REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Povrv-160/2025-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja Emil Frey Auto Centar d.o.o., Zagreb, Kovinksa 5, OIB:01930677284, zastupano po punomoćniku Ivani Primorac, odvjetnici iz Odvjetničkog društva EĆIMOVIĆ&KALEB iz Zagreba, Roberta F. Mihanovića 9 protiv tuženika SE vl. obrta za autoprijevoz, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate novčane tražbine u iznosu od 5.696,14 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 29. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 06. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića poslovni broj OVRV-3288/2020 od 26.11.2020. kojim se nalaže tuženiku SE, vi. obrta za autoprijevoz, OIB: [osobni identifikacijski broj], Gmajska ulica 34, Zdenci Brdovečki isplatiti tužitelju Emil Frey Auto Centar društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: 01930677284, Kovinska 5, Zagreb iznos od EUR 5.696.14 (HRK 42.917.59) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od 30.11.2018. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i isplatiti troškove ovršnog postupka u iznosu od 295,17 eur, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 26.11.2020. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića poslovni broj OVRV-3288/2020 od 26.11.2020. kojim se nalaže tuženiku SE, vi. obrta za autoprijevoz, OIB: [osobni identifikacijski broj], Gmajska ulica 34, Zdenci Brdovečki isplatiti tužitelju Emil Frey Auto Centar društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: 01930677284, Kovinska 5, Zagreb trošak ovršnog postupka u iznosu od 4,98 eur, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 26.11.2020. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023., pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.853,41 eur, zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, koja teče od dana donošenja prvostupansjke odluke, pa do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.400,85 eur, zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, koja teče od dana donošenja prvostupansjke odluke, pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj, kao ovrhovoditelj, 2. srpnja 2020. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Nikoli Tadić iz Zagreba, Prila Đ. Deželića 23, temeljem izvadaka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga koji je dana 26. studenog 2020. donio rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-3288/202, kojim je naloženo ovršeniku-tuženiku da namiri novčanu tražbinu ovhovoditelju-tužitelju u iznosu od 42.917,59 kn, temeljem računa broj 7600531 na iznos od 42.917,59 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. studenog 2018. pa do isplate, trošak ovršnog postupka u izonosu od 2.261,48 kuna., te predvidivih troškovi postupka iznose koji iznose 1.050,50 kuna, time da je tužitelj uz prijedlog za ovrhu dostavio vjerodostojnu ispravu, izvadak iz poslovnih knjiga (list 17 spisa) kojim tereti tuženika za popravak kamiona 28. veljače 2019.
2. Protiv navedenog rješenja ovršenik, sada tuženik, podnio je prigovor protiv rješenja o ovrsi, kojim osporava rješenje o ovrsi u pogledu osnove i visine, navodeći da je sporno postojanje poslovnog odnosa između stranaka, kao i da je ovrhovoditelj neovlašteno izdao račune za usluge koje su bil pokrivene kako ugovorom između stranaka ili su bile pokrivene garancijom, ali koji nije pravilno proveden te je došlo do dodatnog troška kod ovrhovoditelja koji nikako nije mogao biti teret ovršeniku, time da je tuženik uz prigovor dostavio kopiju dopisa od dana 3. prosinca 2018. kojim je tužitelju vrati račun broj 136-1/99 od dama 22. studenog 2018. (list 80 spisa), a koji se odnosio na popravak kamiona [registarska oznaka].
3. Rješenjem broj 42. Povrv-3642/2021 od dana 08. lipnja 2021. ovaj sud je stavio van snage Rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadič iz Zagreba, Prila Đ. Deželića 23 od dana 26. studenog 2020. u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukidaju sve provedene radnje, time da je sud odredio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga,
4. Obrazlažući svoje navode tužitelj je u podnesku od dana 06. kolovoza 2021. naveo da je tužitelj sastavni dio međunarodne poslovne grupacije RE, te je jedan od članova navedene grupacije i povezano društvo Star Import, društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB: 78312279901, Kovinska 5, Zagreb, pri čemu navedena poslovna grupacija u znatnoj mjeri „pokriva“ proizvode proizvođača Daimler AG na području Europe, a u čijem sastavu su i vozila marke Mercedes-Benz, da navedeno društvo Star Import predstavlja generalnog distributera za proizvođača Daimler AG za vlasnike vozila marke Mercedes-Benz u Republici Hrvatskoj i stoga predstavlja prvenstveni kontakt prema inozemstvu i navedenom proizvođaču, kooperantima, ovlaštenim servisima u inozemstvu u odnosu na navedena vozila, a u odnosu na nastanak utuženog potraživanja tužitelj je naveo da je nastalo na način da je tuženikovo vozilo marke Mercedes-Benz, registracijskih oznaka: [registarska oznaka] dva puta imalo kvar na području Savezne Republike Njemačke, da je vozilo oba puta servisirano u Njemačkoj u ovlaštenim servisima - kooperantima proizvođača Daimler AG sukladno međunarodnoj mobilnoj servisnoj asistenciji (S24H), a za koje usluge su njemački servisi izdali račun br. 42237 od dana 21.10.2017. (na iznos od EUR 3.385,69 (list 41-42 spisa) i račun br. 174913 JW 00 od dana 15. studenog 2017. na iznos od 1.099,00 eur (list 53 spisa), time da je tužitelj privio račune uz podnesak.
5. Nadalje, tužitelj je naveo da je Star Import je nakon toga doista i platio ovlaštenim servisima u Njemačkoj troškove za izvršene usluge temeljem navedenih računa i to iznos od 3.385,69 eur dana 05. travnja 2018., kao i iznos od 1.099,00 eur dana 13.04.2018. unutar skupnih plaćanja prema inozemstvu za koja se radi pojašnjenja napominje kako se izvršavaju tri puta mjesečno u vidu usklađivanja sa Daimler AG, te dostavio kopiju obračuna (list 56-62 spisa), kao i kopiju računa br. 42237 njemačkog servisa od dana 21. listopada 2017. (list 41-42 spisa), računa br. 174913 JW 00 njemačkog servisa od dana 15. studenog 2017. (list 53 spisa).
6. Tužitelj dalje u svom obrazloženju navoda ističe da je povezano društvo Star Import posredno garantirao navedenim servisima plaćanje izvršenih radova, kako bi vozilo tuženika moglo kod oba popravka bez čekanja plaćanja računa i stajanja napustiti servise obzirom da je tako dogovoreno između stranaka, time da je Star Import je nakon toga doista i platio ovlaštenim servisima u Njemačkoj troškove za izvršene usluge temeljem navedenih računa i to iznos od 3.385,69 eur dana 05. travnja 2018., te iznos od 1.099,00 eur dana 13. travnja 2018. unutar skupnih plaćanja prema inozemstvu.
7. Nakon toga, tužitelj je dostavio očitovanje dana 18. travnja 2022. te dostavio prijevode dokumentacije, u prvom redu prijevode računa koji su izdani tuženiku za popravak, te naveo da tužitelj kao dio svojih usluga svojim klijentima omogućava uslugu Mercedes-Benz Service 24h pomoć na cesti (u daljnjem tekstu: S24H), sa korisničkim centrom, da su usmeni dogovori česta pojava, da su 20. listopada 2017. i dana 15. studenog 2017. zaposlenici tuženika kontaktirali radi pomoći za kamion [registarska oznaka], da je kamion zaprimljen i popravljen u dva navrata, time da je tužitelj jamčio za popravak, da tuženik nije platio popravak, već ga je putem Star Import-a, podmirio tužitelj, time da se tuženik oglušio i na pozive Star Import-a vezano za podmirenje navedenih iznosa, te dostavio prijevode računa za popravak.
8. Isto tako, tužitelj je u očitovanju od dana 4. listopada 2023. ponovio svoje navode, te ponovo dostavio dokumentaciju kojom dokazuje da je Star Import-a njemačkim servisima DAIMLER AG i to već dostavljenom dokumentacijom (list 56-62 spisa, odnosno ponovo 178-185 spisa) i to pregled prometa po računu Star Import-a od dana 05.04.2018. - ukazuje se na stavku 2. na iznos od 3.885.821,52 eur s primateljem DAIMLER AG (u memorandumu oba računa, odnosno stranica 178 spisa), kao i Specifikacija pregleda prometa po računu od dana 05. travnja 2018. stavka 1- 13110117097 na iznos od 3.385,69 eur (posljednja stranica, odnosno list 61, spisa, ponovo list 182 spisa) i Pregled prometa po računu Star Import-a od dana 13. travnja 2018. - ukazuje se na stavku 1. na iznos od 3.572.599,72 eur s primateljem DAIMLER AG (u memorandumu oba računa, list 62, odnosno 183 spisa), kao i Specifikacija pregleda prometa po računu od dana 13. travnja 2018. stavka 1-13659347251 na iznos od 1.099,00 eur (posljednja stranica list 58-61 spisa, list 184,185 spisa).
9. U ponovnom postupku tužitelj je dana 24. travnja 2025. detaljno obrazložio svoj stav u ovom postupku, te naveo činjenice za koje smatra da su nesporne, kao i pisane dokaze kojima tužitelj dokazuje svoje navode (list 267-271 spisa) te u spis dostavio kopije dopisa od dana 20. srpnja 2018. TEREĆENJE: 700-0272018 Iznos terećenja:
5.912,52 kn (list 273 spisa) kao i dopis od dana 09. listopada 2018. STORNO TEREĆENJE: 701-027/2018 Iznos terećenja: 5.912,52 kn (list 272 spisa).
10. Tužitelj je na ročištu održanom dana 29. travnja 2025. istaknuo i naveo da razlike u iznosima je samo zbog tečajnih razlika. Naime, iznos jednog računa njemačkog servisa iznosi 3.385,00 eur što u kunama primjenom tada važećeg tečaja iznosi 25.926,72 kn, a iznos drugog računa iznosi 1.099,00 eur, što primjenom tada važećeg tečaja iznosi 8.407,35 kn, da je STAR IMPORT d.o.o. izdao tužitelju račun na iznos od 50.308,24 kn, što uključuje iznos od 25.926,72 kn uvećan za PDV 6.481,68 kn, od 8.407,35 kn uvećan za pdv koji iznosi 2.101,83 kn, te iznos od 5.912,52 kn uvećan za pdv koji iznosi 1.478,13 kn, a koji se odnosi na drugo društvo BANKO TRANSPORT d.o.o., a što sve ukupno iznosi 50.308,24 kn. Tužitelj je tuženiku izdao račun na iznos od 42.917,59 kn, a što uključuje iznos od 25.926,72 kn uvećan za pdv te iznos od 8.407,35 kn uvećan za pdv primjenom fiksnog tečaja nakon uvođenja eura u RH taj iznos u eurima iznosi 5.696,14 eur, te da smatra da je užitelj tijekom postupka objasnio način funkcioniranja međunarodne poslovne grupacije EMIL FREY DAIMLER AG, te načina funkcioniranja SERVICE 24 h koji se u znatnoj mjeri temelji na odnosu povjerenja između korisnika i ovlaštenih osoba za vozila MERCEDES BENZZ, a koji odnos povjerenja je tuženik prekršio. Ističe se dodatno kako se na računima njemačkih servisa navodi DAIMLER AG koji je u ostalom perfektuirao račune društvu STAR IMPORT d.o.o., a zajedničko tim računima je da se na istima navodi br. šasije i podaci o tuženiku. Navodi da predlaže da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka ZE radi razjašnjenja odnosa firmi koje su navedene u očitovanju tužitelja.
11. U svom očitovanju od dana 29. travnja 2022. tuženik je naveo da je račun br. 42237 od dana 21. listopada 2017. na iznos od 3.385,69 eur izdan od Daimler Niederlassung Hamburg Center Hohe Schaar, Registrirana u [adresa], e račun br. 174913 JW 00 od 15.11.2017.god. na iznos od 1.099,00 EUR izdan od Stern-Center Regensburg GmbH & Co. KG, Benzstraße 2, 93053 [adresa], Registriran u [adresa], , te da smatra da tužitelj kao kao navodni vjerovnik nije ovlašten svoju navodnu tražbinu u stranoj valuti jednostrano promijeniti u domaću valutu, što bi bilo suprotno č. 166. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).
12. Prema toj odredbi predmet vjerovnikove obveze je ono što čini sadržaj obveze dužnika, te taj sadržaj obveze dužnik ne može ispuniti ničim drugim, niti vjerovnik može zatražiti nešto drugo. Da je obveza protivno zakonu glasila u stranoj valuti, njezino ispunjenje se tada moglo zahtijevati u valuti RH prema prodajnom tečaju na dan isplate, kako je to propisano čl. 22. st. 3. ZOO-a, a što tužitelj nije tražio.
13. Isto tako, tuženik je osporio činjenicu da je tvrtka Star import d.o.o. platila račune, slijedom čega tuženik smatra da se ne može utvrditi stvarna visina dugovanja.
14. Na ročištu održanom dana 29. travnja 2025. punomoćnik tuženika je naveo da predlaže odbacivanje podneska tužitelja od 24. travnja 2025. jer nije dostavljen 8 dana prije održavanja ročišta, te se protivi dostavi priloga iz istog podneska i donese prema stanju u spisu, te je naveo da se protivi izvođenju bilo kakvih dokaza.
15. Iz sadržaja podneska vidljivo je da je punomoćnik tužitelja samo rezimirao tijek postupka, te pregledno osporio nesporne činjenice, sporne kao i dokaze koji potvrđuju navode tuženika, time da je su uz podnesak dostavljene kopije dopisa o storniranju jednog računa.
16. Među strankama u ovom postupku sporno je da li je tuženik u obvezi platiti utuženu tražbinu, a koja je nastala nakon što je tužitelj podmirio račune za popravak kamiona u vlasništvu tuženika servisima u Republici Njemačkoj.
17. Dužnost stranaka tijekom postupka iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja.
18. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
19. Temeljem odredbe čl. 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev, a čl. 232. ZPP-a propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Nadalje, čl. 221.a ZPP-a upućuje sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja. U postupku izvođenja dokaza sud je nadalje sukladno čl. 223. a. ZPP-a u ovom sporu male vrijednosti, a uvažavajući načelo razmjernosti te imajući u vidu da predmetni postupak bude proveden sa što manje troškova (čl. 10. st. 1. ZPP- a), izvodio zaključke o postojanju odlučnih činjenica po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir isprave i njihov razgled, sve navedeno kako zasebno tako i kontekstualno te u ukupnosti razmatranog stanja predmeta-
20. Svaka stranka u ovom sporu male vrijednosti treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. u vezi čl. 461. a ZPP-a), te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica dočim glede pravnih pitanja i pravnih osnova spora sud nije vezan navodima stranaka (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP-a).
21. Imajući u vidu pak načelo ekonomičnosti i dužnost suda da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a) primjenom načela razmjernosti imajući u vidu posebice činjenicu da predmetni prijepor predstavlja spor male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), sud je slobodno cijenio postojanje odlučnih činjenica u predmetnom sporu sukladno čl. 223.a ZPP-a nalazeći i cijeneći da iz stanja spisa predmeta i raspravnih navoda stranaka glede predmeta spora proizlazi u dovoljnoj mjeri vjerojatnim opstojnost tužbenih tvrdnji tužitelja glede odlučnih činjenica u sporu koje tuženik nije doveo u razumnu sumnju ili dokazao suprotno.
22. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka AE (list 205 spisa), svjedoka IE, djelatnika tužitelja (list 207 spisa), kao i svjedoka PE (list 208 spisa), kao i naknadno dostavljene kopije dopisa od dana 20. srpnja 2018. TEREĆENJE: 700- 0272018 iznos terećenja: 5.912,52 kn (list 273 spisa) kao i dopis od dana 09. listopada 2018. STORNO TEREĆENJE: 701-027/2018 Iznos terećenja: 5.912,52 kn (list 272 spisa).
23. Uvidom u račun br. 42237 njemačkog servisa od dana 21. listopada 2017. na iznos od 3.385,69 eur (list 41-42 spisa), prijevod (list 144-145 spisa) sud je utvrdio da je izdan račun za popravak za vanjsku montažu, odnosno neispravan mjenjač, te potreban materijal kao u i račun br. 174913 JW 00 od dana 15. studenog 2017. (na iznos od 1.099,00 eur, list 52-53 spisa), prijevod (list 152,153 spisa) sud je utvrdio da su izdani na tuženika, za popravak kamiona u vlasništvu tuženika.
24. Uvidom u kopiju dopisa od dana 03. travnja 2018. (list 63 spisa), kojim je tužitelj dostavio tuženiku terećenje broj 700-009/2018 (kopija računa br. 174913 JW 00 od dana 8. prosinca 2017. na iznos od 1.099,00 eur, odnosno 8.407,35 kn (list 52-53 spisa, list 64-65 spisa), iz kojeg je vidljivo da je Star Import račune naplatio od tužitelja, slijedom čega je tuženik u obvezi prema tužitelju, te je tužitelj prema tuženiku izdao račun br. 136-1/99 od dana 22. studenog 2018. čije me jasan slijed potraživanja od usluga izvršenih od njemačkih servisa do utuženog potraživanja iz ovog postupka.
25. Uvidom u kopija korespondencije stranaka od 27. lipnja 2018., 16. lipnja 2018. i kopiju dopisa od dana 20. ožujka 2018. (list 69 spisa), kojim je tužitelj dostavio tuženiku terećenje br. 700-005/2018, te pozvao tuženika na platež iznosa od 3.385,69 eur, odnosno 25.926,72 kn (račun br. 42237 list 41-42 spisa ponovo list 70-71 spisa), obzirom da je tužitelj podmirio račun tuženika.
26. Uvidom u kopiju dopisa od dana 9. listopada 2018. (list 67-68 spisa) kojim je tuženik obaviješten da je izvršeno storinirano terećenje br. 701-009/2018 i terećenje 701- 005/2018, da je naplaćeno tužitelju, obzirom da je tužitelj trgovačko društvo koje je dalo garanciju plaćanja dobavljaču popravka: Stern-Center Regensburg GmbH S. Co. KG, kako bi vozilo tuženik moglo izaći iz servisa odmah nakon popravka bez stajanja : čekanja Vašeg plaćanje računa servisu gdje je popravak izvršen, i to za iznos od 3.385,69 eur, odnosno 25.926,72 kn i iznos od 1.099,00 eur/8.407.35 kn.
27. Uvidom u kopiju računa broj Fiskalni broj: 156-1/99 (list 80 spisa), br. i datum računa 7600531 od dana 22. studenog 2018. vezano za narudžbu br. 3600530 od dana 22. studenog 2018. na ukupni iznos računa 42.917,59 kn, s datumom računa 22. studenog 2018. s datumom dospijeća 29. studenog 2018., a koji se veže na terećenje za popravak kamiona Mercedes-Benz Actros 2548, [registarska oznaka] 34.334,07 kn, uvećano za PDV 25,00%, odnosno 8.583,52 kn, ukupno 42.917,59 kn (5.696,14 eur.
28. U svom prigovoru tuženik je naveo da vraća račun tužitelja jer platio neki drugi račun, a koji nije bio predmet ovog postupka, odnosno račun broj račun br. 1072-25- 754 od dana 05. prosinca 2017. u iznosu od 13.336,09 kn, time da je taj račun vezan za radni nalog br. 312/25469200 od dana 24. studenog 2017. (list 46-49 spisa), kao i kopija za računovodstvo 1072-25-754 od dana 5. prosinca 2017. (list 43-45 spisa) na iznos od 13.336,09 kn, time da je kasnije tijekom postupka osporavao izdane račune i visinu računa, ali nije osporavao činjenicu da je kamion u vlasništvu tuženika bio na popravku, kao i činjenicu da tuženik nakon popravka nije platio račune, a o čemu je detaljno iskazivao svjedok EE (list 205 spisa).
29. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju tužitelja vezano za plaćanje računa Star lmportu, sud je utvrdio da je Star lmport-a dostavio tuženiku 09. listopada 2018. obavijest o storniranju iznosa 25.926,72 kn (za plaćanje EUR 3.385,69), dopis od 09. listopada 2018. o storniranju i iznosa 8.407,35 kn (za plaćanje 1.099,00 eur).
30. Uvidom u iskaz svjedoka AE ( list 205 spisa ) sud je utvrdio da je on iskazivao da je kamion bio u kvaru u Njemačkoj, da je zvao mobilno jamstvo, te da je bila izvršena provjera da li će Mercedes Benc platiti taj popravak, da je došlo do istog kvara nakon nekoliko dana, kao i da je komunicirao s g. IE koji je bio djelatnik tužitelja.
31. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit i logičan, osim u dijelu u kojem je svjedok iskazivao da je radilo o istom kvaru, obzirom da se iz računa vidi da se radi o različitim kvarovima i popravcima, koji su vrlo detaljno specificirani.
32. Uvidom u iskaz svjedoka IE sud je utvrdio da je svjedok u svom iskazu naveo da su rađeni popravci na kamionu tužitelja, da je bio popravak mjenjača, te da tuženik nije tražio popravak nekog drugog kamiona, osim onog koje je navedeno u računima.
33. Sud je prihvatio djelomični iskaz svjedoka kao logičan i istinit, obzirom da nije imao neposredna saznanja o samom popravku u Njemačkoj i visini računa popravka.
34. Uvidom u iskaz svjedoka PE (list 208 spisa) sud je utvrdio da je svjedok vrlo detaljno opisao proceduru u slučaju kada se dogodi kvar vozila Mercedes u Njemačkoj, način komunikacije, i pribavljanja suglasnosti vlasnika za popravak i plaćanje računa.
35. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit i logičan, obzirom da je svjedok djelatnik tužitelja i jako dobro je upoznat s procedurom otklanjanja kvarova u inozemstvu, način pribave suglasnosti vlasnika za popravak, kao i garancije plaćanja računa servisu koji obavi popravak, time da nije postojala proturječnosti između njegovog iskaza I dostavljene dokumentacije u spisu.
36. Nakon provedenog postupka Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-642/2021-20 od 11. siječnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke održan je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića poslovni broj OVRV- 3288/2020 od 26. studenoga 2020 kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.696,14 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 30. studenoga 2018. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.353,41 EUR s pripadajućom zateznom kamatom.
37. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 847/2024-3 od 7. veljače 2025., ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-642/2021-20 od 11. siječnja 2024. u dijelu pod točkom I. i II. izreke i premet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Točkom II. izreke određeno je da se odluka o troškovima postupka ostavlja za konačnu odluku.
38. U obrazloženju drugostupanjske odluke prvostupanjski sud treba otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka uvažavajući razloge iznesene u tome drugostupanjskom rješenju. Pritom će, imajući u vidu dokaze koji se nalaze u spisu, razjasniti odnos između tužitelja, tuženika, društva STAR IMPORT d.o.o. i društva njemačkih servisa koji su izvršili popravke. U tom smislu dati će razloge o tome je li tužitelja jamčio za tuženika vjerovniku STAR IMPORT d.o.o. ili je pak riječ o kvaru pod garancijom koje je isključivo dužan platiti izdavatelj garancije (kako to navodi tuženik). Potom će prema staju spisa dati jasne i određene razloge o slijedu i točnom iznosu potraživanja, kao što će sukladno danoj uputi suda i dokazima koji se nalaze u spisu dati jasne razloge o osporavanju visine tužbenog zahtjeva.
39. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaz zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.
40. Iz izvedenih dokaza proizlazi da se tuženik obratio servisu u Njemačkoj radi popravaka, da je izvršen popravak u dva navrata, odnosno dana 21. listopada 2017. (račun broj 42237) i dana 15. studenog 2017. (račun broj 174913 JW 00), da je tuženik bio upozat s činjenicom na koji način će biti pozvan na plaćanje računa obzirom da nije platio račune za popravak nakon preuzimanja kamiona sa popravka, time da su tužitelj I tuženik godinama u poslovnom odnosu slijedom čega je između stranaka postoja odnos povjerenja u poslovanju, slijedom čega je tuženik putem programa CAC Service24h obratio za pomoć, nakon čega je tužitelj jamčio za tuženika.
41. Sud smatra da je postojao obvezno-pravni odnos prema kojem je tuženik naručio izvođenje radova na kamionu, a za koje radove su tuženiku izdani računi, time da je tuženik naveo da ne prihvaća račune iz razloga što je tuženik platio račun za radove koji su također obavljeni, za koje je tužitelj dostavio dokaz da se ne radi o radovima i računima koji su predmet postupka, slijedom čega sud smatra da su sudionici u obvezno-pravnom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje, i to sukladno odredbi čl. 9. ZOO-a, te je tuženik kao sudionik obveznog odnosa, bio dužan ispuniti svoju obvezu savjesno u svemu kako ona glasi, pa je temeljem odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), kojom odredbom (čl. 590. ZOO-a) je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, a što tuženik nije učinio, već je tužitelj platio račune servisima koji su obavili radove, te potražuje plaćene iznose, time da tuženik nikome nije platio izvedene radove.
42. Isto tako, prozlazi da je nakon popravaka STAR IMPORT d.o.o. kao ovlašteni ditributer platilo račune njemačkim servisima, a tužitelj je, kao matični servis, nakon prefakturiranja, platio društvu STAR IMPORT d.o.o., a koje potraživanje za usluge u Njemačkoj, time da tuženik nije platio račune tužitelju iako je bio pozivan, s obrazloženjem da je platio neki drugi račun, slijedom čega smatra da ne treba platiti prefakturirani račun, time da je odredbom čl. 130. i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO) određeno da uputom jedna osoba, uputitelj (asignant), ovlašćuje drugu osobu, upućenika (asignata), da za njezin račun ispuni nešto određenoj trećoj osobi, primatelju upute (asignataru), a ovoga ovlašćuje da to ispunjenje primi u svoje ime, time da primatelj upute stječe pravo zahtijevati od upućenika ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvaća uputu, odnosno tužitelj je prihvatio uputu tuženika kao uputitelja, kojom je tuženik ovlastio tužitelja kao upućeniku, za ispunjenje tražbine njemačkim servisima kao primateljima upute za račun tuženika, a na temelju jamstva tužitelja za tuženika, nakon čega je tužitelj uputom ovlastio društvo STAR IMPORT d.o.o., kao upućenika, da ispuni tražbinu koju tuženik ima prema njemačkim servisima, kao primateljima upute, a za koju je prethodno dobio uputu za ispunjenje na temelju jamstva tužitelja za tuženika, a koja činjenica među strankama nije sporna.
43. Iz računa njemačkog servisa broj 42237 za uslugu od 21. listopada 2017 (gdje se izričito navodi popravak mjenjača, a ne kvaru pod garancijom); računa njemačkog servisa broj 174913 JW OO za uslugu od 15. studenog 2017. (gdje se izričito navodi popravak mjenjača); izvještaja iz programa CAC Servise 24h: Podaci o slučaju; e- maila upućenog tuženiku od strane tužitelja od 18. 06. 2018. (gdje se traži od tuženika plaćanje računa za popravak mjenjača u SR Njemačkoj); iskaza svjedoka ZE (koji je izričito u svo iskazu naveo da se računi odnose na popravak mjenjača u SR Njemačkoj) te iskaza svjedoka EE (koji je izričito u svom iskazu naveo da je u SR Njemačkoj detektiran kvar na mjenjaču), proizlazi da je tuženiku dana 21. listopada 2017. izvršen popravka mjenjača u njemačkom servisu na vozilu Mercedes- Benz, broj šasije [broj šasije], registracijskih oznaka: [registarska oznaka] za što je izdan i račun broj 42237 kao i dana 15. studenog 2017. popravka mjenjača u njemačkom servisu na predmetnom vozilu za što je izdan i račun broj 174913 S OO.
44. Iz pregleda prometa po računu STAR IMPORT d.o.o. od 05. travnja 2018. (ukazuje se na stavku 2. na iznos od EUR 3.885,821,52 s primateljem DAIMLER AG –u memorandumu oba računa; specifikacije pregleda prometa po računu od dana 05. travnja 2018. stavka 1-13110117097 na iznos od EUR3.385,69 (posljednja stranica); pregleda prometa po računu STAR IMPORT d.o.o. od dana 123.04.2018. - ukazuje se na stavku 1. na iznos od EUR3.572.599,72 s primateljem DAIMLER AG (u memorandumu oba računa); specifikacije pregleda prometa po računu od dana 13. travnja 2018. stavka 1-13659347251 na iznos od EUR1.099,00 (posljednja stranica); dopisa društva STAR IMPORT d.o.o. tuženiku od dana 09. listopada 2018. o storniranju iznosa 25.926,72 kn (za plaćanje 3.385,69 eur), dopisa društva STAR IMPORT d.o.o. tuženiku od dana 09. listopada 2018. o storniranju iznosa 8.407,35 HRK (za plaćanje EUR1.099,00); računa društva STAR IMPORT d.o.o. br. 156-1/99 od dana 28.09.2018. izdan tužitelju za iznose plaćene za tuženika i plaćanje za drugog nevezanog klijenta-Banko Transport; pregleda prometa po računu tužitelja od dana 16. studenog 2018. stavka 28., specifikacije stavke 28. pregleda prometa po računu tužitelja od dana 16. studenog 2018. računa tužitelja br. 136-1/99 od dana 22. studenog 2018. izdan tuženiku, te iskaza svjedoka EE koji je naveo “te je nakon izvršena provjera da li bi „Mercedes Zagreb“ platio taj popravak, proizlazi da je STAR IMPORT d.o.o. kao ovlašteni distributer platio račune njemačkim servisima, a tužitelj je, kao matični servis, nakon perfektuiranja, platio društvu STAR IMPORT d.o.o., a koje potraživanje za usluge u SR Njemačkoj, nakon, perfektuiranja, tuženik nikada nije platio tužitelj.
45. Da je tuženik koristi uslugu CAC Service 24h proizlazi iz izvještaja iz programa CAC Service 24h: gdje su navedeni Podaci o slučaju (s navodima o imenu ME, DE, kao zaposlenika tuženika, te podataka o telefonskom broju i traženim i izvršeni m uslugama, podatak o tužitelju kao pružatelju jamstva plaćanja, podataka o njemačkom servisu kao primatelju jamstva, o tuženiku kao klijentu, točnog vremena „obavijesti klijentu“ prije zahtjeva za jamstvom plaćanja (GOP), točnog vremena zahtjeva tužitelju za jamstvom plaćanja, potvrda jamstva plaćanja te točnog vremena stanja jamstva plaćanja njemačkom servisu), iskaza svjedoka EE koji ej izričito naveo da je „koristio njemački servis putem mobilnog jamstva“ kao i da je „tada zvao mobilno jamstvo“ te „došlo od istog kvara u drugom gradu te je ponovno ponovljena procedura s mobilnim jamstvom“ te iskaza svjedoka ZE.
46. Da je tuženik bio upoznat s činjenicom da će računi za usluge biti podmireni od strane tužitelja na temelju jamstva i upute proizlazi iz izvještaja iz programa CAC Service 24h: Podaci o slučaju (s navodima o imenu ME, DE, kao zaposlenika tuženika, te podataka o telefonskom broju i traženim i izvršeni m uslugama, podatak o tužitelju kao pružatelju jamstva plaćanja, podataka o njemačkom servisu kao primatelju jamstva, o tuženiku kao klijentu, točnog vremena „obavijesti klijentu“ prije zahtjeva za jamstvom plaćanja (GOP), točnog vremena zahtjeva tužitelju za jamstvom plaćanja, potvrda jamstva plaćanja te točnog vremena stanja jamstva plaćanja njemačkom servisu)¸iskaza svjedoka ZE koji je u društvu STAR IMPORT d.o.o. (generalni distributer vozila marke Daimler AG) zaposlen već 26 godina, i koji je u svom iskazu detaljno obrazložio funkcioniranje jamstva inozemnim servisima, koji bez ikakvih problema djeluje već 20-tak godina odnosno način funkcioniranja trenutno kroz uslugu CAC Service24h, iz čijeg iskaz jasno proizlazi da predmetno vozilo tuženika ne bi uopće bilo popravljeno od strane ovlaštenog servisa da domaći servis, s kojim je tuženik godinama u poslovnom odnosu, nije jamčio odnosno njemački servis ne bi uopće izašao na teren bez jamstva domaćeg servisa iz države klijenta, a s čime su korisnici usluge CAC Service24h upoznati, kako je za sve iznose usluga iznad EUR1.000,00 potrebna suglasnost klijenta te da je tek nakon te suglasnosti moguć popravak, a što se evidentira u sustavu CAC Service24h te bez navedene suglasnosti ne bi uopće niti bilo usluge njemačkih servisa, a koje usluge su očito izvršene, iskaza svjedoka EE koji je naveo: te je nakon toga izvršena provjera da li bi „Mercedes Zagreb“ platio taj popravak“ kao i „te su naveli da će račun u Njemačkoj biti pokriven iz garancije“, te nesporne činjenice da je vozilo popravljeno i da je njemački servis izašao na tren u svrhu popravka vozila.
47. Da su tužitelj i tuženik, dugi niz godina u poslovnom odnosu proizlazi iz navoda tuženika u prigovoru od 10.12. 20120. te navoda tužitelja u podnescima dostavljenih tijekom postupka.
48. Tuženik tijekom postupka, osim paušalne tvrdnje, ničim nije dokazao da je predmetni kvart na kvačilu vozila trebalo riješiti kroz institut garancije. Ovo stoga jer tuženik nije priložio niti jedan dokaz o tome da bi postojala navodna garancija za kvačilo koje je ugrađeno krajem 2016.g. odnosno početkom 2017.g. i koja bi navodno pokrivala usluge popravka na mjenjaču u Njemačkoj i/ili da bi postojalo bilo kakvi ugovori između tužitelja i tuženika koji bi navodno pokrivali tu uslugu. Osim toga, iz iskaza svjedoka EE i priloženih računa proizlazi da se radi o popravku kvara na mjenjaču, a ne popravku kvara mjenjača u okviru prava iz garancije. Tuženik ničim nije dokazao da je po toj osnovi tražio popravak kvara na mjenjaču (pisani prigovor po osnovi garancije). Pored toga, svjedok ČE je izričito naveo da kako je tuženik navedeno kvačilo krajem 2016.g., početkom 2017.g. ugradio u neovlaštenom servisu (dakle ne kod tužitelja, dok je servis kod tužitelja obavljen 5. prosinca 2017., o čemu je tužitelj dostavio račun uz podnesak od 6. kolovoza 2021.), kao i da kvarovi iz 2017.g. na vozilu tuženika ne mogu biti podložni nikakvoj garanciji za vozila uzevši u obzir činjenicu da je vozilo proizvedeno 2011. Iz navedenog je jasno kako se ni u kojem slučaju ne može govoriti da je popravak mjenjača vozila u Njemačkoj bio obavljen u sklopu prava iz garancije za vozilo, a posebno nepostojećoj garanciji za kvačilo ugrađeno krajem 2016.g., početkom 2017.g.
49. Iz svega navedenog proizlazi da je između stranaka postojao dugogodišnji poslovni odnos i odnos povjerenja, a sve u svrhu pomoći tuženiku kako bi isti u SR Njemačkoj što prije mogao nastaviti put bez dužeg prekidanja poslovanja putem programa CACS Service 24h, preko kojeg se tuženik obratio za pomoć tužitelju te da je tužitelj jamčio serviseru za popravak kvara na vozilu tuženika u SR. Njemačkoj. Slijedom takvog utvrđenja, tuženik je u obvezi platiti tužitelju iznos koji je tužitelj platio serviseru za obavljene usluge popravka mjenjača vozila tuženika. U protivnom tuženik bi navedeni iznos stekao bez pravne osnove (članak 1111 Zakona o obveznim odnosima) . Usto, to bi bilo protivno dobrim poslovnim običajima koji su bili između stranka. Sud se stoga nije bavio pitanjem jesu li u ovoj stvari ispunjene formalne pretpostavke za primjenu instituta jamstva i asignacije iz članaka 105., 130. i 131. Zakona o obveznim odnosima, nije odlučno. Odlučno je da je tužitelj umjesto tuženika platio serviseru trošak popravak vozila tuženika u SR Njemačkoj, slijedom čega postoji njegova obveza da taj iznos isplati tužitelju jer bi u protivnom taj iznos stekao bez osnove.
50. Temeljem rezultata cjelokupnog postupka kao i temeljem savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i očitovanih dispozicija stranaka u parnici uz primjenu navedenih pravila o teretu dokazivanja sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti, te je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 70/2019., dalje ZPP), riješeno kao u izreci, pod toč. I izreke
51. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troška ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, br. 8/11, nastavno: Pravilnik), čl.l. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP-a, "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., ), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 i 125/11) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 148/09, dalje: Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 126/22 ),uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.696,14 eur.
51. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka i to za sastav prijedloga i rješenja u iznosu od 165,90 eur/1.250,00 kn (1.000,00 uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 250,00 kn), kao i za trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 129,27 eur/973,96 kn, odnosno ukupno 295,17 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I izreke
52. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 4,98 eur/37,50 kn (troškovi poštarine 30,00 kn uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 7,50 kn) obzirom da tužitelj nije dokazao da su ti troškovi nastali, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.
52. Tužitelju je priznat trošak trošak sastava podneska od dana 06. kolovoza 2021.(Tbr.8.1.OT) kojim se tužitelj očitovao na navode prigovora, te dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoj tužbeni zahtjev (list 26-83 spisa), time da za dio dokumentacije na njemačkom jeziku tužitelj nije dostavio prijevode 200.00 eur, trošak pristupa na ročište održano dana 23. ožujka 2022. (Tbr. 9.1. OT) 200,00 eur, trošak pristupa na ročište 26. travnja 2022. (Tbr. 9.1. OT) 200.00 eur, trošak pristupa na ročište dana 08. studenog 2023. (Tbr. 9.1. OT) 200.00 eur, kao i trošak pristupa na ročište dana 04. prosinca 2023. (Tbr. 9.1. OT) 200.00 eur, trošak sastava obrazloženog podneska od dana 24. travnja 2025. 200,00 eur, kao I trošak pristupa na ročište dana 29. travnja 2025. 200,00 eur, ukupno 1.400,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 350,00 eur, ukupno 1.750,00 eur.
53. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 103,41 eur, pa je tužitelju priznat trošak zastupanja u iznosu od 1.853,41 eur, te je odlučeno kao pod toč. III izreke.
54. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nakanadu troškova postupka za trošak sastava podneska od dana 29. lipnja 2021. (Tbr.8.1. OT) uz koji je tužitelj osporio navode prigovora tuženika, bez ikakvog obrazloženja, ili evenutalno dostave dokumentacije kojom dokazuje osporavanje navoda prigovora, slijedom čega sud smatra da nije bio neophodan za vođenje postupka 200.00 eur, sa zahtjevom za sastav obrazloženog podneska od dana 18. travnja 2022. (Sastav po Tbr. 8.1. OT) u kojem je tužitelj samo ponovio navode iz podneska od dana 06.08.2021. te dostavio dokumentaciju koju je tužitelj imao u trenutku sastavljanja tog podneska, te ju je mogao i morao dostaviti uz navedeni podnesak, kao i prijevode dokumentacije koju je tužitelj dostavio bez prijevoda, slijedom čega sud smatra da taj podnesak nije bio neophodan za vođenje postupka, time da je sačinjen neposredno prije ročišta održanog dana 26. travnja 2022. te je tuženiku uručen na ročištu 200,00 eur, sa zahtjevom za sastav obrazloženog podneska od dana 03. listopada 2023, u kojem je tužitelj samo ponovio iznesene navode i dostavio dokumentaciju koja se nalazi u spisu, slijedom čega sud smatra da nije bio neophodan za vođenje postupka 200.00 eur, sa zahtjevom za sastav obrazloženog podneska od dana 16. studenog 2023. u kojem je tužitelj samo ponovio iznesene navode i svoje pravno promišljanje vezano za osnovanost tužbenog zahtjeva, a koje je već iznio tijekom postupka, slijedom čega sud smatra da nije bio neophodan za vođenje postupka EUR 200.00, sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu, obzirom da je po žalbi tuženika ukinuta presuda te nije bilo nužno da tužitelj dostavi odgovor na žalbu 200,00 eur, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za pristup na ročište za objavu presude, iz razloga što dolazak na navedeno ročište nije potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da će se u slučaju nedolaska uredno pozvane stranke na ročište za objavu presude, presuda objaviti na intemetskoj stranici e-oglasna ploča sudova pa stranka može na taj način preuzeti presudu i od prvog dana od kada joj teče rok za podnošenje žalbe biti upoznata s njenim sadržajem, EUR 100.00, ukupno 1.100,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 275,00 eur, 1.375,00 eur.
55. Isto tako, odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež troškova sudske pristojbe na odgovor na žalbu u visini od 25,85 eur, obzirom da sud smatra da odgovor na žalbu nije bio nužan za vođenje postupka, jer je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu po žalbi tuženika, sveukupno 1.400,85 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. IV izreke.
56. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 6. lipnja 2025.
Sudac
Hrvoje Lukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).
DNA
1. Tužitelju, po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku