REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. 83 P-5267/2022-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Martini Žibreg, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Geoprojekt d.o.o., Borongajska cesta 81 a, OIB: 76669487635, zastupan po punomoćniku AD, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana, 4. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnica tužitelja-protuženika:
Martinu Žibrek, odvjetnica i punomoćnik tuženika-protutužitelja AD, odvjetnik, dana 28. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelj koji glasi:
"I./ Utvrđuje se da je tužitelj PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 3832-S2/2010 od dana 01.12.2010.g. ovjeren pod posl.br. OV-25633/10 od strane Javnog bilježnika Mladena Bureca stekao pravo vlasništva nekretnine koja je upisana u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], 173 k. o. [katastarska općina] i to: 36. etaža: 6/1000 - dijela zkčbr. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina], stambena poslovna zgrada br.1. [adresa], 75 a, površine 1909 m2 i stambeno poslovna zgrada br. 234 Rudeška cesta površine 524 m2 i dvorište površine 1256 m2, ukupne površine 3689 m2, sve povezano s vlasništvom stana smještenog na prvom katu zgrade u [adresa], nacrtne oznake 116, površine 74 m2, kojem kao sporedni dio pripada spremište S46-1 od 2 m2, smješteno u podrumu zgrade (etaža - 1 ) 173. etaža: 2/1000 - dijela zkčbr. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina], stambena poslovna zgrada br.1. [adresa], 75 a, površine 1909 m2 i stambeno poslovna zgrada br. 234 Rudeška cesta površine 524 m2 i dvorište površine 1256 m2, ukupne površine 3689 m2, sve povezano s vlasništvom garaže smještene u podrumu zgrade u [adresa], 75a, i Rudeškoj cesti br. 234, nacrtne oznake G 24-1, površine 19 m2 (etaža – 1).
II/ Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upis prava vlasništva tužitelj PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženiku GEOPROJEKT d.o.o., Borongajska cesta 81A, Zagreb, OIB: 76669487635 na nekretnini koja je upisana u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk. ul. [broj ZK uloška], podul. 36, 173 k. o. [katastarska općina] i to: 36. etaža: 6/1000 - dijela zkčbr. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina], stambena poslovna zgrada br.1. [adresa], 75 a, površine 1909 m2 i stambeno poslovna zgrada br. 234 Rudeška cesta površine 524 m2 i dvorište površine 1256 m2, ukupne površine 3689 m2, sve povezano s vlasništvom stana smještenog na prvom katu zgrade u [adresa], nacrtne oznake 116, površine 74 m2, kojem kao sporedni dio pripada spremište S46- 1 od 2 m2, smješteno u podrumu zgrade (etaža - 1 ) 173. etaža: 2/1000 - dijela zkčbr. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina], stambena poslovna zgrada br.1. [adresa], 75 a, površine 1909 m2 i stambeno poslovna zgrada br. 234 Rudeška cesta površine 524 m2 i dvorište površine 1256 m2, ukupne površine 3689 m2, sve povezano s vlasništvom garaže smještene u podrumu zgrade u [adresa], 75a, i Rudeškoj cesti br. 234, nacrtne oznake G 24-1, površine 19 m2 (etaža – 1).
III/ Nalaže se Tuženiku naknaditi Tužitelju trošak parničnog postupka, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Usvaja se kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "I/ Nalaže se tuženiku-protutužitelju GEOPROJEKT d.o.o., Borongajska cesta 81A, Zagreb, OIB: 76669487635 isplatiti tužitelju-protutuženiku PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 92.950,00 EUR sa zajedno sa zateznima kamatama od 15.12.2010.g. pa do isplate, i to po stopi do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj-protutuženik sa dijelom kumuliranog zahtjeva u dijelu u kojem se nalaže se tuženiku-protutužitelju GEOPROJEKT d.o.o., Borongajska cesta 81A, Zagreb, OIB: 76669487635 isplatiti tužitelju-protutuženiku PD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 42.250,00 EUR sa zajedno sa zateznima kamatama od 15.12.2010.g. pa do isplate i to po stopi do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u pogledu tužbe i protutužbe u iznosu od 3.814,53 EUR, sve u roku 15 dana.
V. Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja u dijelu koji glasi: “ I Utvrđuje se da je dana 14.11.2022. raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 3832- S2/2010, zaključen dana 01.12.2010 između tužitelja - protutuženika MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (ranije [adresa]) kao kupca i tuženika - protutužitelja GEOPROJEKT d.o.o. (OIB: 76669487635) iz Zagreba, Borongajska cesta 81 A (ranije V. Ravnice 4), kao prodavatelja, kojim Ugovorom je ugovorena prodaja nekretnina i to: Općinski građanski sud u Zagrebu ZEMLJIŠNOKNJIŽNI ODJEL ZAGREB, Katastarska općina: 999901, VRAPČE NOVO, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] STAMBENOPOSLOVNA ZGRADA BR. 1 KUZMINEČKA 3689 HORVAĆANSKA CESTA BR. 75, 75A POVRŠINE 1909 M2 I STAMBENO-POSLOVNA ZGRADA BR. 234 RUDEŠKA CESTA POVRŠINE 524 M2 I DVORIŠTE POVRŠINE 1256 M2 UKUPNE POVRŠINE 3689 M2, 36. Suvlasnički dio: 6/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-36) stan smješten na prvom katu zgrade u [adresa] nacrtne oznake 116 površine 74 m2 kojem kao sporedni dio pripada spremište S46-1 od 2 m2 smješteno u podrumu zgrade (etaža -1) i 173. Suvlasnički dio: 2/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-173), garaže smještene u podrumu zgrada u [adresa], 75a i Rudeškoj cesti br 234 nacrtne oznake G24-1 površine 19 m2 (etaža -1). II Nalaže se tužitelju – protutuženiku da preda tuženiku – protutužitelju posjed nekretnina iz točke I ove Presude, slobodan od svih osoba i stvari tužitelja – protutuženika, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III Nalaže se tužitelju – protutuženiku PD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] da izda tuženiku – protutužitelju GEOPROJEKT d.o.o. (OIB: 76669487635) iz Zagreba, Borongajska cesta 81 A valjanu tabularnu izjavu temeljem koje će tuženik – protutužitelj biti ovlašten izvršiti bezuvjetni upis brisanja predbilježbe prava vlasništva izvršen kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zk. odjela Zagreb pod posl. br. Z-32682/2012, za korist tužitelja – protutuženika, na nekretninama iz točke I Presude, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 3832-S2/2010 od 01.12.2010.g, jer će istu u protivnom zamijeniti ova Presuda sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
VI. Odbija se tuženik sa dijelom protutužbenog zahtjeva kojim se utvrđuje da je dana 16.01.2011. raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 3832- S2/2010, zaključen dana 01.12.2010 između tužitelja - protutuženika MD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (ranije [adresa]) kao kupca i tuženika - protutužitelja GEOPROJEKT d.o.o. (OIB: 76669487635) iz Zagreba, Borongajska cesta 81 A (ranije V. Ravnice 4), kao prodavatelja, kao i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
r i j e š i o je:
Dozvoljava se preinake tužbe tužitelja isticanjem kumuliranog tužbenog zahtjeva u podnesku od 03.06.2023. iz razloga svrsishodnosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj- protutuženik (dalje: tužitelj) u tužbi navodi kako je tuženik temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 3832-S2/2010 od dana 01.12.2010.g. ovjeren pod posl.br. OV-25633/10 od strane Javnog bilježnika Mladena Bureca, od Tuženika kupio nekretninu koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], podul. 36, 173 k. o. [katastarska općina] i to: 36. etaža: 6/1000 - dijela zkčbr. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina], stambena poslovna zgrada br.1. [adresa], 75 a, površine 1909 m2 i stambeno poslovna zgrada br. 234 Rudeška cesta površine 524 m2 i dvorište površine 1256 m2, ukupne površine 3689 m2, sve povezano s vlasništvom stana smještenog na prvom katu zgrade u [adresa], nacrtne oznake 116, površine 74 m2, kojem kao sporedni dio pripada spremište S46-1 od 2 m2, smješteno u podrumu zgrade (etaža - 1 ) 173. etaža: 2/1000 - dijela zkčbr. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina], stambena poslovna zgrada br.1. [adresa], 75 a, površine 1909 m2 i stambeno poslovna zgrada br. 234 Rudeška cesta površine 524 m2 i dvorište površine 1256 m2, ukupne površine 3689 m2, sve povezano s vlasništvom garaže smještene u podrumu zgrade u [adresa], 75a, i Rudeškoj cesti br. 234, nacrtne oznake G 24-1, površine 19 m2 (etaža – 1). Predmetnim Ugovorom o kupoprodaji 3832-S2/2010 od dana 01.12.2010.g. člankom 3. ugovorena je kupoprodajna cijena od 135.200,00 EUR-a, te člankom 5. istog Ugovora dinamika isplate cijene na način da će Kupac, ovdje Tužitelj isplatiti iznos od 42.250,00 EUR u roku od 30 dana od dana potpisa ugovora, te iznos od 92.950,00 EUR putem kredita Hypo Alpe-Adria -Bank d.d. u roku od 45 dana od dana potpisa ugovora. Člankom 13. predmetnog ugovora ugovoreno je da će Prodavatelj ovdje Tuženik izdati tabularnu ispravu Kupcu ovdje TužItelju nakon isplate kupoprodajne cijene. Dana 14.12.2010.g. Tuženik je izdao Potvrdu (pečatiranu i potpisanu od strane odgovorne osobe Prodavatelja) kojom potvrđuje da je Tužitelj suladno Ugovoru o kupoprodaji broj 3832-S2/2010 isplatio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 42.250,00 EUR. Potvrda od 14.12.2010.g. Tužitelj je sa Hypo Alpe-Adria -Bank d.d. kao korisnik kredita zaključio Ugovor o kreditu broj 066-53028921 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 15.12.2010.g. ovjeren pod posl.br. OV-18173/2010 od strane Javnog bilježnika Ilinka Lisonek na iznos od 100.250,00 EUR, a temeljem kojeg je banka upisala založno pravo na nekretninama opisanima pod II/ tužbe u vlasništvu založnog dužnika (ovdje Tuženika). Hypo Alpe-Adria -Bank d.d. upisala je zalog na nekretnini pod posl.br. Z-60149/10 temeljem prijedloga od dana 15.12.2010.g. Tužitelj je dana 21.06.2012.g. pod brojem Z-32682/12 upisao predbilježbu prava vlasništva na nekretninama koje je kupio od Prodavatelja, a dok od Prodavatelja ne ishodi valjanu tabularnu ispravu potrebnu za upis prava vlasništva. Tužitelj je u zakonitom, poštenom, istinitom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine od potpisa Ugovora o kupoprodaji dakle više od 10 godina, a Tuženik do danas nije tužitelju izdao Tabularnu ispravu, odnosno istu odbija izdati iz Tužitelju nepoznatih razloga. Obzirom da kamate na stambene kredite od 2013.g. sustavno padaju Tužitelj nije u mogućnosti kod banke ishoditi refinanciranje kredita po nižoj kamtnoj stopi (jer nije upisan kao vlasnik nekretnine) uslijed čega je Tužitelju nastala šteta postupanjem Tuženika koji bez razloga do danas odbija Tužitelju izdati tabularnu ispravu. Kamatna stopa po kojoj je Tužitelj ishodio kredit iznosi 5.6 %, a dok u ovom trenutku kamatne stope na stambene kredite iznose 2-3 %.
2. U odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) navodi kako je točno da je tužitelj u svojstvu kupca i tuženik u svojstvu prodavatelja zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 3832-S2/2010 od 01.12.2010.g i to za nekretnine točno opisane u točki II/ tužbe. Točni su uglavnom uvjeti kupoprodaje kako ih navodi tužitelj u točki III/, IV/ i V/ (vjerojatno omaškom navedene kao točke II/, III/, IV/ tužbe) u pogledu kupoprodajne cijene, rokova plaćanja, izdavanja tabularne izjave, realizacije kredita i upisa založnog prava, te upisa predbilježbe vlasništva, ali tužitelj svjesno prešućuje ključne činjenice koje je potrebno naglasiti. Tužitelj nikada nije tuženiku sukladno čl.5. Ugovora od 01.12.2010.g platio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 42.250,00 EUR- a na tamo navedeni račun tuženika kod Privredne banke Zagreb d.d.. Potvrda od 14.12.2010.g o isplati kupoprodajne cijene od 42.250,00 EUR-a izdana je tužitelju isključivo u svrhu omogućavanja tužitelju realizacije kredita kod HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. iz kojeg je tužitelj podmirio tuženiku drugi dio kupoprodajne cijene od 92.950,00 EUR-a. Iz zaglavalja predmetne Potvrde je razvidno da je ista naslovljena na HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d., a iz čl.16.st.6. (posljednji stavak) Ugovora o kreditu broj 066-53028921 od 14.12.2010.g je razvidno da je Banka kreditor uvjetovala tužitelju realizaciju kredita prethodnim plaćanjem dijela kupoprodajne cijene koju je tužitelj trebao platiti iz vlastitih sredstava. Kao što Banke u pravilu uvjetuju kupcima stanova da prije isplate kredita podmire ukupni dio kupoprodajne cijene koji kupac plaća bez kredita, tako je tuženik uobičajeno kupcima koji taj dio cijene nisu mogli platiti tijekom realizacije kredita, izdavao Potvrde isključivo za potrebe realizacije kredita kod Banke, navodeći da je dio koji se ne plaća iz kredita prethodno plaćen. Naime, tuženiku je bilo u interesu da što prije dobije isplatu dijela kupoprodajne cijene koji se plaća iz kredita, sve u situaciji kada tužitelj (ili drugi kupac) nije odmah mogao osigurati iznos koji plaća iz vlastitih sredstava. Navedena Potvrda dakle ne predstavlja dokaz plaćanja kupoprodajne cijene u iznosu od 42.250,00 EUR-a, već dokaz može predstavljati isključivo uplatnica ili izvod iz Banke, iz kojih bi bilo razvidno da je navedeni iznos sukladno čl.5. Ugovora tužitelj uplatio na račun tuženika. Tužitelj naravno nikakav dokaz o konkretnoj uplati na račun tuženika ne prilaže tužbi, niti ga može priložiti, obzirom da nikada iznos naveden u Potvrdi nije uplatio tuženiku. Upravo suprotno, tužitelj sada pokušava zlouporabiti činjenicu da mu je navedena Potvrda izdana isključivo za potrebe realizacije kredita, a ne kao stvarni dokaz plaćanja. Međutim, nesporno je da uslijed činjenice neplaćanja tužitelj nije stekao vlasništvo nekretnina navedenih u tužbi, uslijed čega nisu ispunjeni uvjeti iz čl.13. Ugovora prema kojem bi tuženik bio u obvezi tužitelju izdati tabularnu izjavu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama. Indikativno je da se tužitelj od dana izdavanja Potvrde od 14.12.2010.g, pa do podnošenja tužbe, dakle više od 11 godina nije obraćao tužitelju sa zahtjevom za izdavanje tabularne izjave. Razlog je naravno u činjenici da nisu bili ispunjeni uvjeti za izdavanje iste. Iako tužitelj koristi nekretnine iz Ugovora, tužitelju nikada nije predan vlasnički posjed nekretnina iz točke II/ tužbe na način i prema uvjetima kako je tuženik svim kupcima predavao isti – potpisom Zapisnika, upravo iz razloga jer tužitelj nije izvršio svoju ugovornu obvezu plaćanja ukupne kupoprodajne cijene. Već i zbog svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Pored svega navedenog u točki IV ovog odgovora na tužbu, tuženik dodatno ističe i slijedeće razloge zbog kojih tužbu tužitelja treba odbiti. Nema osnova tužitelj u odnosu na tuženika s kojim je u ugovornom odnosu i u odnosu na kojeg je izvršio predbilježbu prava vlasništva, sve temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 3832-S2/2010 od 01.12.2010.g, u situaciji kada mu je tuženik (osnovano) uskratio izdavanje tabularne izjave, zahtijevati tužbom utvrđenje vlasništva i trpljenje upisa u zemljišnim knjigama. I zbog navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja treba odbiti kao neosnovan. Slijedom navedenih činjenica, tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, te predlaže tužbu u cijelosti odbiti uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka. Uslijed činjenice da tužitelj nije podmirio tuženiku značajan dio kupoprodajne cijene iz čl.5.st.1. Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 3832-S2/2010 od 01.12.2010.g, i to iznos od 42.250,00 EUR-a (cca 31,2 % ukupne cijene), kao i obzirom na činjenicu da je čl.5.st.2. navedenog Ugovora predviđeno da tuženik može raskinuti Ugovor zbog neispunjenja, to tuženik predlaže da Sud utvrdi kako je došlo do raskida Ugovora među strankama. Člancima 360-368 Zakona o obveznim odnosima (NN: 35/05 i dr.) propisani su uvjeti raskida Ugovora zbog neispunjenja koji su u odnosu tužitelja i tuženika ispunjeni. Kako tužitelj nije ispunio svoju obvezu plaćanja značajnog dijela kupoprodajne cijene niti u roku iz čl.5.st.1., niti u naknadnom primjerenom roku do krajnje ugovorenog roka realizacije kredita HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d., 15.01.2011.g (realiziran ranije), a i iz držanja tužitelja je jasno proizlazilo da svoju obvezu neće izvršiti u roku, to se ima smatrati da je sa danom 16.01.2011.g Ugovor raskinut. Kako tužitelj i po vlastitom priznanju koristi nekretnine iz točke II/ tužbe i čl.1. Ugovora, to je tuženik, ovlašten od tužitelja, nakon nastupanja uvjeta raskida Ugovora, tražiti i predaju posjeda predmetnih nekretnina. Ukoliko tužitelj ne bi niti nakon podnošenja ove protutužbe dobrovoljno predao posjed nekretnina tuženiku, tuženik pridržava pravo u daljnjem tijeku postupka specificirati potraživanje s osnova izgubljene zarade u vidu nemogućnosti korištenja predmetnih nekretnina, sve u visini prosječne mjesečne najamnine koja se može postići za najam stana i garaže koje bez osnove i odobrenja tuženika koristi tužitelj. Obzirom je tužitelj izvršio upis predbilježbe vlasništva nekretnina u zemljišnim knjigama, to je isti u obvezi izdati tuženiku i odgovarajuću tabularnu izjavu kojom mu dozvoljava brisanje predbilježbe, koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti Presuda donesena po protutužbi.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 9-12 spisa), presliku potvrde o isplati dijela kupoprodajne cijene od 14.12.2010.(list 13 spisa), Ugovor o kreditu broj 066-53028921 od 14.12.2010.(list 14-19 spisa), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6 i 20 spisa), izvod iz podataka OIB (list 23-25 spisa), sudski registar trgovačkih društava (list 25-26 spisa), presudu Vrhovnog suda broj Rev 2729/2992-2 (list 43-44), presudu Vrhovnog suda broj Rev–x 13/15-2 (list 45-48 spisa), izvod iz jamstvene knjige i primopredajni zapisnik od 21.12.2010. (list 49-50 spisa), zapisnik Zagrebgradnje d.o.o. od 21.12.2010. (list 50 spisa), presliku Poreznog rješenja (list 55 spisa),
4. Nadalje proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 58-59 spisa) i zz tuženika (list 59 spisa), saslušanje svjedoka RD (list 63-64 spisa), svjedoka ĐD (list 70 spisa), i svjedoka ŽD (list 72-73 spisa).
5. Među strankama je nesporno kako su iste zaključile Ugovor o kupoprodaji nekretnina broj 3832-S2/2010 od dana 01.12.2010.g. ovjeren pod posl.br. OV- 25633/10 od strane Javnog bilježnika Mladena Bureca, temeljem kojeg je tužitelj kao prodavatelj kupio od tuženika kao kupca nekretninu koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], podul. 36, 173 k. o. [katastarska općina] i to: 36. etaža: 6/1000 - dijela zkčbr. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina], stambena poslovna zgrada br.1. [adresa], 75 a, površine 1909 m2 i stambeno poslovna zgrada br. 234 Rudeška cesta površine 524 m2 i dvorište površine 1256 m2, ukupne površine 3689 m2, sve povezano s vlasništvom stana smještenog na prvom katu zgrade u [adresa], nacrtne oznake 116, površine 74 m2, kojem kao sporedni dio pripada spremište S46- 1 od 2 m2, smješteno u podrumu zgrade (etaža - 1 ) 173. etaža: 2/1000 - dijela zkčbr. [katastarska čestica]/ k. o. [katastarska općina], stambena poslovna zgrada br.1. [adresa], 75 a, površine 1909 m2 i stambeno poslovna zgrada br. 234 Rudeška cesta površine 524 m2 i dvorište površine 1256 m2, ukupne površine 3689 m2, sve povezano s vlasništvom garaže smještene u podrumu zgrade u [adresa], 75a, i Rudeškoj cesti br. 234, nacrtne oznake G 24-1, površine 19 m2 (etaža – 1), a u koji ugovor je sidu izvršio uvid.
6. Čl. 3. ugovora stranke su ugovorile kupoprodajnu cijenu od 135.200,00 EUR, a čl. 5. dinamiku isplate cijene na način da će tužitelj isplatiti tuženiku iznos od 42.250,00 EUR u roku od 30 dana od dana potpisa ugovora, te iznos od 92.950,00 EUR putem kredita Hypo Alpe-Adria -Bank d.d. u roku od 45 dana od dana potpisa ugovora, dok je čl. 5. st. 2. ugovoreno da ukoliko Kupac ne isplati ugovorenu cijenu u roku Prodavatelj može zahtijevati raskid Ugovora.
7. Čl. 7. ugovoreno je da će tuženik kao prodavatelj predmetnu nekretninu predati tužitelju kao kupcu u roku 8 dana od uplate ukupno ugovorenog iznosa cijene iz čl. 3. ugovora i podmirenju ostalih mogućih međusobnih potraživanja.
8. Među strankama je nesporno kako se tuženik nalazi u posjedu predmetne nekretnine od 21.12.2010. godine, a kako to proizlazi i iz primopredajnog zapisnika u koji je sud izvršio uvid.
9. Čl. 13. predmetnog ugovora ugovoreno je da će tuženik izdati tužitelju tabularnu ispravu nakon isplate kupoprodajne cijene.
10. Među strankama je nadalje nesporno kako je dana 14.12.2010.g. tuženik izdao tužitelju Potvrdu (pečatiranu i potpisanu od strane odgovorne osobe Prodavatelja SD) kojom potvrđuje da je tužitelj sukladno Ugovoru o kupoprodaji broj 3832-S2/2010 isplatio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 42.250,00 EUR, a u koju Potvrdu je sud izvršio uvid.
11. Iz Ugovor o kreditu broj 066-53028921 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 15.12.2010.g. ovjeren pod posl.br. OV-18173/2010 od strane Javnog bilježnika Ilinka Lisonek proizlazi da je isti zaključen između tužitelja kao korinsika kredita i Hypo Alpe-Adria -Bank d.d. temeljem kojeg je banka isplatila tužitelju iznos kredita od 100.250,00 EUR, a temeljem kojeg je banka upisala založno pravo na predmetnoj nekretnini pod posl.br. Z-60149/10 temeljem prijedloga od dana 15.12.2010.g., a što je među strankama također nesporno, a sud je navedeno utvrdio iz dostavljenog zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
12. Iz istog izvatka razvidno je kako je tužitelj je dana 21.06.2012.g. pod brojem Z-32682/12 upisao predbilježbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini koje je kupio od Prodavatelja, a dok od Prodavatelja ne ishodi valjanu tabularnu ispravu potrebnu za upis prava vlasništva, dok je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.
13. U ovom postupku sporno je da li je tužitelj u cijelosti isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu iz čl. 5. predmetnog Ugovora o kupoprodaji, i dali time tuženik ostvaruje pravo na raskid ugovora i vraćanje posjeda predmetne nekretnine slobodnu od osoba i stvari tužitelja, a tuženik pravo na izdavanje tabularne isprave koja mu je neophodna za opravdanje predbilježbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, da li je nastupila zastara prava tuženika na raskid ugovora, te da li je tuženik samo fiktivno izdao spornu Potvrdu na isplatu dijela kupoprodajne cijene kako bi tužitelj ostvario kredit kod banke za isplatu ostatka kupoprodajne cijene tužitelju.
14. U svom iskazu tužitelj navodi da je on sa tuženikom zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine, odnosno stana u [adresa], površine 74 m2 po cijeni od 135.000,00 EUR, a to je ugovor koji prileži spisu na listu 9-12 spisa, a isti ugovor je kao prodavatelj u ime tuženika potpisao pok. HD. Dinamika isplate kupoprodajne cijene utvrđena je čl. 5. Ugovora na način da se iznos 42.250,00 EUR isplati u roku od 30 dana od potpisa ugovora, a koji rok je uredno ispoštovao, a preostalo iznos od 92.950,00 EUR iz kredita Hypo Alpe Adria banke u roku od 45 dana od potpisa ugovora. On je i drugi dio kupoprodajne cijene isplatio u ugovorenom roku. On je prvi dio kupoprodajne cijene isplatio direktoru HD na ruke, a o čemu m je isti izdao potvrdu koja prileži na listu 13 spisa. On je stupio u posjed stana i potpisao primopredajni zapisnik. On je stan kupio sa 25, 26 godina, te nije u to vrijeme uopće imao pojma da je njemu potrebna tabularna isprava i upis u zemljišnu knjigu da bi se mogao legitimirati kao vlasnik stana, budući da je uredno ušao u posjed stana, dobio ključeve istog, brojila na svoje ime, te u stanu živi od 2010. godine pa do danas. Nakon godinu dana njemu je otac savjetovao da upiše stan na svoje ime, no kako je dobio rješenje o odbijanju, u gruntovnici je utvrdio da je tuženik upisan kao vlasnik predmetnog stana. On je od pok. direktora tuženika zatražio da mu izda tabularnu ispravu, no rekao mu je da se strpi jer je upao u neke financijske i pravne probleme. Do 2018. on je obećavao da će mu izdati tabularnu ispravu, međutim, nikada mu nije izdao. Napominje da su bili poznanici, on je ponudio dobru cijenu stana i on se odlučio na kupnju. Točno je da je ugovorom dogovoreno plaćanje kupoprodajne cijene na žiro račun, međutim, HD je inzistirao da mu on dio kupoprodajne cijene isplati direktno na ruke za što mu je izdao spomenutu potvrdu. On je tu potvrdu poslao i u banku koja mu je odobrila kredit iz kojeg je isplatio ostatak kupoprodajne cijene. On je dobio trajni posjed stana. Pok. HD nije mu uvjetovao dodatnim novcem izdavanje tabularne isprave.
15. U svom iskazu zz tuženika BD navodi da je on direktor tuženika od 1986. dok je pok. HD bio njegov brat, te je u tuženiku obavljao funkciju člana uprave od 2007. do svoje smrti, te je imao ovlaštenje za zaključenje predmetnog ugovora o kupoprodaji. Točno je da je između stranaka zaključen predmetni ugovor o kreditu, te je tuženik isplatio dio kupoprodajne cijene iz čl. 5. Ugovora od 92.950,00 eur iz kredita Hypo Alpe Adria banke. Banka je uvjetovala ovakav način isplate dijela kupoprodajne cijene, a kako bi isplatila kredit. Tuženiku je bilo u interesu da primi novac od banke. Može reći da je ovo bila fiktivna potvrda, a koju je tuženik inače sačinjavao sa svojim kupcima kako bi dobio novac od banke. Sa kupcima je bio dogovoren takav način poslovanja na način da im se izda fiktivna potvrda do isplate dijela kupoprodajne cijene iz kredita banke, zatim je kupac trebao izvršiti faktičnu isplatu ostatka kupoprodaje cijene na žiro račun tuženika, a potom se istom izdavala tabularna isprava. Tako je bilo i u slučaju tužitelja, no kako isti nikada nije isplatio tuženiku na žiro račun ostatak kupoprodajne cijene, to mu tuženik nikada nije izdao tabularnu ispravu. Na upit zašto tuženik nikada nije raskinuo predmetni ugovor zbog neisplate ostataka kupoprodajne cijene, navodi da se o tome ne može očitovati. On je bio u dobrim odnosima sa svojim bratom. Tuženik nikada nije bio u blokadi, niti nekim financijskim problemima.
16. U svom iskazu svjedok RD navodi da je on zaposlenik kod tuženika kao pravnik od 2023. godine., a prije toga je radio u tvrtki Zagreb gradnja i u prethodnom razdoblju u tuženiku a koje tvrtke su do 2018 bile međusobno povezane na način da su pokojni HD i BD, direktor tuženika bili članovi uprave oba navedena društva. U svim poslovima gradnje uključujući predmetni stan tuženik se pojavljivao kao investitor, a Zagreb gradnja kao izvoditelj radova. On je od 2006 godine za oba društva obavljao sve pravne poslove kao voditelj pravne službe, a zajedničke službe su bile i odio prodaje i odjel računovodstva i financije. On nije sudjelovao u pravilu u sastavljanju ugovora za prodaju stanova već su iste sastavljani u odjelu prodaje kod ĐD. U slučaju kompleksnih prodaja ona je kontaktirala njega. U odnosnu na predmetnu prodaju može reći da za nju nije znao niti u njoj sudjelovao. Prvi puta je za nju saznao 2014. godine nakon što ga pozvao HD i rekao mu da je Uskočka policija podnijela zahtjev tuženiku da se dostave spisi te mu je rekao da se vjerojatno radi o istražnim radnjama protiv tadašnjem gradonačelnika FD. Oni su zatražili i spis tužitelja. On je na zahtjev HD pregledao te spise i da utvrdi da li je išta u tome sporno i nezakonito. On je uočio da u spisu tužitelja nedostaje tabularna izjava na što mu je on rekao da je to tako zato što prodaja nije realizirana i dio kupoprodajne cijene nije naplaćena, na što mu je HD rekao da je sve dogovoreno sa tužiteljem odnosno da treba platiti ostatak cijene što isti nije učinio. On ga je upozorio da spisu prileži podnesak banke u kojem se navodi da je cjelokupan iznos cijene podmiren, ali gospodin HD mu je rekao da je to uobičajena praksa na način da investitor izda potvrdu da bi mogao od banke naplatiti cjelokupni iznos kada kupac nije u mogućnosti svoj dio platiti ranije. U spisu je iščitao da je tužitelj ušao u privremeni posjed stana do isplate cjelokupne kupoprodajne cijene. Nakon smrti HD nazvao ga je BD, direktor tuženika te mu je rekao da mu se obratio tužitelji i tražio tabularnu izjavu. On je u računovodstvu provjerio te utvrdio da tužitelj nije uplatio do kraja kupoprodajnu cijenu i o tome obavijestio BD. Uskok je tražio samo par spisa.
17. U svom iskazu svjedok ĐD navodi da je bila djelatnik tvrtke Zagreb Gradnja d.o.o. na radnom mjestu voditelja odjela prodaje, a koja je imala zajednički odjel prodaje zajedno sa firmom Geoprojekt d.o.o. Bila je zaposlena u Zagreb Gradnji od 2005 do 2020. g. Nakon što joj se predočava ugovor sa lista 9 -12 spisa može reći da se radi o tipskom ugovoru i uobičajenom sadržaju ugovora koji je tvrtka Geo projekt d.o.o. zaključivala s kupcima. Ugovor su se razlikovali samo po iznosu kupoprodajne cijene, načinu plaćanja odnosno dinamici isplate te opisu nekretnine koja je predmet prodaje. Njena funkcija je bila zajedno s kolegama sačinit tekst ugovora koji je više-manje kao što je navela bio špranciran, ako bi kolege radile taj ugovor ona bih ga pročitala, parafirala, a nakon toga se ugovor slao na potpasivanje ovlaštenoj osobi. Konkretno na ovom ugovoru njenog parafa nema no to ne znači da ga ona nije revidirala ali se konkretnog ugovora ne sjeća. RD je pravnik u njihovoj službi te ukoliko bi u ugovoru bila nekakva kompliciranija situacija, ona bi kao predstavnik svog odjela isto kontaktirala radi eventualnih konzultacija. Sama tabularna izjava nije bila dio kupoprodajnog ugovora gotovo nikada već se ista izdavala nakon što bi kupac u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Ona bi osobno sastavljala tabularnu izjavu, a koju bi potpisala ovlaštena osoba nakon što bih je ona od financijske službe dobila informacija da je kupac cijenu u cijelosti isplatio kao i sve ostale eventualne troškove. HD je bio direktor tvrtke Zagreb Gradnja a BD Geoprojekta. Zagreb Gradnja je bila izvođač radova, a Geoprojekt investitor. Kupac je ulazio u posjed stana kada bi cijena bila u cijelosti isplaćena no bilo je iznimke, na način da bi kupac stupio u posjed stana prije cjelokupne isplate kupoprodajne cijene, a o tome je odluku donosio direktor HD, a to su bili ljudi od njegovog povjerenja. Činjenica ranijeg ulaska u posjed nikada se nije konstatirala u ugovoru. Tabularna izjava se izdavala u roku od 2-3 dana, te su ju kupci preuzimali u sjedištu firme. Sjeća se ovdje tužitelja jer je za istog sastavljala kupoprodajni ugovor, ali mu nikada nije izdana tabularna izjava, zato što je u više navrata od financijske službe bila obaviještena kako kupoprodajna cijena nije isplaćena. Kupci su kupoprodajnu cijenu bili dužni isplatiti na žiro račun tvrtke, a kako je pisalo na ugovoru. U ovom području nije bilo iznimaka. Može reći da se tužitelj nije javljao u odjel prodaje radi izdavanja tabularne isprave, bilo usmeno bilo pisano. U slučaju kada kupac ne bi do kraja isplatio kupoprodajnu cijenu, a tvrtka ne bi izdala tabularnu izjavu, kupac je odustao od kupoprodaje i o tome je obavještavao tvrtku, te mu se u tom slučaju vračao uplaćeni novac i utvrđivao raskid ugovora. Ona ne zna da li se tužitelju vratio novac, i dali je raskinut kupoprodajni ugovor, a niti je dobila uputu za raskid. U njenom radnom vijeku zaključila je cca 2.500-3.000 ugovora.
18. U svom iskazu svjedokinja ŽD navodi da je ovdje tužitelj njen suprug, te može reći da su ona i tužitelj sporni stan kupili 2010.godine od tuženika. Uglavnom je suprug vodio sve pregovore i zaključio ugovor s gospodinom HD, a cijena stana je bila 35.000 EUR . Ona se ne sjeća da li je bila prisutna kod potpisa ugovora, ali se sjeća kada je izvršena primopredaja stana gdje su bili prisutni gospodin HD, te još jedan gospodin iz tvrtke tuženika, čije ime ne zna. Ona je bila sudužnik kredita iz kojeg je isplaćivana kupoprodajna cijena. Iz kredita je isplaćeno 100.000,00 EUR, a na koji način je isplaćena isplata ona ne zna, jer je to sve vodio tužitelj. Sjeća se da je dio iznosa kupoprodajne cijene tužitelj rješavao s gospodinom SD, misli da mu je taj iznos dao u kešu, da je on potom potvrdio da je sve u redu, te je tužitelj dobio nekakvu potvrdu koju su odnijeli u banku, a to je bio dokaz da je iznos u cijelosti plaćen. Banka je imala upisanu hipoteku na tom stanu. Oni su nakon dvije godine pokušali upisati stan u zemljišne knjige, no falila im je tabularna isprava. Gospodin HD im je rekao da se u tuženiku vrše nekakvi izvidi i da se još malo strpi, te da će im biti izdana tabularna isprava. Obzirom da je u međuvremenu gospodin HD obolio i završio u bolnici, oni su pokušali još neko vrijeme pričekati izdavanje tabularne isprave, no međutim on je 2018.godine preminuo, a struktura u tuženiku se promijenila, te nisu dobili tabularnu ispravu. U jednom razgovoru s gospodinom SD, ona je čula da je o njenom suprugu rekao da njima taj stan pripada i da će on to riješiti. Za cijelo ovo vrijeme nitko ih nikada nije pitao za bilo kakav novac na ime kupoprodajne cijene, niti ih je ometao u stanovanju.
19. Analizirajući iskaz stranaka i saslušanih svjedoka, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu ovaj sud je zaključio kako su stranke zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnine broj 3832 –S2/2010 od 1. prosinca 2010. a da je u ime tuženika kao prodavatelja isti ugovor potpisao HD čiji je potpis ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Burecu u Zagrebu, broj Ov-25633/10 od 1.12.2010. a predmet kojeg je nekretnina opisana u točci 1. izreke ove presude po cijeni od 135.200,00 EUR-a, a koju se tužitelj obvezao isplatiti tuženiku na njegov žiro račun u dva obroka od po 42.250,00 EUR u roku od 30 dana od dana potpisa ugovora, te iznos od 92.950,00 EUR iz kredita Hypo Alpe Adria bank u roku od 45 dana od dana potpisa ugovora, da je tužitelj temeljem izdane potvrde tuženika od 14. prosinca 2010. također potpisane po HD kao članu uprave ishodio kredit temeljem zaključenog ugovora o kreditu sa Hypo Alpe Adria banka koji je potpisan po tužitelju kao korisniku kredita, OD kao sudužniku i tuženiku kao založnom dužniku, a temeljem kojem je tužitelju odobren kredit od 100.250,00 EUR a iz kojeg iznosa kredita je tužitelj podmirio tuženiku dio kupoprodajne cijene od 92.950,00 EUR-a, da je tužitelj stupio u posjed predmetnog stana 21.12.2010., a da tuženik tužitelju nije izdao tabularnu ispravu za opravdanje predbilježbe prava vlasništva na predmetnom stanu sukladno članku 13 Ugovora o kupoprodaji nekretnine te u navedenom djelu sud poklanja vjeru kao logičnom i životnom i u međusobnom suglasju, i suglasju sa prethodno analiziranom dokumentacijom tužitelju zz tuženika te svjedoku ĐD i ŽD.
20. U ovom postupku među stranka je sporno da li je Potvrda od 14.12.2010. fiktivnog sadržaja izdana tužitelju radi ishođenja kredita iz koje se tužitelj obvezao tuženiku isplatiti ostatak ugovorene kupoprodajne cijene iz čl. 5 Ugovora o kreditu, a da li je tužitelj tuženiku isplatio samo dio kupoprodajne cijene iz iznosa kredita Hypo Alpe Adria banke u visini od 92.950,00 EUR-a ili i dio kupoprodajne cijene od 42.250,00 EUR za koji iznos je izdana sporna fiktivna potvrda, pa da li time tuženik tužitelju tuženiku osnovano nije izdao tabularnu ispravu za opravdavanje predbilježbe prava vlasništva na predmetnom stanu. Slijedom toga sporno je i pitanje opravdanosti raskida predmetnog ugovora o kupoprodaji i vračanja dijela plaćene kupoprodajne cijene tuženiku u visini od 135.200,00 EUR, te da li je osnovan zahtjev tužitelj na utvrđenje da je temeljem zaključenog ugovora o kupoprodaji stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.
21. Na okolnost faktične isplate iznosa dijela kupoprodajne cijene koji se navodi u Potvrdi od 14. prosinca 2010., sud je iz iskaza svjedoka ĐD i RD, te zz tuženika BD utvrdio kako je bivši zz tuženika HD sa potencijalnim kupcima stanova koje je gradio tuženik provodio poslovnu politiku sličnu tužiteljevoj osobito u pogledu kupaca koji nisu u trenutku zaključenja kupoprodajnih ugovora imali dovoljni financijskih sredstava za kupnju stana a niti za isplatu dijela kupoprodajne cijene, na način da im je HD kao bivši zz tuženika izdavao slične potvrde o plaćanju dijela kupoprodajne cijene u svrhu ishođenja kredita od potencijalnih banaka, a iz kojih kredita su kupci isplaćivali kupoprodajne cijene za stanove tuženiku temeljem zaključenih ugovora o kupoprodaji, te u tom dijelu poklanja vjeru iskazu zz tuženika, te svjedoka RD i ĐD kao životnim i u međusobnom suglasju, dok sud ne poklanja vjeru iskazu tužitelj da bi sporna potvrda bila izdana upravo zato što je isti doista isplatio ugovoreni iznos od 42.250,00 EUR na ime djela kupoprodajne cijene temeljem predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnine.
22. Naime iz sadržaja čl. 6 predmetnog ugovora kupoprodaji nekretnina jasno proizlazi kako je tužitelj preuzeo obvezu plaćanja kupoprodajne cijene tuženiku u dva obroka i to prvi od 42.250,00 EUR-a u roku od 30 dana od dana potpisa ugovora i iznosa od 92.250,00 EUR iz kredita Hypo Alpe Adria banke u roku od 45 dana od dana potpisa ovog ugovora, i to sve u protuvrijednost kuna na žiro račun prodavatelja koji se vodi u Privrednoj banci Zagreb d.d.
23. Pored notorne činjenice da pravne osobe svoje financijsko i ino poslovanje moraju dokumentirati relevantnim i valjanim ispravama odnosno vjerodostojnom dokumentacijom o izvršenoj novčanoj transakciji te plaćenom porezu, a imajući u vidu prethodno analizirani sadržaj čl. 6 Ugovora o kupoprodaji nekretnine te iskaze zz tuženika i svjedoka RD i ĐD ovom sudu nije logično i životno da bi tužitelj dio ugovorne kupoprodajne cijene od 42.250,00 EUR-a isplatio u kešu na ruke tadašnjem zz tuženika HD , a kako to isti navodi u svom iskazu. S druge pak strane i njegova supruga ŽD je u svom iskazu navela kao s sjećam da je dio iznosa kupoprodajne cijene tužitelj rješavao sa zz tuženika HD, ali da misli da je taj iznos dao u kešu te da je potom tužitelj dobio nekakvu potvrdu koju su odnijeli u banku kao dokaz da je iznos u cijelosti plaćen.
24. S tim u vezi sudu je neživotno i nelogično da bi odnos tužitelja i svjedoka ŽD, supruge tužitelja uz činjenicu da je ista ugovor o kreditu potpisala kao sudužnik na tako visoki iznos (kredit od 100.250,00 EUR), bio do te mjere površan, da ista sa nesigurnošću iznosi navode kako misli da je dio kupoprodajne cijene isplaćen zz tuženika HD u kešu, i da o tome ne svjedoči sa 100 % sigurnošću, da je tome dosita tako.
25. S druge pak strane iz čl. 5 predmetnog ugovora o kupoprodaji može se iščitati da je tužitelj kao prodavatelj vodio dobronamjernu poslovnu politiku u kojem je potencijalnim kupcima davao mogućnost kupnje nekretnine na način da bi im pomogao u ishođenju kredita izdavanjem fiktivnih potvrda o plaćanju dijela kupoprodajne cijene, a što se može iščitati i iz rokova koje je tuženik davao potencijalnim kupcima u dinamici isplate dijelova kupoprodajne cijene, pa je tako kupac kao i sam tužitelj manji dio cijene isplaćivao u roku od 30 dana od potpisa ugovora a veći dio cijene u roku od 45 dana od potpisa ugovora, a što su razumni rokovi u kojima svaka banka odobrava kredite svojim klijentima.
26. Slijedom navedenom ovaj sud je stava kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao prije svega izvodom sa žiro računa tužitelja da bi isplatio dio kupoprodajne cijene tužitelju od 42.250,00 EUR-a, a za koje je tužitelju izdana fiktivna potvrda od 14. 12.2019., a sve to u smislu čl. 219 i 221.a ZPP, a koju njenicu u svojim iskazima potvrđuju zz tuženika BD, te svjedoci ĐD i RD koji u svojim iskazima suglasno navode kako je financijska služba tuženika utvrdila da tužitelj nije uplatio sporni iznos kupoprodajne cijene.
27. S tim u vezi očito je da tužitelj nije u cijelosti ispunio obvezu isplate kupoprodajne cijene, pa je opravdano postupanje tuženika da traži raskid predmetnog Ugovora o kupoprodaji zbog neispunjenja.
28. Naime, bitni sastojci ugovora o kupoprodaji nekretnine su predmet i cijena. Nema nikakve zapreke da stranke ugovora o kupoprodaji sukladno načelu slobode uređivanja obveznih odnosa (čl. 2. ZOO) i načelu dispozitivnosti odredaba ZOO (čl. 11. ZOO), ugovore da određeni drugi sastojci ugovora ili obveze u kupoprodajnom ugovoru imaju karakter bitnog sastojka, te da ispunjenje tako ugovorene obveze u određenom roku također predstavlja bitan sastojak ugovora. Međutim, to u ugovoru mora biti jasno i izričito izraženo (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-491/2007-2 od 4. rujna 2007., Izbor odluka 1/2008). Pritom sama činjenica da su stranke ugovorile rok ispunjenja određene obveze, samo za sebe, ne znači i da je ispunjenje obveze u roku ugovoreno kao bitan sastojak ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-260/2006 od 5. rujna 2007., Izbor odluka 1/2007).
29. U konkretnom slučaju, čl. 5. st. 2. predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina između parničnih stranaka je ugovoreno da ukoliko kupac ne isplati ugovorenu cijenu u roku prodavatelj može zahtijevati raskid Ugovora. Međutim, nije jasno i izričito ugovoreno da ispunjenje takve obveze predstavlja bitni sastojak ugovora, već je raskid ugovora ugovoren kao mogućnost prodavatelja da traži raskid bez jasno navedenih posljedica, a niti takvo što proizlazi iz prirode pravnog posla tako da se ispunjenje takve obveze ne može smatrati da predstavlja bitan sastojak ugovora.
30. Dakle, u slučaju kada ispunjenje obveze u roku nije bitan sastojak ugovora, a vjerovnik želi raskinuti ugovor, on mora dužniku ostaviti primjereni rok za ispunjenje njegove obveze (čl. 362. st. 2. ZOO), te se u tom slučaju, ako dužnik ne ispuni obvezu niti u tom naknadno ostavljenom roku, ugovor raskida po sili zakona protekom naknadno ostavljenog roka (čl. 362. st. 3. ZOO).
31. Međutim, vjerovnik može raskinuti ugovor i bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti niti u naknadom roku (čl. 363. ZOO). U takvom slučaju raskid ugovora ne nastupa po sili zakona, već se isti raskida jednostavnom izjavom vjerovnika (čl. 360. ZOO). Pritom u slučaju kada ugovor nije raskinut jednostavnom izjavom prije podnošenja tužbe, tužba zamjenjuje izjavu o raskidu ugovora (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev x- 158/2011-2 od 28. studenog 2011., Izbor odluka 1/2012).
32. U konkretnom slučaju sadržaj predmetne tužbe svjedoči u prilog činjenici da tužitelj itekako smatra kako je predmetnu kupoprodajnu cijenu isplatio tuženiku u cijelosti, te kumuliranim zahtjevom traži od tuženika povrat cjelokupnog ugovorenog iznosa cijene od 135.200,00 EUR, a kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj jednostranom izjavom tuženiku prije podnošenja predmetne protutužbe isti ugovor raskinuo, to u konkretnom slučaju tuženikova protutužba od 14.11.2022. zamjenjuje navedenu izjavu, pa je slijedom navedenog ovaj sud odlučio da se isti ugovor smatra raskinutim sa danom 14.11.2022., a ne sa danom 16.01.2011. kako to tuženik pogrešno navodi u svom protutužbenom zahtjevu, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom V. i VI.
33. Nadalje u odnosu na prigovor zastare prava tužitelja na raskid ugovora potrebno je navesti kako prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenja obveze u slučaju raskida ugovora strana koja je potpuno ili djelomično izvršila ugovor ima pravo tražiti vraćanje danog, jer je osnova po kojoj je nešto bilo ispunjeno naknadno otpala
– raskidom ugovora. To pravo ta ugovorna strana stječe časom raskida, pa u smislu naprijed citirane odredbe čl. 361. st. 1. ZOO zastara počinje teći od prvog dana poslije dana kad je ugovor raskinut.
34. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je predmetni ugovor raskinut podnošenjem predmetne tužbe, tj. 10.10.2022., to je razvidno kako niti u kojem slučaju nije nastupila zastara prava na raskid ugovora kako o pogrešno smatra tužitelj.
35. Nadalje obzirom je sud odlučio o dijelu protutužbenog zahtjeva tuženika na raskid predmetnog Ugovora o kupoprodaji, a koji je prethodno pitanje tužbenom zahtjevu tužitelja na utvrđenje vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini temeljem predmetnog Ugovora o kupoprodaji i izdavanju tabularne isprave, a za koji je ovaj sud utvrdio da je raskinut sa danom podnošenja predmetne tužbe, to je razvidno kako je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti vlasnik predmetne nekretnine temeljem zaključenog Ugovora o kupoprodaji, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
36. Osim toga pravo vlasništva nekretnina na temelju pravnog posla stječe se tek upisom u zemljišnu knjigu sukladno odredbi čl.119 st.1. ZV-a. Prema tome da bi se steklo pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla potreban je osim valjanog pravnog posla (titulus) i zakonom propisani način (modus) stjecanja, a to je upis u zemljišnu knjigu.
37. Spomenutom odredbom čl. 119. st. 1 ZV-a određeno je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.
38. U recentnoj sudskoj praksi izraženo je sada već prihvaćeno stajalište kada se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, a predmet spora je i zahtjev za izdavanje tabularne isprave, kao u konkretnom slučaju, onda se radi o zahtjevu za ispunjenje ugovora, dakle obveznopravnom zahtjevu, jer se vlasništvo nekretnina stječe upisom u zemljišne knjige, pri čemu je kupoprodajni ugovor samo pravna osnova za stjecanje prava vlasništva.
39. Kako se zaključenjem kupoprodajnog ugovora ne stječe vlasništvo nekretnine, nego takav ugovor, ukoliko je valjan, sukladno čl. 115. st. 1., čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje ZV) predstavlja valjani pravni osnov (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok se vlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige (modus) to tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati utvrđenje da je temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora na derivativan način stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, pa je i po tom osnovu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
40. Sa tim u vezi kako je predmetni ugovor raskinut, to tužitelj nema osnove niti tražiti ispunjenje ugovorne obveze tuženika na izdavanje tabularne isprave u smislu čl. 13. istog Ugovora, pa je i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
41. Budući je tuženik upisani vlasnik predmetne nekretnine, a kako to proizlazi iz dostavljenog zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nesporno je da se tužitelj nalazi u posjedu predmetnog stana još od 21.12.2020., a da je osnova temeljem kojeg mu je predan posjed stana raskinuta to je sukladno čl. 161. stavak 1. ZVDSP-a kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar, da mu ona preda u svoj posjed stvar, valjalo prihvatiti kao osnovan protutužbeni zahtjev tuženika na predaju u posjed predmetnog stana slobodan od osoba i stvari tužitelja, te ga obvezati da izda tuženiku tabularnu ispravu podobnu za brisanje predbilježbe prava vlasništva i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom V.
42. Nadalje sukladno čl. 368. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora. Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi. Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.
43. Obzirom je tuženik istaknuo i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u slučaju da sud usvoji protutužbeni zahtjev tuženika, što je sud i učinio u konkretnom slučaju, a kojim zahtjevom tužitelj traži da mu tuženik vrati plaćenu kupoprodajnu cijenu od 135.200,00 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2010. (dan kada je isplata izvršena) do isplate, kao posljedicu raskida predmetnog ugovora, to je sud djelomično ocijenio osnovanim dio eventualno kumuliranog zahtjeva tužitelja na iznos od 92.950,00 EUR koji je tužitelj isplatio tuženiku iz iznosa spomenutog kredita, a koja činjenica je među strankama nesporna, pa je u tom dijelu u smislu čl. 368. ZOO-a odlučio kao u izreci ove presude pod točkom II, dok je odbio dio kumuliranog zahtjeva tužitelja u iznosu od 42.250,00 EUR sa zateznom kamatom od 15.12.2010. do isplate i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom II i III.
44. Zatezna kamata na dosuđeni iznos od 92.950,00 EUR dosuđene je od dana plaćanja dijela kupoprodajne cijene tuženiku, tj. 15.12.2010., a u smislu čl. 368. st. 4. ZOO-a, a po stopi do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u smislu čl. 1165. ZOO-a, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. do sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), a od 01. siječnja 2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).
45. Obzirom na protivljenje tuženika preinaci tužbe isticanjem kumuliranog zahtjeva tužitelja u podnesku od 03.10.2023. ovaj sud je stava da je u smislu čl. 117. st. 2. ZID ZPP-a tužitelj u smislu čl. 190. st. 2. ZPP-a mogao preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, a kako se navedena odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku, a tužitelj je specifikaciju izvršio kada je već na snazi bio ZID ZPP 19 (stupio na snagu 01.09.2019.), to je odlučeno kao u izreci rješenja.
46. Obzirom da djelomičan uspjeh u sporu tužitelju je dosuđen parnični trošak i to: za sastav tužbe zatraženih 2.032,00 EUR, za sastav podneska od 03.06.2023., 16.10.2023., 13.09.2024., 2.032,00 EUR za svaki podnesak, te pristup na ročište 19.12.2023., 22.3.2024., 9.7.2024., 22.10.2024., 4.2.2025., 2.032,00 EUR za svako ročište, ukupno 16.256,00 EUR uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 4.064,00 EUR a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,00 EUR i presudu u iznosu od 331,00 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP), time da mu nije dosuđen trošak ročišta za objavu presude jer na isto nije pristupio kao niti trošak podneska od 28.07.2023., jer isti niti ne prileži sudskom spisu. U koliko tužitelj misli na podnesak od 17.08.2023. kojim požuruje sud u zakazivanju ročišta isti mu ionako ne bi dosuđen jer sud ročišta zakazuje prema raspoloživim terminima te ga nije potrebno požurivati nepotrebnim podnescima.
47. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, te uspjeh stranaka u sporu prema kumuliranom zahtjevu tužbe od 135.000,00 EUR i protutužbenom zahtjevu od
1.327,23 EUR, dakle sveukupno 136.327,23 EUR,
48. Tužitelj je u pogledu visine tužbenog i protutužbenog zahtjeva u ovom sporu uspio sa 68,18% (dosuđeni iznos od 92.950,00 EUR podijeljen je sa iznosom tužbenog i protutužbenog zahtjeva od 136.327,23 EUR), a tuženik sa 31,82%, a u pogledu osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva sa 50%, i tuženik sa 50,00%.
49. Slijedom navedenog tužitelj je u postupku uspio u pogledu osnovanosti i visine sa 118,18% koji postotak je podijeljen u pogledu osnove i visine na dva jednaka dijela, pa tako uspjeh tužitelja iznosi 59,09% (118,18:2), a tuženik sa 40,91 % (81,82:2). Kada se navedeni postotak umanji za postotak uspjeha tuženika, tužitelj je u ovom postupku uspio sa ukupno 18,18%.
50. Slijedom navedenog tužitelju je sukladno čl. 154.st. 2. i čl. 155. ZPP-a dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.814,53 EUR dok je tuženik zbog svega navedenog u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je slijedom navedenog valjalo u pogledu parničnog troška stranaka odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom IV. i VI.
U Zagrebu, 06. lipnja 2025. godine
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste, u pet istovjetnih primjeraka, putem ovoga suda na Županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu-331,00 EUR, a tuženiku za protutužbu-53,09 EUR i presudu-53,09 EUR
2. tuženiku po pun.
