Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                        Poslovni broj: -190/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

 

Poslovni broj: -190/2023-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E N J E

             

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Srđana Kuzmanića, predsjednika vijeća, Marije Vetme, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R G iz M, OIB:, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu LJ, V i P iz S, protiv tuženika K P iz M, OIB:, kojeg zastupa punomoćnica S Č V, odvjetnica u M, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj P-379/2019-30, 02. veljače 2023., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2023.

                                                                     

  r i j e š i o  j e

 

Žalba se uvažuje te se presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-379/2019-30, od 02. veljače 2023. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

 

1. Ovaj parnični postupak započet je tužbom (predanom na poštu preporučeno) 06. veljače 2014., a zaprimljenom na sudu 10. veljače 2014., tužitelja R G protiv tuženika K P, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko tuženikove nekretnine kao poslužnog dobra, koja je označena kao čest. zem.  K.O. M, a koja ima z.k. oznaku čest.zem. z.ul. K.O M u korist tužiteljeve nekretnine kao povlasnog dobra, koja nekretnina je označena kao čest.zem. K.O. M i ima z.k. oznaku čest zem z.ul.  K.O. M.

 

2. Predmet spora je i zahtjev da se tužitelj temeljem presude upiše kao ovlaštenik prava služnosti u zemljišnim knjigama.

 

3. Predmet spora je i tužiteljev "podredni“ tužbeni zahtjev iz podneska od 06. prosinca 2022., koji prileži na stranici 89 spisa.

 

4. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"  I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Utvrđuje se da postoji pravo stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnine tuženika-poslužnog dobra, koja nekretnina je označena kao čest.zem., K.O. M, a koja ima zk oznaku čest.zem., ZU, K.O. Metković, u korist nekretnine tužitelja-povlasnog dobra koja nekretnina je označena kao kat.čest.  K.O. M, a koja nekretnina ima zk oznaku čest.zem., ZU,  K.O. M.

 

2. Ovlašćuje se tužitelj da može zatražiti i postići upis prava stvarne služnosti prolaza i provoza u korist nekretnine označene kao čest.zem., ZU, K.O. M, kao povlasnog dobra, a na teret nekretnine označene kao čest.zem. , ZU , K.O. M, kao poslužnog dobra, sve temeljem ove presude.

 

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak suviše zateznu kamatu sukladno članku 29. st.2. ZOO-a počevši od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate."

 

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

" 1.Utvrđuje se da postoji pravo stvarne služnosti prolaza i provoza preko dijela nekretnine tuženika-poslužnog dobra, a koja nekretnina ima zemljišnoknjižnu oznaku čest. zem., ZU, K.O. M, i to baš onog dijela koji je na nalazu i mišljenju vještaka geodeta I M označen kao A-B-C-D-E-O-P-R-A, a koja skica je sastavni dio ove presude, i to u korist nekretnine tužitelja-povlasnog dobra, koja je označena kao kat. čest., K.O. , a koja nekretnina ima zemljišnoknjižnu oznaku čest. zem., ZU, K.O. M.

 

2. Ovlašćuje se tužitelj da može zatražiti i postići upis prava stvarne služnosti prolaza i provoza u korist nekretnine označene kao čest. zem., ZU, K.O. M, kao povlasnog dobra, a na teret nekretnine označene kao čest. zem., ZU, K.O. M, kao poslužnog dobra, sve temeljem ove presude.

 

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak suviše zateznu kamatu sukladno članku 29. st.2. ZOO-a počevši od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate.

 

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.990,84 €1 / 15.000,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za nadoknadom parničnog troška odbija kao neosnovan."

 

5. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP) s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tuženiku naložiti da naknadi troškove tužitelju ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. Tuženik je odgovorio na žalbu i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

7. Žalitelj u žalbi, ukazujući na bitne povrede procesnog prava iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 7., 354. stavak 1. u vezi s člankom 8., 354. stavak 1. u vezi s člankom 338. stavak 4. i konačno 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, u bitnom navodi da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda kako je ugovorom o izgradnji puta od 28. rujna 1981., kojeg su sklopili prednik tužitelja, pok. M G i tuženik, osnovana služnost u korist osobe i to tužiteljevog prednika M G jer da iz tog ugovora proizlazi da je osnovana stvarna služnost, a ne osobna (nepravilna služnost).

 

7.1.U obrazloženju žalbenih navoda žalitelj ukazuje da je iz položajne skice vještaka geodeta (stranica 64 spisa) vidljivo da trokut, koji predstavlja dio nekretnine u vlasništvu tužitelja, ulazi u predmetni put. Žalitelj navodi da tuženik u iskazu ne objašnjava iz kojih razloga dio nekretnine u tužiteljevom vlasništvu predstavlja dio puta, kako je to označeno u skici, a kako su ugovor o izgradnji puta iz 1981. sklopili vlasnici nekretnina, iskazali su volju osnovati služnost u korist nekretnine, a ne u korist osobe.

 

7.2.Žalitelj ukazuje na obvezu suda utvrditi pravu volju stranaka te navodi da nije životno prihvatiti tvrdnju tuženika da bi se tim putem služio samo otac tužitelja M G, dok se na primjer njegova obitelj ne bi služila tim putem, a poziva se i na obrazloženje ovog istog suda u predmetu smetanja posjeda kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću, broj: PsP-54/15 od 14. prosinca 2015. a u kojem drugostupanjskom rješenju broj -96/16-2, od 19. srpnja 2017., je navedeno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su tužitelj i njegovi prednici (R G i njegovi prednici) koristili sporni put za prolaz do njihove nekretnine koju su obrađivali i da je tužitelj ostvarivao posjed prava stvarne služnosti prolaza preko tuženikove nekretnine.

 

8. Tuženik u odgovoru na tužbu podržava činjenično pravne zaključke prvostupanjskog suda da je ugovorom o izgradnji puta iz 1981. osnovana nepravilna služnost u korist osobe, M G koji je umro 2004., a da tužitelj nije do podnošenja tužbe pošteno posjedovao i izvršavao sadržaj stvarne službe kroz 20 godina bez protivljenja tuženika, kao vlasnika poslužne nekretnine, na cijeloj nekretnini čest.zem. K.O. M, a ni na njezinom djelu koji je u nalazu i mišljenju vještaka geodeta Ilije Margaretića označen slovima A-B-C-D-E-O-P-R-A.

 

9. Žalba je osnovana.

 

10. Zaključak prvostupanjskog suda da je ugovorom o izgradnji puta, preslika kojeg prileži na stranici 4 spisu priloženog spisa P-91/14, osnovana nepravilna služnost u korist M G, bar za sada se ne može prihvatiti.

 

11. Naime, točkom 4 navedenog ugovora, ugovoreno je da obzirom na ustupljenu površinu G M, a pošto će P K, put izgraditi svojim sredstvima, to su stranke složne da se opisanim putem, do svog zemljišta, može koristiti i služiti i M G, pok. M.

11.1. Iz navedene odredbe proizlazi da je prednik tužitelja ustupio dio svoje nekretnine za izgradnju puta, a zauzvrat se može koristiti putem do svog zemljišta pa je pravilnost zaključka suda da su stranke ugovorile nepravilnu služnost u korist osobe koja je ustupila dio svoje nekretnine za izgradnju puta doveden u sumnju žalbenim navodima i sadržajem ugovora. Valja također ukazati na neuvjerljivost tuženikovog iskaza u dijelu u kojem navodi da ustupanje dijela tužiteljeve nekretnine nije imalo smisla obzirom da je na mjestu, koje je njemu bilo potrebno, bio HEP-ov stup dalekovoda koji HEP nije htio izmjestiti. To i zbog činjenice da je u skici dio tužiteljeve nekretnine (onaj trokut koji je predmet ugovora o izgradnji puta iz 1981.) dio puta koji je predmet tužbe. Kod tako dvostrano obvezujućeg ugovora nije logično da je tuženik osnovao služnost u korist tužiteljevog prednika i da mu je dopuštao korištenje puta na upit.

 

12. Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi sve činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu pa je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 370. ZPP-a.

 

 

U Dubrovniku, 23. kolovoza 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

Srđan Kuzmanić v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu