o operativnom leasingu (list 21-22 spisa), Opće uvjete (list 23-26 spisa), Ugovor o cesiji (list 27-28 spisa), financijske kartice (list 29-40,41-42, 212-213 spisa), djelomični izvadak iz sudskog registra (list 43-62 spisa), rješenja HANFE (list 63-190, 238-241 spisa), stručne članke (list 191-198, 199-211 spisa), operativni leasing ponuda (list 233 i 234 spisa), računi (list 235, 236 spisa), pregled promjene kamatne stope (list 237 spisa), zapisnik sa sjednice svih sudaca Trgovačkog suda u Varaždinu (list 258-263 spisa), prijedlog za pokretanje oglednog postupka (list 264-267 spisa), pravilnik o obračunu kamata i naknada (list 269-294 spisa), dopis Trgovačkog suda u Zagrebu (list 298-300 spisa), sudska praksa (list 301-310, 311-317, 318-325, 335-342, 344-345, 361 spisa), izdvojeno mišljenje VSRH (list 347-351 spisa), dopis Trgovačkog suda u Osijeku (list 353-355-, 356- 258 spisa) te su saslušani svjedoci KŽ (list 368-369 spisa) kao i CŽ (list 369 spisa).
15. Sud nije saslušao svjedoka GŽ, obzirom da je isti u međuvremenu preminuo.
16. Tužitelj je na ročištu dana 28. travnja 2025. povukao dokazni prijedlog provođenja financijskog vještačenja, obzirom da je tuženik učinio nespornim da je po ugovoru o leasingu korisnik uplatio iznos od 276.940,03 kn kao i da tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje postotak od navedenog iznosa.
17. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
18. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim u cijelosti Ugovor o operativnom leasingu, s posljedicom dužnosti vraćanja 1/20 iznosa koji su tuženiku temeljem ovog ugovora plaćeni.
19. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovora o operativnom leasingu od 21. srpnja 2007. te Ugovor o cesiji od 22. svibnja 2024.
20. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, zastara te osnova i visina predmetnog potraživanja, odnosno prvenstveno je sporno je li predmetni Ugovor o operativnom leasingu ništetan odnosno je li činidba iz istog u pogledu promjenjive naknade određena ili odrediva te je li promjenjiva naknada bila odlučujuća pobuda za sklapanje predmetnog ugovora.
21. U smislu odredbe čl. 328. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora (čl. 323. ZOO-a), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a rok zastare tražbine iznosi pet godina. Slijedom navedenog nije osnovan tuženikov prigovor zastare predmetnog potraživanja.
22. Uvidom u Ugovor o operativnom leasingu razvidno je kako su ga 21. srpnja 2028. sklopili FŽ i tuženik vezano za vozilo Renault Laguna Berline 2.0 dci, broj šasije [broj šasije] te da je trajanje ugovora 60 mjeseci. Nadalje, utvrđena je nabavna vrijednosti objekta u iznosu od 32.463,91 CHF, jamčevina u iznosu od 3.246,39 CHF, iznos mjesečnog leasing obroka iznosi 620,64 CHF, administrativni troškovi su utvrđeni u iznosu od 324,64 CHF. Navedeni ugovor sastavljen je temeljem ponude br. 0107248 , a njegovi sastavni dijelovi su Opći uvjeti, otplatni plan i zapisnik o preuzimanju objekta leasinga.
23. Uvidom u toč. 6.1. Općih uvjeta propisano je kako kalkulacija leasing obroka se temelji na nabavnoj vrijednosti objekta leasinga, odnosno na nabavnoj vrijednosti objekta leasinga u trenutku prihvata ponude od primatelja leasinga, a mijena se ovisno o promjeni nabavnih troškova objekata leasinga, tečajnih razlika, izmjeni ili uvođenju novih javnih pristojbi, taksi, poreza i dl. u odnosu na leasing poslovanje ili objekt leasinga, povećan opseg korištenja ili korištenje u suprotnosti s odredbama ugovora i promjeni refinanciranja davatelja leasinga na tržištu novca.
24. Toč. 17.1. propisuje ugovorne strane potvrđuju da nema nikakvih usmenih dodatnih dogovora. Bilo kakvu izmjenu ugovora o leasingu potrebno je sačiniti u pismenom obliku. Usklađivanje jamčevine, iznosa leasing obroka ili drugih plaćanja iz ugovora o leasingu uslijed promjene valutnih tečajeva, promjene valute plaćanja, uvjeta refinanciranja, kamatne stope ne smatraju se izmjenom ili dopunom ugovora i za takva usklađivanja nije potrebna suglasnost primatelja leasinga. Točka 17.6. propisuje kako u slučaju da nema od odredbi ugovora o leasingu ili općih uvjeta postane ništetna to ne utječe na ostale odredbe ugovora te da je se ništetna odredba zamijeniti valjanom odnosno onom koja odgovara cilju i svrsi koju su ugovaratelji imali na umu.
25. Uvidom u ponudu razvidno je da je ista dana za predmet leasing Renault Laguna Berline 2.0 dci, vrijednosti s PDV-om 39.605,97 CHF uz jamčevinu 3.246,39 CHF, da je iznos financiranja 29.217,52 CHF, na 60 mjeseci i da je iznos rate 757,18 CHF (zajedno s PDV-om), a administrativni troškovi s PDV-om 396,06 CHF te da iznos periodične rate iznosi s PDV-om 757,18 CHF (zajedno s PDV-om). Iz ponude/kalkulacije razvidno je da je kamatna stopa 9,99 %.
26. Iz računa za 20. najamninu/ratu razvidno je da ista iznosi 3.716,64 kn odnosno da je izvršeno usklađenje odnosno promjena leasing obroka uslijed promjene ugovornog kamatnog indeksa na financijskom tržištu te da isti od 01.03.2010. iznosi 724,78 CHF. Iz računa za 32. najamninu/ratu razvidno je da ista iznosi 4.279,17 kn odnosno da je izvršeno usklađenje odnosno promjena leasing obroka uslijed promjene ugovornog kamatnog indeksa na financijskom tržištu te da isti od 01.03.2011. iznosi 723,97 CHF.
27. Iz pregleda promjene kamatne stope razvidno je da je nakon početno ugovorene kamatne stope u visini od 9,99%, kamatna stopa tijekom ugovornog odnosa se mijenjala te je ista cijelo vrijeme bila ispod početno ugovorene od 9,99 %.
28. Tužitelj je u spis dostavio Pravilnik o obračunu kamata i naknada Raiffeisenbank Austria d.d. iz kolovoza 2006. Navedeni pravilnik ne tiče se obračuna kamata kod tuženika, već se tiče obračuna kamata kod Raiffeisenbank Austria d.d., slijedom isti Pravilnik nije odlučan za donošenje odluke vezano za ništetnost ugovora o operativnom leasingu koji je sklopljen s tuženikom.
29. Uvidom u Ugovor o cesiji od 22. svibnja 2024. razvidno je kako je FŽ svoje potraživanje prema tuženiku po predmetnom ugovoru o leasingu prenio na tužitelja odnosno da mu ustupa jednu dvadesetinu (1/20) novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti-stjecanja bez pravnog osnova iz Ugovor o operativnom leasingu odnosno njegovih odredbi koje ima prema cesusu (ovdje tuženiku) uz naknadu koja je određena dodatkom tom ugovoru.
30. Dakle navedeni Ugovor o ustupu sklopljen je u smislu odredbe čl. 80. ZOO-a prema kojoj odredbi vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Kako je predmetna tražbina novčana to se ista po svojoj naravi ne protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom se može slobodno raspolagati.
31. Nadalje prema odredbi čl. 84. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, dakle identitet tražbine ustupom nije promijenjen. Tuženik ne sporio da je obaviješten o navedenom ustupu potraživanja. Slijedom navedenog nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.
32. Iz rješenja HANFE od 22.04.2021. razvidno je kako je ovdje tuženiku između ostalog naloženo da radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i nezakonitosti dostavi pisano očitovanje HANFI o aktivnostima koje je poduzelo prema svim primateljima leasinga kojima nije izvršilo povrat pogrešno obračunatih kamata/leasing obroka, a čije su ugovorne obveze neosnovano i netransparentno jednostrano izmijenjen: Odluka o povećanju marže postojećeg portfelja za odabrane ugovore donesenim od strane uprave tuženika u razdoblju od 05.12.2011. do 17.09.2012., usklađivanjem promjenjivih kamatnih stopa temeljem kojih je obračunavalo leasing rate/obroke) s pogrešnom vrijednošću kamatnih stopa u 2008. i 2009., vanugovornim usklađivanjem kamatnih stopa (temeljem kojih je obračunavalo leasing rate/obroke) s referentnim kamatnim stopama u ugovorima sklopljenim u razdoblju od 2009. do 2011. Također uvidom u rješenje HANFE od 22.12.2021. razvidno je da je istim utvrđeno kako je tuženik otklonio nezakonitosti i nepravilnosti čije je otklanjanje naloženo ranije navedenim rješenjem i da je dostavilo HANFI pisano očitovanje o svim poduzetim aktivnostima i da je na svojoj početnoj internetskoj stranici objavio ranije navedeno rješenje i držalo tu obavijest neprekidno 60 dana te da je okončan postupak posrednog nadzora nad poslovanjem tuženika.
33. Tužitelj je u spis dostavi i druga rješenja HANFE (list 64-178 spisa), no uvidom u ista rješenja je razvidno kako se ista ne odnose na tuženika već na druge poslovne subjekte, slijedom čega ta rješenja nisu odlučna za donošenje odluke u ovom predmetu.
34. Iz ovako provedenog dokaznog postupka razvidno je kako su prednik tužitelja i tuženik sklopili ugovor o operativnom leasingu sukladno čl. 5. st. 4., čl. 36. i čl. 38. tada važećeg Zakona o leasingu (Narodne novine br. 135/06, dalje u tekstu: ZL).
35. Odredbom čl. 36. ZL-a propisano je kako ugovor o leasingu obvezno mora sadržavati: 1. tvrtku i sjedište davatelja leasinga, 2. tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i adresu primatelja leasinga, 3. određenje posla leasinga (financijski ili operativni), 4. detaljno određenje objekta leasinga, 5. vrijednost objekta leasinga, 6. ukupni iznos naknada, 7. iznos pojedine naknade, 8. vrijeme trajanja ugovora, 9. razloge i uvjete prijevremenog prestanka ugovora, dok odredba čl. 38. ZL-a propisuje kako ugovor o operativnom leasingu, osim ranije navedeni bitnih sastojaka mora obvezno sadržavati i odredbe: 1. iznos, broj i rokove plaćanja pojedinih obroka te 2. ostatak vrijednosti objekta leasinga.
36. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje da je ugovor o leasingu sklopljen između stranaka ništetan, valja prvenstveno reći kako je uvidom u Ugovor o operativnom leasingu razvidno je da su u njemu naveden podatak tvrtke i sjedišta davatelja leasinga, kao i primatelja leasinga, određeno je da se radi o operativnom leasingu, detaljno određen objekta leasinga (vozilo Renault Laguna Berline 2.0 dci, broj šasije [broj šasije]), određena je njegov vrijednost (32.463,91 CHF), ukupni iznos naknada (45.826,86 CHF), iznos pojedine naknade (mjesečni obrok od 620,64 CHF), vrijeme trajanja ugovora (60 mjeseci), ostatak vrijednosti objekta leasinga (0,00 CHF), dok su u općim uvjetima propisani razlozi i uvjeti prijevremenog prestanka ugovora kao i rokovi plaćanja pojedinih obroka. Čime su navedeni u ugovoru svi bitni sastojci sukladno čl. 36. i čl. 38. ZL-a.
37. Također navedeni ugovor je sklopljen s valutnom klauzulom (CHF). Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZOO-a dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske te se u tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Valutna klauzula je instrument zaštite kojim se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj strane valute, te je riječ o institutu koji je opće prihvaćen od svih subjekta i njegovo je ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova a tužitelj je morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule te uobičajenog rizika kod ugovaranja takvog pravnog posla jer se od njega, kao poslovnog subjekta, očekuje razumna mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza.
38. Međutim, valja napomenuti kako su stranke ugovorile promjenjivost naknade obroka leasinga, jamčevine i drugih plaćanja sukladno točkama 6.1. i 17.1 Općih uvjeta, a tužitelj upravo navodi da je zbog tih odredbi ugovor o leasingu u cijelosti ništetan.
39. Toč. 6.1. Općih uvjeta propisuje kako kalkulacija leasing obroka se temelji na nabavnoj vrijednosti objekta leasinga, odnosno na nabavnoj vrijednosti objekta leasinga u trenutku prihvata ponude od primatelja leasinga, a mijenja se ovisno o promjeni nabavnih troškova objekata leasinga, tečajnih razlika, izmjeni ili uvođenju novih javnih pristojbi, taksi, poreza i sl. u odnosu na leasing poslovanje ili objekt leasinga, povećan opseg korištenja ili korištenje u suprotnosti s odredbama ugovora i promjeni refinanciranja davatelja leasinga na tržištu novca.
40. Toč. 17.1. propisuje kako usklađivanje jamčevine, iznosa leasing obroka ili drugih plaćanja iz ugovora o leasingu uslijed promjene valutnih tečajeva, promjene valute plaćanja, uvjeta refinanciranja, kamatne stope ne smatraju se izmjenom ili dopunom ugovora i za takva usklađivanja nije potrebna suglasnost primatelja leasinga.
41. Svrha ugovora o dugoročnom najmu vozila (operativni leasing) je u korištenju (uporabi) predmeta (vozila) najma uz plaćanje za to ugovorene najamnine, a ne u stjecanju vlasništva na predmetu leasinga, jer po prestanku ugovora (istekom vremena, otkazom) najmoprimac - korisnik leasinga vraća vozilo vlasniku (najmodavcu - davatelju leasinga). Odredba općih uvjeta ugovora kojima je propisano kako je visina učešća i rate leasinga podložno prilagodbi u slučaju promjena uvjeta refinanciranja koje su temelje kalkulacije prema mišljenju ovog suda je kako neodređena tako i neodrediva sukladno čl. 270. i čl. 272. ZOO-a pa je stoga u tom dijelu ta odredba općih uvjeta ništetna.
42. Odredbom čl. 324. ZOO-a određeno je kako propisano je kako ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. U slučaju takvih iznimki ništetnost pojedine ugovorne odredbe povlači sa sobom ništetnost cijelog ugovora, no i tada ugovor ostaje valjan ako je ništetnost ustanovljena upravo radi toga da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i bez nje vrijedio.
43. Prema ocjeni ovog suda odredba toč. 6.1. Općih uvjeta, koja uređuje usklađivanje leasing obroka sadržava odredbu koja na neodređen i neodrediv način uređuje izmjenu leasing obroka temeljem koje tuženik obračunava visinu mjesečnih obroka leasinga koju je za korištenje objekta leasinga primatelj leasinga dužan platiti davatelju leasinga. Iz citirane odredbe proizlazi da visina naknade leasing obroka se također mogu usklađivati uslijed promjena između ostalih i, u slučaju " promjeni refinanciranja davatelja leasinga na tržištu novca“.
44. Također je na isti način uređena i odredba toč. 17.1. Općih uvjeta iz koje odredbe proizlazi da usklađivanje jamčevine, iznosa leasing obroka ili drugih plaćanja iz ugovora o leasingu također može biti promijenjena između ostalih i, u slučaju " promjene uvjeta refinanciranja“ te da se to ne smatra izmjenom ili dopunom ugovora i za takva usklađivanja nije potrebna suglasnost primatelja leasinga.
45. Ako se ima u vidu da je plaćanje naknade u razdoblju korištenja objekta leasinga, činidba koju se primatelj leasinga ugovorom o operativnom leasingu obvezuje ispuniti davatelju leasinga, to je po ocjeni ovog suda citirane odredbe toč. 6.1. i toč. 17.1. Općih uvjeta koja davatelju leasinga daje mogućnost izmjene jamčevine i leasing obroka odnosno naknade leasinga ovisno o uvjetima refinanciranja na tržištu, ukupna naknada pa i visina jamčevine je neodređena i neodrediva jer niti su u ugovoru navedeni parametri "uvjeta refinanciranja" o promjeni kojih bi rekalkulacija naknade i jamčevine ovisila, niti su određeni uvjeti refinanciranja koji su temelj kalkulaciji, niti je naveden način promjene naknade u slučaju promjene takvih neodređeno i neodredivo navedenih uvjeta refinaciranja.
46. Stoga su citirane odredbe Općih uvjeta u dijelu koji se odnosi na mogućnost izmjene visine jamčevine i mjesečnih obroka leasinga odnosno naknade za leasing uslijed promjene uvjeta refinanciranja, ništetne jer predstavljaju neodređene i neodredive odredbe o činidbi koja je objekt ugovorne obveze primatelja leasinga, a ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se činidba može odrediti niti su stranke ostavile trećoj osobi da ju odredi (čl. 270. st. 1. i čl. 272. ZOO).
47. Tužitelj je tijekom postupka naveo kako je ugovaranje promjenjive naknade bila odlučujuća pobuda za sklapanje predmetnog ugovora.
48. Sud je radi utvrđenja te odlučne činjenica izvršio saslušanje svjedoka. Svjedok KŽ u svojem iskazu je naveo kako najvjerojatnije u to vrijeme sklapanje predmetnog ugovora više nije radio kod tuženika obzirom da je od proljeća 2008. do 2011. radio u Milanu te da o tom ugovoru ne može reći ništa. Napomenuo je kako je tuženik godišnje sklapao oko stotine do tisuće takvih ugovora. Dok je bio član uprave bio je u jednom periodu zadužen za rizike odnosno procjenu rizika klijenata u smislu njihove likvidnosti odnosno kreditne sposobnost, no zbog proteka vremena sad se ne sjeća za što je sve ostalo bio zadužen obzirom da je to bilo skoro prije 20 godina. Ne zna tko je donio Opće uvjete kod tuženika te ne zna vezano za promjenjivu kamatnu stopu je li kod tuženika postojala kakva formula za izračunavanje promjenjive kamatne stope. Uobičajeno je bilo da uz ugovor idu i opći uvjeti te je to bila standardna procedura no ne zna je li bilo kakvih iznimaka vezano za primjenu općih uvjeta. Ne sjeća se zbog proteka vremena je li u svom radu kao član uprave donosio politike ili procedure za identificiranje i mjerenje i praćenje rizika.
49. Iz iskaza svjedoka CŽ razvidno je kako je motiv tuženika za sklapanje predmetnog ugovora bilo zasnivanje poslovnog odnosa između primatelja leasing i tuženika. On je podnio zahtjev nakon čega Odjel za rizike ga je procijenio i došlo je do sklapanja ugovora. U odnosu na opće uvjete naveo je kako to nije bio dio njegova posla te da pretpostavlja odnosno nagađa da je to radila pravna služba, ali ne zna da li samostalno ili uz vanjsku pomoć nekog odvjetničkog ureda. Uz svaki ugovor koji je sklapao tuženik su išli i opći uvjeti. Naveo je da ne zna ništa o promjenama refinanciranja davatelja leasinga na tržištu novca te na koji način se ono određivalo. Također je naveo kako ne zna ništa o sklapanju predmetnog ugovora u ovom predmetu. Ne zna tko bi mogao odgovoriti na ovo pitanje.
50. Sud je prihvatio iskaz svjedoka budući je isti logičan, životan i uvjerljiv te je u skladu i sa materijalnom dokumentacijom u spisu. Iz iskaza svjedoka sud je utvrdio kako svjedok KŽ uopće nije radio kod tuženika u vrijeme sklapanje predmetnog ugovora, a svjedok CŽ ne zna ništa o sklapanju predmetnog ugovora. Iz iskaza oba svjedoka sud nije utvrdio da bi upravo između pravnog prednika tužitelja i tuženika promjenjiva naknada bila odlučujuća pobuda za sklapanje predmetnog ugovora o operativnom leasingu.
51. Po ocjeni ovog suda, ništetnost navedenih ugovornih odredaba ne povlači ništetnost predmetnog ugovora u cijelosti. Ovo stoga što, suprotno shvaćanju tužitelja, predmetni ugovor bez ovih ništetnih odredaba može opstati te ove odredbe nisu bile niti uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. ZOO- a). Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi upravo sporne odredbe bile pobuda za sklapanje predmetnog ugovora o leasingu.
52. Iako su, sukladno odredbama ZL, odredbe o ukupnom iznosu naknada, kao i iznosi pojedinih naknada, bitni sastojci ugovora o leasingu, ne proizlazi iz navoda stranaka tijekom postupka i provedenih dokaza, da bi promjenjivost naknade zbog uvjeta refinanciranja, bio uvjet ili odlučujuća pobuda zbog koje je predmetni ugovor sklopljen. Odredba čl. 324. st. 1. ZOO-a predviđa djelomičnu ništetnost za ugovorne odredbe, koje (iako ih ugovor sadrži, dakle stranke su ih ugovorile) nisu bile uvjet ili odlučujuća pobuda. Dakle, sukladno ovoj zakonskoj odredbi koje uređuje djelomičnu ništetnost, jasno je da svi ugovorni uglavci nisu nužno uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Nadalje, upravo je na tužitelju, koji tvrdi da je određena ugovorna odredba bila uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda za zaključivanje ugovora, dužnost dokazivanja ove odlučne činjenice, jer na ovoj činjenici temelji svoj zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora u cijelosti zbog ništetnosti pojedine njegove odredbe, a ne na tuženiku koji bi time bio u položaju dokazivanja negativne činjenice, da određena ugovorna odredba nije bila uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda (čl. 219. st. 1. ZPP-a).
53. U konkretnom je slučaju ugovor ispunjen te je tijekom trajanja ugovornog odnosa došlo do smanjivanja naknade koju primatelj leasinga za korištenje objekta podmiruje, i to ispod početno ugovorene.
54. Osim toga, imajući u vidu sve okolnost konkretnog slučaja, a poglavito svrhu pravnog posla operativnog leasinga, da se radi o pravnom poslu u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir nabavnu vrijednosti objekta leasinga, da je predmetnim ugovorom određena jamčevina, ukupna naknada za leasing, mjesečni obrok leasing, troškovi zaključenja ugovora kao i ostatak vrijednosti objekta, no uz mogućnost promjene naknade za leasing, jamčevine i drugih plaćanja sukladno spornim točkama Općih uvjeta, po ocjeni ovog suda radi se upravo o ništetnosti odredbe o promjenjivosti naknade za leasing, jamčevine i drugih plaćanja ustanovljenoj da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (čl. 324. st. 2. ZOO-a). Naime, predmetni ugovor sadrži bitan sastojak – odredbu o naknadi za leasing, no na neodređen i neodrediv način predviđa mogućnost promjene ove odredbe o visini naknade. Stoga, ništetnost odredbe o promjenjivosti naknade, jamčevine, i drugih plaćanja valja tumačiti upravo kao ništetnost ustanovljenu da bi ugovor bez ove odredbe vrijedio. Po ocjeni ovog suda iz navoda stranaka i predloženih i provedenih dokaza u ovom postupku, ne proizlazi da bi navedene odredbe bile uvjet ili odlučujuća pobuda za sklapanje predmetnog ugovora o operativnom leasingu.
55. S obzirom da je predmetne ugovorne odredbe sud utvrdio ništetnima jer za posljedicu imaju neodređenosti odnosno neodredivosti činidbe primatelja leasinga, prigovori tuženika da su tužitelji pristali na primjenu predmetnih odredba Općih uvjeta nije od utjecaja, jer pristanak suugovaratelja na ništetnu odredbu uzrok ništetnosti ne otklanja.
56. Slijedom svega navedenog neosnovano tužitelj ističe da bi predmetni ugovor o leasingu bio ništetan u cijelosti te je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu sporne točke 6.1 i 17.1 Općih uvjeta pa je odlučio kao pod točkom I/ i II/ izreke ove presude.
57. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva povrata iznosa od 1.837,81 € zajedno sa zateznim kamatama, a sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a valja napomenuti kako sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a ugovorne strane imaju pravo potraživati jedna od druge sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora te takav zahtjev postoji bez obzirom što jedna strana svoje potraživanje ustupi trećoj osobi, stoga je tužitelj aktivno legitimira i u odnosu na ovaj tužbeni zahtjev, jer je korisnik leasinga prenio tražbinu na njega. Nadalje, valja navesti kako je sud temeljem dokaznog postupka (uvidom u financijske kartice) utvrdio da je tužitelj tuženiku isplatio temeljem predmetnog ugovora o operativnom leasingu naknade leasinga u ukupnom iznosu od 276.940,03 kn, odnosno 36.756,26 €, a što između stranka nije sporno. Kako sud nije utvrdio da bi ugovor o operativnom leasingu u cijelosti bio ništetan, tako ni tužitelj nije sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a ovlašten potraživati da mu tuženik vrati što mu je tužitelj uplatio na ime jamčevine i naknada.
58. Nadalje, s obzirom da visina leasing naknade određene u ugovoru prilikom njegovog zaključivanja mijenjana primjenom odredaba Općih uvjeta o promjenjivosti naknade, ali na niži iznos od prvotno ugovorenog leasing obroka odnosno naknade, to ništetnost predmetnih odredaba (koja ne povlači ništetnost čitavog ugovora te je on u preostalom dijelu valjan i obvezuje stranke), nema za posljedicu nastanak tražbine po osnovi povrata stečenog na temelju ovih ništetnih odredaba.
59. Slijedom navedenog neosnovanim je utvrđen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.837,81 € po osnovi povrata iznosa plaćenih tuženiku na temelju predmetnog ugovora o leasingu. Stoga je tužitelj odbijen u tom dijelu s tužbenim zahtjevom te je odlučeno kao pod točkom III/ izreke ove presude.
60. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 5., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. ZPP-a, prema vrijednost predmeta spora te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine», broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022, 126/2022 i 138/23; dalje: Tarifa). Kako tuženik nije uspio u sporu u samo razmjeno neznatnom dijelu, tako mu je tužitelj dužan naknaditi trošak.
61. Tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 23.01.2025. i 28.04.2025. svaki u iznosu od 500,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), što ukupno iznosi 1.500,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi sveukupno 1.875,00 €.
62. Tuženik je odbijen za trošak podneska od 04.02.2025. obzirom da je uvidom u isti sud ocijenio kako isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka sukladno čl. 155. ZPP- a. Stoga je sud o troškovima postupka tuženika odlučio kao pod točkom IV/ i V/ izreke ove presude.
U Zagrebu 06. lipnja 2025.
S u d a c:
mr. sc. Maja Josipović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. Tužitelju uz nalog za sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženiku po pun.
