Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-167/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Švec & Hanibal Hunjek u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju KT, dipl.iur. (Su-274/2024), uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ministarstvo zdravstva, OIB: 88362248492, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2381/2017-144 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2381/2017-144 od 31. ožujka 2025. u pobijanom dijelu točke I. i III. izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice i preinačava pobijana odluka o troškovima postupka sadržan u točki V. izreke na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 31. ožujka 2025. do isplate, u roku od 8 dana dok se za više zatraženi trošak njen zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I/ Odbija se kao neosnovan prvo postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku KBC „SESTRE MILOSRDNICE“ (OIB 84924656517), Zagreb, Vinogradska cesta 29, da tužiteljici VT (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime razlike neisplaćenih dijelova plaće isplati bruto iznos od na način da od tuženika potražuje ukupni iznos od 11.960,59 Eur/ 90.117,04 Kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 130,42 Eur tekućom od 15.01.2013. do isplate,

- na iznos od 1,14 Eur tekućom od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 19,11 Eur tekućom od 15.03.2013. do isplate,

- na iznos od 18,54 Eur tekućom od 15.04.2013. do isplate,

- na iznos od 1.784,97 Eur tekućom od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos od 1.000,46 Eur tekućom od 15.08.2013. do isplate,

- na iznos od 1.059,80 Eur tekućom od 15.09.2013. do isplate,

- na iznos od 1.071,11 Eur tekućom od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 662,67 Eur tekućom od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 1.201,53 Eur tekućom od 15.12.2013. do isplate,

- na iznos od 83,05 Eur tekućom od 15.01.2014. do isplate,

- na iznos od 124,84 Eur tekućom od 15.02.2014. do isplate,

- na iznos od 101,67 Eur tekućom od 15.03.2014. do isplate,

- na iznos od 231,93 Eur tekućom od 15.04.2014. do isplate,

- na iznos od 154,57 Eur tekućom od 15.05.2014. do isplate,

- na iznos od 287,17 Eur tekućom od 15.06.2014. do isplate,

- na iznos od 179,79 Eur tekućom od 15.07.2014. do isplate,

- na iznos od 527,99 Eur tekućom od 15.03.2016. do isplate,

- na iznos od 532,49 Eur tekućom od 15.04.2016. do isplate,

- na iznos od 73,54 Eur tekućom od 15.05.2016. do isplate,

- na iznos od 98,49 Eur tekućom od 15.06.2016. do isplate,

- na iznos od 599,34 Eur tekućom od 15.07.2016. do isplate,

- na iznos od 350,66 Eur tekućom od 15.08.2016. do isplate,

- na iznos od 127,82 Eur tekućom od 15.09.2016. do isplate,

- na iznos od 66,00 Eur tekućom od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 52,18 Eur tekućom od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 42,98 Eur tekućom od 15.01.2017. do isplate,

- na iznos od 507,08 Eur tekućom od 15.02.2017. do isplate,

- na iznos od 44,16 Eur tekućom od 15.03.2017. do isplate,

- na iznos od 137,84 Eur tekućom od 15.04.2017. do isplate,

- na iznos od 84,57 Eur tekućom od 15.05.2017. do isplate,

- na iznos od 131,84 Eur tekućom od 15.06.2017. do isplate,

- na iznos od 52,29 Eur tekućom od 15.07.2017. do isplate,

- na iznos od 114,68 Eur tekućom od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos od 45,04 Eur tekućom od 15.09.2017. do isplate,

- na iznos od 45,04 Eur tekućom od 15.10.2017. do isplate,

- na iznos od 46,09 Eur tekućom od 15.11.2017. do isplate,

- na iznos od 46,20 Eur tekućom od 15.12.2017. do isplate,

- na iznos od 46,16 Eur tekućom od 15.01.2018. do isplate,

- na iznos od 31,08 Eur tekućom od 15.02.2018. do isplate,

- na iznos od 44,82 Eur tekućom od 15.03.2018. do isplate, , prema kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 (pet) postotnih poena do 31.07.2015.; od 01.08.2015. do 31.12.2022. prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/2015), za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da joj naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, prema prethodno označenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana."

II/ Djelomično se prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i sudi:

Nalaže se tuženiku KBC „SESTRE MILOSRDNICE“ (OIB 84924656517), Zagreb, Vinogradska cesta 29, da tužiteljici VT (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime razlike neisplaćenih dijelova plaće, isplati bruto iznos od 694,92 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama:

– na iznos od 64,94 EUR sa kamatom tekućom od 15.02.2014. do isplate

– na iznos od 74,69 EUR sa kamatom tekućom od 15.03.2014. do isplate

– na iznos od 51,84 EUR sa kamatom tekućom od 15.04.2014. do isplate

– na iznos od 86,29 EUR sa kamatom tekućom od 15.05.2014. do isplate

– na iznos od 67,90 EUR sa kamatom tekućom od 15.06.2014. do isplate

– na iznos od 13,09 EUR sa kamatom tekućom od 15.07.2014. do isplate

– na iznos od 33,94 EUR sa kamatom tekućom od 15.08.2014. do isplate

– na iznos od 7,84 EUR sa kamatom tekućom od 15.10.2014. do isplate

– na iznos od 5,45 EUR sa kamatom tekućom od 15.11.2014. do isplate

– na iznos od 51,76 EUR sa kamatom tekućom od 15.04.2018. do isplate

– na iznos od 57,61 EUR sa kamatom tekućom od 15.05.2018. do isplate

– na iznos od 54,27 EUR sa kamatom tekućom od 15.06.2018. do isplate,

– na iznos od 56,25 EUR sa kamatom tekućom od 15.07.2018. do isplate

– na iznos od 30,57 EUR sa kamatom tekućom od 15.08.2018. do isplate

– na iznos od 20,45 EUR sa kamatom tekućom od 15.09.2018. do isplate,

– na iznos od 12,51 EUR sa kamatom tekućom od 15.10.2018. do isplate

– na iznos od 5,52 EUR sa kamatom tekućom od 15.11.2018. do isplate, prema kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena do 31.07.2015.; od 01.08.2015. do 31.12.2022. prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/2015), za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za preostali iznos od ukupno 2.536,79 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove od 696,80 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31.3.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

V/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova u preostalom iznosu (6.000,00 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama. „

2. Protiv odluke suda prvog stupnja u dijelu kojim nije prihvaćen njen tužbeni zahtjev žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje..

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu za razdoblje od 1. studenog 2012. do 28. veljače 2019. dodataka na plaću i to dodatka zbog otežanih uvjeta rada te dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada, zahtjev za isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan pao od ponedjeljka do petka, a isti je uračunat u redovni mjesečni fond radnih sati, te isplata razlike plaće za rad nedjeljom s primijenjenim uvećanjem od 150% za rad neradnim danom na temelju čl. 9. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete stolice i RH te posljedično i manje isplaćeni iznosi po osnovi naknade za godišnji odmor i bolovanje.

4. Naime, prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, dalje u tekstu: KU/13) te čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, dalje KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća (čl. 47. st. 2. i 3. KU/13 i čl. 45. st. 2. i 3. KU/18). Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/13 i čl. 49. KU/18 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

4 .1. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 i čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice, dok sukladno odredbi čl. 59. KU/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju pravo na dodatak na plaću.

5. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad za utuženo razdoblje temeljem odredbe članka 57. stavak 1. i 2. KU/2013, a za razdoblje od 1. ožujka 2018. temeljem odredbe članka 55. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. KU/2018.

5.1. Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 35/19; u daljnjem tekstu: Dodatak I.) ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 („Narodne novine“, broj 78/19) do 31. listopada 2019. a Dodatkom II. KU/2018 („Narodne novine“, broj 92/19; dalje: Dodatak II.) do 31. prosinca 2022. Odredbom članka 21. Dodatka II. izmijenjena je odredba članka 55. KU/2018 na način da je propisan zbog posebnih uvjeta rada dodatak u visini od 28%.

5.2. I na koncu obzirom na postavljenji zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a sve zbog pogrešnog obračuna istih zbog neisplate prednjeg dodatka za ukazati je kako je prema odredbi članka 37. KU/13, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora propisano pravo radniku za isplatu naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu; a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Ista je odredba članka 36 KU/2013 i članka 34. KU/2018.

5.4. Temeljem, pak, odredbe članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine", broj 141/12; u daljnjem tekstu: TKU/12) za razdoblje do 30. studenoga 2017., ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a nakon toga razdoblja temeljem odredbe članka 58. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine", broj 24/17; u daljnjem tekstu: TKU/17-1) i članka 58. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine", broj 128/17; u daljnjem tekstu: TKU/17-2).

5.5. Odredbom članka 81. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17; dalje ZR) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

5.6. I odredba članka 91. stavak 3. ZR koja određuje da plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

6. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice imaju primijeniti odredbe članka 47.,51.,55., 58. i 59.. KU/13, odnosno članka 45., 49., i 55. KU/2018, odredbe članka 21. Dodatka II., te odredbe članka 59. stavak 1. TKU/12, i članka 58. stavak 1. TKU/17-1 i TKU/17-2.

7. Naime, pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje kako je tužiteljica radila u otežanim uvjetima, odnosno imala je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, koji pravni stav je potvrđen i pravnim shvaćanjem sa osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane u ponedjeljak 9. prosinca 2019. koje glasi:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda tako proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu radnom mjestu liječnik specijalist te joj je rad bio organiziran u smjenama, dvokratno, noću, vikendima, blagdanom, prekovremeno;

- da je tužiteljici tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koji dodatak je obračunao na obavljeni redovni rad;

- da je zbog neisplate prednjeg dodatka tuženik tužiteljici pogrešno izračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja;

- da je prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka ABC od 18.7.2023. (Tabela 5, stupac 6 nalaza - list 903-919 spisa) pod varijantom 1, a kako je to sve naprijed navedeno, koja razlika neisplaćene plaće za tužiteljicu za period od siječnja 1.11.2012. do 28.2.2019. iznosi sve ukupno 694,92 eura, pri čemu su pojedinačni mjesečni iznosi vidljivi u nalazu i mišljenju;

- da je visina prihvaćenog tužbenog traženja utvrđena na temelju nalaza i mišljenja dipl. oec. ABC jer je isto zasnovano na stajalište Vrhovnog suda RH prema kojem za razdoblje od 21.12.2015. valja primijeniti Zaključak 153 i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH o naknadi plaće za rad nedjeljom sukladno dodatku od 35%.

, - da nisu prihvaćena vještačenja DT i ABC jer nisu u skladu s navedenim pravnim shvaćanjima VSRH koja su pravno obvezujuća. Iz istih razloga odbijeni su kao neosnovani prigovori i prijedlozi tužiteljice za dopunom vještačenja DT i usuglašavanjem sa vještakinjom Blašković.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije tužiteljici platio utužene iznose a što je obvezan prema citiranim odredbama KU/2013, KU/2018. Dodatka II., TKU/12, TKU/17-1 i TKU/17-2, uz uvažavanje stajališta Vrhovnog suda RH utemeljena na tumačenju Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13,

9.1. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. i Rev-290/2021 od 1. lipnja 2021., a imajući u vidu odredbu članku 19. stavak 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, a time i Zaključkom br. 153. koji je donesen na sjednici 21.12.2015. prema kojem mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

9.2. Prema tome, suprotno navodima žalbe, tužiteljica ne ostvaruje pravo na naknadu plaće po osnovi prekovremenog rada sukladno Zaključku 153. koji se primjenjuje u razdoblju od 21.12.2015. pa nadalje.

9.3. Isto tako pravilno sud prvog stupnja zaključuje osnovom nalaza i mišljenja vještakinje ABC, i njene usmene dopune kojom otklanja sve izneseni prigovore tužiteljice ali i obrazlaže izneseni zaključak i mišljenje, tužiteljica nema pravo niti na isplatu razlike plaće za rad nedjeljom s primijenjenim uvećanjem od 150% za rad neradnim danom na temelju čl. 9. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete stolice i RH. Ovo stoga što je o navedenom pitanju Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje u presudi broj Gop-1/2024 od 10.6.2024. koje glasi: Radnici u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na temelju odredbe članka 51. stavak 1. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/15 odnosno članka 49. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) i odredbe članka 9. Zakona o potvrđivanju Ugovora između svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (NN 3/97, dalje: Zakon o potvrđivanju ugovora) kao i odredbe članka 134. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav), temeljem odredbe članka 54. stavka 8. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 dalje TKU/12), odredbe članka 53. stavak 8. TKU/22 i odredbe članka 52. stavak 7. TKU/22 imaju pravo na isplatu dodatka za rad nedjeljom od 35% kako je to ugovoreno člankom 51. stavak 8. KU/13. odnosno člankom 49. stavak 8. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23, odnosno 50% počevši od 1. siječnja 2023. te je moguća kumulacija takvih dodataka (dodatak za rad nedjeljom i za rad neradnim danom utvrđenim zakonom) pri čemu je tuženik (Klinički bolnički centar) pasivno legitimiran za takvu isplatu.“

10. Dakle, prema shvaćanju suda prvog stupnja, koje kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i otežane uvjeta rada, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Naime, tumačenje tuženika tijekom postupka da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada postoji i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

11. Međutim, iz podataka dostavljenih od strane tuženika te rezultata vještačenja proizlazi da je obračun dodataka, suprotno navodima žalbe, izvršen osnovom valjano provedenog vještačenja po vještaku dipl. oec. ABC, imajući u vidu radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka kako je i trebalo računati izvršiti isplatu dodataka i na sate provedene na prekovremenom radu što je tuženik propustio.

11.1. Pri tome valja istaknuti da tužiteljica, kako joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad.

11.2. Na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine", broj 143/13 i 96/15, u daljnjem tekstu: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

11.3. Dakle, utuženi dodatak trebalo je obračunati na osnovnu plaću, sukladno čemu je tužiteljica i postavila eventualni tužbeni zahtjev u odnosu na razliku izvršene isplate plaće s osnove neobračunatih dodataka za otežane uvjete rada te iznimne odgovornosti za život i zdravlje na način da je obračun dodatka izvršen u odnosu na osnovnu plaću.

12. Stoga je sud prvog stupnja, prihvativši tužbeni zahtjev, nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalno-pravne propise te o svemu dao jasne razloge.

12.1. Pri tome je u odnosu na navode žaliteljice za odgovoriti kako je glavni tužbeni zahtjev tužiteljica postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke prof. dr.sc. ABC, u odnosu na koje su tijekom postupka istaknuti prigovori od strane tuženika i umješača na strani tuženika jer je isto zasnovano na pogrešnom izračunu osnovne plaće u odnosu na koje je sud odredio novo vještačenje po TD „Ručević“ d.o.o., kojem je pak prigovorila tužiteljica, radi čega je nakon neuspješnog usuglašavanja nalaza i mišljenja vještaka jer isti polaze od različitih premisa, ali i odbijanja zahtjeva tužiteljice za izuzeće vještaka Ručevića, sud prvog stupnja je i to upravo na prijedlog tužiteljice odredio novo financijsko vještačenje koje je povjerio vještakinji dipl. oec. ABC iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., koja je dodatke na prekovremeni rad obračunavala na osnovnu plaću bez uvećanja dodataka na rad subotom , nedjeljom i blagdanom jer bi se na ovaj način iznosi multiplicirali.

12.2. Naime, odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

13. Prema prihvaćenom pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, kojeg kao pravilno prihvaća i ovaj žalbeni sud, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenje povjerenstva ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, pravilno je sud prvog stupnja prilikom primjene KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, a time i zaključkom povjerenstva 153. (tako Vrhovni sud RH u odlukama poslovni broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. i Rev- 290/2021 od 1. lipnja 2021.). Pri tome, nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

14. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi Povjerenstva donijeli su

Zaključak broj 148. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana(bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

15. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi: „Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage

Zaključci broj 21, 48 i 148.“

16. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

17. Zaključak br. 153. razlikuje se od Zaključka br. 148. (koji Zaključak je stavljen izvan snage nakon donošenja Zaključka br. 153.) u tome što po njemu redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

19. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje se od njegovog stupanja na snagu, što je ujedno i odgovor na prvo pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija.

20. S obzirom na to da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. od 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju bi redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se tumačenje broj 153, što je ujedno i bio odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-697/2021-2.

20.1. Kao što je već navedeno, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora obvezuju te predstavljaju sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl.19. st. 6. KU/13), pa je samim time neosnovan navod žaliteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio obračun sukladno nalazu i mišljenju vještakinje ABC, koja je u utuženom razdoblju prihvatila upravo citirana tumačenja.

21. U odnosu, pak, na navode žalbe kako sud prvog stupnja nije vodio računa o pravu tužiteljice na razliku u izvršenoj isplati po osnovi naknada za godišnji odmor i bolovanja za utuženo razdoblje za odgovoriti je kako je sud prvog stupnja u tom pravcu polazeći od utvrđenja vještaka iz osnovnog nalaza i mišljenja, ali i dopunu istog na zapisniku s ročišta za glavnu raspravu od 17. veljače 2025., utvrdio kako tuženik tužiteljici s ovog osnova nije priznao pravo na naknadu u visini od 1.226,92 kn, odnosno 162,84 EUR-a, prikazan u Tabeli broj 3.

22. S druge strane, suprotno navodima žalbe, promjena utvrđene osnovice koja rezultirala pravomoćnom presudom koje je ovo pravo tužiteljici priznato u postupku pod poslovnim brojem Pr-9034/2020 ( pravilno Pr-9069/2020) za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. nije pravno odlučna za visinu tužbenog zahtjeva budući je u postupku nedvojbeno utvrđeno kako za to razdoblje nema prekovremenih sati koji ne bi bili plaćeni.

23. Na koncu na navode žalbe kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio eventualni tužbeni zahtjev tužitelja, a da nije dao razloge za odbijanje glavnog tužbenog zahtjeva za ukazati je kako u skladu s Člankom 188. stavak 2. ZPP-a tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

23.1.Prema tome, eventualna kumulacija je umjesna kada tužitelj nije siguran u postojanju relevantnih činjenica ili pak u pravnu osnovanost istaknutih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi i u pravilu kada proizlaze iz bitnog istog činjeničnog stanja. U pravilu je moguće prihvatiti samo jedan od njih jer se međusobno isključuju. Eventualnim spajanjem zahtjeva tužitelj izbjegava drugu parnicu do koje može doći ako tužbu ograniči na jedan zahtjev i ovaj se pokaže neosnovanim, a podnošenjem kumuliranih zahtjeva tužitelj otklanja opasnost da u drugoj parnici bude odbijen i njegov drugi i slijedeći zahtjev zbog činjenične i pravne osnove ocjene koja je suprotna ocjenu datoj u prvom sporu. Stoga u pogledu eventualno istaknutih zahtjeva parnica teče pod rezolutivnim uvjetom, što znači ako sud prihvati prvi zahtjev postaje bespredmetno raspravljanje o drugom i svakom slijedećem zahtjevu, odnosno parnica prestaje teći glede eventualno istaknutih zahtjeva.

23.2. Nadalje, ako se glavni zahtjev ukaže kao neosnovan, sud istom odlukom odlučuje o eventualnim zahtjevima po redoslijedu kako ih je istaknuo tužitelj.

24. U konkretnom slučaju, protivno navodima žalbe, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane odluke prilikom odbijanja glavnog tužbenog zahtjeva istaknuo kako je isti postavljen sukladno nalazu i mišljenju ranije provedenog vještačenja po vještaku ABC koji nije u skladu s naprijed iznesenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske , koja su pravno obvezujuća, što je i bio razlog da su odbijeni kao neosnovani prijedlozi tužiteljice za dopunom nalaza vještaka ABC i usuglašavanjem sa vještakinjom ABC.

24.1. Kako je eventualni tužbeni zahtjev tužiteljica postavila u skladu s nalazom i mišljenjem vještakinje ABC ali uz zahtjev za isplatu dodataka za rad nedjeljom u varijanti kada bi se prihvatilo stajalište tužiteljice o pravu na obračun dodataka za rad nedjeljom u visini od 150 %, što utječe i na visinu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i korištenja bolovanja, a što je protivno naprijed iznesenom, to je sud bio i ovlašten djelomično odbiti u ovom dijelu eventualno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu zahtjeva.

25. Stoga je, suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja primjenom relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13 i 96/15, dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 2/18, dalje: KU/18), relevantnih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine br. 141/12, dalje: TKU), odredbi Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11, dalje: ZB) te relevantnih odredbi Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje: ZR/09), Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 i 127/17, dalje: ZR/14) i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) donio pobijanu odluku.

26. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odlučeno je kao u izreci.

27. S pravom, međutim, tužiteljica osporava pravilnost odluke o troškovima postupka uzimajući u obzir uspjeh tužiteljice u odnosu na glavni postavljeni zahtjev budući je sud prvog stupnja utvrđujući neosnovanim glavni tužbeni zahtjev, smatra djelomično osnovanim eventualni tužbeni zahtjev u odnosu na koji je valjalo cijeniti uspjeh tužiteljice sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, i to u odnosu na osnovu u cijelosti i djelomično visinu prihvaćenog tužbenog zahtjeva, što predstavlja uspjeh u omjeru od 65 %, dok je uspjeh tuženika od 35 %, zbog čega je konačni uspjeh tužiteljice cijeniti u omjeru od 30 % u kojem opsegu je istoj i valjalo priznati zatraženi trošak postupka. Stoga je, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23- u daljnjem tekstu OT) tužiteljici valjalo priznati trošak postupka prema vrijednosti eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva od 3.231,71 EUR-a, i to za sastav tužbe temeljem Tbr. 7. točka 1. OT-a 100 bodova, zastupanja na ročištima od 6. ožujka 2018., 20. ožujka 2019., 13. siječnja 2021., 17. veljače 2025. od po 100 bodova temeljem Tbr. 9. točka 1. te ročištima o kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima od 19. veljače 2020., 15. rujna 2020. i 7. veljače 2024., od po 50 bodova temeljem Tbr. 9 točka 2. te sastava obrazložena podneska od 20. ožujka 2018., 18. listopada 2018., 3. travnja 2019., temeljem Tbr. 8 točka 1. od po 100 bodova te podnesaka od 13. rujna 2019., od 23. ožujka 2018.,. 18. veljače 2020., 2. rujna 2020., 12. veljače 2021, 11. ožujka 2021., 5. veljače 2024., 3. srpnja 2024. temeljem Tbr 8 točka 4. od po 25 bodova uz sastav žalbe na rješenje od 18.veljače 2021. od 50 bodova temeljem Tbr.10 točka 4, kao i pristup ročištu za objavu presude od 31. ožujka 2025. od 50 bodova temeljem Tbr. 9 točka 3., što sve ukupno zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 2.500,00 EUR-a, a obzirom na uspjeh tužitelja iznosi 750 EUR-a, koliko je istoj valjalo priznati na ime troškova zastupanja. Pri tome tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe jer ista nije uspjela u odnosu na glavnicu ožalbenog tužbenog zahtjeva. Isto tako tužiteljici nije priznat ni trošak sastava podneska od 4. travnja 2019. i 7. studenog 2022. koji nisu zaprimljeni s navedenim nadnevkom., te trošak sastava podneska od 13. siječnja 2021. jer se radi o podnesku koji nije bio potreban i nužan za postupka budući se radi o zahtjevu za izuzeće koji je odbijen kao neosnovan rješenjem sud prvog stupnja od 25. siječnja 2021. kao ni sastav dvije žalbe od 23. ožujka 2021. i 12. srpnja 2021. pravomoćno odbijene rješenjem suda ovog suda od 20. lipnja 2022 pod poslovnim brojem Gž R-783/21 po 50 bodova, kao ni trošak vještačenja priznat nepobijanim dijelom ranije odluke istog suda, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 6. lipnja 2025.

PRESJEDNIK VIJEĆA

Boris Mimica