REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4109/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Anđeli Hambašić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice UB, državljanka Armenije, OIB: [osobni identifikacijski broj], Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Sarajevska 41, Zagreb, koju zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/48249, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 27. kolovoza 2024.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/48249, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 27. kolovoza 2024. riješeno je: „I. Odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj koji je podnijela UB, rođena **.**.1971. godine u mjestu Vanadzor, država Republika Armenija, državljanka Republike Armenije. II. U roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja UB dužna je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljena s područja EGP-a.“

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je fizički i psihički ugrožena zbog dugotrajnog oružanog sukoba Armenije i Azerbajdžana oko Gorskog Karabakha i gubitka doma tijekom rata 2020. godine. Ističe da sa suprugom izložena posljedicama ratne traume zbog čega su prošli tretman sa psihijatrom. Predlaže poništenje osporavanog rješenja, naknadu troškova spora s kamatama te meritorno odlučivanje suda.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom odbacuje tvrdnje tužiteljice da je rješenje nezakonito, ističući da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je postupak proveden sukladno zakonima. Ističe da tužiteljica navodi teškoće u Armeniji povezane s integracijom, nezaposlenošću i visokim troškovima života te osobne psihološke poteškoće, ali smatra da su ti razlozi isključivo ekonomske i socijalne prirode, koji nisu pravno relevantni za odobrenje međunarodne zaštite. Ukazuje da tužiteljica nije pružila dokaze da je bila progonjena ili da joj prijeti ozbiljna nepravda. Navodi o općem „neljudskom ozračju“ u Armeniji smatraju se paušalnim i nepodržanim činjenicama. Prema izvješćima korištenima u postupku, nije dokazan genocid nad etničkom skupinom kojoj pripada tužiteljica. Prema Priručniku UNHCR- a, diskriminacija postaje progon samo ako ima teške posljedice po temeljna prava. U slučaju tužiteljice, nije utvrđeno da joj takve posljedice prijete – bila je zaposlena i samostalno zarađivala. Tuženik ostaje pri osporavanom rješenju i predlaže sudu da odbije tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 3. lipnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužiteljice, zamjenika opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika te prevoditeljice.

4.1. Sud je na raspravi saslušao tužiteljicu uz pomoć prevoditeljice za armenski jezik. Tužiteljica je uvodno izjavila da je bez državljanstva, obrazlažući to time da je posjedovala putovnicu izdanu od strane tzv. Republike Artsakh (kod 070), koja je formalno glasila na Republiku Armeniju, ali više nije važeća u Republici Armeniji. Po rođenju je imala armensko državljanstvo, no prema vlastitim navodima to državljanstvo danas ne može ostvariti bez ponovne procedure, što smatra odricanjem od identiteta i imovine. Opisala je ratne i političke okolnosti u Gornjem Karabahu – prvo raseljavanje 2020., blokadu 2022., vojni napad Azerbejdžana 2023. i masovni egzodus. Tvrdi da su ona i obitelj stigli u Srbiju i zatim u Hrvatsku uz pomoć suprugove sestre, koristeći tadašnju putovnicu. Na granici s Hrvatskom su zatražili azil. Naglašava da je suprug imao srčani udar, da je u Armeniji vladalo neprijateljsko ozračje prema izbjeglicama iz Karabaha, a suprug i sin su sudjelovali u ratu, zbog čega bi u slučaju povratka postojala opasnost od uhićenja u Azerbejdžanu. Navodi da je u Gornjem Karabahu ostalo tek dvadesetak starijih U, dok su politički vođe zatvoreni. Ne može se vratiti u Gornji Karabah jer je pristup onemogućen, a u Armeniju također ne može jer joj putovnica nije priznata i istekla je. U pogledu mogućnosti zapošljavanja, tvrdi da posao postoji samo za mlade i one s novim armenskim dokumentima. Rođena je u Vanadzoru (nekada Kirovakan), u Armeniji. Sin joj živi u [adresa], a dvije kćeri u Armeniji. Na pitanje gdje bi mogla otići u slučaju protjerivanja iz Hrvatske, navodi da ne zna. Izjavila je da joj je u Hrvatskoj produžen ugovor o radu dvaput, da pohađa tečaj jezika, ima pismo preporuke poslodavca i da bi voljela ostati u Hrvatskoj.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužiteljica, državljanka Republike Armenije, izrazila namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu 13. studenoga 2023., a zahtjev podnijela 28. studenoga 2023.;

- da je tužiteljica prethodno boravila u [adresa], regiji koja je 2020. i 2023. godine bila zahvaćena vojnim sukobima između Armenije i Azerbajdžana te se nakon toga preselila u Armeniju;

- da je tužiteljica u Armeniji boravila sa suprugom, a kao razloge napuštanja te zemlje navodi – opći negativni društveni odnos prema doseljenicima iz [adresa], ekonomskim poteškoćama i nesigurnost u pogledu budućnosti;

- da tužiteljica nije pružila konkretne dokaze o osobnim iskustvima proganjanja ili ozbiljne nepravde;

- da je tužiteljica tijekom saslušanja navodila subjektivne strahove i osjećaj neprihvaćenosti, no bez konkretnih prijetnji, napada ili diskriminatornih mjera usmjerenih izravno protiv nje;

- da su državne institucije Republike Armenije pružale sustavnu pomoć raseljenicima iz [adresa] u obliku smještaja, financijske pomoći i integracijskih mjera;

- da sigurnosna situacija u Armeniji ne ukazuje na postojanje opasnosti za civilno stanovništvo.

7. Tuženik je utvrdio da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznanje statusa azilanta jer nije utvrđeno da osnovano strahuje od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja u zemlji podrijetla, sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23.). Također je utvrdio da ne ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu jer nije utvrđeno postojanje stvarnog rizika od ozbiljne nepravde (smrtna kazna, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje, ili opće nasilje) po povratku u zemlju podrijetla, sukladno članku 21. Zakona.

8. Ovaj Sud je ocijenio da tvrdnja tužiteljice da je „bez državljanstva“ na početku iskaza nije vjerodostojna, jer u nastavku izričito navodi da je po rođenju stekla armensko državljanstvo i imala važeću putovnicu te je s tom putovnicom doputovala u Srbiju, a zatim ušla u Republiku Hrvatsku.

8.1. Tužiteljica navodi da ne zna gdje bi mogla otići ako bude protjerana, iako je izjavila da joj dvije kćeri žive u [adresa]. Tvrdnja da ne može ući u Armeniju nije uvjerljivo obrazložena jer administrativna nemogućnost zbog istekle putovnice ne znači da joj je onemogućen ulazak.

8.2. Tužiteljica navodi da nema posla u Armeniji za njezinu dob, osim ako promijeni putovnicu (tj. zatraži armensko državljanstvo), što je proturječno njenoj izjavi da je to državljanstvo već imala po rođenju.

8.3. Tužiteljičin iskaz je nedosljedan u dijelu koji se odnosi na državljanski status i putne dokumente jer je tužiteljica nekonzistentno navodi što je imala, što je izgubila i na što više nema pravo. Nejasan je pravni temelj tvrdnje da je „bez državljanstva“, s obzirom na navode da je stekla armensko državljanstvo po rođenju i korištenje armenske putovnice.

8.4. Stoga Sud prihvaća ocjenu tuženika da je tužiteljica državljanka Republike Armenije.

8.5. Sud prihvaća dio iskaza koji se odnosi na egzodus iz [adresa] jer je u skladu s informacijama o zemlji podrijetla i priloženim dokazima. Sud prihvaća da je tužiteljica izbjegla iz Gorskog Karabaha 2020. godine, da je nakon napuštanja [adresa] pronašla utočište u Armeniji do dolaska u Republiku Hrvatsku i da nije u mogućnosti vratiti se u [adresa].

9. Prema dostupnim informacijama, [adresa] nije međunarodno priznata država, a teritorijalno predstavlja sastavni dio Azerbajdžana. [adresa] i Armenija su bili povezani u smislu da je Armenija ostvarivala vlast nad [adresa], dok Azerbajdžan nije uspostavio svoju vlast nad tim teritorijem.

10. Sud naglašava da je svrha međunarodne zaštite pružiti zaštitu kada ista nije dostupna u zemlji podrijetla. Ako je zaštita dostupna u zemlji državljanstva, ne postoji potreba za međunarodnom zaštitom.

11. Osnovani strah od proganjanja mora biti povezan sa zemljom državljanstva. Ukoliko takav strah ne postoji, podnositelj se smatra osobom koja ne ispunjava uvjete za priznanje statusa izbjeglice.

12. Imajući u vidu da tužiteljica ima armensko državljanstvo, tuženik je pravilno analizirao njezine navode o negativnom društvenom odnosu prema doseljenicima iz [adresa] te osnovano zaključio da u Republici Armeniji nije bila izložena progonu ni ozbiljnoj nepravdi, kao ni da postoje objektivne okolnosti koje bi upućivale na takav rizik u budućnosti u slučaju povratka u Armeniju.

13. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

14. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

15. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njenom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, Vodovodna 13/I, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. U spis