REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: UsI-691/2024-7

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužitelja Nautic d.o.o., OIB: 27696668988, Dr. Franje Tuđmana 24, Sukošan, zastupano po opunomoćeniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jeličić i partneri d.o.o., Kliška 29, Split, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, OIB: 76767369197, Ulica Grada Vukovara 78, Zagreb, radi utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Klasa: UP/II-320-02/22-21/8, Urbroj: 525-

06/195-24-3 od 2. veljače 2024

II. Poništava se rješenje prvostupanjskog tijela Zadarske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, ribarstvo i EU fondove, Klasa: UP/I-320-02/14-01/3420, Urbroj: 2198/1-14-21-23 od 8. prosinca 2021. i predmet vraća tomu tijelu na ponovni postupak.

III. Dužno je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke o troškovima spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-320-02/22-21/8, Urbroj: 525- 06/195-24-3 od 2. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, ribarstvo i EU fondove, Klasa: UP/I-320-02/14-01/3420, Urbroj: 2198/1-14-21-23 od 8. prosinca 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju kao investitoru izgradnje poslovne građevine, ukupne građevinske bruto površine 14964,94 m[2] , na građevnoj čestici formiranoj od kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] unutar poslovno proizvodne zone "Lonići", površine 3930,00 m[2] , katastarske kulture pašnjak, određena visina jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko za k.č.z. br. 1918/15 k. o. [katastarska općina], površine 3930 m[2] u iznosu od 52.024,36 kuna.

3. Tužitelj u tužbi, u bitnome navodi da je odluka donesena na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13 i 48/15), da je odredbom čl. 107. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22) propisano je da trenutkom stupanja na snagu tog propisa prestaje važiti Zakon o poljoprivrednom zemljištu NN 39/13 i 48/15., pa da iz toga proizlazi da prvostupanjsko tijelo i tuženik primjenjuju zakon koji je prestao važiti, a istodobno, kako u uvodu tako ni u obrazloženju odluke, ne navode pravnu osnovu po kojoj bi za ovaj pravni odnos bio mjerodavan Zakon o poljoprivrednom zemljištu NN 39/13 i 48/15 kojeg primjenjuju, dok tuženik niti ne navodi pravnu normu tog propisa koju primjenjuje, pa je samo zbog tečinjenice upravni akt nezakonit. Nadalje, ističe da predmetu identične činjenične i pravne osnove, isto prvostupanjsko tijelo po istoj službenoj osobi u predmetu, Klasa: UP/I-320-02/16- 01/948 donijelo rješenje od 26. ožujka 2019., dakle prije prvostupanjskog rješenja u ovom predmetu, kojim je u predmetu investitora ZP, u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti na temelju Građevinske dozvole od 20. travnja 2016. kojim je investitoru dozvoljeno građenje servisne hale, kao i u ovom slučaju, obustavljen postupak temeljem odredbe čl. 46. st. 5. ZUP-a i čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, budući da je naknadno utvrđeno da čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dakle ista katastarska općina kao i za predmetnu česticu, više nije upisana kao pašnjak, nego da je upisana kao gospodarsko dvorište i hala pa da se kao takva ne smatra poljoprivrednim zemljištem u smislu čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Smatra da je ovo identična situacija jer je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bila upisana kao put, a u predmetu Općinskog suda u Zadru broj Z-6338/2013 je upisana kao pašnjak površine 3930 m2, da bi novim upisom u predmetu Z-9383/2016 bila upisana kao dvorište površine 2804 m2 i poslovna zgrada površine 1126 m2, što znači da je po načelu jednakosti, koje je jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih Konvencijom i Ustavom, po ovom kriteriju i u ovom predmetu trebalo obustaviti postupak. Ukazuje da je i u izreci prvostupanjskog rješenja krivo navedeno da je kat. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nekretnina katastarske kulture pašnjak jer je sasvim sigurno da je u vrijeme donošenja ne samo prvostupanjskog rješenja od 8. prosinca 2021.g. i upravnog akta koji se sada poništava, nego i u trenutku kada je bilo doneseno prvo prvostupanjsko rješenje od 3. listopada 2018.g., koje je naknadno poništeno, predmetna nekretnina bila dvorište površine 2804 m2 i poslovna zgrada površine 1126 m2, a ne pašnjak ili bilo koje drugo poljoprivredno zemljište. Nadalje, navodi da tuženik priznaje činjenicu da je procjena Porezne uprave od 4. veljače 2014., procjena tržišne vrijednosti građevinskog, a ne poljoprivrednog zemljišta, ali smatra da se procjena vrši upravo obzirom na vrijednost građevinskog zemljišta jer da to proizlazi iz odredbe čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, za razliku od ranijeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu kojim je bilo izričito propisano da se utvrđuje tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta. Ističe da iz odredbe čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ne proizlazi intencija koju nameće tuženik niti se to u Zakonu bilo gdje propisuje. Primjena i tumačenje prava u pravnom odnosu javnopravnih tijela ili države s jedne strane i gospodarskih subjekata ili fizičkih osoba s druge strane ne može ići na štetu stranke. Smatra da kada se navedena odredba čl. 23. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu stavi u kontekst s odredbom članka 1. Zakona, da proizlazi da se treba izvršiti procjena vrijednosti poljoprivrednog, a ne građevinskog zemljišta. Navodi da je prvostupanjskom tijelu, a i tuženiku dostavio Porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar, Klasa:

UP/I-410-20/2011-001/01552 od 28. studenog 2011. kojim je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina za nekretninu u iznosu od 616.852,99 kuna (81.870,46 EUR), te porez na promet po stopi od 5% u iznosu od 30.842,64 kuna (4.093,52 EUR), iz čega proizlazi da je na tržišnu vrijednost zemljišta razrezan porez na promet po stopi od 5% niži za 21.181,72 kune (2.811,29 EUR) od procijenjene vrijednosti umanjenja poljoprivrednog zemljišta po stopi od 2,5 %, što je potpuno iracionalno i neprihvatljivo. Ističe da tuženik uopće nije cijenio ovaj dokaz koji je jednoznačan i neoboriv jer je upravo nadležno Ministarstvo financija izvršilo procjenu tržišne vrijednosti nekretnine, te nema osnove, čak i kad bi se prihvatio stav tuženika da se procjenjuje vrijednost građevinskog zemljišta i da je to osnovica za utvrđivanje vrijednosti prenamjene, osnovica nije mogla biti iznad 616.852,99 kuna, od koje bi se u tom slučaju naknada za prenamjenu eventualno mogla utvrditi u iznosu od 15.421,32 kuna, te je sporni iznos od 52.024,36 kuna preko 70% veći od onog koji bi u tom slučaju mogao biti utvrđen. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik njegov prigovor zastare potraživanja otklonio tvrdnjom da su rokovi propisani Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, koji je lex specialis za područje prenamjene, instrukcijski, a ne prekluzivni, što znači da Zakon ne propisuje nikakve pravne posljedice zbog nepoštivanja istih, pa ne postoje pravne prepreke da se rješenje o obvezi plaćanja naknade za prenamjenu donese i izvan propisanih rokova. Smatra da je to stajalište tuženika protivno mjerodavnim normama materijalnog prava. Nadalje, tužitelj ističe da se na ovaj pravni odnos u pogledu u pogledu materijalno-pravnog prigovora zastare primjenjuje Opći porezni zakon ali da je tuženik prigovor apsolutne zastare odbio bez obrazloženja, a o zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka nije ni odlučio. Smatra da se na ovaj pravni odnos pored Zakona o poljoprivrednom zemljištu i ZUP-a primjenjuje i Opći porezni zakon jer se ovdje radi o javnom davanju. Ističe da Zakonom o poljoprivrednom zemljištu pitanje apsolutne zastare naplate ovog javnog davanja nije uređeno, pa se prema čl. 1. OPZ- a primjenjuje taj propis te obrazlaže tijek zastare. Navodi da zastara prava tog tijela na utvrđenje ovog javnog davanja zastarijeva sukladno odredbi čl. 90. st. 1. OPZ-a za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Prema odredbi čl. 90. st. 2. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje ove javne obveze počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi javnu obvezu, što u konkretnom slučaju znači da je zastara počela teći početkom sljedeće godine u odnosu na godinu u kojoj je donesen akt kojim se odobrava građenje, što znači da zastarni rok u ovom predmetu teče od 1. siječnja 2015. te je trogodišnji rok istekao istekom 1. siječnja 2018., ali kako je ovaj postupak u tijeku, a svakom radnjom u postupku se tijek zastare prekida sukladno odredbi čl. 91. OPZ-a, nastupila je i apsolutna zastara koja prema odredbi čl. 92. OPZ-a nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Šest godina, računajući od 1. siječnja 2015.g., isteklo je istekom dana 1. siječnja 2021.g., a prvostupanjsko rješenje je doneseno 8. prosinca 2021.g., dakle nakon nastupanja apsolutne zastare dok je upravni akt donesen 2. veljače 2024.g., što znači više od tri godine nakon što je zastara nastupila. Nadalje, obrazlaže osnovu za dosudu troškova upravnog postupka te s obzirom da tuženik nije o tome odlučio traži od suda da mu dosudi troškove upravnog postupka. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, obustavu upravnog postupka te potražuje troškove upravnog postupka i troškove upravnog spora.

4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja.

5. Dostavljanjem navedenih podnesaka te održavanjem rasprave 27. svibnja 2025. strankama je dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti. Opunomoćenik tužitelja je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, te je zatražio troškove upravnog spora, za sastav tužbe i pristup na ročište u iznosu od 500 bodova za svaku radnju, odnosno ukupno 2.000,00 eura s uvećanjem za PDV od 25 %.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog i prvostupanjskog rješenja, koja su donesena u ponovnom postupku nakon poništajne presude ovog suda poslovni broj UsIgr-293/20-6 od 19. ožujka 2021.

9. Navedenom presudom, obrazlaže se kako slijedi:

" Prije svega, a glede tužbenih navoda tužitelja, potrebno je istaknuti kako se prema pravnom shvaćanju ovoga suda obveza i visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta određuje prema propisu koji je bio na snazi u trenutku nastanka obveze, odnosno u trenutku kada se poljoprivredno zemljište privodi namjeni u skladu s propisima iz oblasti prostornog planiranja, izdavanjem konačnog odobrenja za građenje a kakvo pravno shvaćanje je prihvaćeno i u zaključku broj 6 Su-387/2016- 2 sa sjednice Imovinsko – pravnog odjela Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 20. rujna 2016. godine.

Obzirom na navedeno, te uzimajući u obzir daje Potvrda glavnog projekta – akt kojim se investitoru- ovdje tužitelju dozvoljava građenje na č. zem. [katastarska čestica] izdana 4. rujna 2014. godine, to se u konkretnom slučaju, suprotno navoda tužitelja imaju primijeniti odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, br. 39/13, 48/15) koji je tada bio na snazi.

Nadalje, neosnovano tužitelj prigovara kako se obveza tužitelja trebala temeljiti na tržišnoj vrijednosti poljoprivrednog zemljišta, a ne na tržišnoj vrijednosti građevinskog zemljišta. Naime, sukladno prethodno citiranoj odredbi čl. 23. st.1. zakona o poljoprivrednom zemljištu, rješenje o naknadi donosi se na temelju podataka o tržišnoj vrijednosti građevinskog zemljišta.

Također, po ocjeni ovog suda neutemeljeni su i tužbeni prigovori tužitelja u kojima on ističe da je prvostupanjsko rješenje doneseno četiri godine nakon proteka zakonskog roka za njegovo donošenje. Iako je točno da je odredbom članka 23. stavak 3. ZoPZ propisano kako rješenje o naknadi donosi nadležni ured državne uprave u županiji ili upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka izvršnog akta na temelju kojeg se može graditi građevina, odnosno od dana primitka potvrde glavnog projekta, valja reći kako prema dugogodišnjoj sudskoj praksi nepridržavanje odnosno povreda tog roka ne utječe na obvezu plaćanja naknade niti ta povreda sama za sebe povlači nezakonitost samog rješenja. ZoPZ kao posebni zakon, kojim se uređuje ovaj postupak, ne propisuje rok istekom kojeg bi prestala mogućnost utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta niti poznaje pojam odnosno prigovor zastare. Stoga se i ovaj tužbeni prigovor tužitelja otklanja kao neosnovan.

Međutim, u konkretnom slučaju, visina naknade je određena prema dopisu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostava Zadar Klasa: 410-20/14-01/39 urbroj: 513-07-13/14-02 od 4. veljače 2014. godine proizlazilo bi da je tržišna cijena građevinskog zemljišta u siječnju 2014. godine na području gdje se nalazi zemljište iznosila 529,51 kn/m2 za površinu veću od 3.000,00 m2 Obzirom da taj dopis Porezne uprave ne sadrži razloge za utvrđenje navedenog iznosa niti usporedne podatke o kretanju cijena poljoprivrednog zemljišta u vrijeme nastanka obveze na području na kojem se predmetno zemljište nalazi, ne mogu se otkloniti prigovori koje tužitelj iznosi na pravilnost utvrđene tržišne vrijednosti prema kojoj je predmetna naknada određena. Naime, prema mišljenju Suda, stranka u postupku utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta ima pravo biti upoznata s podacima u evidenciji Porezne uprave na kojima je utemeljen pribavljeni podatak o tržišnoj vrijednosti poljoprivrednog zemljišta. "

10. Postupajući po presudi, rješenjem Ministarstva poljoprivrede, Klasa: UP/II-320- 02/21-21/45, Urbroj: 525-07/0154-21-2 od 28. lipnja 2021. poništeno je prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak, uz uputu da je u ponovnom postupku potrebno od Ministarstva financija zatražiti, odnosno Porezne uprave, zatražiti ponovnu procjenu koja će sadržavati razloge za utvrđenje iznosa kao i usporedne podatke o kretanju cijena poljoprivrednog zemljišta u vrijeme nastanka obveze na području na kojem se predmetno zemljište nalazi te upoznati stranku s podacima u evidenciji Porezne uprave na kojima je utemeljen pribavljeni podatak o tržišnoj vrijednosti poljoprivrednog zemljišta.

11. Prvostupanjsko tijelo je dopisom od 27. srpnja 2021. zatražilo ponovnu procjenu tržišne vrijednosti zemljišta za rujan 2014. Dopisom Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar, Klasa: 410-20/14-01/39, Urbroj:

513-07-1313-01-21-04 od 20. kolovoza 2021. je obaviješteno da u bazi podataka Informacijskog sustava nema podataka o prosječnim cijenama zemljišta za rujan 2014. već se raspoloživi podaci odnose na razdoblje od 2015. pa nadalje.

12. Pozivom od 13. rujna 2021. prvostupanjsko tijelo je pozvalo tužitelja kako bi ga upoznalo s podacima u evidenciji Porezne uprave na kojima je utemeljen pribavljeni podatak o vrijednosti zemljišta. Podneskom od 21. rujna 2021. tužitelj se obratio prvostupanjsko tijelu te je zatražio dostavu isprava pisanim putem te da se na ispravan način provede postupak i utvrdi tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta.

13. Dopisom od 30. rujna 2021. prvostupanjsko tijelo se obratilo Ministarstvu poljoprivrede u vezi daljnjeg postupanja nakon pravomoćno završenog upravnog spora, a na koji se Ministarstvo očitovalo dopisom od 26. studenoga 2021. te dalo mišljenje da bi bilo svrsishodno provesti sudsko vještačenje u pogledu procjene predmetne čestice na trošak vlasnika i uz njegov pristanak.

14. Potom je, nakon tako ponovljenog postupka, doneseno prvostupanjsko rješenje, Klasa: UP/I-320-02/14-01/3420, Urbroj: 2198/1-14-21-23 od 8. prosinca 2021. kojim je tužitelju investitoru izgradnje poslovne građevine, ukupne građevinske bruto površine 14964,94 m2 , na građevnoj čestici formiranoj od kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] unutar poslovno proizvodne zone "Lonići", površine 3930,00 m2 , katastarske kulture pašnjak, određena visina jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko za k.č.z. br. 1918/15 k. o. [katastarska općina], površine 3930 m2 u iznosu od 52.024,36 kuna, koji isti iznos je bio odmjeren i ranijim rješenjem koje je poništeno navedenom presudom ovoga suda uz vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je odbijena osporenim rješenjem.

15. Prema odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 39/13, 48/15, dalje: Zakon o poljoprivrednom zemljištu) jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća se prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno po primitku potvrde glavnog projekta, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

16. Prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu se za poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja i na kojem je dopuštena gradnja visina naknade određuje u iznosu od 2,5% tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja.

17. Odredbom članka 23. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležni ured državne uprave u županiji ili upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu na temelju podataka nadležne porezne uprave o tržišnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.

18. Dakle, kako iz citiranog obrazloženja ranije poništajne presude slijedi da je za ponovni postupak ostala sporna činjenica visine cijene zemljišta s obzirom da je naknada bila utvrđena temeljem dopisa Porezne uprave koji ne sadrži razloge za utvrđenje navedenog iznosa niti usporedne podatke o kretanju cijena zemljišta u vrijeme nastanka obveze na području na kojem se predmetno zemljište nalazi, te kako je, vezano za utvrđenje visine naknade prvostupanjsko tijelo službeno obaviješteno dopisom Porezne uprave od 20. kolovoza 2021. da u bazi podataka Informacijskog sustava nema podataka o prosječnim cijenama zemljišta za rujan 2014. već da se raspoloživi podaci odnose na razdoblje od 2015. pa nadalje, kao i da je prvostupanjskom tijelu sugerirano da se cijena zemljišta utvrdi vještačenjem, to jasno proizlazi da u ponovnom postupku nije postupljeno ni riješeno sukladno uputi suda pa se u tom pravcu prigovori tužitelja ne mogu otkloniti.

19. Što se tiče svih ostalih izloženih prigovora, njih je otklonio ranijom pravomoćnom presudom ovaj sud, iz gore citiranih razloga, na koje se vezano za to, tužitelja upućuje.

20. Slijedom navedenoga, osporene odluke ne mogu se cijeniti zakonitim, zbog čega je temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, odlučeno iste poništiti i vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak odnosno odlučiti kao u izreci presude.

21. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će postupiti i odlučiti pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 119. stavka 4. i člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

23. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 27. svibnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eura za svaku radnju, uvećano za iznos PDV-a od 500,00 eura što ukupno iznosi 2.500,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

24. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova upravnog postupka je izostala jer o tomu odlučuju javnopravna tijela toga postupka, a taj postupak nije završen s obzirom da se ovom presudom predmet vraća na ponovni postupak.

U Splitu 6. lipnja 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

- Tužitelju putem opunomoćenika

- Tuženiku

- U spis

- Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ