Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški
Nova Gradiška
Poslovni broj: P-786/2019-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E I P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku ĐP iz OD Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 29. travnja 2025., održane u nazočnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom i punomoćnika tuženika, te nakon objave presude dana 6. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva preciziranjem i povećanjem istoga kao u podnesku od 19. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 26.724,50 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče:
- na iznos od 1,13 eura počam od 17.11.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 6,47 eura počam od 16.01.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 6,19 eura počam od 01.02.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 6,00 eura počam od 01.03.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 5,56 eura počam od 01.04.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 5,23 eura počam od 01.05.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 3,70 eura počam od 01.06.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 2,14 eura počam od 01.07.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 2,73 eura počam od 01.08.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 3,84 eura počam od 01.09.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 3,10 eura počam od 01.10.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 2,59 eura počam od 01.11.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 3,88 eura počam od 01.12.2009. godine do konačne isplate,
- na iznos od 5,35 eura počam od 01.01.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 6,76 eura počam od 01.02.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 5,77 eura počam od 01.03.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 8,77 eura počam od 01.04.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 7,89 eura počam od 01.05.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 9,35 eura počam od 01.06.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 15,57 eura počam od 01.07.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 14,55 eura počam od 01.08.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 20,30 eura počam od 01.09.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 16,71 eura počam od 01.10.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 14,99 eura počam od 01.11.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 21,22 eura počam od 01.12.2010. godine do konačne isplate,
- na iznos od 26,21 eura počam od 01.01.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 23,11 eura počam od 01.02.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 21,28 eura počam od 01.03.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 21,33 eura počam od 01.04.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 21,31 eura počam od 01.05.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 29,61 eura počam od 01.06.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 29,69 eura počam od 01.07.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 39,08 eura počam od 01.08.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 36,03 eura počam od 01.09.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 30,27 eura počam od 01.10.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 31,15 eura počam od 01.11.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 29,65 eura počam od 01.12.2011. godine do konačne isplate,
- na iznos od 32,36 eura počam od 01.01.2012. godine do konačne isplate,
- na iznos od 34,20 eura počam od 17.02.2012. godine do konačne isplate,
- na iznos od 30,99 eura počam od 28.03.2012. godine do konačne isplate,
- na iznos od 33,96 eura počam od 27.04.2012. godine do konačne isplate,
- na iznos od 33,21 eura počam od 01.06.2012. godine do konačne isplate,
- na iznos od 33,27 eura počam od 13.07.2012. godine do konačne isplate,
- na iznos od 32,43 eura počam od 01.08.2012. godine do konačne isplate,
- na iznos od 32,89 eura počam od 16.08.2012. godine do konačne isplate,
- na iznos od 33,16 eura počam od 30.08.2012. godine do konačne isplate,
- na iznos od 32,27 eura počam od 26.10.2012. godine do konačne isplate,
- na iznos od 32,87 eura počam od 05.12.2012. godine do konačne isplate,
- na iznos od 94,82 eura počam od 15.01.2013. godine do konačne isplate,
- na iznos od 28,52 eura počam od 18.03.2013. godine do konačne isplate,
- na iznos od 31,17 eura počam od 23.05.2014. godine do konačne isplate,
- na iznos od 31,93 eura počam od 09.05.2014. godine do konačne isplate,
- na iznos od 32,81 eura počam od 10.06.2014. godine do konačne isplate,
- na iznos od 388,51 eura počam od 30.06.2014. godine do konačne isplate,
- na iznos od 32,36 eura počam od 10.07.2014. godine do konačne isplate,
- na iznos od 34,07 eura počam od 01.08.2014. godine do konačne isplate,
- na iznos od 35,14 eura počam od 01.09.2014. godine do konačne isplate,
- na iznos od 33,91 eura počam od 14.10.2014. godine do konačne isplate,
- na iznos od 36,38 eura počam od 20.11.2014. godine do konačne isplate,
- na iznos od 34,86 eura počam od 22.12.2014. godine do konačne isplate,
- na iznos od 57,84 eura počam od 16.01.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 55,27 eura počam od 16.02.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 47,30 eura počam od 11.03.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 55,91 eura počam od 01.04.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 52,15 eura počam od 01.05.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 56,53 eura počam od 01.06.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 53,82 eura počam od 01.07.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,63 eura počam od 26.08.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 49,14 eura počam od 01.09.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,01 eura počam od 01.10.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 49,12 eura počam od 10.11.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,77 eura počam od 09.12.2015. godine do konačne isplate,
- na iznos od 49,33 eura počam od 15.01.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,68 eura počam od 11.02.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 44,56 eura počam od 11.03.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 47,29 eura počam od 11.04.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 42,69 eura počam od 12.05.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 47,55 eura počam od 13.06.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 46,34 eura počam od 07.07.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 47,35 eura počam od 08.08.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 46,21 eura počam od 07.09.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 45,01 eura počam od 07.10.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,34 eura počam od 07.11.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 47,09 eura počam od 08.12.2016. godine do konačne isplate,
- na iznos od 50,16 eura počam od 02.01.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 49,14 eura počam od 08.02.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 42,97 eura počam od 08.03.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,17 eura počam od 06.04.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 45,23 eura počam od 08.05.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 45,56 eura počam od 07.06.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 42,46 eura počam od 11.07.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 37,43 eura počam od 09.08.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 38,86 eura počam od 07.09.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 38,00 eura počam od 06.10.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 38,37 eura počam od 07.11.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 37,08 eura počam od 05.12.2017. godine do konačne isplate,
- na iznos od 35,82 eura počam od 04.01.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 36,62 eura počam od 05.02.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 34,21 eura počam od 06.03.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 34,85 eura počam od 05.04.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 31,52 eura počam od 07.05.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 36,03 eura počam od 08.06.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 35,01 eura počam od 04.07.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 36,23 eura počam od 01.08.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 40,98 eura počam od 04.09.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 38,73 eura počam od 03.10.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 39,16 eura počam od 02.11.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 38,38 eura počam od 04.12.2018. godine do konačne isplate,
- na iznos od 40,47 eura počam od 02.01.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 39.07 eura počam od 01.02.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 35,77 eura počam od 04.03.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 41,98 eura počam od 02.04.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 37,43 eura počam od 03.05.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 41,46 eura počam od 03.06.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 40,49 eura počam od 02.07.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 44,33 eura počam od 06.08.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 45,82 eura počam od 04.09.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 43,40 eura počam od 07.10.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 44,63 eura počam od 04.11.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 42,95 eura počam od 02.12.2019. godine do konačne isplate,
- na iznos od 46,32 eura počam od 03.01.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,48 eura počam od 03.02.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 46,44 eura počam od 03.03.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 53,73 eura počam od 03.04.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 51,85 eura počam od 15.05.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 50,36 eura počam od 05.06.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 49,71 eura počam od 10.07.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 49,33 eura počam od 18.08.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 49,10 eura počam od 04.09.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 47,84 eura počam od 05.10.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 51,11 eura počam od 03.11.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 47,03 eura počam od 02.12.2020. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,80 eura počam od 04.01.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 49,63 eura počam od 01.02.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 42,91 eura počam od 01.03.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 46,04 eura počam od 01.04.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 45,20 eura počam od 01.05.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 46,25 eura počam od 01.06.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 44,32 eura počam od 01.07.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,75 eura počam od 01.08.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 47,93 eura počam od 01.09.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 45,96 eura počam od 01.10.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 50,97 eura počam od 01.11.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 52,21 eura počam od 01.12.2021. godine do konačne isplate,
- na iznos od 55,32 eura počam od 01.01.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 54,20 eura počam od 01.02.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 50,38 eura počam od 01.03.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 57,36 eura počam od 01.04.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 55,62 eura počam od 01.05.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 56,14 eura počam od 01.06.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 58,70 eura počam od 01.07.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 64,79 eura počam od 01.08.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 63,88 eura počam od 01.09.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 65,36 eura počam od 01.10.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 61,62 eura počam od 01.11.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 61,60 eura počam od 01.12.2022. godine do konačne isplate,
- na iznos od 58,69 eura počam od 03.01.2023. godine do konačne isplate,
- na iznos od 60,40 eura počam od 02.02.2023. godine do konačne isplate,
- na iznos od 52,80 eura počam od 20.03.2023. godine do konačne isplate,
- na iznos od 60,21 eura počam od 01.04.2023. godine do konačne isplate,
- na iznos od 56,28 eura počam od 02.05.2023. godine do konačne isplate,
- na iznos od 20.224,58 eura počam od 02.06.2023. godine do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.014,74 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče:
- na iznos od 6,15 eura počam od 16.08.2006. godine do konačne isplate,
- na iznos od 6,21 eura počam od 16.09.2006. godine do konačne isplate,
- na iznos od 9,40 eura počam od 16.10.2006. godine do konačne isplate,
- na iznos od 14,08 eura počam od 16.11.2006. godine do konačne isplate,
- na iznos od 17,28 eura počam od 16.12.2006. godine do konačne isplate,
- na iznos od 14,04 eura počam od 15.01.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 22,91 eura počam od 15.02.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 20,68 eura počam od 15.03.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 22,83 eura počam od 13.04.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 27,52 eura počam od 15.05.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 28,42 eura počam od 15.06.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 27,30 eura počam od 13.07.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 39,84 eura počam od 14.08.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 39,71 eura počam od 14.09.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 37,70 eura počam od 15.10.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 41,09 eura počam od 01.11.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 40,13 eura počam od 01.12.2007. godine do konačne isplate,
- na iznos od 41,52 eura počam od 01.01.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 42,99 eura počam od 01.02.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 40,84 eura počam od 01.03.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 43,87 eura počam od 01.04.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 43,62 eura počam od 01.05.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 45,03 eura počam od 01.06.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 43,27 eura počam od 15.07.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,28 eura počam od 21.08.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,31 eura počam od 15.09.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 48,54 eura počam od 15.10.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 51,28 eura počam od 17.11.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 47,88 eura počam od 16.12.2008. godine do konačne isplate,
- na iznos od 54,02 eura počam od 16.01.2009. godine do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Tuženik je ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 je dužan tužitelju AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.720,22€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine koja teče od dana presuđenja 6. lipnja 2025. do isplate.
IV. Sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog tužitelj se odbija.
V. Tužitelj AP je po zakonu oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
Obrazloženje
1. Temeljem Ugovora o kreditu broj 5140030231-26000055211/2006 od 5.5.2006. koji je solemniziran dana 12.5.2006. kod javnog bilježnika Dražena Zime iz [adresa] pod brojem OU-202/2006 sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, korisniku kredita je odobren kredit te je isti isplaćen u iznosu od 57.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan isplate kredita. U citiranom Ugovoru o kreditu ugovoren je način otplate kredita i to tako da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Stranke su dogovorile da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu.
Nakon sklapanja ugovora o namjenskom kreditu tužitelj je nekoliko puta obaviješten o promjeni visine dotadašnje kamatne stope pa se zbog promjene kamatnih stopa mijenjala i visina anuiteta.
Ubrzo nakon sklapanja Ugovora o kreditu, a zbog tužitelju nejasnih tržišnih prilika i u vrijeme sklapanja ugovora izglednog stanja nestabilnosti CHF na novčarskom tržištu, koje tužitelju nisu objašnjena na kvalitetan i stručan način prilikom zaključenja ugovora, došlo je do znatnih promjena tečaja CHF u odnosu na kunu što je imalo za posljedicu povećanje obveze tužitelja prilikom otplate anuiteta u kunskoj protuvrijednosti. U samoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj kao potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice valutne klauzule vezane uz CHF.
Tužitelj je unatoč promjeni kamatne stope i promjene visine anuiteta te promjene tečaja CHF u odnosu na kunu i povećanja ukupne novčane obveze, uredno ispunjavao dospjele obveze otplate narečenog kredita od 5. svibnja 2006. Dana 14. lipnja 2018. godine, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je presudu broj: 43 Pž-6632/2017-10 kojom je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine u toč. I. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u periodu od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao protivno pozitivnim propisima.
Također, dana 13. lipnja 2014. godine, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je presudu i rješenje broj: 43 Pž-7129/13-4 kojom je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine u toč. I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u periodu 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza po ugovorima o kreditu primjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na jednostranom povećanju kamatne stope pa je time tuženik postupao protivno pozitivnim propisima. Predmetna pravomoćna presuda obvezuje tuženika, koji je u tom predmetu „Potrošač“ sudjelovao kao tuženik te se u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli odnosi na svaki kredit sklopljen kroz period od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine, a u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na svaki kredit sklopljen kroz period od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine.
Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 riješeno je prethodno pravno pitanje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF kao i ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za koja pravna utvrđenja je vezan sud temeljem čl. 502.c Zakona o parničnom postupku.
Tuženik je koristeći ništetnu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF i ništetnu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju od mjeseca svibnja 2006. godine nezakonito naplatio veći iznos u kunskoj protuvrijednosti kako na ime glavnice tako i iznos kamata na glavnicu iz Ugovora o kreditu od 5. svibnja 2006.
Tužitelj ima pravo potraživati povrat neosnovano naplaćenih iznosa na ime otplate glavnice i razdoblja od posljednjih pet godina prije podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12, odnosno za posljednjih pet godina računajući unatrag od dana 04. travnja 2012. godine kada je tužba radi zaštite kolektivnog interesa podnijeta.
Nakon promjene tečaja CHF u odnosu na kunu, a naknadno i zbog jednostranog uvećanja kamatne stope u periodu od svibnja 2006. godine do zaključno srpnja 2011. godine tužitelj je tuženiku uplaćivao veće iznose od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na otplatni tečaj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i s obzirom na početnu kamatnu obvezu.
Ukupno preplaćeni iznos prema naprijed navedenom, (s osnova kamata i primijenjene valutne klauzule), a po korištenom kreditu tužitelja kod tuženika od svibnja 2006 iznosi 65.000,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počevši od dana 5. svibnja 2006. pa do konačne isplate, a koji iznos se potražuje tužbom.
Sukladno čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju u skladu s čl. 46. st. 1. Zakona o parničnom postupku za suđenje u sporovima iz ugovora o kreditu mjesno je nadležan sud prema prebivalištu tužitelja. Tuženik odbija dobrovoljno izvršiti tužitelju isplatu, pa tužitelj predlaže da se tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 65.000,00kn usvoji.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan u pogledu pravne osnove i visine. Predlaže sudu da pozove tužitelja da uredi tužbu ili da istu odbaci. Navodi da sud nije vezan presudama Visokog Trgovačkog suda pogotovo što tužitelj potražuje stečeno bez osnove a ne naknadu štete. Tuženik ističe prigovor zastare utuženih iznosa. Smatra da odredba o promjenjivoj kamati nije ništetna jer ugovorena kamata niti u jednom trenutku nije prelazila visinu zakonske zatezne kamate. Budući da je u vrijeme sklapanja Ugovora bio na snazi raniji Zakon o zaštiti potrošača smatra da nema mjesta primjeni kolektivne tužbe iz postupka P-1401/12. Trgovačkog suda u Zagrebu. Nadalje navode da institut valutne klauzule uveden još 1994. godine te je od tada opće prihvaćen od svih subjekata u društvu pa nije točno da je valutna klauzula bila nerazumljiva. Tužitelju su pružene potrebne informacije i obavijesti o rizicima vezanim uz sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. O tome je objavljivao i obavijesti u svojim tiskovinama pa smatra da nije postupao nepošteno prilikom sklapanja Ugovora sa tužiteljem. Također glede kamatne stope ističe da ista nije ništetna jer je ista jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Sa tužiteljem se pojedinačno pregovaralo o kamatnoj stopi i bila je upoznata s načinom određivanja kamatne stope. Stoga odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne može biti nepoštena jer se o njoj pojedinačno pregovaralo. Tužena se protivi i ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu te smatra da su iste valjano ugovorene te da je prema Zakonu o obveznim odnosima koji je bio na snazi u trenutku sklapanja osnovnog ugovora bilo izričito dozvoljeno ugovaranje valutne klauzule koja je uočljiva, jasna i razumljiva pa ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu i ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Tuženik nije postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja te nije mogao predvidjeti kretanje tečaja HRK/CHF. Tuženik navodi da tužitelj nije potrošač jer da osnovni ugovor nije potrošački ugovor jer da je u čl. 2 osnovnog ugovora navedeno da se tužitelju odobrava stambeni kredit uz ulaganja u investicijski fond u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 57.000,00CHF. Zaključno predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
3. Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe čl. 220.st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) proveo dokaze uvidom u cjelokupni spis, u ugovor o kreditu od 5.5.2006., u otplatni plan za predmetni kredit, u odgovor na tužbu, u dostavljenu sudsku praksu, u podneske stranaka i materijalnu dokumentaciju, u kamatne stope banke na kunske kredite bez valutne klauzule, u pismeni nalaz vještaka Filipa Tolić od 27.1.2025., usmeno očitovanje istog vještaka na ročištu od 29.4.2025., u iskaz saslušanog tužitelja JP.
4. Tužitelj AP iskazao je da je kredit kod Slavonske banke podigao radi adaptacije kuće u kojoj živi sa obitelji a koji kredit je podignut 5.5.2006. Tužitelj je po struci komercijalista i bio je zaposlen u Grawe osiguranju kada je dizao kredit. U vrijeme podizanja kredita nije znao što je promjenjiva kamatna stopa niti valutna klauzula. U vrijeme podizanja kredita je bio zaposlen u Grawe osiguranju koji je bio ista matična kuća kao i Slavonska banka. Djelatnik banke s kojim je komunicirao ga je savjetovao da podigne taj kredit navodeći da je taj kredit povoljan te da zaposlenici Grawe osiguranja imaju u startu 1% manju kamatu. Nije se interesirao za kredite u drugim bankama. Imao je povjerenje u zaposlenike banke koji su mu bili i kolege i kada je došao na potpisivanje na kredita potpisao je pismeni ugovor koji mu je dan da potpiše i ovjeri kod javnog bilježnika. Manja kamata je značila manji iznos rate za otplatu i to mu je bilo bitno kod podizanja tog kredita. Nije očekivao da bi rata kredita mogla rasti i na planu otplate je bio jedan iznos a kasnije je rata narasla a točnih iznosa se ne sjeća ali je rata dosta narasla. Zadnjih godina otplate kredita kada se Slavonska banka pripojila Addiko banci je dobivao obavijest o promjeni kamatnih stopa ali se nije išao interesirati u banku. Kredit je u cijelosti otplaćen i za isti nije provedena konverzija. Na svom imenu nije imao obrt niti svoju privatnu firmu u vrijeme podizanja kredita a niti danas ima. Pročitao je ugovor o kreditu prije potpisivanja i to ono osnovno. U biti ga je razumio a prvenstveno je vjerovao kolegama gdje je dizao kredit. Nije očekivao da bi moglo doći do promjene rate kredita naviše. Ulaganje u investicijske fondove mu je preporučeno od strane djelatnika banke, svjedoka koji je danas pristupio na ročište i drugih koji su radili u banci i digli isto takav kredit. Kredit za adaptaciju kuće je podigao jer je smatrao da ima dobre uvjete i u startu mu je rečeno da ima povoljnije uvjete pri podizanju kredita u vidu 1% manje kamate a na druge uvjete i odredbe ugovora nije mogao utjecati. Nakon saslušanja tužitelja punomoćnik tuženika je stavio primjedbu na iskaz kojom i nadalje osporava tužitelju status potrošača a obzirom je isti koristio dobivena sredstva u investicijske svrhe odnosno ulaganje u Hi balance investicijski fond te se u tom smislu ne može pozivati na odredbe potrošačkog zakonodavstva a u najmanju ruku dokazuje kako je isti mogao pregovarati o odredbama predmetnog ugovora o kreditu.
Tužitelj na primjedbu odgovara da je kredit podigao za adaptaciju kuće i da je imao zasnovano založno pravo na nekretnini a u točki 2 kredita je navedeno da se odobrava stambeni kredit uz ulaganje u investicijski fond u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 57.000,00 CHF. To znači da je tužitelj plaćao kamatu redovno svaki mjesec a za taj investicijski fond je bilo planirano dospijeće plaćanja na dan dospijeća isteka kredita 2.6.2023. kada je kredit i otplaćen. Na taj način je bila povoljnija otplata jer je otplaćivao kamatu tijekom otplate kredita a po dospijeću cjelokupne otplate kredita je dospio i iznos glavnice. Tu pogodnost su imali zaposlenici Slavonske banke i zaposlenici Grawe osiguranja i oni koji su radili u grupu Hypo Alpe Adria Group. Poslije toga je sve kupila Addiko banka. Kako nije redovno plaćao glavnicu sa 2.6.2023.je došao u Addiko banku u Slavonskom Brodu i uplatio iznos od 48.500,00€ i na taj način je bio otplaćen i zatvoren kredit u cijelosti.
5. Neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača jer je
- 1 0 -
odredbom čl.5.st.1.toč.15. Zakona o zaštiti potrošača, potrošač definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
Izvjesno je i iz sadržaja spornog ugovora o kreditu da ga je tužitelj zaključio kao fizička osoba u svojstvu korisnika kredita kao što je izvjesno da je odobreni kredit stambeni kredit uz ulaganje u investicijski fond a kako je to navedeno u čl. 2 pismenog ugovora o kreditu (str. 6 spisa), a iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je kredit realiziran za adaptaciju stambenog objekta. Tužitelj je u svom iskazu precizno objasnio u čemu se sastojala prednost istoga u otplati navedenog kredita a vezano za otplatu kamata podignutog kredita te mogućnost da cjelokupni iznos kredita isplati do krajnjeg datuma 2.6.2023. kada je kredit i otplaćen jer je sa tim danom bilo navedeno dospijeće isplate cjelokupnog kredita. Takav način otplate kredita za zaposlenika Grawe osiguranja ne isključuje njegov status potrošača pri podizanju namjenskog stambenog kredita za adaptaciju nekretnine.
Tuženik je predložio kao svjedoka saslušanje njegovog djelatnika PP kojeg je sud i pozvao na ročište no na ročištu na koje je pristupio svjedok tužena strana je odustala od saslušanja predloženog i pristupjelog svjedoka. Saslušanjem istoga tuženik je mogao moguće dokazati da li je tužitelj imao ikakve mogućnosti utjecati na pojedine odredbe pismenog ugovora o kreditu koji mu je dan na potpisivanje a obzirom da je opće poznato da takav utjecaj korisnici kredita nisu imali.
6. Iz pismenog nalaza financijskog vještaka Filipa Tolić od 24.1.2025. proizlazi da je isti izvještačio iznos preplate po osnovu promjenjive kamatne stope gdje je izračunao razlike između stvarno plaćenih kamata po kamatnim stopama koje su primjenjivane tijekom otplate u odnosu na početno ugovorenu kao i razliku s osnove valutne klauzule a koja se odnosi na razliku između plaćenih iznosa po tečajevima na dan plaćanja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita.
Na str. 21 pismenog nalaza navedeno je da je u tablici pod br. 2 izračunat preplaćeni iznos po razlici u tečaju CHF tzv. valutna klauzula gdje je u razdoblju od srpnja 2006. početka otplate do 2.6.2023. do konačne otplate kredita više plaćen iznos od 26.724,50€ kao razlika tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svake kamate te jednokratno dospjele glavnice u kunama u odnosu na tečaj za CHF na dan korištenja kredita a sve kako je prikazano u tablici 2 po mjesecima i ukupno. Preplata po promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 7.645,48kn/1.014,74€ i to za razdoblje od 16.8.2006. do zaključno 16.1.2009. a kako je navedeno u tablici 3. pismenog nalaza (str. 112 i 127 spisa). Ukupan zbroj preplate po osnovi primjene promjenjive kamatne stope od 1.014,74€ i po osnovi primjene valutne klauzule u iznosu od 26.724,50€ daje zbrojeno iznos od 27.739,24€ (str. 127 spisa).
Potplata temeljem primjene promjenjive kamatne stope prema tablici 4 pismenog nalaza na str. 21 pismenog nalaza(str. 116 spisa) iznosi ukupno 11.124,04€. Navedena tablica kojom je izračunat potplaćeni iznos po promjenjivoj kamatnoj stopi je do 1.12.2022. izražen i u kunama i u eurima a za razdoblje od 3.1.2023. do zaključno 2.6.2023. izražena je samo u eurima a zbroj iznosa u eurima je iznos potplate od ukupno 11.124,04€.
Potplata po osnovi valutne klauzule izražena je u tablici br. 6 (str. 122 spisa) gdje je specifikacija izračuna potplaćenog po razlici u tečaju CHF iznos od ukupno 95,66€ što zbrojeno sa iznosom potplate po osnovi promjenjive kamatne stope od 11.124,04€ daje zbroj od ukupno 11.219,69€ (str. 132 spisa).
- 1 1 -
7. Na ročištu od 29. travnja 2025. financijski vještak Filip Tolić je u cijelosti ostao kod svog pismenog nalaza.
8. Sud je odbio tuženu stranu sa prijedlogom za dopunsko financijsko vještačenje kojim bi vještak usporedio stvarni otplatni plan sa izračunom u kojem bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite. Takvo vještačenje tuženik nije predložio prije zaključenja prethodnog postupka već nakon provedenog financijskog vještačenja po nalogu suda i po prijedlogu tužitelja.
Sud je odbio tuženika i sa istaknutim prigovorom prijeboja u odnosu na iskazane negativne razlike iz nalaza i mišljenja vještaka a obzirom da takav prigovor prijeboja nije istaknut prije zaključenja prethodnog postupka.
Tuženik je odbijen i sa prijedlogom punomoćnika tuženika za dodjelu roka za očitovanje na pismeno očitovanje vještaka od 24.4.2025. a obzirom da se financijski vještak usmeno očitovao na podnesak tuženika te je bespredmetna dodjela roka tuženiku na ranije dostavljeno pismeno očitovanje financijskog vještaka u kojem isti objašnjava prirodu predloženog dopunskog financijskog vještačenja po tuženiku sa kojim vještačenjem je sud tuženika odbio.
9. Podneskom od 19.3.2025. nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je po punomoćniku, preinačio tužbeni zahtjev na način da iz iste činjenične i pravne osnove umjesto iznosa od 65.000,00kn/8.626,98€ kako je navedeno u tužbi, potražuje iznos od ukupno 27.739,24€ a kojoj preinaci se tuženik protivio ističući istovremeno prigovor zastare. Sud takvu preinaku tužbenog zahtjeva preciziranjem i povećanjem istoga iz iste činjenične i pravne osnove dopušta jer je isto svrsishodno za međusobne odnose stranaka.
10. Vezano uz spomenuti prigovor tuženika ističe se, a uvažavajući činjenicu da je tužbeni zahtjev preinačen podneskom tužitelja od 19.3.2025. a koju preinaku sud dopušta rješenjem koje se donosi zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.
Točno je da je odredbom čl.190.st.1.ZPP-a propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Međutim, nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju se nameće ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu.
U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi povrata stečenog bez osnove bez prethodnog vještačenja realno nemoguće budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužitelju, već je nužno i u pravilu potrebno provesti financijsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog financijskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu.
- 1 2 -
Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegova prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret. Odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe , ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljeva prava na pristup sudu.
11. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl.8.ZPP-a ovaj sud je našao za utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen kao u podnesku od 19.3.2025., u cijelosti osnovan.
12. Analizirajući provedene dokaze tijekom ovoga postupka je utvrđeno, a što je i među strankama nesporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor sklopili dana 5.5.2006. Ugovor o namjenskom kreditu broj 5140030231-26000055211/2006 koji je solemniziran dana 12.5.2006. kod javnog bilježnika Dražena Zime iz [adresa] pod brojem OU-202/2006 u iznosu od 257.000,00 CHF, na rok otplate od 20 godina, uz početni anuitet 173,64 CHF, a sve obračunato prema srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja;
- temeljem ugovora o kreditu početno je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa, a naknadno su se kamatne stope i anuiteti mijenjali od strane tuženika.
13. Nesporna je i činjenica da parnične stranke nisu sklopile dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 0920/15, 78/15, 102/2015 - dalje: ZID ZPK ) odnosno izvršile konverziju kredita CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR te da je kredit u cijelosti otplaćen sa 1.6.2023.
14. Izvjesno je da je i kamatna stopa određena ugovorom o kreditu i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika.
Prema mjerodavnoj praksi Europskog suda u predmetu C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.
15. U pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev 18/2020-2 od 26. svibnja 2020. zauzeo je stav kako nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnosti ništetnosti odredbi ugovora obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/2014 i 110/2015 - dalje: ZZP/2014) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/2014, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u
- 1 3 -
kolektivnom sporu. Dakle, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.
Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. zauzima isti stav .
15.1. Nastavno na navedeno, ističe se da u smislu odredbe čl.502. a.st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
15.2.U smislu odredbe čl. 502.c.ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1.toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16. Jednako tako odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009,133/2009, 78/2012 i 56/2013–dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
17. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326.s.t.1.ZOO) osim iz razloga predviđenih čl. 326.st.2.ZOO, a koji u predmetnom slučaju nije ispunjen.
Tužitelj, protivno tvrdnjama tuženika, ima pravni interes i može zahtijevati utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatraju da mu pripadaju.
18. Informacije koje potrošač dobije prije sklapanja ugovora od temeljne važnosti su za potrošača, jer na temelju njih potrošač donosi odluku želi li biti obvezan uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe ili pružatelj usluga.
19. Nedvojbeno je među strankama da se o odredbi čl. 3.i 6. Ugovora o kreditu od 5.5.2006. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te kojom se određuje da će se kamatna stopa propisivati odlukama kreditora, čl. 2. Ugovora prema kojem je ugovorena valutna klauzula obveze i to na način da je ista vezana uz švicarski franak, nije pregovaralo.
- 1 4 -
20. Opravdano se postavlja pitanje jesu li službenici tužene trivijalizirali rizik vezan za ugovaranje valutne klauzule općenito, imajući u vidu bitno povećane rizike u kretanjima tečajeva valuta nakon uvođenja sustava fluktuirajućih tečajeva, a o čemu tužena nije navela ništa, a niti tvrdi da jest, dakle ni tuženik ne tvrdi da je tužitelja upozorila na ovakvu rizičnost valutnih klauzula koja proizlazi iz aktualnog sustava plutajućih tečajeva, u kojemu se tečajevi određuju dnevno, kao rezultat ponude i potražnje na svjetskim tržištima, nego se tvrdi općenito da je tužitelj bio upoznat s tečajnim rizikom…Obveza tuženika kao profesionalca bila je da prilikom pregovaranja upozori tužitelja na posljedice i rizike vezanja kredita uz tečaj CHF, objasniti mu sve parametre o kojima ovisi njegova odluka-stabilnost valute, razlika između općeg valutnog rizika i valutnog rizika u odnosu na CHF, o tome kakva je tečajna monetarna politika Republike Hrvatske u odnosu na CHF naspram drugih valuta, ulogu valutne klauzule u inflatornim okolnostima domaće valute…
21. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjena činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije. Drugim riječima, ista osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednak vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, sve kako bi se ispoštovalo, jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa - načelo jednake vrijednosti činidaba.
Pri tome se ističe da valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koji je banka isplatila potrošaču, ali kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnog anuiteta u kojima se kredit vraća. Kao takva, sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovorenog tečaja CHF nasuprot kune na dan plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta.
Visina novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja. Stoga je bila dužnost tuženika prilikom pregovaranja pružiti potrebne informacije, a ne prepustiti tužitelju da se sam informira, pogotovo ako se ima u vidu činjenica da je pitanje tečajne politike i razlike između općeg valutnog rizika i valutnog rizika u odnosu na CHF, stručno pitanje ekonomske i financijske struke i naravi kojim ipak ne raspolaže prosječni potrošač pa je tuženik trebao uložiti dodatan napor prilikom objašnjenja potrebnih parametara o kojima ovisi odluka potrošača pri odabiru valute prilikom ugovaranja valutne klauzule.
Specifičnost i priroda valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a u situaciji kada ga banka kao profesionalac o tom ni na koji način ne informira, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.
Sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže uz švicarski franak ozbiljan je uzrok značaja neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer za razliku od potrošača banka s obzirom na stručnu kvalifikaciju svojih zaposlenika kao i iskustva u poslovanju, zna za taj rizik ali ga prešućuje.
22. Kao lex specialis Zakon o zaštiti potrošača (čl.81.ZZP 2003 i čl.96 ZZP 2007. formulacijom doslovno prevode čl. 3 Direktive br. 93/13 EEC od 05. travnja 1993. – presuda VTS Pž-7129/13-4- str.8) propisuje pojam nepoštene ugovorne odredbe gdje se između ostalog navodi da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja,
- 1 5 -
uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.. dok je čl.102. istog Zakona propisano da je nepoštena odredba ništetna… čl.138. regulirana je obvezujuća snaga sudske odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl.131..st..1.toga Zakona, a o tome govori i već ranije spomenuta odredba čl.502.c. ZPP-a.
U stvarnosti, tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu odnosno način na koji će promjenjiva kamatna stopa i promjena tečaja CHF utjecati na korisnika kredita, a niti to tuženik konačno tijekom postupka tvrdi, a što je utvrđeno i iz iskaza tužitelja.
23. Analizirajući iskaz tužitelja izvjesno je da je izvjesno je da tužitelj u kontaktu sa bankarskim službenikom, nije dobio informacije niti mu je itko objasnio niti našao za potrebnim objasniti uvjete i rizike vezivanja uz kredita uz tečaj CHF.
Tužitelj nema i prema njegovom iskazu nije u vrijeme sklapanja ugovora imao ekonomska i financijska znanja stoga je isti trebao biti obaviješten o svim parametrima o kojima ovisi njegova odluka o sklapanju ugovora dakle stabilnost valute, razlika između općeg valutnog rizika i valutnog rizika u odnosu na CHF, o tome kakva je tečajna monetarna politika Republike Hrvatske u odnosu na CHF naspram drugih valuta, ulogu valutne klauzule u inflatornim okolnostima domaće valute.
Neravnoteža u pravima i obvezama je znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima vratiti banci i cijena, jer se i kamata u konačnici plaća u istoj valuti, u švicarskim francima.
Već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe, a o kojima se izvjesno nije pojedinačno pregovaralo, niti tuženik tvrdi drugačije, neravnoteža u pravima i obvezama je znatna i postoji jer se radi o odredbama u tipskim formuliranim ugovorima sastavljenim od strane tuženika, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja u kojem potrošač preuzima rizik i ne znajući za njega jer o tome nije informiran, tuženik nije raspolagao informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz tih odredaba proizlaze, i nije se odrekao pravne zaštite koje mu jamči Direktiva 93/13.
Neravnotežu nisu prouzrokovale promjena tečaja valute ni kamatne stope, nego ugovorne odredbe, koje zbog formulacije istih tužitelja dovode u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je tužitelj znao kolika je visina anuiteta na dan sklapanja ugovora o kreditu dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati visina njegova zaduženja.
24. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i vezivanja kredita uz valutnu klauzulu kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
- 1 6 -
25. Tuženik tijekom ovoga postupka minorizira okolnost da je ovoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača vođena u skladu sa odredbama čl.131. do čl.141.b ZZP/07, a time minorizira i pravne učinke pravomoćnih odluka donesenih u tom kolektivnom sporu. Predmetna parnica je pokrenuta u skladu sa odredbom čl.140. spomenutog ZZP/07 (koja odgovara čl.120. Zakona o zaštiti potrošača – NN broj 41/2014., 110/2015. – dalje: ZZP/14) i u njoj tužitelj traži isplatu onog što je, prema njegovim tvrdnjama, platio tuženiku temeljem ništetnih odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate te o valutnoj klauzuli, a što mu ne bi pripadalo da navedenih ništetnih odredbi nije bilo u ugovoru. S obzirom da predmetnu parnicu tužitelj pokreće kao pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl.140. ZZP/07 (čl.120. ZZP/2014), i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on je, u skladu sa odredbom čl.502.c ZPP-a, bio ovlaštena pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj sud ovom postupku u skladu sa odredbom čl.138.a ZZP/07 (čl.118. ZZP/2014), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača. U ovome postupku a pri utvrđivanju važnih činjenica i pri odlučivanju o tome da li su sporne odredbe osnovnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne ne može se ne imati u vidu:
-da je tuženik bio stranka kolektivnog spora u svojstvu tuženika pa prema njemu djeluju pravomoćne odluke donesene u tom sporu;
-da je navedenim pravomoćnim odlukama utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, i to: zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate svojom jednostranom odlukom o kojima stranke nisu pregovarale, i zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
-da iz navedenih odluka izvjesno proizlazi da su navedene ugovorne odredbe bile nerazumljive za potrošače, jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, niti su biti upozoreni na povećani tečajni rizik vezan uz valutu CHF.
26. Polazeći od vezanosti pravnim utvrđenjima i stavovima izraženim u pravomoćnim odlukama iz kolektivnog spora o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, a sve to u temeljem odredbe čl.502.c ZPP-a, tužitelj u ovom postupku nije niti trebao dokazivati nepoštenost ugovornih odredbi ugovora koji je on kao potrošač zaključio sa pravnim prednikom tuženika kao davateljem kredita, čije odredbe su također bile dio po kreditoru unaprijed pripremljenog ugovora, na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati, i koje odredbe su u suštini identične onim odredbama koje je imao u vidu i sud u kolektivnom sporu pri donošenju svojih pravomoćnih odluka. Tvrdnje tuženika, kojima se dovodi u pitanje navedeni stav glede obveze dokazivanja nepoštenosti
- 1 7 -
ugovornih odredbi u pojedinačnim restitucijskim sporovima, proturječe i sa pravnim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., potvrđenoj i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 2233/19 od 10. lipnja 2020.
Naprijed navedeno ne isključuje mogućnost da tuženik dokazuje da se konkretni ugovor ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja i stavovi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, ili da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamatne stope odlukom kreditora te o valutnoj klauzuli nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da je odredba predmetnog ugovora bila razumljiva za potrošača, i da se je o njoj prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se ista ne bi mogle smatrati nepoštenom. Tuženik to u provedenom postupku nije dokazao u tom pravcu nije niti ponudio odgovarajuće dokaze kojima bi bilo moguće utvrditi da su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima, ali razumljivim ne samo formalno i gramatički kako tuženik poima razumljivost ugovorne odredbe, već razumljivima i suštinski kako ju poima i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, ali i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.
27. Imajući u vidu sadržaj predmetnih ugovornih odredbi neosnovane su tvrdnje tuženika da sporne ugovorne odredbe nisu nerazumljive – jer prema ocjeni ovog suda, iz dokaza koji postoje u spisu doista se radi o odredbama koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih ekonomskih znanja, a što je bio i tužitelj kao korisnik kredita, nije jasna u tom smislu da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao kako i pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) stope ugovorne kamate, kako i u kojoj mjeri će rasti tečaj CHF te na koji će način sve to utjecati na njegove financijske obveze. Stoga sve navedeno, a polazeći:
-od odredbe čl.81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje: ZZP/03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.), i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st.2.),
-od odredbe čl.3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st.1.), i da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st.2.), te od pravnog stava suda EU izraženog u presudi donesenoj u predmetu C-26/13, a vezano za tumačenje odredbe čl.4. Direktive
- 1 8 -
93/13/EEZ, prema kojem ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva,
-od odredbe čl.4., odredbe čl.322. i odredbe čl.323.st.1. ZOO/05, kojima je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja; da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan; i da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog ugovora, ovaj sud zaključuje da sporne ugovorne odredbe jesu nepoštena ugovorne odredbe, a time su i ništetne, a sve to u smislu naprijed navedenih propisa.
28. Odredbom članka 120. ZZP/14 propisano je da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju članka 106. stavka 1. toga Zakona ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga Zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. stavku 1. Zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, ali i postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima. U trenutku podnošenja tužbe propisana je mogućnost pokretanja bilo kojeg postupka (a ne samo za naknadu štete) radi ostvarenja tih prava. Iz citirane odredbe proizlazi da je tužitelj izabrao valjan pravni put za ostvarenje svog prava i da je tužitelj legitimiran na podnošenje kondemnatornog zahtjeva za isplatu utemeljenom na stjecanju bez osnove pa su navodi tuženika kojima se to osporava neutemeljeni. O tome se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.
29. Sukladno odredbi čl. 323.st.1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Sukladno odredbi st. 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
30. U smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
U smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
31. Tužitelj potražuje razliku između iznosa početnog anuiteta i anuiteta koji je trebao plaćati po početnoj kamatnoj stopi i tečaju CFF na dan isplate kredita zajedno sa
- 1 9 -
zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od mjeseca 16.8.2006. do zaključno 2.6.2023.
32. Odlučujući o prigovoru zastare istaknutom od strane tuženika ovaj sud je našao da isti nije osnovan, a s tim u vezi potrebno je istaći slijedeće:
U smislu odredbe čl. 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Kako u odnosu na institut stjecanja bez osnove nije određen neki drugi rok zastare to se u ovome slučaju ima primijeniti opći zastarni rok.
Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 – u nastavku: ZOO/05) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P- 1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odnosno donošenja presude tog suda 13. lipnja 2014. pod poslovnim brojem Pž-7129/13. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredba temeljem promjenjive kamatne stope), odnosno Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak''. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2014. (kamatne stope) odnosno od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula), s obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05), to je izvjesno da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja, budući je tužba podnijeta 12.6.2019.
Neosnovan je prigovor zastare istaknut u odnosu na preinakom obuhvaćene novčane iznose a to obzirom da predmetnom preinakom nije došlo do promjene istovjetnosti tužbenog zahtjeva. Obzirom da se u smislu odredbe čl.241.ZOO-a zastarijevanje prekida podnošenjem tužbe to je u smislu navedene odredbe podnošenjem predmetne tužbe 12.6.2019., evidentno unutar zastarnog roka došlo do prekida zastarijevanja utužene tražbine tužitelja.
33. Kako bi se na objektivan način utvrdilo je li i koji je iznos tužitelj preplatio temeljem ugovora o kreditu uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu te naknadno povisivane kamatne stope temeljem kojih je tužitelj plaćao pojedine anuitete te dane kada su pojedine preplate učinjene, te je li i koji je iznos tužitelj preplatio temeljem ugovora o kreditu uzimajući u obzir tečaj CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu te naknadni rast srednjeg tečaja CHF na dan plaćanja pojedinog anuiteta a ne uzimajući u obzir i manje plaćene iznose jerje prigovor prijeboja stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Filipu Toliću stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije.
34. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 27.1.2025., usmeno obrazloženom na raspravi 29.4.2025. koji nalaz je dan stručno i objektivno, u nalazu nema okolnosti koje bi ukazivale na sumnju u pravilnost danog nalaza, vještak u bitnom utvrđuje da
- 2 0 -
ukupan iznos više plaćenog po osnovi preplate zbog promjene kamatne stope te više plaćenog po osnovi preplate zbog tečaja CHF iznosi ukupno samo više plaćeno 27.739,24€ ( i to po osnovi i temeljem rasta tečaja u otplati kredita 26.724,50€ te po osnovi i zbog promjena redovne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu iznos od 1.014,74€). Pri preciziranju tužbenog zahtjeva tužitelj potražuje samo izvještačene preplate po osnovi povećanja kamatne stope i po osnovi valutnog utjecaja u utuženom periodu te isti iznos nije umanjivan za iznos izvještačene potplate po oba osnova a koje stajalište o neosnovanosti uračunavanja takvih potplata potvrđuje i najnovija sudska praksa Vrhovnog suda u odluci Rev-549/2023.
35. Vezano uz primjedbe tuženika da se navedena preplata ne utvrđuje prema početnoj stopi ugovorne kamate te prema tečaju CHF na dan korištenja (isplate) kredita, ističe se da u predmetnom ugovoru nisu ništetne cijele odredbe kojima je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate te valutna klauzula, već samo onaj dio ugovorne odredbe kojom je ugovoren način promjene stope jednostranom odlukom kreditora bez u ugovoru navedenih potrošaču potpuno jasnih i razumljivih objektivnih kriterija, te onaj dio odredbe o valutnoj klauzuli kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta. To znači da nije ništetan ni onaj dio odredbe u kojem je ugovorena početna stopa ugovorne kamate, odnosno iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan isplate, pa s obzirom na to, i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visina preplate zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi bilo je moguće i utvrđuje se na naprijed navedeni način.
36. Način otplate kredita sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i ugovorenom valutnom klauzulom je doveo do neravnoteže koja je nastala zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te je utvrđeno da je tuženik bez valjane pravne osnove naplatio od tužitelja iznos od 27.739,24€ uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi tj. bez valjane pravne osnove pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, to je u smislu odredbe čl.1111 i čl.1115 ZOO–a tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u navedenom dijelu, odnosno odlučeno je kao u izreci ove presude.
37. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl.154.st.1. u vezi s odredbom čl.155. ZPP-a ), te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: Tarifa).
S obzirom na visinu vrijednosti spora iz tužbe u iznosu od 65.000,00kn / 8.626,98€ a koja vrijednost se promijenila preciziranjem tužbenog zahtjeva od 19.3.2025. na iznos od 27.739,24€ tužitelju pripadaju naknade prema važećoj odvjetničkoj tarifi u vrijeme pojedinih radnji i prema priloženom troškovniku na str. 201 spisa. Tužitelju su kao potrebni priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00€ (Tbr.7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 13.4.2021. u iznosu od 250,00€ (Tbr.9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 29.4.2025. u iznosu od 500,00€ /Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu odluke 6.6.2025. u iznosu od 100,00€ (Tbr.9/3 Tarife), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 14.2.2020. u iznosu od 200,00kn temeljem tbr. 8/1 Tarife te trošak sastava podneska od 20.3.2025. u iznosu
- 2 1 -
od 500,00€ temeljem tbr. 8/1 Tarife, a što zbrojeno daje iznos od ukupno 1.750,00€ na koji tužitelju pripada PDV od 437,50€ a što zbrojeno daje iznos od 2.187,50€. Tužitelju je priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00€, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 132,72€ što zbrojeno daje iznos od ukupno 3.720,22€ koje je tuženik dužan naknaditi tužitelju.
38. Tužitelj je odbijen sa zatraženim iznosom parničnog troška preko dosuđenog iznosa. Odbijen je sa zatraženim iznosima od po 500,00€ za svaku radnju u vrijeme kada je v.p.s. bila 8.626,98€ jer prema odvjetničkoj tarifi za svaku radnju po tom v.p.s. tužitelju pripada nagrada od po 200,00kn koliko mu je i dosuđeno i to za sastav tužbe je dosuđeno 200,00€ a ne zatraženih 500,00€, za zastupanje na ročištu od 13.4.2021. je dosuđen iznos od 250,00€ a ne zatraženi iznos od 500,00€ jer se na tom ročištu nisu provodili dokazi. Isto tako za sastav podneska od 4.12.2020. dosuđen je iznos od 200,00€ a ne zatraženih 500,00€. Nije dosuđen trošak konferencije sa strankom temeljem tbr. 35 Tarife u iznosu od 100,00€ niti zatražen trošak pribave isprava temeljem tbr. 36 Tarife u istom iznosu a obzirom na postojeću sudsku praksu.
39. Tužitelj je po zakonu a temeljem čl. 11 točka 1 st. 20 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23) oslobođen plaćanja sudski pristojbi kao potrošač koji je pokrenuo postupak na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Novoj Gradiški 6. lipnja 2025.
S u d a c :
Željka Paunović
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.
DN-a:
1. Odvj. Nemanja Nožinić
2. Odvj. Zlatko Knezović
